SADRŽAJ

1.0. Uvod ........................................................................................1
2.0. Pojam ekološkog obrazovanja...............................................2
3.0. Činioci i izvori eko-znanja.....................................................3
4.0. Škola kao faktor - eko obrazovanja......................................4

4.1. Obavezno obrazovanje.................................................5
4.2. Izborni predmeti u obaveznom obrazovanju.............7
4.3. Srednjoškolsko obrazovanje........................................8

5.0. Ekološko obrazovanje.............................................................9

5.1. Ekološko obrazovanje odraslih...................................10

6.0. Zaključak.................................................................................11
7.0. Literatura................................................................................12

1.0. Uvod

Tema našeg seminarskog rada je „ Ekološko obrazovanje“. U prvom dijelu rada smo obradili 
pojam ekološkog obrazovanja, te metodologiju i cilj samog istraživanja. Zatim smo obradili 
ekološko obrazovanje u različitim stadijima ljudskog života, počevši od ranog djetinjstva, 
obrazovanja kroz školu pa do ekološkog obrazovanja odraslih. U zadnjem dijelu rada smo 
obradili važnost ekološkog obrazovanja te prednosti koje dobivamo ekološkim obrazovanjem 
ljudi.

background image

3.0. Činioci i izvori eko-znanja

Sa aspekta potreba zaštite životne sredine, neophodno je odgovoriti na pitanje: 

Koji faktori, 

koliko i kada doprinose cilju izgradnje ekološki odgovorne ličnosti? 

Veoma je važno kako pojedinac vidi doprinos pojedinih faktora u ostvarivanju ciljeva i 
zadataka koji se postavljaju kao zahtjevi i potrebe očuvanja zdrave i kvalitetne životne 
sredine. Posebno su interesantni faktori koji su u vezi sa postignućem u eko-vaspitanju i 
obrazovanju u formiranju ekološke svijesti i kulture učenika, a to su: porodica, dječiji vrtić, 
škola, fakultet, kasarna, preduzće, društvene organizacije i dr. Porodica je značajan faktor 
vaspitanja mladih, koja u načelu djeluje pozitivno i u smislu razvoja ekoloških vrijednosti 
svojih članova. U njoj se izgrađuje formalistički odnos u ostvarivanju brige o neposrednoj 
okolini. Porodica je najuža socijalna grupa koja ostvaruje opšte stanje o egzistenciji i drugim 
važnim potrebama ličnosti. Osnovni metod djelovanja u porodici je lični primjer, gdje djeca 
uče spontano. Takvi uticaji na mlađe članove porodice su trajnijeg karaktera. Vršnjačka 
grupa, je uz porodicu, značajan faktor društvene svijesti mladih. Ona u nekim uticajima 
nadmašuje porodicu i školu. Vršnjaci su potencijalno bliski jedan drugome. Oni imaju 
istovjetne stavove u ocjeni društvenog položaja njihove generacije. Potrebno je sagledati 
vrijednosti svijeta mladih, njihove potrebe i načine na koje gledaju na probleme ugrožavanja 
životne sredine, kako bi se oni angažovali na zaštiti i unapređivanju zaštite životne sredine. 
Ekološko obrazovanje zahtijeva različite izvore znanja. Koji izvor znanja će biti favorizovan 
zavisi od nastavnika koji rukovodi vaspitno-obrazovnim procesom. Izdvajamo sljedeće izvore 
znanja: 
• 

Neposredna stvarnost 

- podrazumijeva konkretnu životnu sredinu u kojoj učenik egzistira. 

To je porodični dom, obdanište, škola, fakultet, kasarna, šira urbana ili ruralna sredina. Ona 
igra važnu ulogu u formiranju ekološke svijesti, mada je u mnogome prepuna neekološkog, ali 
su znanja usvojena posredstvom nje najkvalitetnija; 
• 

Tekstualni materijali 

- školski udžbenici, beletristikčka izdanja, pripovijetke, romani i sl. 

• 

Školski udžbenici 

su osnovni izvor, ali su u ekološko-vaspitnom pogledu nedovoljno 

usklađeni sa programima rada, ekološki sadržaji u njima su nedovoljno i nefunkcionalno 
zastupljeni; 
• 

Nastavna sredstva i objekti 

- modeli, preparati, makete, slike, crteži, tabele, grafikoni, 

fotografije, dijapozitivi, video kasete i dr. Oni zamjenjuju neposrednu stvarnost; 
• 

Nastavnik

 - pojavljuje se kao bitan činilac u realizaciji ciljeva i zadataka ekološkog 

obrazovanja: vrši izbor nastavnih sadržaja, procenjuje ekološke aspekte gradiva, organizuje i 
vodi proces usvajanja znanja, formiranja stavova i navika učenika, organizuje i izvodi 
vannastavne aktivnosti i neposredno svojim postpucima djeluje na ličnost učenika; 
• 

Štampa, televizija, radio i druga sredstva masovnog obaveštavanja

 angažuju se na polju 

informisanja, aktiviranja građana u zaštiti životne sredine. Na taj način ostvaruje se 
neformalno ekološko obrazovanje i vaspitanje.

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti