FAKULTET ZA MENADŽMENT

 

 

HERCEG NOVI

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SEMINARSKI RAD IZ POSLOVNOG PRAVA

 

 

 

ZAŠTITA PRAVA SVOJINE 

(SVOJINSKE TUŽBE)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Profesor: Prof. dr. Miodrag Vuković

 

Student: Bojana Klisura, br. In.04/17

 

Saradnik: Mr. Dijana Dragišić

 

__________________________________________________________________________________ 

Herceg Novi, decembar 2017.god

 

SADRŽAJ 

 
 
SADRŽAJ

 ...................................................................................................................1 

UVOD

 ......................................................................................................... 2

 

1. SVOJINA

 ................................................................................................................3

 

    1.1. POJAM I PRAVO SVOJINE ...............................................................................3 

    1.2. STICANJE SVOJINE ..........................................................................................3 

2. ZAŠTITA SVOJINE

 ..........................................................................................5 

    2.1. REIVINDIKACIONA TUŽBA (ACTIO REI VINDICATIO) ...........................5 

    2.2. PUBLICIJANSKA TUŽBA (ACTIO PUBLICIANA) ........................................7 

    2.3. TUŽBA ZBOG SMETANJA ILI UZNEMIRAVANJA (ACTIO NEGATORIA)                

 .........................................................................................................................................8 

 3

PRIKAZ ODLUKE SUDA (ODRŽAJ)

 ......................................................9 

ZAKLJUČAK

 ..........................................................................................................17

 

LITERATURA

 ........................................................................................................18 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

background image

 

1.

 

SVOJINA 
 

1.1.

 

 POJAM I PRAVO SVOJINE

 

 

Svojina je kompleksni program i može biti predmet izučavanja sa ekonomske i sa pravne tačke 
gledišta, a potpunu sliku o njoj možemo dobiti ako je posmatramo sa oba aspekta. Svaka svojina 
u krajnjoj liniji znači prisvajanje. Tokom razvoja društva transformisala se i svojina, te je tokom 
vremena mijenjala svoj oblik i sadržinu. 
Svojina  u  ekonomskom  smislu  znači  prisvajanje  ekonomskih  dobara  onda  možemo  reći  da  u 
pravnom pogledu ustanova svojine znači zbir i sistem onih pravila koja propisuju na koji način se 
vrši prisvajanje. 
 
S obzirom na to ko vrši prisvajanje da li kolektiv ili pojedinac, svojinu dijelimo na : 
 

 

kolektivnu i 

 

privatnu. 

 

Pravo svojine kako ga definiše naš zakon, je subjektivno građansko pravo sa istim ovlašćenjima 
koja  pravni  institut  ima  još  od  rimskog  prava,  a  naime,  da  nosilac  prava  svojine  (vlasnik)  ima 
pravo da svoju stvar drži, da je koristi i da njome raspolaže u granicama određenim zakonom.

1

 

 
Dakle,  svojina  je  najvažnije  stvarno  pravo.  Pod terminom  svojina,  sopstvenost  ili  vlasništvo  se 
podrazumijeva  potpuno  pravo  raspolaganja  subjekta  jednom  stvari.  Pravo  svojine  je  apsolutno 
pravo, što ovlašćenje vlasnika karakteriše u slijedećem : 
 

 

vlasnik ima pravo upotrebe ( ius utendi) 

 

pravo pribiranja plodova (ius frutendi) i 

 

pravo otuđivanja i uništavanja (ius abutendi). 

 

 

1.2.

 

STICANJE SVOJINE 

 

Prema  Zakonu  o  osnovnim  svojinskim  -  pravnim  odnosima  određuje  se  kako  se  pravo  svojine 
stiče : 
 

1.

 

po samom zakonu 

2.

 

na osnovu pravnog posla 

3.

 

naslijeđivanjem 

 

                                                      

1

 

Ivošević, B., Radulović, M., (1997), 

Privredno (poslovno) pravo

, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, str.73 

 

 

Pravna teorija poznaje originarni i derivatni način sticanja prava svojine. 

 
Derivatno  sticanje  jeste  takav  način  sticanja  svojine  kod  kojeg  se  svojina  prenosi  sa  pravnog 
prethodnika  (lice  koje  svojinu  prenosi)  na  pravnog  sljednika  (lice  koje  svojinu  stiče).  Za 
definitivan  način  sticanja  svojine  potrebno  je  da  postoje  pravni  osnov  sticanja  (iustus  titulus)  i 
način sticanja (modus aquirendi). 
 
Originarni  način  sticanja  svojine  jeste  takav  način  sticanja  svojine  kod  koga  lice  koje  stiče 
svojinu  svoje  pravo  svojine  ne  izvodi  iz  prava  svojine  nekog  drugog  lica,  već  iz  nekih  drugih 
činjenica kojima zakonodavac daje takav značaj da se iz njihovog postojanja može izvesti pravo 
svojine u korist određenog lica. 
Originarni načini sticanja prava svojine i prava raspolaganja jesu : 
 

1.

 

sticanje svojine od nevlasnika 

2.

 

održaj 

3.

 

izrada (stvaranje) nove stvari 

4.

 

spajanje (miješanje) 

5.

 

građenje na tuđem zemljištu 

6.

 

pribiranje plodova

2

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

                                                      

2

 

Ivošević, B., Radulović, M., (1997), 

Privredno (poslovno) pravo

, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, str.77, 78 

 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti