Značaj i modaliteti aktiviteta u socijalizaciji
Sadržaj:
1.
2. Pojam socijalizacije...........................................................................................4
3. Porodica kao agens: socijalizacija roditeljskim vaspitanjem............................6
4. Vršnjačke grupe kao agens socijalizacije..........................................................9
5. Obrazovni sistem kao socijalizacijski agens...................................................11
2
1. Uvod
Socijalizacija je društvenost, saradljivost. Obzirom da su ljudi društvena
bića, izvjestan stepen socijalizacije je neophodan kako bi čovjek imao normalan
kvalitet života. Da bi se dijete socijalizovalo, odnosno proširilo krug ljudi sa
kojima je u vezi i kontaktu, dijete polazi u vrtić, druži se sa drugom djecom iz
komšiluka, ide u školu.
Jedan od najvažnijih ciljeva vrtića i škole jeste upravo socijalizacija djeteta.
Postoje djeca koja nisu dovoljno socijalizovana što se ogleda u tome da nisu
komunikativna, odnosno odbijaju saradnju i komunikaciju sa drugim, nepoznatim
ljudima i vršnjacima. Čest je slučaj da su to zlostavljana i zanemarivana djeca.
Ukoliko stručna lica npr. psiholog, pedijatar ili neko drugi procijeni da treba raditi
na unapređivanju socijalizacije, dužnost roditelja jeste da rade na tome. Ukoliko se
ne radi dovoljno na socijalizaciji kod djece, to za posljedicu može imati
neadaptiranost kasnije u životu u mnogim drugim životnim situacijama.
Asocijalnost (nesocijalizovanost) je karakteristika mnogih mentalnih
poremećaja a prije svih karakteristika je psihopatskih ličnosti. Nasuprot tome,
dobro razvijena socijalizacija služi većoj zaštiti mentalnog zdravlja svakog čovjeka
jer omogućava amortizaciju od mnogih životnih trauma i nedaća.
Dvije grupe
definicija pojma socijalizacija: Uže definicije (sociolozi i antropolozi) – Sticanje
znanja, motiva i stavova koji su potrebni za izvršenje sadašnjih i budućih uloga
pojedinca u društvu. Naglasak je na konformiranju ostalim članovima društva,
prihvatanju važećih društvenih normi i usvajanju ponašanja koje doprinosi
održanju i funkcionisanju društva. Nedostaci: preuska; izjednačavaju se pojmovi
konformiranja i socijalizacije; nemaju svi članovi društva istovjetno ponašanje; ne
objašnjava devijantno ponašanje, suprotno normama; ne uzima u obzir uticaj
nasljeđa i ličnog (idiosinkratičkog) iskustva. Šire definicije (psiholozi) – Proces
socijalnog učenja putem koga jedinka stiče socijalno relevantne oblike ponašanja i
formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama (Rot). Neki autori
izjednačavaju pojam socijalizacije i pojmove kulturalizacije ili akulturacije.
Socijalizacija, međutim, nije samo usvajanje određenog sadržaja neke kulture već i
proces nastajanja ljudskog socijalog bića.

4
sa kojima se igra, komšiluk i zajednica starijih. Dakle, dijete prvo uči uloge u
okviru malog društvenog svijeta porodice i komšiluka, a zatim i na šire društvo i
kulturu.
Agensi socijalizacije su najvažniji činioci koji neposredno utiču na
socijalizaciju jedinke u procesu rasta i razvoja. U glavne agense socijalizacije
spadaju : porodica, vrtići, škola, grupe vršnjaka, crkva, društvene organizacije kao
i sredstva za masovnu komunikaciju. Oni ne stvaraju sistemne vrijednosti, uzore i
norme, već ih samo prenose na jedinku koja se socijalizuje.
Sa socijalizacijom se srećemo u raznim naukama (pedagogija, psihologija,
sociologija, antropologija) i shodno tome imamo i različita određenja i definicije.
Jedna od bitnih razlika u tim definicijama je u određenju odnosa jedinke i društva:
po jednim shvatanjima društvo je nadređeno pojedincu i ono određuje njegova
gledišta i granice; druga shvatanja stavljaju akcenat na pojedinca, pa ličnost kao
jedinstvena organizacija prevazilazi svaku društvenu formaciju koja ga okružuje.
U savremenoj nauci, primjetne su tendencije da se ovakve polarizacije
prevaziđu, pa se ličnost i društvo ne proučavaju kao dva odvojena sistema, već se
akcenat stavlja na interakciju, na proces gdje i jedna i druga strana nešto daju i
primaju.
Socijalizacija se može definisati kao proces kojim se dijete prilagođava
društvenoj sredini, uspostavlja sa njom harmoničan odnos, asimilira se i integriše
se u nju, razvijajući pri tom ljudska svojstva.
Socijalizacija je proces sve većeg osamostaljivanja jedinke od neposredno
datog i to posredstvom asimilacije i akomodacije.
ASIMILACIJA = uključivanje u ranije nastale strukture koje mogu
ostati nepromijenjene ili se dijelom zbog uključivanja mijenjaju, ali bez prekida
kontinuiteta sa prethodnim stadijumima.
AKOMODACIJA = promjene koje se dešavaju pod uticajem spoljašnjih
situacija.
Proces socijalizacije je tijesno povezan sa vaspitanjem. Oni se međusobno
prožimaju i ne mogu jedan bez drugog. Pojam socijalizacije je mnogo širi od
pojma pod kojim podrazumijevamo oblik društvenog ili moralnog vaspitanja ili
privikavanja na društvo.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti