Zavarivanje je postupak spajanja dva ili više istovrsnih ili raznovrsnih materijala, taljenjem ili
pritiskom sa ili bez dodavanja dodatnog materijala na način da se dobije homogen zavareni
spoj. Tokom zavarivanja nastaju toksični plinovi, dimni plinovi metala i krute čestice dima.

S obzirom na raznovrsnost materijala koji se zavaruju, kao i upotrebu različitih vrsta
elektroda, zaštitnih antikorozivnih sredstava na metalima i pojedinih postupaka vrlo teško je
odrediti prisutnost svih plinove koji nastaju. Osnovni izvori koji uzrokuju nastajanje plinova,
dimnih plinova i krutih čestica tijekom zavarivanja su:



obloga dodatnog materijala koja je najčešće bogata celulozom



površinska prevlaka,



električni luk



inertni plin (štiti zavar pri zavarivanju u zaštitnoj atmosferi)

Osim plinova koji se primjenjuju u pojedinim postupcima zavarivanja (C02, He i Ar) za
zaštitu zavara, razni plinovi poput ozona nastaju u procesu zavarivanja uslijed djelovanja
zračenja na okolišno okruženje. Među nastalim plinovi najznačajniji su plinovi:



ugljik(ll)oksid ili ugljični monoksid (CO),



ugljik (IV)oksid ili ugljični dioksid (C02),



Ozon (03), Dušik (N2),



Dušikovi oksidi (NOXI),



Fozgen (COCi2).

Plin je jedno od agregatnih stanja materije, nema vlastitog oblika i volumena nego zauzima
oblik posude ili prostora u kojem se nalazi. Djelovanje plina ovisi o njegovim fizikalnim i
hemijskim svojstvima, koncentraciji, trajanju izloženosti brzini disanja i o odnosu nazalnog i
oronazalnog disanja.
Topljivost plina u vodi najvažnija je osobina plina koja određuje toksikokinetiku plina. U vodi
topljivi plinovi zadržavat će se u gomjim dijelovima, a oni slabije topljivi u vodi u donjim
dijelovima dišnog sustava, te svaki na svojem mjestu izazvati akutna i kronična onečišćenja.

Neki plinovi su bez mirisa, dok drugi imaju karakterističan miris koji se može osjetiti kada je
koncentracija plina ispod kritične koncentracije.