1. UVOD
Povjerilac svoje potraživanje, koje ima prema dužniku , mora realizirati u određenom
vremenskom periodu. , jer u protivnom se može desiti da protekom zakonom
propisanog vremena dužnik uskrati ispunjenje obaveze.
Protekom određenog vremena , odnosno nastupanjem zastarjelosti , povjerilac ne
gubi svoje subjektivno pravo, nego gubi zahtjev za prisilno ostvarenje svog prava
prema dužniku.
Nastupanjem zastarjelosti dužnik još uvijek može dobrovoljno ispuniti svoju obavezu,
ali ga povjerilac na to ne može prisiliti putem suda.
Međutim, ako dužnik ispuni zastarjelu obavezu, neće moći zahtijevati od povjerioca
vraćanje nazad ispunjene obaveze bez obzira na to da li je znao ili nije znao da je
obaveza zastarjela. U ovom slučaju dužnik je ispunio obavezu koju je bio dužan
ispuniti, as druge strane povjerilac se nije neosnovano obogatio. Naime, na strani
povjerioca i kod zastarjelog potraživanja postoji subjektivno pravo prema dužniku tj.
postoji valjan osnov za ispunjenje.
Historijski posmatrano zastarjelost potraživanja je veoma star institut koji vuće
korijene još iz rimskog prava. U savremenom pravu ne posoji pravni sistem koji n
poznaje institut zastarjelosti.
Institut zastarjelosti prije svega osigurava pravnu sigurnost , a opravdanost
postojanja ovog instituta može manifestirati na više načina :
1. povjerilac je dužan blagovremeno postarati se za ostvarenje svojih potraživanja,
nije korektno ostaviti mogućnost povjeriocu da on kad god poželi može ostavriti svoje
pravo prema dužniku
2. ne može se zahtijevati od dužnika da zauvijek čuva dokaz o ispunjenju svoje
obaveze
3 . dokazivanje određenih činjenica protekom vremena postaje znatno otežano i za
dužnika ali i za povjerioca
U našem pravu zastarjelost je definirana odredbama od čl. 360 do čl. 393 Zakona o
obligacionim odnosima.
S obzirom na pravna dejstva zastarjelosti od iznimne važnosti je ustanoviti kada
zastarjelost počinje teći, kada i kada nastupa.
Zakon o obligacionim odnosima početak toka zastarijevanja vezuje za dosjpelost
potraživanja. Smatra se da je potraživanje dospjelosti kada povjerilac može
zahtijevati ispunjenje potraživanja. U tom slislu potrebno je razlikovati da li se radi o
pozitivnoj ili negativnoj činidbi. Kod pozitivne obligacije zastarijevanje počinje teći
1
prvog dana poslije dana kada je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje
obaveze
1
, ako zakonom nije šta drugo propisano.
Ako se dužnikova obaveza sastoji u nečinjenju , tj. ako se radi o negativnoj obligaciji ,
tada zastarjelost počinje teći prvog dana poslije dana kada je dužnik postupio
protivno svojoj obavezi.
Zastarjelost nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kome je povjerilac
imao pravo zahtijevati ispunjenje dužnikove obaveze, odnosno kad istekne posljednji
dan zakonom određenog vremena. Tu nije bitna svajesnost dužnika, jer njegovo
znanje ili neznanje o zastarjelostine utiću na nastanak zastarjelosti.
Vrijeme zastarjelosti je vezano za obavezu dužnika a ne za njegovu ličnost, tako da
se ut o vrijeme računa i ono vrijeme koje je proteklou korits dužnikovih predhodnika.
2. VRIJEME ZASTARJELOSTI
Vrijeme ili rok zastarjelosti nije isti za sva potraživanja, a njihova dužina je
imperativne prirode tj zakonom propisana i strane ih svojom voljom ne mogu
mijenjati. Rokove dijelimo na objektivne i subjektivne u zavisnosti da li ok počinje teći
od neke objektivne zakonom određene činjenice ili vrijeme teče od subjektivnog
saznanja za pravno relevantnu činjenicu.
Rokovi zastarjelosti su različiti u zavisnosti od vrste potraživanja, a dijelimo ih na
opće i posebne.
2.1. Opći rok zastarjelosti
Prema čl. 371 ZOO opći rok zastarjelosti iznosi 5 godina, ako zakonom nije određen
neki drugi rok. Ukoliko je za određena potraživanja odredbama Zakona o
obligacionim odnosima ili nekim propisan drugi poseban rok zastarjelosti tada se
primjenjuje taj rok a ne opći zastarni rok.
Iako se isti Zakon o obligacionim odnosima primjenjuje u FBiH i u RS-u , izmjenama
navedenog zakona u RS-u opći zastarni rok je produžen na 10 godine.
Postojanje dva različita roka zastarjelosti unutar jedne države smatram neodrživim i
da ulijeva pravnu nesigurnost. Za uvođenje dužeg zastarnog roka u savremenom
svijetu teško je naći opravdanje. Savremena kretanja i dinamika življenja zahtijevaju
da povjerilac brže ostavri svoja prava
1
U Švajcarskom zakonu o obligacionim odnosima određeno j da u slučaju da je dospjelost vezana za
opomenu, rok zastarjelosti teče od dana kada se ta opomena mogla poslati.
