1
1.
UVOD
Osiguranje života predstavlja oblik zaštite osiguranika ili njemu bliskog lica za slučaj
nesreće koja ga može zadesiti. Na ovaj način čovek se na vreme obezbeđuje od rizika smrti,
odnosno
gubitka ili smanjenja sposobnosti privređivanja.
Životno osiguranje služi proširenju socijalnog osiguranja. U razvijenim društvima kroz privatno
životno i penzijsko osiguranje vrši se korekcija sistema penzijskog osiguranja zasnovanog na
načelu generacijske solidarnosti, pošto penzioni fondovi sve teže podnose opterećenje velikog
broja penzionera.
Pored navedene socijalne funkcije životno osiguranje u svakoj privredi igra značajnu
ulogu kao izvor kreditiranja razvoja. Sa stanovišta države plaćanje premije životnog osiguranja
kumulira sredstva koja imaju značaj štednje, koja je dugoročna, unapred određena i namenska.
Stoga se ona može upotrebiti kao izvor kreditiranja i investiranja. Sa stanovišta pojedinca, polisa
životnog osiguranja može se upotrebiti i kao garancija za kredit, što osiguraniku može obezbediti
sredstva za ulaganje ili zadovoljenje iznenadnih potreba. Imajući u vidu značaj koji životno
osiguranje ima za privredu svake države, ono zahteva poseban odnos države u domenu poreske
politike. Stoga se u najvećem broju zemalja premije životnog osiguranja oslobađaju poreza.
2
2.
FUNKCIJA I TEHNIČKE OSNOVE OSIGURANJA ŽIVOTA
Osiguranje života bazira na načelima zakona velikih brojeva, a to je I osnovni zakon u
teoriji verovatnoće u statistici. Formulisao ga je švajcarski matematičar Jakob Bernouli (1654-
1705), a kasnije ga je doradio i uopštio francuski matematičar Denis Poason (1781-1840).
Suština ovog zakona je u tome da se, ukoliko se posmatra veliki broj slučajeva, mogu uočiti
određene pravilnosti u nastupanju jednog događaja. Što je broj posmatranih slučajeva veći,
pravilnost u nastupanju jednog događaja je veća, a odstupanja su manja. Ako se određeni
događaj posmatra pojedinačno, on predstavlja slučaj, dok u velikom broju posmatranja postaje
zakonitost. Stoga se zakonitost ispoljava samo u masi slučajeva, ona nije vidljiva kod
pojedinačnih jedinica od kojih je masa sastavljena niti deluje kod nekih grupa tih jedinica.
Poznato je da svaki čovek mora umreti, ali ne zna kada će to biti, jer je smrt nekog lica budući
neizvestan događaj. Međutim ukoliko se posmatra velika grupa ljudi, mođe se sa velikim
procentom tačnosti utvrditi da će godišnje u toj grupi umreti određen broj ljudi. Zbog toga i
zakon velikih brojeva ima veliki značaj u osiguranju, jer eliminiše neizvesnost osiguravača u
pogledu ukupnog broja pokrivenih rizika i omoguđava tačnije predviđanje nastupanja osiguranog
slučaja.
2.1. Tablice smrtnosti
Tablice smrtnosti sadrže niz pokazatelja od kojih je osnovni izravnata verovatnoća
smrtnosti na osnovu kojih se izračunavaju sve ostale biometrijske funkcije: verovatnoća
doživljenja, kretanje broja živih i broja umrlih u okviru određenog skupa, izračunatog na osnovu
verovatnoće smrti.
Osnovni faktori koji utiču na smrtnost su: dob, pol, zanimanje, način života, klima i slično. Opšte
je zapašanje da je životni vek u razvijenim zemljama u poslednjih nekoliko decenija znatno
porastao. Produženje prosečnog životnog veka stvara značajne probleme za funkcionisanje
redovnih penzionih fondova.
2.2. Obračunska kamatna stopa
Osiguranje života uglavnom je dugoročno jer se ugovori sklapaju na period od desed do
trideset godina, ali se premija osiguranja ne menja. Zbog toga je prilikom ugovaranja osiguranja
važan izbor kamatne stope. Za obračunsku kamatnu stopu ne može se uzeti aktuelna kamatna
stopa, jer se ona u skladu sa tržišnim uslovima menja na više ili na niže. To je i razlog što se kao
kamatna stopa koristi nešto nižastopa od aktuelne jer to garantuje osiguravaču da će prihodi od
plasmana biti veći od njihove kamatne stope.
4
-
Dobit je novčani iznos koji se godišnje pripisuje sumi osiguranja. Nije zajemčen
ugovorom o osiguranju i zavisi od uspešnosti poslovanja osiguravača.
-
Polisa osiguranja predstavlja pismenu ispravu o zaključenom ugovoru o osiguranju i ona
je sinonim za ugovor o osiguranju.
U zavisnosti od prihvaćenog kriterijuma za vršenje podele, ugovori o životnom osiguranju mogu
se podeliti:
I prema načinu zaključenja ugovora na ugovor o osiguranju života sa ili bez lekarskog pregleda;
II prema broju lica obuhvaćenih ugovorom na individualna i kolektivna osiguranja;
III prema riziku obuhvaćenom osiguranjem na ugovor o osiguranju za slučaj smrti, za slučaj
doživljenja, mešovito osiguranje i osiguranje sa utvrđenim rokom isplate;
IV prema načinu isplate osigurane sume na osiguranje kapitala i osiguranje rente;
V prema tome koga obezbeđuje osiguranik na lično osiguranje i osiguranje u korist trećeg lica.
3.1. Zaključenje i elementi ugovora
Ugovor o životnom osiguranju je zaključen kada ugovarači potpišu polisu osiguranja ili
listu pokrića. Međutim, ugovor o životnom osiguranju se smatra zaključenim kada osiguravač
prihvati ponudu osiguranja, koja se daje pismeno, na obrascu osiguravača i sadrži sve bitne
elemente ugovora i čini njegov sastavni deo.
Dokument o zaključenom ugovoru o osiguranju života je polisa osiguranja. Polisa osiguranja
života mora imati, pored sastojaka propisanih članom 902.ZOO i:
-
Ime i prezime lica na čiji se život odnosi osiguranje;
-
Datum njegovog rođenja;
-
Događaj ili rok od koga zavisi nastanak prava da se zahteva isplata osigurane sume.
3.2. Prijava starosti osiguranika i posledice neplaćanja premije
Kod ugovora o osiguranju života od posebnog je značaja prijava tačnih podataka o
godinama života osiguranika. To je zbog toga što je starost osiguranika od posebnog značaja za
procenu rizika osiguranja, pošto se na ovoj činjenici bazira izrada tarifa osiguranja života.
Ukoliko je u ugovoru data netačna prijava godina života važe sledeća pravila:
-
Ugovor o životu je ništav i osiguravač je dužan da u svakom slučaju vrati sve pribavljene
premije, ako su prilikom njegovog zaključenja netačno prijavljene godine života
osiguranika, a njegove stvarne godine života prelaze granicu do koje osiguravač po
svojim uslovima i tarifom vrši osiguranje života;
-
Ako je netačno prijavljeno da osiguranik ima manje godihna, a njegove stvarne godine ne
prelaze granicu do koje osiguravač vrši osiguranje života, ugovor je punovažan, a
osigurana suma se smanjuje u srazmeri ugovorne premije i premije predviđene za
osiguranje života lica osiguranikovih godina;
-
Kad osiguranik ima manje godina nego što je prijavljeno prilikom zaključenja ugovora,
premija se smanjuje na odgovarajući iznos, a osiguravač je dužan vratiti razliku između
primljenih premija i premija na koje ima pravo.
