1. UVOD

 „

Planiranje je menanadžerska funkcija kojom se bira efikasan pravac akcija za 

pribavljanje, alokaciju, korišćenje i zamenu resursa preduzeća

“. 

Planiranje   za   preduzeće   predstavlja   proces   utvrđivanja   ciljeva   i   iznalaženje 

načina da se oni ostvare. Ukoliko nema planiranja, menadžeri ne mogu pouzdano da 
rukovode, niti da očekuju da će ih drugi pratiti. 

Planiranje predstavlja osnovu za obavljanje drugih menadžerskoh aktivnosti - 

organizovanja, zapošljavanja, vođenja i kontrolisanja - koje zavise od izrađenih planova. 

Planiranje može biti  

formalno i neformalo

. Pri  

neformalnom

  planiranju ništa 

nije zapisano, ono je opšte i nedostaje mu kontinuitet.

Prilikom  

formalnog

  planiranja   definišu   se   specifični   ciljevi   koji   mogu   da 

pokrivaju period i do nekoliko godina. Ovakvi ciljevi su dati u pisanom obliku 

2.   POJAM PLANIRANJA

Planiranje predstavlja filosofiju ponašanja neke organizacije koja   se bazira na 

potrebi za sistematičnim i kontinualnim razmišljanjem o budućnosti pre neposrednog 
reagovanja. 

Planiranje predstavlja formulisanje ciljeva i načina njihovog prilagođavanja, koje 

je koordinirano sa stvaranjem i prilagođavanjem organizacione strukture, stila vođenja i 
modela kontrole. Planiranje pomiruje dve stvari, teoriju i praksu, misao i delovanje.

Rezultat procesa planiranja su planske odluke. 
Planiranje   je   neophodno   uvek   kada   je   uspeh   preduzeća   zavistan   od   skupa 

povezanih odluka koje su međusobno korelativne i međusobno uslovljene, i ne mogu se 
stihijski donositi i bez međusobne koordinacije jednih i drugih 

Planiranje pre svega podrazumeva naučno predviđanje budućeg poslovanja nekog 

subjekta. 

3.     ULOGA PLANIRANJA

Uloga planiranja sastoji se iz toga što je ono specifična komponenta tri osnovne 

funkcije :

funkcije upravljanja,

funkcije rukovođenja,

izvršne funkcije.

koje   doprinose   efikasnijem   funkcionisanju   a   time   i   boljem   funkcionisanju   neke 
organizacije kao društvene jedinice.  

4.   PLAN KAO SREDSTVO KONTROLE

Na osnovu relativnih odstupanja stvarnih radnih efekata od planiranih proizilaze 

zaključci   o   uspehu   rada   kolektivnih   ili   individualnih   subjekata   poslovne   delatnosti 
poslovnog subjekta u određenom periodu.

5.     CILJEVI PLANIRANJA

Ciljevi planiranja mogli bi se formulisati na sledeći način:



utvrđivanje optimalne proizvodne odnosno poslovne orjentacije,



iznalaženje optimalnih veličina pojedinih elementata reprodukcije,



odkrivanje, obuhvatanje planom i ukazivanje organima upravljanja i rukovođenja na 

sve one interne i eksterne, prirodne, tehničke, društvene i subjektivne faktore  i



pružanje   planom   što   potpunije   i   jasnije   slike   o   uslovima   i   očekivanim   rezultatima 

poslovanja u planskom periodu.

6.   PLANIRANJE I ODLUČIVANJE

Planiranje je skup aktivnosti koje dovode do odgovarajućih odluka. Planiranje je 

priprema odluka, a odlučivanje je donošenje odluka.

Donošenje odluka predstavlja završni proces.
Donošenje   odluka   predstavlja   proces   indentifikovanja   alternativa   i   izbora 

definitivnog kursa akcija kako bi se rešili konkretni problemi . Odluke se donose više 
puta u procesu planiranja. 

Kako   bi   odluke   bile   preglednije,   moramo   ih   klasifikovati.   U   tom   procesu 

poznajemo dva kriterijuma :

Prvi   kriterijum   –   nivo   predvidivosti   odluke   /

  se   deli   na  

programirane   i  

neprogramirane

.

Drugi kriterijum – karakter statističke sredine u kojoj se odluke donose.

 

Programirane odluke –

 se odnose na rutinske probleme koji se ponavljaju, a one 

se   formulišu   u   skladu   sa   određenim   običajima,   pravilima,   postupkom   u   toj   oblasti 
problematike

Neprogrmirane odluke –  

se odnose na situacije koje karakterišu nepredvidivi,i 

bitni problemi. 

Odluka   u   uslovima   izvesnost   donosi   se   na   bazi  

ekstremne   vrednosti 

ishoda. 

Odluka u uslovima rizika donosi se na bazi 

matematičkog očekivanja, 

u uslovima 

neizvesnosti donosi se na bazi kriterijuma odlučivanja.

1) Racionalan metod donošenja odluka-

mora biti u skladu sa racionalnim  modelom 

rešavanja problema. 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti