Zlostavljano dete: analiza i pristup
UNIVERZITET EDUCONS - SREMSKA KAMENICA
UČITELJSKI FAKULTET
ZLOSTAVLJENO DETE
(DIPLOMSKI RAD)
Mentor : Student:
Prof.dr Vlasta Lipovac Hulija Čaušević
Sremska Kamenica, oktobar 2018.god
2
SADRŽAJ
1. ZLOSTAVLJANJE DECE U ISTORIJI CIVILIZACIJE....................................................7
Smernice dobre kliničke prakse za rad na zaštiti dece od zlostavljanja i zanemarivanja. 9
Pokazatelji emocionalnog (psihološkog) zlostavljanja...........................................15

4
5
Apstrakt
Zdravstveni radnici i saradnici oduvek su se bavili zlostavljanom i zanemarenom decom, ali
često poremećaje njihovog fizičkog i psihičkog zdravlja nisu prepoznavali kao posledicu
izloženosti neadekvatnim postupanjima roditelja/ staratelja. Uloga traume u detinjstvu označava
se kao krucijalna za razvoj mnogih mentalnih poremećaja. Pokazano je da zloupotreba i
zanemarivanje dece predstavljaju etiološki faktor kod oko 60% graničnih ličnosti, kao i da su
mnogi nasilni adolescenti na neki način bili zloupotrebljeni kao deca.
Proces zaštite dece od zlostavljanja i zanemarivanja podrazumeva plan za unapređenje
blagostanja deteta, ali i procenu potreba porodice za podrškom i pomoći. Ovakav pristup
omogućuje identifikaciju, ne samo okolnosti koje su povezane sa zloupotrebom i oblasti u
kojima je potrebna promena već i postojećih protektivnih faktora. Prvenstvena usmerenost na
istraživanje faktora rizika i kratkoročno spasavanje deteta ponekad su izuzetno važni i jedino
mogući, ali nisu uvek u najboljem interesu deteta. Intervencije usmerene na podršku i pomoć
porodici da promeni neadekvatne obrasce roditeljskog postupanja i poboljša funkcionisanje u
celini, kada god je to moguće, dugoročno dovode do najboljih ishoda po decu i porodicu.
Ključne reči
: zlostavljanje dece, zanemarivanje, zloupotreba, posledica, prevencija, lečenje.
Abstract
Health workers and associates have always dealt with abused and neglected children, but often
they have not recognized the disorders of their physical and mental health as a result of exposure
to inadequate parental / guardian procedures. The role of trauma in childhood is designated as
crucial for the development of many mental disorders. It has been shown that abuse and neglect
of children represent an etiological factor in about 60% of border persons, and that many violent
adolescents were somehow abused as children.
The process of protecting children from abuse and neglect implies a plan to improve the well-
being of the child, but also to assess the needs of the family for support and assistance. This
approach enables the identification, not only of circumstances related to abuse, and areas in
which change is needed, but also the existing protective factors. The primary focus on research
into risk factors and the short-term saving of a child is sometimes extremely important and only
possible, but not always in the best interests of the child. Interventions aimed at supporting and
assisting the family to change inadequate patterns of parental behavior and to improve
functioning as a whole, wherever possible, lead to the best outcomes for children and the family
in the long run.
Key words
: child abuse, neglect, abuse, consequences, prevention, treatment.

7
zlostavljanja i zanemarivanja. Na taj način nasilje prestaje da bude „privatna stvar” i „porodična
tajna”.
1. ZLOSTAVLJANJE DECE U ISTORIJI CIVILIZACIJE
U istoriji civilizacije dete se, sve do polovine XX veka, posmatralo kao subjekt čijim se životom
raspolaže (do VI veka pre nove ere), kao subjekt čiji se rad eksploatiše (do XIII veka, pa i danas
u nekim delovima sveta), a tek od XVIII veka nalaze se istorijski tragovi koji ukazuju da je
roditelj/staratelj taj koji treba da zadovolji potrebe deteta i pomogne mu da se razvije u zrelu,
odgovornu i voljenu osobu.Sa pojavom Konvencije o pravima deteta, koju su do sada
ratifikovale 192 države u svetu, prava deteta se definišu na principima osnovnih ljudskih prava i
od država se zahteva da preduzimaju sve zakonske, administrativne i druge mere kako bi se
decazaštitilaodsvihoblikanasilja, zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog postupanja. Srbija je
Konvenciju ratifikovala 1990. godine.
U našoj istoriji loše postupanje prema detetu prepoznaje se u čuvenom opisu „danka u krvi“ u
vreme turske okupacije. Prvi domaći naučni radovi o zlostavljanju dece objavljeni su u Srpskom
arhivu 1912. („O silovanju dece“) i 1919. godine („Smrt usled zlostavljanja ili iz prirodnih
uzroka?“). Autor oba rada je bio dr Eduard Mihel. U svojim radovima dr Mihel prepoznaje
veliku odgovornost lekara pri utvrđivanju silovanja, ukazujući na moguće lekarske greške, uz
konstataciju da lekar„sme kazati samo što je u stanju i dokazati“.
Od osamdesetih godina XX veka pojavljuju se savremena istraživanja o fenomenu zlostavljanja i
zanemarivanja i u našoj sredini, razvija se institucionalna zaštita u vidu SOS telefona,
savetovališta, centara za pomoć i podršku. Kraj prethodnog i početak novog milenijuma u našoj
sredini obeležava pojava stručnih i naučnih saopštenja o nasilju nad decom. Započinje proces
edukacije stručnjaka koji su u svakodnevnom kontaktu sa decom, publikuju se protokoli i
priručnici.
1.1.
Etiologija zlostavljanja i zanemarivanja
Osnovni etiološki model zlostavljanja i zanemarivanja zasniva se na razumevanju višefaktorske
uslovljenosti ove pojave i podrazumeva četiri grupe faktora koji su u dinamičkoj sprezi
(„ekološki model zlostavljanja“):
Lakić A. Emocionalno zanemarivanje i zlostavljanje dece. U: Milosavljević M. ur. Zaštita dece od zlostavljanja i
zanemarivanja. Beograd: Službeni glasnik; 1998. 34–7.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti