1. Uvod
Kroz prizmu dinamike zahtjeva vrhunskih košarkaških ispoljavanja i takmičarskih
uspjeha,
psihološku pripremu
je moguće posmatrati kao permanentan pedagoški
proces, u kome se koriste različite metode i postupci, usmjereni ne samo na
dovođenje igrača u stanje idealne spremnosti za konkretno takmičenje, već
prioritetno, kao usmjerenje na formiranje i usavršavanje onih svojstava i osobina,
koja su značajna za integralni razvoj ličnosti mladih ljudi koji se bave košarkom.
„Um je apsolutno, "instrument" za postizanje rezultata, čak i za sportiste. Sportska
psihologija je veoma mali aspekt, ali je
izuzetno
važan kada pobjeđuješ i gubiš trke
za stotinku i hiljadarku sekunde”.
~Majkl Džonson
(bivši američki sprinter i aktuelni rekorder u disciplinama na 200 i 400m i štafeti 4 x
400m sa reprezentacijom SAD)
Značaj fizičke pripreme (kao "suprotilac" psihološkoj) nije potrebno posebno isticati,
naročito u uslovima tendencionog motoričkog intenziviranja, stoga pažnju u ovom
seminarskom radu usmjeravam na mentalnu ‒ psihološku (duhovnu, umnu) pripremu,
koja omogućava košarkašima prilagođavanje (ne)predviđenim situacijama na terenu i
da iskažu sav svoj potencijal onda kad je to najbitnije. Pisao sam uopšte o psihološkoj
pripremi, njenim podjelama, tehnikama, o faktorima koji utiču na performanse mladih
igrača i na njihovu manifestaciju na terenu u toku utakmice, o idealnom, poželjnom
psihološkom profilu košarkaša i osobinama homogenog tima, a za kraj sam ostavio
nešto o viđenju psihološke pripreme iz pogleda velikana tj. legendi jugoslovenske
košarke, trenera
Ranka Žeravice i Mirka Novosela
.
2. Diskusija o sportskog psihologiji i psihološkoj pripremi
Može se reći, da je svaki igrač nekada bio oduševljen, a nekada potpuno razočaran
svojom igrom. Jedan od najčešćih razloga zbog koga neki igrači dolaze kod psihologa
na savjetovanje, jeste taj da efikasnije igraju na treninzima nego na utakmicama.
Slabljenje koncentracije, kada ruka „zadrhti” u odlučujućim trenucima igre,
nepostizanje šuta iz slobodnog bacanja, osjećanje uznemirenosti i treme, nesanica i
nekvalitetan san noć uoči utakmice, svima su dobro poznati primjeri. Neki igrači žele
da postignu uspjeh, ali želju ne prati odgovarajuća predanost i posvećenost u radu na
treninzima. Pad u motivaciji i nedostatak volje nisu rijetka pojava. Isto tako, igrač
može da igra tako dobro na jednoj utakmici, da iznenadi i sebe i trenera, a već na
sledećoj, da igra znatno lošije nego obično („nije mu dan“). Zato je od ključnog
značaja za trenera, da posjeduje sposobnost prepoznavanja situacije kada igraču
jednostavno ne ide ništa od ruke.
Nedvosmisleno je da će biti uspješan onaj igrač, koji uspjeva u većini situacija da
pokaže vještine kojima je ovladao i da ispolji svoje sposobnosti. Ovo se ne odnosi
samo na vrhunske, nego i na mlade igrače. Kada su igrači relativno ujednačeni prema
fizičkim, tehničkim i taktičkim sposobnostima, psihološki faktori postaju odlučujući
za postizanje uspjeha. Takođe, u odlučujućim trenucima igre ili u situacijama kada su
igrači umorni i iscrpljeni, psihološki faktori imaju više uticaja na uspješnost na
terenu.
Sve češće se govori o značaju psihološke pripreme sportista. Treneri su često skloni
da neuspjeh sportiste pripišu i opravdaju „psihološkom nestabilnošću” igrača,
tremom, nedovoljnom motivacijom. U našoj sredini, psihološka priprema igrača, još
uvjek nije u dovoljnom stepenu zaživjela u praksi, dok u Zapadnoj Evropi i
Sjedinjenim Američkim Državama već duže vrijeme karijera uspješnog sportiste ili
čitave ekipe, ne može se ni zamisliti bez sportskog psihologa, odnosno mentalnog
trenera (lajf kouča). Idealno bi bilo da pored fizičkih, tehničkih i taktičkih priprema
igrača, psihološka priprema postane redovan oblik rada sa sportistima iz najmanje dva
razloga:
-
Prvi razlog
jeste u olakšavanju dostizanja i održavanja optimalnog nivoa igračke
efikasnosti.
-
Drugi razlog
se temelji na činjenici da se pred igrače postavljaju visoki zahtjevi,
da oni često treniraju na granici psihofizičkih sposobnosti.
Psihološka priprema za takmičenje
podrazumjeva niz postupaka koji su usmjereni na
formiranje pravilne orijentacije prema takmičenju, koja između ostalog,
podrazumjeva usvajanje određenih kriterijuma za vrijednovanje lične uspješnosti.
Naime, cilj svakog igrača jeste da razvije i da demonstrira svoju kompetentnost. Da bi
konstantno napredovao, da bi motivacija bila stabilna, veoma je značajno na koji
način igrač vrijednuje svoju uspješnost. Uvjek je bolje kada je igrač usmjeren na lično
napredovanje i ukoliko svoje postignuće procjenjuje u odnosu na svoje prethodno
postignuće, nego ukoliko je usmjeren na pobjedu, bez obzira na rezultat i ukoliko
svoje postignuće poredi sa postignućem drugih. Ovakav stav može da bude izvor
brojnih negativnih posljedica za razvoj ličnosti, a takmičenje može da doživi kao
izvor brojnih frustracija.
U okviru
psihološke pripreme za konkretno takmičenje
, primjenjuju se dodatni,
specifičniji postupci koji su usmjereni na razvoj uvjerenosti u svoje snage,
određivanje konkretnog i kratkoročnog cilja, kao i razvoja upornosti u dostizanju
ciljeva, postizanje optimalnog nivoa aktivacije i poboljšavanje koncentracije.
Psihološka priprema koja se sprovodi neposredno pred utakmicu
, kada se
podrazumjeva da je igrač dobro savladao određene metode i tehnike, prevashodno je
usmjerena na primjenu kratkih tehnika, namjenjenih regulisanju nivoa aktivacije i
postizanju dobre koncentracije, koje imaju za cilj prevenciju pojave predstartne
apatije i treme ili „predtakmičarske groznice”.
4. Tehnike koje se koriste za poboljšanje psihološke spremnosti
Jednostavnije tehnike psihološke pripreme može da sprovodi sam igrač, neke
složenije uz pomoć trenera, dok neke tehnike zahtjevaju uključivanje psihologa.
Neke od najčešćih tehnika za regulisanje nivoa aktivacije, koje igrač može
samostalno da koristi a koje ne zahtjevaju prethodnu obuku su: promjena sadržaja
misli i skretanje pažnje sa brige na sadržaje koji okupiraju pažnju, a ne zamaraju. Na
primjer:
-
slušanje muzike,
-
vježbe istezanja,
-
masaža i
-
samomasaža.
Ove tehnike se ubrajaju u tehnike kratke relaksacije, pogodne su za primjenu u
različitim situacijama, ali je njihovo djelovanje kratkoročno. Individualne tehnike
svakako pripadaju segmentu unutrašnje percepcije i kulturološkog nivoa. Od
„dubljih” tehnika relaksacije, najčešće se primjenjuju različite vježbe disanja. One su
pogodne za primjenu u akutnim situacijama stresa. Da bi vježbe disanja bile efikasne,
neophodno je da ih igrač dovoljno dobro uvježba. Dubinske tehnike relaksacije su:
-
autogeni trening,
-
hipnoza,
-
meditacija i
-
biofeedback
One veoma povoljno utiču i na nivo uzbuđenja i na koncetraciju. Njihovi efekti,
ukoliko se dobro savladaju i izvode u dužem vremenskom periodu, znatno su trajniji i
intenzivniji. Učenje ovih tehnika zahtjeva uključivanje psihologa. Pored toga, u
okviru psihološke pripreme, primjenjuju se brojne tehnike koje služe da se proširi
obim pažnje (broj informacija koje igrač može da opazi), intenzitet pažnje
(koncentracija), kao i tehnike usmjerene na uvježbavanje brzog premještanja pažnje s
jednog na drugi događaj ili na događaje koji se brzo smjenjuju.
Koje tehnike psihološke pripreme su najefikasnije?
Na pitanje da li je neka tehnika psihološke pripreme manje ili više efikasna, odgovor
nije jednostavno dati. Brojni faktori utiču na efikasnost njihove primjene. Prvo, uvjek
treba imati u vidu lične karakteristike igrača, od uzrasta, preko osobina ličnosti, do
različitih stavova koje igrač ima prema svojim sposobnostima, prema sportu uopšte,
kao i prema takmičenju. Drugi značajan faktor, jeste razlog zbog kojih se sprovodi
psihološka priprema. Rezultati su uvjek bolji ukoliko se tehnike primjenjuju prije
nego što nastane problem ili pad u postignuću, dakle preventivno, nego kada nastane
problem. Sledeći značajan faktor jeste opšti stav igrača (i trenera) prema psihološkoj
pripremi i prema primjeni određenih tehnika. Opšte pravilo jeste, da će tehnike voditi
boljim efektima, ukoliko su igrači spremni da ih primjenjuju, ukoliko vjeruju u
njihovu korisnost, kada pristanu i odluče da ih primjenjuju (ako se ne koristi prisila),
odnosno, ako razviju svijest o značaju i mogućim pogodnostima rada na ličnom planu
i napredovanju. Naravno, za razvoj ovakvih stavova igrača, potrebno je vrijeme, te je
uvjek bolje sa psihološkom pripremom početi blagovremeno. To podrazumjeva
uključivanje u psihološku pripremu za takmičenje, kako bi se razvila osnova za
pripremu za konkretno takmičenje. Konačno, tehnike će dati rezultat, jedino ako su ih
igrači dobro naučili, uvježbali i savladali njihovu primjenu. Početni uspjeh u
izvođenju neke tehnike i njeno djelovanje na sportsko postignuće, može da bude mač
sa dvije oštrice. S jedne strane, može da utiče povoljno na razvoj pravilne motivacije
igrača za dalje uvježbavanje i primjenu tehnike. S druge strane, početni uspjeh može
