Odlomak

 
UVOD
Početkom V veka p.n.e. helenska civilizacija je doživela vrhunac kada grad Atina postaje kulturni centar helenskog sveta. Međutim, suparništvo izmeću Atine i Sparte dovelo je do Peloponeskog rata koji je podelio i oslabio grčki svet, dok su konačno u IV veku p.n.e. grčki gradovi-države pali pod uticaj Makedonije. Ova nova vojna sila predvođena Aleksandrom Makedonskim pokorila je Persijsko carstvo, što je omogućilo širenje helenističke kulture sve do Indije, prostora Bliskog istoka i severne Afrike, gde će dominirati nekoliko vekova. Danas se Antička Grčka smatra kolevkom zapadne civilizacije i kulturom sa najznačajnijim doprinosom u istoriji čovečanstva (filozofija, književnost, prirodne nauke, istorija, arhitektura, umetnost, osnovi uređenja modernog društva – demokratija i sloboda govora). Tokom kasnijih epoha uticaj helenske civilizacije bio je posebno snažan u doba Renesanse i Prosvetiteljstva tj. epohi Neoklasicizma (XVIII-XIX vek).
Do druge polovine 5. veka p. n. e. grčki skulptori su uspeli postići savršeno majstorstvo u obradi kamena. Opšta težnja grčke skulpture bila je idealizacija koja je dostigla svoj vrhunac u klasično doba. Ta potpuna idealizacija dovela je do toga da su sve grčke skulpture visoke, vitke i savršeno proporcionalne.
NAJZNAČAJNIJI SKULPTORI
Najznačajniji skulptor ovog doba je Poliklet koji je izradio brončanu skulpturu mladića s kopljem – Kopljonoša (Dorifora). Težina skulpture počiva na jednom stopalu dok drugo jedva dotiče tlo vrhovima prstiju. Taj stav je poznat pod nazivom kontraposto(prirodni stav na jednoj nozi koji uravnotežava mirovanje i pokret), bio veliki napredak u odnosu na skulpture kourosa iz arhajskog doba. Osim razmaknutih stopala figura ima različitu visinu kolena, bokova, poluprofil glave, anatomsku obradu tela i po prvi put u skulpturi – ruka slobodno visi. Tom skulpturom stvorio je vrstu uzora za grčku skulpturu (tzv. grčki kanon) koji je detaljno opisao u svojoj teorijskoj knjizi o umetnosti.
Poliklet je smatrao da je ljepota razmerni odnos delova tela i tih delova prema celini. Taj savršeni odnos bio je u tome da se glava sadrži 7 puta u visini tela, visina je odgovarala 10 šaka, a stopalo je veličine 3 širine dlana … Poliklet je svojim skulpturama dao i osnove idealizacije portreta grčkih skulptura koje uvek imaju karakterističan grčki nos i blage linije usana.
U isto vreme kada Poliklet ustanovljava svoj kanon, u Atini nastaju prve skulpture u slobodnom pokretu. Takav je Brončani Posejdon koji baca koplje (nepoznatog autora) i Mironov Diskobolos (Bacač diska) nastao nekoliko godina posle. Diskobolos je uzoran primer „odlučujućeg trenutka“, tj. kratkog zastoja između snažnog zamaha koji ruku s diskom dovodi u najviši položaj i pokreta kojim će ga naglo ispustiti i baciti u daljinu. Autor je uspeo da zgusne niz kretanja u jedinstvenu pozu koja je najkarakterističnija u složenoj radnji bacanja diska.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Arhitektura

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari