Seminarski Rad
Iz
Paleontologije
Tema: Život u Mezozoiku
Beograd, 2017
Sadržaj
1.Uvod………………………………………………………………........................................1
1.1. Izgled života u mezozoiku………………………………………………….…….….…..1
1.2.Podela mezozojsku dobu……………………………………………….…………......….1
2. Mezozojska četvorošci………………………………………………………….……...…...2
3.Perioda mezozojske dobe……………………………………………………….…………...3
3.1.Trijas………………………………………………………………………….….………..3
3.1.1.Raspored mora i kopna…………………………………………………………………4
3.1.2 Stene i rasprostrojenje…………………………………………………………………..4
3.1.3 Orogeni i Epirogeni pokreti……………………………………………….……………5
3.1.4 Klima……………………………………………………………………………………5
3.1.5 Reljef……………………………………………………………………………………5
3.1.6 Biosfera…………………………………………………………………………………5
3.1.6.1 Beskičmenjaci………………………………………………………………...………5
3.1.6.2 Kičmenjaci……………………………………………………………………………6
3.1.7 Kopnene biljke iz trijasa………………………………………………………….…….7
3.2 Jura……………………………………………………………………………...………….8
3.2.1 Raspored mora i kopna i pomeranje kontinenata……………………………......……..8
3.2.2 Stene i rasprostranjenje…………………………………………………………...…….9
3.2.3 Orogeni i epirogeni pokreti……………………………………………………….…..10
3.2.4 Klima…………………………………………………………………………………..10
3.2.5 Relief kontinenta………………………………………………………………………10
3.2.6 Biosfera………………………………………………………………………………..11
3.3 Kreda……………………………………………………….……………………………..14
3.3.1 Tektonika ploča i pomeranje kontinenata……………...………………......................14
3.3.1. Paleografija…………………………………………………………………………...15
3.3.2 Stene i rasprostrajanje…………………………………....……………………………15
3.3.3 Orogeni i pirogeni pokreti……………………………………………………………..16
3.3.4 Klima……………………………………………………..……………………………16
3.3.5 Reljef kontinenata……………………………………………………………………..16
3.3.6 Biosfera……………………………………………………..…………………………17
3.3.7 Mikroorganizmi……………………………………………....……………………….17
3.3.8 Flora i Fauna…………………………………………………………………………..17
3.3.8.1 Morski beskičmenjaci……………………………………………………………….17
3.3.8.2 Kopneni beskičmenjaci……………………………………...…………………...…18
3.3.8.3 Gmizavci (ne-arhosauri)…………………………………….…………..…………..18
3.3.8.4 Dinosauri i Ptice…………………………………………………………………….18
3.3.9 Kredno tercijarni ponor………………………………………………………………19
4.Zaključak…………………………………………………………………………...………21
5.Literatura…………………………………………………………………………………...22
2
Trijas
Juru
Kredu
Za vreme
trijasa
su se pojavili mnogi današnji redovi beskičmenjaka, a među kopnenim
gmizavcima su
arhosauri
zamenili terapside. U okeanima su
ihtiosauri
, kao npr.
šonisaurus
,
narasli do veličine kitova.
Jurski period predstavlja vrhunac dinosaurske ere,
sa
brahiosaurusom
,
stegosaurusom
itd.,
dok su sisari bili sitni i uglavnom ličili na današnje rovčice. Na kopnu rastu biljke
kao
paprati
,
cikade
,
Bennettitales
i četinari iz roda
Cheirolepidiaceae
.
Tokom perioda krede su se javile prve cvetnice, povećao se broj vrsta ptica i riba, i pojavili
novi tipovi dinosaura. Klima je postala hladnija, a na pojedinim kontinentima su se javile
posebne vrste dinosaura. Mezozojska era se završila velikim pomorom vrsta koji se u nauci
naziva K-T (kredno-tercijarni) događaj.
2. Mezozojski četvoronošci
Mezozojska era je bila izuzetno dug vremenski period, za vreme koga je došlo do pojave,
razvoja i nestanka pojedinih „dinastija” živog sveta koje su smenjivale jedna drugu, tako da
možemo razlikovati najmanje šest uzastopnih evolutivnih zajednica ili carstava kopnenih
kičmenjaka (tetrapoda). Ako kao kriterijum za podelu uzmemo velike biljoždere, ta carstva ili
zajednice se mogu podeliti na:
• Listrosaure
(najraniji trijas (indski))
•
Kanemejeriide-traversdontide
(uglavnom gondvanski, mada tu ima nekih nejasnoća) –
rani (olenekijski) do kasnog karnijsko-trijaskog perioda)
•
Plateosaure-Vulkanodontide
(kasni trijas (norijski) do rane jure)
•
Sauropode-Stegosaure
(srednja do kasne-jure)
3
•
Iguanodonte-Nodosaure
(rana do srednje krede)
•
Kretopse-Hadrosaure
(kasna kreda – samo u Lauraziji, dok su Gondvanom vladali
titanosauridi i mesožderi abelisauridi).
U morima nalazimo organizme koje najverovatnije možemo podeliti na:
•
Miksosaure-Notosaure
(srednji trijas)
•
Šastasaure
(
kasn
i trijas)
•
Ihtiosaure-Pleziosauride-Pleziosauride
(najkasniji trijas (retijski) do rane jure)
•
Oftalmosaure-Pliosauride-Metriorinhide
(srednja jura – rana kreda)
•
Protostegidsko-Elazmosauridsko-Mosaurske
Zajednice
(srednja do kasne krede).
Ovaj pregled je uzet iz ilustracije br. 3 u radu Dr. Roberta T. Bekera iz 1977., pod naslovom
"Tetrapod Mass Extinctions - A model of the regulation of speciation rates and immigration
by cycles of topographic diversity" („Masovni pomor četvoronožaca – model regulacije broja
vrsta i imigracije po ciklusima topografskog diverziteta”) u knjizi A. Halama (ur.) Patterns of
Evolution as illustrated by the Fossil Record (Modeli evolucije ilustrovani fosilnim
svedočanstvima) Mada je kasnijim istraživanjima donekle izmenjena struktura familija i
stratigrafski odnosi, glavna struktura i model razvrstavanja su uglavnom ostali isti.
3. Perioda Mezozojske Dobe
3.1 Trijas
1834. godine je Fridrih Avgust fon Alberti razlučio tri jasno odvojene geološke formacije u
južnoj Nemačkoj. Bili su to Bunter (donja), Mušelkalk (srednja) i Kojper (gornja) formacija,
koje je on grupisao i nazvao „trijas”, a sličan termin se koristi i danas, tj. „trijaski sistem”.
Stari termin „trijas” se često koristi u Evropi, čak i među geolozima engleskog govornog
područja. Mušelkalk ili (na nemačkom) „krečnjak od dagnji” sadrži mnogobrojne fosile
morskih organizama.
5
3.1.3 Orogeni i Epirogeni Pokreti
Trijas predstavlja najmirniji period u mezozoiku. Nakon Hercinske orogeneze tektonski
pokreti nisu ostavili nikakvih tragova u reljefu. Epirogeni pokreti se javljaju tek krajem
trijasa, ali nemaju većeg značaja, dok transgresije i regresije imaju samo lokalni žnačaj. I
pored toga što se trijas može označiti kao perioda orogenog mirovanja, ipak se zapaža
mestimična vulkanska aktivnost. Najveće eruptivne mase u toku trijasa nalaze se na područiju
Severne Amerike: u Aljasci, Andima, Meksiku i Britanskoj Kolumbiji. Vulkanizma ima i u
Evropi: na Pirinejima i u Španiji; i u Africi: u Severnom Maroku, Alžiru i Tunisu.
3.1.4 Klima
Prema sadašnjem poznavanju trijaskih perioda može se izvesti zaključak da je klima trijasa
bila veoma raznovrsna i relativno promenljiva. U srednjoj i zapadnoj Evropi (tadašnja
Laurazija) je u najvećem delu periode vladala suva stepska i pustinjska klima koja je
podpomogla povremeno raspadanje i isušivanje kontinentalnih mora. Na polovima ne postoje
nikakvi tragovi ledenih kapa.
3.1.5 Reljef
Za vreme trijasa koji predstavlja „mirnu” periodu glavni geomorfološki agensi su spoljašne
sile. Ove sile vrše razaranje, preinačavanje i uravnjivanje tektonskog reljefa na kontinentima
izgrađenog hercinskom orogenezom. Na severnom kopnu dominiraju hercinski venci od
Stenovitih planina preko Apalača i Uralsko-tjenšanskih venaca. Dok se na južnom kopnu
prostiru planine Sredozemne zone. Na svim planinama, naročito u oblastima vlažne klime,
dolazi do intenzivne denudacije i erozije.
3.1.7 Biosfera
3.1.7.1 Beskičmenjaci
Kada govorimo o istoriji života na Zemlji, trijaski period je značajan iz nekoliko razloga. To
je prelazni period, u kome su izumrli mnogi stari oblici živog sveta, i pojavili se novi, od
kojih su neki opstali do dandanas. Izumrle su cevaste foraminifere, čipkaste briozoe, rogoliki
(rugozni) korali i trilobiti po kojima se u geologiji poznaje paleozoik.
