Žene u menadžmentu bosanskohercegovačkih kompanija
S. PENAVA, DŽ. ŠEHIĆ: Žene u menadžmentu bosanskohercegovačkih kompanija
EKONOMSKI PREGLED, 58 (5-6) 305-327 (2007)
305
ŽENE U MENADŽMENTU
BOSANSKOHERCEGOVA
Č
KIH KOMPANIJA
Stav po kojem su žene manje sposobne od muškaraca za obavljanje
menadžerskih poslova zajedni
č
ki je za ve
ć
inu društava u svijetu. Žene mena-
džeri uglavnom su pozicionirane na nižim razinama u organizacijskoj hije-
rarahiji i raspolažu zna
č
ajno manjom mo
ć
i od svojih kolega muškaraca.
Postojanje “staklenog plafona”, kao globalnog fenomena o
č
ito je i u Bosni
i Hercegovini, ali dosad nije provedeno nikakvo sustavno istraživanje o toj
temi. Autori u ovom radu pokušavaju prona
ć
i empirijske dokaze “stakle-
nog plafona” u ovoj zemlji i istražiti neke od mogu
ć
ih razloga njegova po-
stojanja. Ono što je bilo mogu
ć
e zaklju
č
iti jest da se jednakost spolova u
biznisu ne smatra osobito važnim problemom u Bosni i Hercegovini, a to
se može zaklju
č
iti i prema posebno malom zanimanju medija, akademskih
krugova i poslovnih ljudi o toj problematici. Ta
č
injenica može djelomi
č
no
objasniti postojanje “staklenog plafona” u Bosni i Hercegovini, no ipak je
potrebno obaviti još mnogo istraživanja da bi se ta problematika osvijetlila i
sa drugih kutova, koji nisu mogli biti obuhva
ć
eni u ovome radu.
Klju
č
ne rije
č
i: žene, menadžment, vo
đ
enje, “stakleni plafon”, bosansko-
hercegova
č
ke kompanije, društvo, stereotipi
Suada Penava*
Dževad Šehi
ć
**
*
S. Penava, Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ([email protected])
**
Dž. Šehi
ć
, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, ([email protected]).
Prvobitna verzija
č
lanka primljena 16. 1. 2007., a de
fi
nitivna 13. 4. 2007.
UDK
331.101.23
JEL Classi
fi
cation M14, J16
Prethodno
priop
ć
enje
S. PENAVA, DŽ. ŠEHIĆ: Žene u menadžmentu bosanskohercegovačkih kompanija
EKONOMSKI PREGLED, 58 (5-6) 305-327 (2007)
306
1. Uvod
Žene sve više obavljaju poslove i zauzimaju pozicije koje su prije bile
isklju
č
ivo muške. Uporedno s rastu
ć
im udjelom u ukupnoj radnoj snazi sve više
žena nastoji posti
ć
i menadžersku karijeru (Powell, 1999.). Statisti
č
ki podaci iz
službenih institucija širom svijeta pokazuju da je udio žena na menadžerskim pozi-
cijama pove
ć
an u posljednja tri desetlje
ć
a, ali to ne vrijedi za najviše menadžerske
pozicije, gdje je udio žena ostao na relativno niskoj razini i s tendencijom opa-
danja, i to kako se ide prema višim razinama. Prema izvještaju International Labor
Organization (ILO), iako žene predstavljaju više od 40% svjetske radne snage,
njihov ukupni udio u menadžerskim pozicijama u mnogim zemljama rijetko pre-
lazi 20% (Wirth, 1998.). Neki autori (Azura, Davidson, 2001.) govore o pragu od
5% žena na najvišim menadžerskim pozicijama, ali je to prag koji još nije dosti-
gnut
č
ak ni u najrazvijenijim zemljama kao što su Kanada, UK i zemlje Europske
Unije.
Sporo kretanje žena u najviše hijerarhijske razine u kompanijama
č
esto se
pripisuje tzv. “glass–ceiling”-“staklenom plafonu”. Taj je termin nastao u USA
u sedamdesetim godinama prošloga stolje
ć
a sa ciljem da opiše “nevidljivu,
vješta
č
ku barijeru napravljenu od predrasuda u stavovima i predrasuda u samim
kompanijama, koja ženama zatvara put ka najvišim menadžerskim pozicijama”
(Wirth, 1998.:3).
Najviše teoretskog i prakti
č
nog istraživanja o problemima spola u menadž-
mentu, uklju
č
ivši teorije koje objašnjavaju fenomen “staklenog plafona”, potje
č
e
iz USA i UK (za primjer vidjeti : Powell, Graves, 2003.; Wilson, 2003., Cleveland
et al, 2000.; Powell 1999.; Kanter, 1977.a), na taj na
č
in oslikavaju
ć
i speci
fi
č
nu
socioekonomsku perspektivu. Ono što je još relativno neistraženo jest primjenlji-
vost svih tih teorija, nalaza i zaklju
č
aka u drugim socioekonomskim i politi
č
kim
okruženjima, kakvo je, na primjer, ono u zemljama u tranziciji.
Nedostatak literature u oblasti spola u organizaciji i menadžmentu zajedni
č
ka
je karakteristika svih tranzicijskih zemalja. Razlozi su za to razli
č
iti, uklju
č
ivši ten-
denciju da se (ne)jednakost spolova nije tretirala kao relevantna u komunisti
č
kim
društvima. Bosna i Hercegovina (BiH) jedna je od tranzicijskih zemalja suo
č
ena
s gotovo istim problemima i izazovima zajedni
č
kima za cijelu tranzicijsku regiju.
Pozicija te zemlje speci
fi
č
na je i dodatno komplicirana zbog nedavnog ratnog
iskustva kroz koje je prošla i zbog veoma komplicirane politi
č
ke i ukupne in-
stitucionalne strukture ustanovljene u poslijeratnom razdoblju. Mnoga pitanja iz
razli
č
itih znanstvenih oblasti još uvijek «
č
ekaju» da budu prepoznata kao bitna i
da budu na odgovaraju
ć
i na
č
in tretirana u znanstvenim krugovima u ovoj zemlji.
Položaj žene u menadžmentu u bosanskohercegova
č
kim (BH) kompanijama
centralna je tema ovoga rada. Spomenuti nedostatak relevantne literature o toj temi
ima svoje puno zna
č
enje u slu
č
aju ove zemlje, bez gotovo ikakvoga postoje
ć
ega

S. PENAVA, DŽ. ŠEHIĆ: Žene u menadžmentu bosanskohercegovačkih kompanija
EKONOMSKI PREGLED, 58 (5-6) 305-327 (2007)
308
2.1. Razina društvenog sustava
Fokus analize na razini društvenog sustava na širem je društvenom okruženju
i na o
č
ekivanjima u pogledu uloge spolova koja se razvijaju unutar jednoga društva
(Ragins, Sundstrom, 1989.). Na toj razini analize centralnim se procesom smatra
proces
socijalizacije uloge spolova
, zato što upravo on izravno utje
č
e na izbor
zanimanja pojedinca. Izbor zanimanja na koji su utjecali prevladavaju
ć
i obrasci o
ulozi spolova u konkretnome društvu “može imati uticaj na broj ženskih kandidata
kvali
fi
ciranih za pozicije mo
ć
i u organizacijama” (Ragins , Sundstrom, 1989:74).
Za ovu je propoziciju vezana tzv. “hipoteza o nedovoljnoj ponudi” prema kojoj je
premalo kvali
fi
ciranih žena na raspolaganju za popunjivanje menadžerskih pozi-
cija i to je razlog zbog kojeg su žene nedovoljno zastupljene na tim pozicijama.
No, kako je ve
ć
re
č
eno u uvodu rada, ne postoje dokazi za tu hipotezu zato što
službeni statisti
č
ki podaci iz razli
č
itih zemalja pokazuju da žene aktivno i u ve-
likome broju sudjeluju u radnoj snazi.
2.2. Razina organizacije
Osim utjecaja na izbor zanimanja, s
ocijalizacija uloge spolova
u društvu
tako
đ
er je bitna za formiranje stereotipa o ulozi spolova kakav imaju pojedinci
koji donose odluke u organizacijama kada odlu
č
uju o postavljanju i unapre
đ
enju
na menadžerske pozicije. To zna
č
i da
socijalizacija uloge spolova
tako
đ
er utje
č
e
i na procese na razini organizacije. Centralno pitanje na toj razini vezano je uz
prakse selekcije i promocije koje postoje u konkretnoj organizaciji, a posebno se
relevantnim u tome smislu smatraju “kognitivni procesi pojedinaca koji donose
odluke o selekciji i promociji na menadžerske pozicije” (Powell, 1999.:243). Pre-
ma Perry et al. (1994.), tzv. job holder shema - shema o držaocu posla, predstavlja
važan aspekt tih procesa. Kada pojedinac-donosilac odluke o selekciji i promociji
na menadžerske pozicije u svome okruženju opaža da obi
č
no osoba jednoga spola
obavlja posao menadžera, tada on može eksplicitno pridruživati spol svojoj shemi
o držaocu menadžerskog posla. Ta shema o držaocu posla zasnovana na spolu
stvara kontekst za kognitivne procese kojima se donosioci odluka koriste kada
odlu
č
uju o izboru na navedene pozicije.
O razli
č
itim organizacijskim faktorima i o njihovom utjecaju na to da žene
do
đ
u na menadžerske pozicije
č
esto se raspravljalo u okviru
Strukturalno–(ili
situaciono) orijentirane perspektive
(Powell 1999.; Azura, Davidson, 2001.).
Središte su te perspektive organizacijska kultura, norme ponašanja i drugi or-
ganizacijski faktori koji “oblikuju ponašanja koja obezbje
đ
uju više prilika za
muškarce da budu uspješni u organizacijama” (Azura, Davidson, 2001.: 52). Kao
S. PENAVA, DŽ. ŠEHIĆ: Žene u menadžmentu bosanskohercegovačkih kompanija
EKONOMSKI PREGLED, 58 (5-6) 305-327 (2007)
309
dio objašnjenja ponu
đ
enog ovim teoretskim pristupom valja spomenuti autoricu
Rosabeth M. Kanter ( Kanter, 1997.a) i njenu
Teoriju o strukturalnim barijerama
.
Bit je te teorije tvrdnja po kojoj
č
lanovi koji su po bilo kojoj osnovi manjina u nekoj
grupi, nailaze na teško
ć
e u prilago
đ
ivanju i uklapanju u norme propisane kultu-
rom ve
ć
ine (Vinkenburg et al, 2000.).
Č
lanovi manjine postaju “simboli” (tokens)
u takvom smislu da se na njih gleda ponajprije kao na predstavnike grupe iz koje
dolaze. Od njih se o
č
ekuje da se ponašaju u skladu sa stereotipnim predodžbama
o njihovoj grupi i to je ponašanje uvijek pod re
fl
ektorima pažnje ostalih
č
lanova.
S tom se situacijom (u izvornoj literaturi poznata kao “token situation”) redovito
susre
ć
u žene u podru
č
jima koja se smatraju tradicionalno muškima, na bilo kojoj
razini organizacije (Kanter, 1997.b). Istraživanja pokazuju da takav status simbola
može biti poguban za lidersku karijeru žene (Kanter, 1977.a).
2.3. Interpersonalna razina
Na Interpersonalnoj razini analize u analiti
č
kom okviru (autori: Ragins i Sun-
dstrom (1989.)), klju
č
nim se faktorima za objašnjenje manjka žena u menadžmentu
smatraju:
stereotipi o ulozi spolova
i
prototip uspješnog menadžera
. O ta se dva
faktora tako
đ
er raspravlja i u okviru
Perspektive orijentirane prema društvenom
sustavu
.
Kada se radi o
stereotipima o spolovima
, osobine koje se smatraju ženskima,
kao što su blagost, pokornost, ovisnost i brižnost, ozna
č
ene su kao manje poželjne
u društvu u odnosu na stereotipno muške osobine, što u kona
č
nici rezultira razvit-
kom negativnih stavova prema ženskim zaposlenicima na radnome mjestu (Ra-
gins, Sundstrom, 1989.).
Menadžerski prototip
uklju
č
uje stereotipno muške osobine i karakteristike, s
posljedicom percepcije uspješnog menadžera kao muškarca, što se u originalnoj
literaturi opisuje kao fenomen “think manager - think male” (Schein 1973., 1975.;
Powell i Butter
fi
eld, 1979., 1989.; Powell et al, 2002.; Brenner et al, 1989.; Schein,
Mueller i Jacobson, 1989.). Nekoliko studija koje su tragale za dokazima koji bi
na globalnoj razini poduprli taj nalaz (na primjer, Schein i Mueller, 1992.; Schein
et al., 1996.) zaklju
č
uju da je, i pored mnogih povijesnih, politi
č
kih i kulturnih
razlika koje postoje izme
đ
u zemalja uklju
č
enih u istraživanja ( USA, Njema
č
ka,
UK, Japan i Kina), zajedni
č
ki stav širom svijeta taj da je za žene manje vjerojatno
da posjeduju potrebne menadžerske karakteristike (Schein et al, 1996.).

S. PENAVA, DŽ. ŠEHIĆ: Žene u menadžmentu bosanskohercegovačkih kompanija
EKONOMSKI PREGLED, 58 (5-6) 305-327 (2007)
311
i analizu situacije u Rusiji i u Poljskoj. Te dvije zemlje pripadaju jednoj potpu-
no novoj regiji koja se sastoji od 28 zemalja s tzv. “ekonomijama u tranziciji”,
a koja je nastala nakon raspada ekonomskog i politi
č
kog sustava razvijenoga u
komunisti
č
koj eri. Taj je raspad bio po
č
etak industrijske reorganizacije, sa glavnim
posljedicama u obliku privatizacije državnih kompanija, masovnim otpuštanjem
radnika i uvo
đ
enjem menadžerske prakse sasvim razli
č
ite od one koja je postojala
u prijašnjem ekonomskom sustavu karakteriziranom centralnim planiranjem.
Metcalfe i Afanassieva (2005.a, 2005.b) primje
ć
uju da pitanje spola u zem-
ljama Centralne i Isto
č
ne Evrope (CIE zemlje) u ve
ć
ini studija o procesu tranzicije
nije bilo tretirano na odgovaraju
ć
i na
č
in. Jedna od glavnih karakteristika tranzicije
s planske na tržišnu ekonomiju ogleda se u
č
injenici da žene i muškarci nejednako
osje
ć
aju njezine negativne posljedice, pritom žene ja
č
e osje
ć
aju negativne poslje-
dice toga procesa (Metcalfe, Afanassieva, 2005.a).
Ravnopravnost muškaraca i žena u politici i na radnome mjestu bila je važna
odlika svih komunisti
č
kih društava. Udio žena u radnoj snazi u tim zemljama bio
je me
đ
u najve
ć
ima u odnosu na druge ekonomije u svijetu, a njihova zastupljenost
u profesionalnim i menadžerskim poslovima bila je mnogo ve
ć
a u usporedbi sa
drugim europskim zemljama (Wirth, 2001.). Zna
č
ajan broj žena u politi
č
kom i
znanstvenom životu bio je jedan od klju
č
nih argumenata za tvrdnju o ravnoprav-
nosti žena u komunisti
č
kom sustavu (Metcalfe, Afanassieva, 2005.c: 399).
U današnjem, postkomunisti
č
kom razdoblju, još uvijek postoji tendencija
da se ravnopravnost žena i muškaraca smatra inherentnom karakteristikom tih
društava, pri
č
emu se spol kao takav ne smatra važnim za društvenu analizu. Bilo
kakva pitanja, koja su postavili ekonomisti i sociolozi vezana uz ravnopravnost
spolova bila su ignorirana i stišavana unutar javne rije
č
i u tim društvima (Metcal-
fe, Afanassieva, 2005.c). Takav je trend dodatno podržan snažnom tendencijom
da se favoriziraju razli
č
ita psihološka tuma
č
enja za manjak žena na rukovode
ć
im
pozicijama (Jaluši
ć
, Anti
ć
, 2001.).
Iako ograni
č
enoga opsega i uklju
č
uju
ć
i samo neke zemlje iz tranzicijske re-
gije, istraživanja o temi “žene u menadžmentu” u tranzicijskim zemljama ukazuju
na gotovo iste probleme koji su otkriveni i ve
ć
dobro istraženi u zapadnja
č
koj li-
teraturi (vidi za primjer: Alas, Rees, 2005.; Chirikova, Kirchevskaia, 2002.; Gvoz-
deva, Gerchikov, 2002.; Metcalfe, Afanassieva, 2005.d; Rees, Miazhevich, 2005.;
Loederstedt, 2005.; Nagy, 2005.) Stereotipi o ulozi spolova, stereotipi o karakteri-
stikama uspješnoga menadžera, radne prakse kreirane tako da su prilago
đ
ene jed-
nome spolu, što rezultira de
fi
niranjem zahtjeva za performanse na menadžerskim
poslovima prilago
đ
enima muškim standardima na
đ
ene u tranzicijskim zemljama
primjeri su tipi
č
nih prepreka koje stoje pred ženama koje teže menadžerskim po-
zicijama.
Uz prije navedena istraživanja svakako zna
č
ajno mjesto zauzimaju istraži-
vanja provedena u Hrvatskoj. Ovdje je potrebno posebno istaknuti radove autora:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti