ZNAČAJ DJEČJE IGRE
Igra se po svojim karakteristikama razlikuje od svih ostalih aktivnosti. Igra je nešto osobno, pa je i
prirodno da je njen značaj za dijete tako dubok i mnogostran. Dijete ne vidi svijet u kom živi isto kao i
odrasli. Stvari vidi onako kako ih doživljava. Dječji svijet najprirodnije dolazi do izražaja u igri.
Igra razvija organe, mišiće i cjelokupan organizam. Razvija djetetovu osobnost kao cjelinu, obogaćuje i
produbljuje, zatim razvija dječje funkcije i sposobnosti, a samo dijete stječe iskustvo na vrlo
karakterističan način.
Djeca se ne igraju da bi razvila svoje sposobnosti, mada to u igri i postižu. Dijete npr. ne slaže kockice da
bi napravilo nešto od trajne vrijednosti, igra se da bi zadovoljilo svoju unutarnju potrebu za aktivnošću
koja je u igri usmjerena ka nekom cilju.
Igra razvija maštu, pomoću koje dijete sudjeluje u životu odraslih, kombinira razne osobine i aktivnosti.
Dok se igra, dijete je često u situaciji da se snalazi, traži nova rješenja, postane snalažljivo, samim tim
razvija inteligenciju.
Visoke lecne vrijednosti su socijalna osjećaje, socijalni odnosi, koje razvijaju različite socijalne igre
(osjećaj zajednice, međusobna ovisnost, simpatije, dužnosti). Tako se u djetetu već rano oblikuju
pozitivne moralne osobine - savlađivanje samog sebe, smisao za podređivanje zajednici, odgovornost,
samostalnost, poštenje. U igri se odgaja i hrabrost, jer mnoge igre zahtijevaju i riskiranje.
Igra je vrlo privlačna za dijete, jer ga opušta i smiruje. Sve ovo gore navedeno potvrđuje da igra naročito
u predškolsko doba ima nenadoknadivu ulogu u razvoju dječje ličnosti. Potrebno je da odrasli imaju
razumijevanja za dječju igru, da je potiču, a naročito kreativnost
Djetetu će igra mnogo više značiti ako se odrasli zanimaju za nju. Ako dijete osjećajno, vezano za roditelje
normalno prihvaća pravila i norme ponašanja. Ako roditelj pri igri dijete potiče na emotivno sudjelovanje
razvija se njegov cjelokupni motivacijski sustav, a to je vrlo značajno za kasnije razdoblje, jer je dijete više
motivirano za učenje i ostale aktivnosti.
Igra djeluje oslobađajuće na dječju ličnost, čiji integritet čuva tako što pored socio - emocionalnih
svojstava u njoj sudjeluje čitava kognitivna organizacija djeteta, navodi Kamenov (1997: 79). Zahvaljujući
socijalnim kontaktima u igri, dijete se oslobađa egocentričnosti, pojavljuje se i logičko rezonovanje.
U društvenim igrama razvijaju se i socijalna osjećaje, simpatija, naklonost, obzirnost. U igri dijete se
uvjerava da mu je drug potreban radi izvođenja izvjesnih igara, zajedno sa svojim drugovima se raduje.
Igra je važna za razvoj vrlina. Dijete u igri navikava da se savladava, da poštuje i vodi računa o drugim
članovima grupe u kojoj se igra, ume da se potčini kada je to u interesu kolektiva. Time se dijete
osposobljava za socijalni život bez koga se ne može zamisliti suvremeno društvo.
Zahvaljujući socijalnim kontaktima u igri, dijete se oslobađa egocentričnosti, pojavljuje se i logičko
razmišljanje.
Dijete u igri istovremeno i oslobađa i razvija svoje osjećaje time što stalno doživljava novi odnos prema
raznim aktivnostima, prema drugovima u skupini u kojoj se igra. Motivi koji su prožeti osjećajima imaju
posebnu snagu, oni postupno preuzimaju glavnu ulogu u motivaciji djeteta
Kroz igru, djeca uče kako učiti i kako raditi razne stvari. Igra je učenje, pokušavanje, postojanje i
osjećanje. Djeca uče mnoge stvari o sebi, drugima i svijetu oko sebe kroz igru uče:
-pojma
-Odnos Među stvarima, pojavama i ljudima
-Uzroke I posljedice
-velicina
-Boje
-Teksture
-Osećanja, Emocije
-Opažaje I osjete
-Zvuk
-Simbole
-govorite
