SRPSKI EKONOMSKI FORUM

R A D N I D O K U M E N T

Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj 

Evropi – Izazov za Srbiju

Aleksandar Ilić

Beograd, novembar 2006. godine

Aleksandar Ilić

Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi

2

S A D R Ž A J:

Uvod............................................................................................................................................3
Zona slobodne trgovine – Teorijsko-empirijski aspekt............................................................3

1.

Vrste i značaj ekonomskih integracija............................................................................4

2. Prednosti i nedostaci slobodne trgovine.............................................................................5

II Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi.....................................................................11

1. Osnovne karakteristike regiona.........................................................................................11
2. Potreba za ekonomskom integracijom zemalja JIE..........................................................16
3. Istorijat ekonomskog integrisanja zemalja JIE.................................................................18
4. Osnovne odredbe multilateralnog sporazuma - problemi i  perspektive..........................21
5. Potencijalni efekti i dodatna ograničenja razvoju zone slobodne.....................................28
trgovine u  regionu................................................................................................................ 28

III Zona slobodne trgovine u JIE – Izazov za Srbiju................................................................34

1. Efekti zone slobodne trgovine na privredu Srbije.............................................................34
2. Konkurentnost privrede Srbije kao neophodan faktor uključivanja u evropske integracije

.............................................................................................................................................. 37

Zaključak...................................................................................................................................45
L I T E R A T U R A................................................................................................................ 46

background image

Aleksandar Ilić

Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi

4

1. Vrste i značaj ekonomskih integracija

Još u 19. veku Engleska, kao najrazvijenija zemlja tog vremena, a posle dugog perioda 

protekcionizma u merkantilističko vreme, počela je da širi ideju o slobodnoj trgovini. Druge, 
nedovoljno razvijene države, nisu tada videle interes u takvoj ideji. U to vreme snižavanje 
carina je bio, uglavnom, čin koji se odobravao prijateljskim zemljama tako da je krajem 19. 
veka nastao niz bilataralnih ugovora o liberalizaciji, što je bio uvod u ono što mi danas 
poznajemo kao ekonomske integracije.

Danas kao posledica procesa globalizacije dolazi do stvaranja ekonomskih integracija i to 

kako na mikro tako i na makro nivou, koje izmeñu sebe stoje u odnosu meñuzavisnosti. 
Osnovno obeležje ekonomskih integracija na mikro nivou jesu procesi spajanja i pripajanja 
preduzeća iz iste ili različitih zemalja. Ovi procesi su rukovoñeni tržišnim motivima i po svom 
karakteru su spontani.

Sa druge strane, postoje integracije i na makro nivou koje nastaju dogovorima izmeñu 

država i po svom karakteru su formalne ili institucionalne. Ekonomske integracije na makro 
nivou ili regionalne ekonomske integracije predstavljaju udruženja više zemalja sa ciljem 
liberalizacije   meñusobne   trgovine   ili   regulisanja   trgovine   sa   trećim   zemljama

2

.   Postoji 

nekoliko vrsta regionalnih integracija:

 

sporazum   o   preferencijalnoj   trgovini  

-   podrazumeva     sniženje     carina     u     trgovini 

izmeñu zemalja potpisnica;

 

parcijalna   carinska   unija  

-   podrazumeva   zajedničku   carinsku   tarifu   prema   trećim 

zemljama,   dok   se   zadržava   postojeći   nivo   carina   izmeñu   zemalja   potpisnica 
sporazuma;

 

zona slobodne trgovine  

- predstavlja potpuno ukidanje carina izmeñu zemalja članica 

integracije;

 

carinska   unija  

-   predstavlja   istovremeno   ukidanje   internih     carina     i     zajedničku 

carinsku tarifu prema trećim zemljama;

 

zajedničko   tržište  

-   pored   carinske   unije   podrazumeva   i   slobodno   kretanje   faktora 

proizvodnje i zajedničku spoljnotrgovinsku politiku;

 

parcijalna   ekonomska   unija  

-   pored   zajedničkog   tržišta   uključuje   i   haronizaciju 

ekonomskih   politika.   Primer   ove   integracije   je   bila   EU   pre   nastupanja   monetarne 
unije;

 

ekonomska unija  

- najviši je nivo   ekonomskih   integracije.   Pored   elemenata   koje 

sadrži   parcijalna   ekonomska   unija   sadrži   i   monetarnu   uniju   (zajednička   valuta   i 
zajednička monetarna politika). Jedina ekonomska integracija koja je dostigla ovaj 
nivo   ekonomskog   povezivanja   jeste   EU,   koja   je   1.   januara   1999.   godine   postala 
ekonomska unija.

EU   je   svakako   najznačajnija   regionalna   ekonomska   integracija   u   svetu.   Svoj   put   od 

Ekononske zajednice za ugalj i čelik do ekonmske i monetarne unije EU je gradila punih pola 
veka. Od šest država članica EU će od 1. januara 2007. godine imati 27 sa zajedničkim 
tržištem od oko 500 miliona stanovnika.

Druga po značaju je Severnoamerička zona slobodne trgovine (NAFTA) čije su članice 

SAD, Kanada i Meksiko, regionalne integracije zastupljene su i na teritoriji Južne Amerike, 
Azije i Afrike pa se može reći da veliki broj država u svetu pripada nekoj od regionalnih 
integracija.

Predrag Bjelić (2003): “Ekonomika meñunarodnih odnosa”, Prometej, Beograd

Aleksandar Ilić

Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi

5

Uspostavljanje regionalnih integracija je dinamičan proces u svetskoj privredi tako da je u 

bliskoj   budućnosti   moguće   formiranje   novih   ili   proširivanje   starih   integracija.   Tako   je   u 
avgustu 2006. godine stigao predlog Japana o formiranju zone slobodne trgovine koja bi 
uključivala Australiju, Kinu, Južnu Koreju, Indiju, Japan, Novi Zeland i 10 članica ASEAN-a. 
Predložena   zona   bi   imala   ukupno   3,1   milijardu   stanovnika   (oko   polovine   svetskog 
stanovništva) i bruto domaći proizvod od gotovo 10.000 milijardi dolara

3

.

Takoñe u avgustu 2006. godine lideri šest bivših sovjetskih republika: Rusije, Belorusije, 

Kazahstana, Kirgizije, Tadžikaistana i Uzbekistana su počeli razgovore o formiranju carinske 
unije   izmeñu   ovih   zemalja.   Cilj   ove   integracije   je   ponovno   uspostavljanje   pokidanih 
privrednih veza posle kraha Sovjetskog saveza 1991. godine

4

.

Dakle, jasno je da će i u budućnosti ekonomske integracije biti glavno obeležje svetske 

privrede.   Meñutim,   ostaje   dilema   da   li   će   se   ove   integracije   i   dalje   uspostavljati   na 
regionalnom   nivou   ili   će   se   i   pored   neuspeha   Doha   runde   pregovora   u   okviru   Svetske 
trgovinske organizacije (STO) uspostaviti jači multilateralni okvir. Iz sadašnje pozicije teško 
je dati jednoznačan odgovor.

2. Prednosti i nedostaci slobodne trgovine

Dnevni list «Politika», 24. avgust 2006. godine: Japanski plan slobodne trgovine.

Vest sa sajta B92 www.b92.net od 15. avgusta 2006. godine.

background image

Aleksandar Ilić

Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi

7

državi stvara u slučaju većeg izvoza od uvoza. Zato je cilj maksimalno stimulisati izvoz, a 
većim carinama ograničavati uvoz. U stvari, istina je negde na sredini: koristi od spoljne 
trgovine stoje kako na strani uvoza tako i na strani izvoza. Zašto? Pre svega, uvozom se 
zadovoljavaju   opšte   potrebe   potrošača,   pri   čemu   se   omogućava   pristup   kvalitetnijim   i 
jeftinijim   proizvodima   (uvoz   nam   omogućava   pristup   proizvodima   koji   su   potencijalno 
jeftiniji   i   kvalitetniji   od   onih   koje   mi   možemo   da   proizvedemo).   Takoñe,   rastom   uvoza 
kapitalnih i intermedijarnih dobara stvaraju se pretpostavke za dugoročan rast privrede jedne 
zemlje.   Ovo   je   naročito   značajno   za   nerazvijenije   zemlje   koje,   po   pravilu,   oskudevaju   u 
visokoj tehnologiji, pa je uvoz kapitalnih dobara ključan element privrednog rasta i razvoja.

Sa druge strane, izvoz je takoñe značajan za ekonomski prosperitet jedne zemlje. Brojna 

iskustva su pokazala da su mnoge zemlje svoj razvoj bazirale na izvoznoj promociji (npr. 
Azijski tigrovi). Rast izvoza iz jedne zemlje stimuliše prizvodnju i zaposlenost što dovodi do 
porasta životnog standarda stanovništva.

Slobodna trgovina je naročito značajna za male zemlje. Ograničenost resursa i nedovoljna 

domaća proizvodnja nameću potrebu za većim uvozom. Veći uvoz nameće potrebu za većim 
izvozom kako bi se rastući uvoz mogao finansirati što povećava otvorenost privrede prema 
svetu.

Identifikovano je nekoliko potencijalnih efekata od liberalizacije spoljne trgovine, odnosno 

uspostavljanja zone slobodne trgovine.

Povećava   se   privredni   rast  

–   Postoji   veliki   broj   studija   koje   istražuju   vezu   izmeñu 

otvorenosti i rasta od kojih veliki broj sugeriše da postoji pozitivna koleracija i da je ona u 
mnogim slučajevima značajna. Postoji nekoliko kanala pomoću kojih ekonomske integracije 
doprinose rastu:

unutrašnja i spoljna ekonomija obima;

rast trgovine;

brži tehnološki napredak;

povećana konkurencija;

smanjena neizvesnost;

niži troškovi kapitala usled finansijskih integracija;

povoljnije okruženje za privrednu aktivnost;

Povećavaju se strane direktne investicije (SDI) 

koje podstiču privredni rast i zaposlenost - 

Regionalne   integracije,   odnosno   liberalizacija   spoljne   trgovine   proširuju   tržište   preko 
smanjenja carinskih i necarinskih barijera, a jedan od najznačajnijih faktora koji dovode do 
priliva SDI jeste i veličina tržišta (ekonomija obima). Iz tog ugla posmatrano, koristi od 
slobodnog tržišta su iste kao koristi od većeg tržišta: multiplikovanjem broja potencijalnih 
poslovnih partnera, multiplikuje se mogućnost za povećanje bogatstva.

Značaj SDI je danas veliki i to kako za razvijene zemlje tako i za zemlje u razvoju. One sa 

sobom   donose:   transfer   znanja   i   tehnologije   kroz   difuziju   inovacija,   rast   produktivnosti, 
povećanje konkurentnosti, poboljšan pristup stranim tržištima, otvarenja novih radnih mesta. 
Pored toga, a imajući u vidu da SDI ne stvaraju dug, one su najpoželjniji način za finansiranje 
deficita tekućih transakcija koji su uobičajni za zemlje u razvoju;

Dolazi do transfera znanja (Knowledge Spillover) 

– Do ovog, inače vrlo značajnog efekta 

za razvoj privrede, može doći:

Želiš da pročitaš svih 47 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti