2

1. Uvod

      

Socijalizacija je društvenost, saradljivost. Obzirom da su ljudi društvena 

bića, izvjestan stepen socijalizacije je neophodan kako bi čovjek imao normalan 
kvalitet   života.   Da   bi   se   dijete   socijalizovalo,   odnosno   proširilo   krug   ljudi   sa 
kojima je u vezi i kontaktu, dijete polazi u vrtić, druži se sa drugom djecom iz 
komšiluka, ide u školu. 

Jedan od najvažnijih ciljeva vrtića i škole jeste upravo socijalizacija djeteta.

Postoje   djeca   koja   nisu   dovoljno   socijalizovana   što   se   ogleda   u   tome   da   nisu 
komunikativna, odnosno odbijaju saradnju i komunikaciju sa drugim, nepoznatim 
ljudima i vršnjacima. Čest je slučaj da su to zlostavljana i zanemarivana djeca. 
Ukoliko stručna lica npr. psiholog, pedijatar ili neko drugi procijeni da treba raditi 
na unapređivanju socijalizacije, dužnost roditelja jeste da rade na tome. Ukoliko se 
ne   radi   dovoljno   na   socijalizaciji   kod   djece,   to   za   posljedicu   može   imati 
neadaptiranost kasnije u životu u mnogim drugim životnim situacijama.

Asocijalnost   (nesocijalizovanost)   je   karakteristika   mnogih   mentalnih 

poremećaja   a   prije   svih   karakteristika   je   psihopatskih   ličnosti.   Nasuprot   tome, 
dobro razvijena socijalizacija služi većoj zaštiti mentalnog zdravlja svakog čovjeka 
jer   omogućava   amortizaciju   od   mnogih   životnih   trauma   i   nedaća.

 

Dvije   grupe 

definicija pojma socijalizacija: Uže definicije (sociolozi i antropolozi) – Sticanje 
znanja, motiva i stavova koji su  potrebni za izvršenje sadašnjih i budućih uloga 
pojedinca   u   društvu.   Naglasak   je   na   konformiranju   ostalim   članovima   društva, 
prihvatanju   važećih   društvenih   normi   i   usvajanju   ponašanja   koje   doprinosi 
održanju i funkcionisanju društva. Nedostaci: preuska; izjednačavaju se pojmovi 
konformiranja i socijalizacije; nemaju svi članovi društva istovjetno ponašanje; ne 
objašnjava   devijantno   ponašanje,   suprotno   normama;   ne   uzima   u   obzir   uticaj 
nasljeđa i ličnog (idiosinkratičkog) iskustva. Šire definicije (psiholozi) – Proces 
socijalnog učenja putem koga jedinka stiče socijalno relevantne oblike ponašanja i 
formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama (Rot). Neki autori 
izjednačavaju   pojam   socijalizacije   i   pojmove   kulturalizacije   ili   akulturacije. 
Socijalizacija, međutim, nije samo usvajanje određenog sadržaja neke kulture već i 
proces nastajanja ljudskog socijalog bića.

background image

4

sa kojima se igra, komšiluk i zajednica starijih. Dakle, dijete prvo uči uloge u 
okviru malog društvenog svijeta porodice i komšiluka, a zatim i na šire društvo i 
kulturu.
    

Agensi   socijalizacije   su   najvažniji   činioci   koji   neposredno   utiču   na 

socijalizaciju   jedinke   u   procesu   rasta   i   razvoja.   U   glavne   agense   socijalizacije 
spadaju : porodica, vrtići, škola, grupe vršnjaka, crkva, društvene organizacije kao 
i sredstva za masovnu komunikaciju. Oni ne stvaraju sistemne vrijednosti, uzore i 
norme, već ih samo prenose na jedinku koja se socijalizuje.

 Sa socijalizacijom se srećemo u raznim naukama (pedagogija, psihologija, 

sociologija, antropologija) i shodno tome imamo i različita određenja i definicije.
 Jedna od bitnih razlika u tim definicijama je u određenju odnosa jedinke i društva: 
po jednim shvatanjima društvo je nadređeno pojedincu i ono određuje njegova 
gledišta i granice; druga shvatanja stavljaju akcenat na pojedinca, pa ličnost kao 
jedinstvena organizacija prevazilazi svaku društvenu formaciju koja ga okružuje.

 U   savremenoj   nauci, primjetne   su   tendencije   da   se   ovakve   polarizacije 

prevaziđu, pa se ličnost i društvo ne proučavaju kao dva odvojena sistema, već se 
akcenat stavlja na interakciju, na proces gdje i jedna i druga strana nešto daju i 
primaju.

Socijalizacija   se   može   definisati   kao   proces   kojim   se   dijete   prilagođava 

društvenoj sredini, uspostavlja sa njom harmoničan odnos, asimilira se i integriše 
se u nju, razvijajući pri tom ljudska svojstva.

Socijalizacija je proces sve većeg osamostaljivanja jedinke od neposredno 

datog i to posredstvom asimilacije i akomodacije.

ASIMILACIJA   =   uključivanje   u   ranije   nastale   strukture   koje   mogu 

ostati nepromijenjene ili se dijelom zbog uključivanja mijenjaju, ali bez prekida 
kontinuiteta sa prethodnim stadijumima.

AKOMODACIJA =   promjene koje se dešavaju pod uticajem spoljašnjih 

situacija.

Proces socijalizacije je tijesno povezan sa vaspitanjem. Oni se međusobno 

prožimaju i ne  mogu jedan bez drugog. Pojam  socijalizacije  je  mnogo širi od 
pojma pod kojim podrazumijevamo oblik društvenog ili moralnog vaspitanja ili 
privikavanja na društvo.

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti