javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu,
financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, upravni i inspekcijski nadzor.
Na osnovu odredaba danas nevažećih zakona o zaštiti okoliša (NN br.82/94, i 128/99) [5]
2002. godine donesena je Nacionalna Strategija zaštite okoliša [6] koja je izraz nastojanja da
se rastuća svijest o potrebi zaštite okoliša Republike Hrvatske pretvori u jasan, cjelovit i
dugoročan koncept. Ona polazi od nedvojbene potrebe da se stanje okoliša u Republici
Hrvatskoj unaprijedi, te opredjeljenja da se to može ostvariti dogradnjom postojećeg
sustava zaštite okoliša i pripravljanje za izazove koji su pred nama: usmjeravanje ka
održivom razvoju, ulazak Republike Hrvatske u dugotrajan i zamršen proces europskih
integracija, uspostave cjelovitog sustava praćenja i ocjene stanja okoliša, zaštitom nekih
dijelova teritorija, osobito Jadranskog mora, te ućiniti sve potrebno da se prilagodimo
klimatskim promjenama i uvođenju novih tehnologija. Strategija zaštite okoliša pokušava
odgovoriti na pitanje što valja činiti da se postavljeni ciljevi ostvare s postojećim resursima?
Samo Program zaštite okoliša Republike Hrvatske, utemeljen na nekoj dogovorenoj
strategiji, može tu strategiju oživjeti i ponuditi odgovore na druga važna pitanja: kako to
ostvariti, čime i do kada? Sastavni dio svakog poglavlja Strategije su planovi djelovanja na
okoliš koji su u obliku tablice u kojoj su navedeni cilj, mjera, razina djelovanja, ciljne skupine,
odgovorni nositelji, rok, veza sa drugim poglavljima te veza s EU-ovim smjernicama i/ili
međunarodnim obvezama.
Zaštita pojedinih sastavnica okoliša koje uključuju zaštitu tla i zemljine kore, zatim zaštitu
prirode, šumskog područja, voda (uključujući podzemne i površinske vode) te zaštitu mora i
obalnog okoliša kao i zaštita od štetnih utjecaja na okoliš (zaštita od GMO proizvoda, buke,
zaštita od ionizirajućeg i nuklearnog zraćenja, svjetlosnog onečišćenja, utjecaja kemikalija te
gospodarenje otpadom) pobliže su određene i propisane uredbama i planovima koje
propisuje Vlada Republike Hrvatske i pravilnicima koja propisuju Ministarstva.
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE
KOPNENIH VODA
2.1. PROPISI U REPUBLICI HRVATSKOJ VEZANI ZA ZAŠTITU VODA
Zaštita voda od onečišćenja provodi se radi očuvanja života i zdravlja ljudi te zaštite ostalih
sastavnica okoliša omogućavajući neškodljivo i nesmetano korištenje voda za različite
namjene. Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće voda te izvora
onečišćenja, spriječavanjem i ograničavanjem radnji koje mogu utjecati na onečišćenje voda
i okoliša, te ostalim djelovanjem usmjerenim na očuvanje i poboljšanje kakvoće voda.
Uz Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), najvažniji zakonski akt na području zaštite voda u
Republici Hrvatskoj je Zakon o vodama (NN 153/09) [6] koji je stupio na snagu u prosincu
2009. godine. Ovim zakonom uređuje se pravni status voda, vodnog dobra i vodnih
građevina, upravljanjem kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda,
detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanja, djelatnosti javne vodoopsrbe i javne
odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj
obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Odredbe zakona
odnose se na:
• na površinske i podzemne vode • priobalne vode u pogledu njihovog kemijskog i ekološkog stanja • vode teritorijalnog mora u pogledu njihovog kemijskog stanja u odnosu na nalazišta
vode za piće
• mineralne i termalne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu
pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe što
se uređuje drugim pravnim aktima.
Zakon propisuje izradu planskih dokumenata upravljanja vodama, Strategiju upravljanja
vodama i Plan upravljanja vodnim područjima.
4
Na temelju odredbi Zakona o vodama (NN 107/95, NN 105/05) [7], Strategiju upravljanja
vodama (NN 91/08) [8], donio je Hrvatski sabor u srpnju 2008. godine. Nacrt prijedloga
Strategije dani su od strane Hrvatskih voda.
Strategija upravljanja vodama je planski dokument kojim se utvrđuje vizija, misija, ciljevi i
zadaci državne politike u upravljanju vodama u dugoročnom razdoblju. Zasniva se na
znanstvenim istraživanjima, kontinuiranom praćenju rasporeda stanja i pojava u vezi s
vodama i njihovim korištenjem, uvažavanju specifičnosti vodne problematike svakog vodnog
područja i cjelovite zaštite okoliša. Daje strateška opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga
gospodarstva polazeći od zatečenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba,
gospodarskih mogućnosti, međunarodnih obveza te potreba za očuvanjem i unapređenjem
stanja voda te vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Njezin je sadržaj usklađen s relevantnim
direktivama Europske unije, te stoga čini osnovnu podlogu za pripremu pregovaračkih
stajališta za pristupne pregovore, ali isto tako i jednu od podloga za pripremu aplikacija za
korištenje sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije. Strategija upravljanja
vodama je dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog sektora kako
3
i
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE
KOPNENIH VODA
bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama. Strategijom upravljanja vodama
definirani su legislativni, organizacijski, financijski, tehnički, znanstvenoistraživački i
informatički okviri djelovanja vodnog gospodarstva u sadašnjim društveno-gospodarskim
okolinostima pristupnog procesa Republike Hrvatske Europskoj uniji, te u budućim
okolnostima punopravnog članstva. Ona vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima
je donesena u razdoblju trajanja dva petnaestogodišnja investicijska ciklusa do kraja 2038.
godine. Provedene analize postojećeg stanja i razvojnih potreba pokazale su da Hrvatska
raspolaže dovoljnim količinama vode za svoje potrebe, te da vodni resursi svojom količinom i
kakvoćom nisu ograničavajući čimbenik gospodarskog razvoja. No, zbog izražene
vremenske i prostorne neravnomjernosti vodnog režima, učinkovito i ekološki prihvatljivo
upravljanje vodama zahtjeva sustavna ulaganja u razvoj i redovita održavanja
funkcionalnosti vodogospodarskih sustava. Temeljni cilj strategije jest postizanje cjelovitog i
usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju i na svakom od četiriju vodnih područja
(vodno područje sliva Save, vodno područje slivova Drave i Dunava, vodno područje
primorsko-istarskih slivova i vodno područje dalmatinskih slivova) što uključuje:
• osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu
stanovništva
• osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske
namjene
• zaštitu ljudi i materijalnih dobara od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda • postizanje i očuvanje dobrog stanja voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih
ekosustava
Plan upravljanja vodnim područjima [9] donosi Vlada Republike Hrvatske. Sukladno odredbama Zakona o vodama potpuni plan je potrebno donjeti do 2012. za svako vodno područje. Plan se odnosi na razdoblje od šest godina, nakon čega se mijenja i nadopunjije za sljedeće razdoblje od šest godina. Prema Zakonu o vodama plan upravljanja vodnim područjima obuhvaća za svako vodno područje:
•
opis prirodnih značajki i stanja voda i u okviru toga osobito:
- za površinske vode, uključivo priobalne vode: prikaz položaja i granica vodnih
tijela, prikaz tipova vodnih tijela i opis njihovih značajki i ocjenu količinskog stanja voda,
5
• mjere zaštite voda, • mjere za slučajeve izvanrednih i iznenadnih zagađenja voda, • plan građenja objekata i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, • izvore i način financiranja Plana • popis fizičkih i pravnih osoba zaduženih za provedbu Plana, njihova
ovlaštenja i odgovornost.
Cilj je Plana, da se vodama upravlja prema načelu jedinstvenog vodnog sustava i načelu
održivog razvitka.
U Planu se polazi prvenstveno od načela prevencije koje podrazumijeva planiranje i
poduzimanje potrebnih mjera u zaštiti voda, kada i ne postoje čvrsti dokazi o promjenama u
kakvoći voda. Preventivne mjere su mjere sprečavanja i ograničavanja u ispuštanju opasnih i
drugih tvari, koje bi mogle uzrokovati onečišćenje ili zagađenje voda.
Nadzor onečišćenja je radnja kojom se osigurava stalno praćenje ispuštanja otpadnih voda
na samom izvoru onečišćenja.
Načelo "uporabe najbolje raspoložive tehnologije" podrazumijeva: štednju sirovina i energije,
isključivanje opasnih tvari iz tehnoloških procesa, te smanjenje količina i štetnosti svih
ispuštenih tvari prije njihova ispuštanja u prijemnik. Načelo "onečišćivač plaća", znači da za
svako onečišćenje voda, korisnik voda koji je to onečišćenje izazvao, ima obavezu platiti
naknadu u skladu sa stupnjem izazvanog onečišćenja. Također ima obavezu podmirenja
troškova čišćenja i uklanjanja zagađenja kao i naknadu štete koja je izravna posljedica
zagađenja. Osiguranje stalnih informacija o stanju kakvoće voda i razmjena podataka sa
susjednim državama je načelo od osobite važnosti za upoznavanje javnosti i poduzimanje
potrebnih mjera za zaštitu voda.
2.1.1 POVRŠINSKE KOPNENE VODE
U svhu ocjene onečišćenosti površinskih voda propisana je Uredba o klasifikacija voda (NN
77/98 i 137/08) [11] i Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 137/08) [12]. Uredbom o
klasifikaciji voda određuju se vrste voda koje odgovaraju uvjetima kakvoće voda u smislu
njihove ekološke funkcije, kao i uvjetima korištenja površinskih voda za određene namjene.
Vode se svrstavaju u vrste na temelju dopuštenih graničnih vrijednosti pojedinih skupina
pokazatelja, koji obilježavaju izvore i uzročnike onečišćenja voda. Pokazatelji za klasifikaciju
svrstani su u dvije skupine:
USPOREDBA ZAKONSKE REGULATIVE REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU NA PODRUČJU ZAŠTITE
KOPNENIH VODA
• Obavezni pokazatelji za ocjenu opće ekološke funkcije voda - fizikalno-kemijski,
režim kisika, hranjive tvari, i biološki pokazatelji (prilog 1)
• Pokazatelji koji se ispituju na osnovu posebnih programa sadržanih u planovima
za zaštitu voda i ciljanim programima, te zajedno sa obaveznim pokazateljima
služe za širu ocjenu opće ekološke funkcije voda i utvrđivanja uvjeta korištenja za
određene nemjene. Ovu skupinu pokazatelja čine metali, organski spojevi i
radioaktivnost. (prilog 2)
Prema uvjetima za korištenje voda za određene namjene odgovaraju sljedeći kriteriji Vrsta I.
Vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon dezinfekcije mogu koristiti
za piće ili u prehrambenoj industriji, te vode koje se mogu koristiti i za uzgoj
plemenitih vrsta riba (pastrve). Vrsta II. Vode koje se u prirodnom stanju mogu
koristiti za kupanje i rekreaciju, za
sportove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje se nakon
odgovarajućeg pročišćavanja mogu koristiti za piće i druge namjene u
