Fakultet za poslovne studije i pravo

Seminarski rad

Predmet: Radno pravo

Tema: „Zdravstveno osiguranje“

Profesor:                                                                     Student:
Draško Bosanac 

Januar 2015.godine Beograd

1

Sadržaj:

Uvod.......................................................................................3
Socijalno osiguranje...............................................................4
Grane socijalnog osiguranja...................................................4
Zdravstveno osiguranje..........................................................5
Obavezno zdravstveno osiguranje.........................................5
Načela obaveznog zdravstvenog osiguranja..........................6
Osiguranici..........................................................................7-8
Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja........................8
Pravo na zdravstvenu zaštitu.................................................9
Pravo na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti 
za rad.....................................................................................9
Pravo na naknadu troškova prevoza....................................10
Lica koja se uključuju u obavezno zdrav. Osiguranj...........10
Obezbeđivanje i ostvarivanje prava iz obaveznog 
zdravstvenog osiguranja .....................................................10
Ostvarivanje prava na novčane naknade.............................11
Članovi porodice osiguranika..............................................11
Doborovoljno zdravstveno osiguranje...........................11-12
Razvoj zdravstvenog osiguranja u svetu........................12-13
Razvoj zdravstvenog osiguranja u našoj zemlji............13-14
Zaključak............................................................................15
Literatura............................................................................16

2

background image

Socijalno osiguranje

Socijalno osiguranje predstavlja vid socijalne sigurnosti koji osiguranicima odnosno 

članovima   njihovih   porodica   obezbeđuje   socijalnu   zaštitu   za   slučaj   bolesti,   invalidnosti, 
starosti, nesreće na poslu i nezaposlenosti.

1

 Svrha  socijalnog osiguranja, kao dela socijalne 

politike   jedne   zemlje   jeste   da   osiguranim   osobama   delimično   ili   u   potpunosti   nadoknadi 
gubitke   dohotka.   Osiguranik   pod   određenim   uslovima   stiče   određena   prava   iz   socijalnog 
osiguranja kada nastupi osigurani 
slučaj. 

Grane socijalnog osiguranja

Grane socijalnog osiguranja predstavljaju njegove uže celine koje se razlikuju prema 

prirodi rizika koje pokrivaju i prema vrsti prava koja se obezbeđuju osiguranim licima. Sistem 
socijalnog osiguranja može se podeliti na: 

1.zdravstveno osiguranje; 
2.penzijsko i invalidsko osiguranje i 
3.osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

Socijalno osiguranje moguće je definisati na različite načine imajući u vidu njegove 

konstitutivne elemente, ali u svakom slučaju, radi se o sistemu mera i aktivnosti kojima se 
obezbeđuje socijalna i materijalna sigurnost čoveka u slučaju ugroženosti njegovog zdravlja 
(zdravstveno   osiguranje),   smanjenja   radne   sposobnosti   (invalidsko   osiguranje),   starosti 
(penzijsko   osiguranje)   i   nezaposlenosti   (osiguranje   za   slučaj   nezaposlenosti).

2

  Ustav 

Republike Srbije utvrđuje da svako ima pravo na zaštitu svog psihičkog i fizičkog zdravlja, 
pravo na socijalnu zaštitu, pravo na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa, kao i 
pravo na penzijsko osiguranje.
Na međunarodnom planu socijalno osiguranje uređeno mnogim aktima Akti koji se odnose na 
socijalno   osiguranje   karakteriše:   brojnost,   univerzalnost,   multilateralnost,   uzajamnost   i 
solidarnost.   Od   ukupnog   broja   konvecija   i   preporuka   koja   je   Međunarodna   konvencija 
usvojila u periodu od osam decenija rada najveći broj posvećen je  obezbeđenju socijalne 
sigurnosti  radnika   i   članova   njihovih  porodica.   Međunarodna   organizacija   rada   je   1952. 
godine   usvojila   konvenciju   nazvanu   Konvencija   br.   102   o   socijalnom   obezbeđenju,   koja 
spada u jednu od najvažnijih i najobimnijih konvencija. Reč je o opštoj konvenciji kojom su 
utvrđene   međunarodne   norme   u   svim   granama   socijalnog   osiguranja.  Jugoslavija   je   prva 
zemlja koja je ratifikovala ovu konvenciju 20.12.1954. godine.

1

 Jelena Kočović; Predrag Šulejić; 

Osiguranje

; Beograd 2002. god. 

2

 Draško Bosanac; 

Radno pravo

; Beograd 2011. god.

4

Zdravstveno osiguranje

Imajući u vidu da je zdravsveno osiguranje deo socijalnog osiguranja, razvijalo se i 

menjalo u skladu sa promenama  koja su se dešavala u sferi socijalnog osiguranja. Zakonom o 
zdravstvenom osiguranju ovo osiguranje se definiše kao grana socijalnog osiguranja kojim se 
osiguranim licima obezbeđuje pravo na zdravstvenu zaštitu, kao i pravo na novčanu naknadu i 
pomoć u slučaju privremene sprečenosti za rad usled bolesti. Ovim zakonom uređuju se prava 
iz obaveznog zdravstvenog osiguranja zaposlenih i drugih građana, obuhvaćenih obaveznim 
zdravstvenim osiguranjem, organizacija  i finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja, 
dobrovoljno   zdravstveno  osiguranje   i   druga   pitanja   od   značaja   za   sistem   zdravstvenog 
osiguranja.

3

Ovo osiguranje zapravo osiguranim licima, koja su njime obuhvaćena nastupanjem 

osiguranog slučaja ( bolesti, trudnoće, nesreće na poslu i slično), obezbeđuje prava kojima se 
otklanjaju   negativne   zdravstvene   i   materijalne   posledice,   pružanjem   zdravstvene   zaštite   i 
isplatom naknada iz fondova zdravstvenog osiguranja, koji su obrazovani na osovu uplaćenih 
doprinosa.

Pitanja   vezana   za   oblast   zdravstvenog   osiguranja   uređena   su   Zakonom   o 

zdravstvenom osiguranju i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Prema Zakonu o zdravstvenom 
osiguranju,   zdravstveno osiguranje obavezno je osiguranje zaposlenih i drugih osiguranika 
kojim oni obezbeđuju sebi i članovima svojih porodica pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na 
novčane naknade i druga prava utvrđena zakonom.

4

  Zakon navodi (član 8) ko se smatra 

osiguranim   licem,   ali   se   predviđa   mogućnost   da   se   lica   koja   nisu   obavezno   osigurana 
dobrovoljno osiguraju, u skladu sa zakonom.

Obavezno zdravstveno osiguranje

Obavezno zdravstveno osiguranje obuhvata

:

1.Osiguranje za slučaj bolesti i povrede van rada i
2.Osigiranje za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti

Obavezno zdravstveno osiguranje je osiguranje kojim se zaposlenima i 
drugim licima koji suobuhvaćenim obaveznim zdravstvenim osiguranjem 
obezbeđuju sledeća prava: 

1.Pravo na zdravstvenu zaštitu,
2.Pravo na naknadu zarade za vreme privremene sprečenosti za rad,
3.Pravo na naknadu putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite,
4.Naknada pogrebnih troškova.

3

 Zakon o zdravstvenom osiguranju; član 1

4

 Draško Bosanac; 

Radno pravo

; Beograd 2011.god.

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti