Zločin protiv čovečnosti
SEMINARSKI RAD
PREDMET: KRIVICNO PRAVO
TEMA: KRIVICNA DELA PROTIV COVECNOSTI
SADRŽAJ:
KRIVIČNA DELA PROTIV ČOVEČNOSTI
1. UVOD......................................................................................... 3
2. ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI............................................. 4
2.1.
Pojam...................................................................................................
4
2.2.
Nastanak pojma..................................................................................
..4
2.3.
Elementi Zločina protiv čovečnosti....................................................
5
2.3.1. Objektivni elementi.......................................................................
5
2.3.2. Subjektivni elementi......................................................................
6
2.4.
Mogući inspiratori.................................................................................
6
2.5.
Moguće žrtve.......................................................................................
7
2.6.
Postepeno širenje kategorija žrtava.....................................................
7
3. ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI U KRIVIČNOM
ZAKONU BIH..................................................................................8
4. DOMACE
ZAKONODAVSTVO.............................................................. .....16
5. LITERATURA..................................................................................17
2

2. ZLOČIN PROTIV ČOVEČNOSTI
2.1. Pojam
Opšte medjunarodno pravo definiše zločine protiv čovečnosti široko, sveobuhvatno ali
i dovoljno precizno. U njih spadaju krivična dela čije su zajedničke osobine u tome:
-
što su naročito gnusna kršenja zakona i predstavljaju grubo vredjanje ljudskog
dostojanstva i ponizavanje jednog ili vise ljudskih bića,
-
što nisu izolovani odnosno sporadicni slucaji, vec deo neke politike i siroka
sistematska praksa vrsenja zlocina,
-
što su zabranjena i moraju biti kaznjena bez obzira na to da li su izvršena u vreme rata
ili mira,
-
što zrtve ovog krivičnog dela mogu biti kako civili tako i neprijateljski borci.
Da bi se radilo o napadu na čovečanstvo krsenje mora biti krajnje tesko i ne sme biti
sporadican slucaj, nego mora biti deo obrazca zlocinaskog dogovorenog ponasanja. Holandski
kasacioni sud je doneo jednu od prvih odluka o zlocinu protiv covecnosti u slucaju
Albreht(Albrecht)
. Zločin protiv čovečnosti je svaki voljan i u punoj svesti izvršen napad koji
je povezan sa nacistickim sistemom nasilja i arbitrernosti, i pogubno utiče na egzistenciju
nekog lica i njegove odnose unutar društva ili utiče na njegovu imovinu i vrednost čime
vredja njegovo ljudsko dostojanstvo. Ukratko receno
ubistvo, mučenje, istrebljivanje, progon
i drugi neljudski akti postaju zločini protiv čovečnosti samo ako su deo prakse
.
Pojedinac
moze biti kriv za zlocin protiv covecnosti cak i ako pocini jedno ili dva kršenja navedenih
zabrana, ili ako pocini jedno od njih protiv civila ali pod uslovom da su deo smišljenog plana.
2.2. Nastanak pojma
Pojam zločina protiv čovečnosti prvi put se pojavio 1915. kada je u Otomanskom
carstvu došlo do masovnog ubijanja Jermena. Vlade Francuske, Velike Britanije i Rusije su
28. 5. 1915. rešile da odlučno reaguju i poručuju Turskoj Porti da će se smatrati lično
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
Evropska konvencija o ljudskim pravima
4
odgovornom za sva zlodela koja je učinila prema Jermenima, kao i njihovi svi agenti koji su
se dogovorili oko naziva
Zločin protiv čovečnosti.
Pojam čovečnosti u medjunarodnom
smislu najbolje ilustruje jedan francuski slucaj koji inace nema vezu sa medjunarodnim
pravom: slucaj
Patuljak.
Zločin ptotiv čovečnosti sadrzan je u Konvenciji o genocidu(1948),
Konvenciji o nezastarevanju ratnih zlocina i zlocina protiv čovečnosti(1968), Konvenciji o
aparthejdu(1973). Sa ovim konvencijama napustilo se stanovište da se ovo krivično delo moze
izvršiti samo u vreme rata već je to moguce i u toku mira.
2.3.
Elementi Zločina protiv čovečnosti
Zabranjeno ponašanje je veoma neodredjeno definisano u londonskom sporazumu iz
1945. Osnovni elementi Zločina protiv čovečnosti mogu se podeliti na Subjektivne i
Objektivne.
2.3.1. Objektivni elementi bica zločina
Sledeće zabranjene radnje danas čine zločin protiv čovečnosti:
-
UBISTVO
: namerno ubijanje bez obzira da li postoji direktni umišljaj.
-
ISTREBLJIVANJE
: namerno podvrgavanje zivotnim uslovima, lišavanjem hrane i
lekova u nameri da se prouzrokuje uništenje dela stanovništva.
-
POROBLJAVANJE
: kontrola nečijeg kretanja, kontrola fizičke okoline, psihiloška
kontrola, mere koje su preduzete da bi se sprečilo bekstvo, podvrgavanje surovim
postupcima i zloupotrebama, seksualna kontrola i prisilan rad.
-
DEPORTACIJA ILI PRISILNO PREMEŠTANJE
: prisilno raseljavanje lica
proterivanjem ili drugim prinudnim merama, sa područja sa kojeg su legalno
nastanjena a bez osnova odredjenih medjunarodnim pravom.
-
ZATVARANJE
: strogo lišavanje slobode odredjenog lica ili više njih kršenjem
osnovnih medjunarodnih pravila prava.
-
MUČENJE
: namerno prouzrokovanje bola ili teških patnji psihickih ili telesnih, nad
licem koje se drzi u pritvoru ili je pod kontrolom okrivljenog.
-
SEKSUALNO NASILJE
: ova vrsta zločina obuhvata silovanje, seksualno ropstvo i
prisilna prostitucija, nasilna trudnoća, prisilna sterilizacija.
Vidi: Francuski dopis iz 11. 5. 1915., objavljen u
A. Beylerian
Konvencija protiv mucenja(1984.); Deklaracija skupstine UN(1975)
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti