Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi – Izazov za Srbiju
SRPSKI EKONOMSKI FORUM
R A D N I D O K U M E N T
Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj
Evropi – Izazov za Srbiju
Aleksandar Ilić
Beograd, novembar 2006. godine
Aleksandar Ilić
Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi
2
S A D R Ž A J:
Uvod............................................................................................................................................3
I Zona slobodne trgovine – Teorijsko-empirijski aspekt............................................................3
1.
Vrste i značaj ekonomskih integracija............................................................................4
2. Prednosti i nedostaci slobodne trgovine.............................................................................5
1. Osnovne karakteristike regiona.........................................................................................11
2. Potreba za ekonomskom integracijom zemalja JIE..........................................................16
3. Istorijat ekonomskog integrisanja zemalja JIE.................................................................18
4. Osnovne odredbe multilateralnog sporazuma - problemi i perspektive..........................21
5. Potencijalni efekti i dodatna ograničenja razvoju zone slobodne.....................................28
trgovine u regionu................................................................................................................ 28
1. Efekti zone slobodne trgovine na privredu Srbije.............................................................34
2. Konkurentnost privrede Srbije kao neophodan faktor uključivanja u evropske integracije
.............................................................................................................................................. 37

Aleksandar Ilić
Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi
4
1. Vrste i značaj ekonomskih integracija
Još u 19. veku Engleska, kao najrazvijenija zemlja tog vremena, a posle dugog perioda
protekcionizma u merkantilističko vreme, počela je da širi ideju o slobodnoj trgovini. Druge,
nedovoljno razvijene države, nisu tada videle interes u takvoj ideji. U to vreme snižavanje
carina je bio, uglavnom, čin koji se odobravao prijateljskim zemljama tako da je krajem 19.
veka nastao niz bilataralnih ugovora o liberalizaciji, što je bio uvod u ono što mi danas
poznajemo kao ekonomske integracije.
Danas kao posledica procesa globalizacije dolazi do stvaranja ekonomskih integracija i to
kako na mikro tako i na makro nivou, koje izmeñu sebe stoje u odnosu meñuzavisnosti.
Osnovno obeležje ekonomskih integracija na mikro nivou jesu procesi spajanja i pripajanja
preduzeća iz iste ili različitih zemalja. Ovi procesi su rukovoñeni tržišnim motivima i po svom
karakteru su spontani.
Sa druge strane, postoje integracije i na makro nivou koje nastaju dogovorima izmeñu
država i po svom karakteru su formalne ili institucionalne. Ekonomske integracije na makro
nivou ili regionalne ekonomske integracije predstavljaju udruženja više zemalja sa ciljem
liberalizacije meñusobne trgovine ili regulisanja trgovine sa trećim zemljama
2
. Postoji
nekoliko vrsta regionalnih integracija:
sporazum o preferencijalnoj trgovini
- podrazumeva sniženje carina u trgovini
izmeñu zemalja potpisnica;
parcijalna carinska unija
- podrazumeva zajedničku carinsku tarifu prema trećim
zemljama, dok se zadržava postojeći nivo carina izmeñu zemalja potpisnica
sporazuma;
zona slobodne trgovine
- predstavlja potpuno ukidanje carina izmeñu zemalja članica
integracije;
carinska unija
- predstavlja istovremeno ukidanje internih carina i zajedničku
carinsku tarifu prema trećim zemljama;
zajedničko tržište
- pored carinske unije podrazumeva i slobodno kretanje faktora
proizvodnje i zajedničku spoljnotrgovinsku politiku;
parcijalna ekonomska unija
- pored zajedničkog tržišta uključuje i haronizaciju
ekonomskih politika. Primer ove integracije je bila EU pre nastupanja monetarne
unije;
ekonomska unija
- najviši je nivo ekonomskih integracije. Pored elemenata koje
sadrži parcijalna ekonomska unija sadrži i monetarnu uniju (zajednička valuta i
zajednička monetarna politika). Jedina ekonomska integracija koja je dostigla ovaj
nivo ekonomskog povezivanja jeste EU, koja je 1. januara 1999. godine postala
ekonomska unija.
EU je svakako najznačajnija regionalna ekonomska integracija u svetu. Svoj put od
Ekononske zajednice za ugalj i čelik do ekonmske i monetarne unije EU je gradila punih pola
veka. Od šest država članica EU će od 1. januara 2007. godine imati 27 sa zajedničkim
tržištem od oko 500 miliona stanovnika.
Druga po značaju je Severnoamerička zona slobodne trgovine (NAFTA) čije su članice
SAD, Kanada i Meksiko, regionalne integracije zastupljene su i na teritoriji Južne Amerike,
Azije i Afrike pa se može reći da veliki broj država u svetu pripada nekoj od regionalnih
integracija.
2
Predrag Bjelić (2003): “Ekonomika meñunarodnih odnosa”, Prometej, Beograd
Aleksandar Ilić
Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi
5
Uspostavljanje regionalnih integracija je dinamičan proces u svetskoj privredi tako da je u
bliskoj budućnosti moguće formiranje novih ili proširivanje starih integracija. Tako je u
avgustu 2006. godine stigao predlog Japana o formiranju zone slobodne trgovine koja bi
uključivala Australiju, Kinu, Južnu Koreju, Indiju, Japan, Novi Zeland i 10 članica ASEAN-a.
Predložena zona bi imala ukupno 3,1 milijardu stanovnika (oko polovine svetskog
stanovništva) i bruto domaći proizvod od gotovo 10.000 milijardi dolara
3
.
Takoñe u avgustu 2006. godine lideri šest bivših sovjetskih republika: Rusije, Belorusije,
Kazahstana, Kirgizije, Tadžikaistana i Uzbekistana su počeli razgovore o formiranju carinske
unije izmeñu ovih zemalja. Cilj ove integracije je ponovno uspostavljanje pokidanih
privrednih veza posle kraha Sovjetskog saveza 1991. godine
4
.
Dakle, jasno je da će i u budućnosti ekonomske integracije biti glavno obeležje svetske
privrede. Meñutim, ostaje dilema da li će se ove integracije i dalje uspostavljati na
regionalnom nivou ili će se i pored neuspeha Doha runde pregovora u okviru Svetske
trgovinske organizacije (STO) uspostaviti jači multilateralni okvir. Iz sadašnje pozicije teško
je dati jednoznačan odgovor.
2. Prednosti i nedostaci slobodne trgovine
3
Dnevni list «Politika», 24. avgust 2006. godine: Japanski plan slobodne trgovine.
4
Vest sa sajta B92 www.b92.net od 15. avgusta 2006. godine.

Aleksandar Ilić
Zona slobodne trgovine u Jugoistočnoj Evropi
7
državi stvara u slučaju većeg izvoza od uvoza. Zato je cilj maksimalno stimulisati izvoz, a
većim carinama ograničavati uvoz. U stvari, istina je negde na sredini: koristi od spoljne
trgovine stoje kako na strani uvoza tako i na strani izvoza. Zašto? Pre svega, uvozom se
zadovoljavaju opšte potrebe potrošača, pri čemu se omogućava pristup kvalitetnijim i
jeftinijim proizvodima (uvoz nam omogućava pristup proizvodima koji su potencijalno
jeftiniji i kvalitetniji od onih koje mi možemo da proizvedemo). Takoñe, rastom uvoza
kapitalnih i intermedijarnih dobara stvaraju se pretpostavke za dugoročan rast privrede jedne
zemlje. Ovo je naročito značajno za nerazvijenije zemlje koje, po pravilu, oskudevaju u
visokoj tehnologiji, pa je uvoz kapitalnih dobara ključan element privrednog rasta i razvoja.
Sa druge strane, izvoz je takoñe značajan za ekonomski prosperitet jedne zemlje. Brojna
iskustva su pokazala da su mnoge zemlje svoj razvoj bazirale na izvoznoj promociji (npr.
Azijski tigrovi). Rast izvoza iz jedne zemlje stimuliše prizvodnju i zaposlenost što dovodi do
porasta životnog standarda stanovništva.
Slobodna trgovina je naročito značajna za male zemlje. Ograničenost resursa i nedovoljna
domaća proizvodnja nameću potrebu za većim uvozom. Veći uvoz nameće potrebu za većim
izvozom kako bi se rastući uvoz mogao finansirati što povećava otvorenost privrede prema
svetu.
Identifikovano je nekoliko potencijalnih efekata od liberalizacije spoljne trgovine, odnosno
uspostavljanja zone slobodne trgovine.
Povećava se privredni rast
– Postoji veliki broj studija koje istražuju vezu izmeñu
otvorenosti i rasta od kojih veliki broj sugeriše da postoji pozitivna koleracija i da je ona u
mnogim slučajevima značajna. Postoji nekoliko kanala pomoću kojih ekonomske integracije
doprinose rastu:
unutrašnja i spoljna ekonomija obima;
rast trgovine;
brži tehnološki napredak;
povećana konkurencija;
smanjena neizvesnost;
niži troškovi kapitala usled finansijskih integracija;
povoljnije okruženje za privrednu aktivnost;
Povećavaju se strane direktne investicije (SDI)
koje podstiču privredni rast i zaposlenost -
Regionalne integracije, odnosno liberalizacija spoljne trgovine proširuju tržište preko
smanjenja carinskih i necarinskih barijera, a jedan od najznačajnijih faktora koji dovode do
priliva SDI jeste i veličina tržišta (ekonomija obima). Iz tog ugla posmatrano, koristi od
slobodnog tržišta su iste kao koristi od većeg tržišta: multiplikovanjem broja potencijalnih
poslovnih partnera, multiplikuje se mogućnost za povećanje bogatstva.
Značaj SDI je danas veliki i to kako za razvijene zemlje tako i za zemlje u razvoju. One sa
sobom donose: transfer znanja i tehnologije kroz difuziju inovacija, rast produktivnosti,
povećanje konkurentnosti, poboljšan pristup stranim tržištima, otvarenja novih radnih mesta.
Pored toga, a imajući u vidu da SDI ne stvaraju dug, one su najpoželjniji način za finansiranje
deficita tekućih transakcija koji su uobičajni za zemlje u razvoju;
Dolazi do transfera znanja (Knowledge Spillover)
– Do ovog, inače vrlo značajnog efekta
za razvoj privrede, može doći:
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti