EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKTA BiH
PEDAGOŠKI FAKULTET
INFORMATIKA I TEHNIKA
OSAVREMENJAVANJE NASTAVNOG PROCESA POMOĆU
OBRAZOVNIH TEHNOLOGIJA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Student:
Prof.dr.Esed Karić Marko Mrkaljević
Brčko,juli 2019.godina
4
Organizacija nastavnog rada u školi nije se bitnije mijenjala od kako je J.A.Komenski uveo
razredno-časovni sistem,čiji su ključni elenti i obilježja frontalni oblik rada,jednaka nastava za
sve nejednake učenike.Nastavni rad prema vladajućoj paradigmi Komenskog nije modelovan
kao cjelovit sistem rada jer po pravilu izostaje ključna karika-povratna informacija,izostaje
vrednovanje te se ne prati svaki korak učenikove saznajne djelatnosti.Učenik rijetko na kom
času zna na čemu je ,šta je naučio a šta nije.Nastavnik na kraju časa nema sliku znanja svojih
učenika.Povratna informacija je mjera za mjerenje organizovanosti bilo koje djelatnosti pa i
nastave kao organizacionog sistema.Vrednovanje bi trebalo da prati svaki korak nastavnog
rada i učenika i nastavnika i svih drugih učesnika u nastavnom procesu.Drugačije bi se
ponašao učenik ako bi uvijek na kraju ili u toku časa očekivao provjeru.
U postojećoj tehnologiji organizacije nastave po paradigmi Komenskog nema povezivanja
svih elemenata u skladnu cjelinu,izostaje ključna komponenta-vrednovanje.Planiranjem kao
povezivanjem tehnoloških elemenata u skladnu cjelinu uspostavlja se novo organizovano
stanje.Planiranje je uticaj na budućnost.Njime se jedna djelatnost prevodi iz stanja
neuredjenosti u uredno,organizovano stanje.Organizacija je ograničavanje slobode ponašanja
pojedinih elemenata i povezivanje tih elemenata u skladnu i jedinstvenu cjelinu,pri čemu se
svaki element kreće ili odvija u skladu jedinstvene cjeline i jedinstveno utvrđenog
cilja.Povratnom informacijom se održava stepen organizovanosti i optimalne aktivnosti
učenika.Kvalitet nastave u kojoj bi svaki pojedinac napredovao prema mjeri svojih
mogućnosti ne može da obezbjedi sadašnja tradicionalna organizacija nastave .Da li smo na
tragu nove obrazovne tehnologije i šta pod njom podrazumjevamo su pitanja na koja se traži
odgovor i na kom rade timovi stručnjaka mnogih zemalja svijeta sastavljeni od –
psihologa,didaktičara,kibernetičara,informatičara,stručnjaka različitih profila U uslovima
savremene nastave više se ne postavlja pitanje da li treba primjenjivati savremene
informacione tehnologije, već je glavni zadatak doći do odgovarajućih rješenja, kako i na koji
način primjeniti nove tehnologije u kontekstu datih predmetnih oblasti. Prije svega, da bi se
poboljšao kvalitet nastave, a učenje postalo efikasnije. Osmišljenim korišćenjem prednosti
koje donosi upotreba informacionih tehnologija u nastavi, nastavni proces postaje dinamičniji,
sadržajniji i zanimljiviji.
Dakle, u savremenoj školi učenici treba da uče u nastavnom okruženju bogatom
informacionim komunikacionim tehnologijama gde je promenjena uloga nastavnika i učenika.
Nastavnik treba da bude motivator, organizator i moderator nastave, a učenik aktivan učesnik.
To znači da znanja brzo zastarevaju. Da bi nastavnici sve to postigli, potrebno je da se ulaže u
njihovo kontinuirano usvaršavanje i nakon završenog fakulteta.
5
1.
INOVACIJE U NAUCI I TEHNICI
Razvojem Kibernetike u drugoj polovini XX vijeka, kao nauke koja se bavi efikasnim
upravljanjem procesima, i njenom primjenom u nastavi koja je takođe vrsta procesa, došlo se
do novih pedagoških modela nastave. Najpoznatiji model je programirana nastava koja se
bavi upravljanjem informacijama. Programirana nastava svoje sadržaje prezentuje učeniku po
unaprijed definisanom algoritmu koji vodi učenika do krajnjeg cilja, do sticanja znanja. Pri
tome programirana nastava može biti kako linearna tako i razgranata pa se mogu predvidjeti
različite reakcije učenika i unaprijed isplanirati putanje koje će svakom učeniku obezbijediti
da svojim tempom i načinom rada dođe do cilja. Uz individuaizaciju rada, programirana
nastava svakom učeniku obezbjeđuje momentalnu povratnu informaciju o njegovom uspijehu
i upućuje ga na dodatnu literaturu ukoliko je potrebno. Programirana nastava i učenje dali su
osnovu za promovisanje obrazovne tehnologije kao naučne discipline i oblasti. Sa pojavom
Informatike kao naučne discipline koja se bavi prikupljanjem, skladištenjem, prenosom,
obradom i korišćenjem informacija, Didaktika je proširila svoju oblast i načine djelovanja.
Razvojem tehničkih sredstava, koja su sve češće počela da se primenjuju u nastavi, na prvom
mjestu računara i prateće opreme, Informatika je postala sastavni dio savremene obrazovne
tehnologije. Tako se na primjer, upotrebom računara u punoj mjeri mogu iskoristiti prednosti
modela programirane nastave. Po Popov, Jukić (2006: 283): “Obrazovni softveri, urađeni od
ekipa različitih stručnjaka, omogućuju multimedijalni pristup nastavnim sadržajima, te lakše,
brže i uspješnije, njihovo razumijevanje i usvajanje. Kompjuterskom nastavom, ako su
obrazovni softveri dobro urađeni, omogućuje se maksimalna individualizacija nastavnog rada.
Svaki učenik napreduje sopstvenim tempom i prema svojim sposobnostima i mogućnostima.
Time se omogućuju sadržaji različitog obima i različite težine.” Ova razmišljanja u pravcu
unaprjeđenja pedagoške prakse u skladu sa vremenom nisu nova, ali se na žalost dugo već
ponavljaju u manje-više istom obliku. O tome nam svjedoče razmišljanja profesora Mužića V.
iz 1968. (Jugoslavija) i profesora Martina Ebnera iz 2009. (Austrija) koja se mnogo ne
razlikuju. U pravcu razvoja pedagoških teorija za fundamentalnu promjenu obrazovanja nije
se daleko odmaklo: „Sve brži razvoj tehnike, a u vezi sa tim i cjelokupne društvene
proizvodnje, odražava se u sve većoj mjeri u zahtevima koji se postavljaju vaspitanju i
obrazovanju.Dosadašnji progres u proizvodnji vaspitanja i obrazovanja još je uvijek, velikim
dijelom, relativno polagan, ne ide u korak sa progresom u drugim društvenim djelatnostima,
ne odgovara našim zahtjevima i stoga, naravno, predstavlja i metu mnogih prigovora od strane
7
2.
DIDAKTIČKI POGLEDI NA INOVACIJE U NAUCI I TEHNICI
U SVRHU OSAVREMENJAVANJA NASTAVE
U pedagoškoj teoriji ima više različitih definicija pojma Didaktika. Prihvatićemo da je
Didaktika nauka o nastavi i učenju (Popov, Jukić, 2006) i da kao takva obuhvata mnoge
cjeline.
Najvažnija cjelina Didaktike je Obrazovna tehnologija. Međutim, u različitim geografskim
regionima odnos Didaktike i Obrazovne tehnologije se različito definiše. Po D. Mandiću
(2003-2: 18) „....U Anglo-saksonskim zemljama, obrazovna tehnologija obuhvata poznavanje
učenika, utvrđivanje ciljeva njihovog obrazovanja, preciziranje moguće organizacije nastave,
planiranje sadržaja obrazovanja, izbor oblika, metoda i didaktičkih medija, određivanje
položaja nastavnika i učenika u nastavi i vrednovanje ostvarenih rezultata nastave i učenja. U
ovim zemljama didaktika nije izdvojena kao posebna naučna disciplina, nego je uključena u
obrazovnu tehnologiju.“ On dalje kaže: „U Evropi se, Didaktika izučava kao posebna naučna
disciplina koja se bavi proučavanjem zakonitosti nastave i predstavlja jednu od
najkompleksnijih oblasti u obrazovanju, a obrazovna tehnologija se bazira na izučavanju
karakteristika i mogućnosti primjene savremenih didaktičkih medija u funkciji inoviranja
nastave i učenja, dok se u Americi u okviru obrazovne tehnologije izučavaju svi didaktički
problemi i zakonitosti uključujući nove tehnologije i savremene didaktičke medije“ (Mandić,
D., 2003-2: 22).
Vidimo da postoje brojne definicije, koje Obrazovnu tehnologiju tretiraju kao nauku koja za
cilj ima podizanje kvaliteta obrazovanja. Ove definicije se mogu, po Mandić, D. (2003-2)
svrstati u dvije velike grupe u odnosu na to gde postavljaju akcenat proučavanja njenog
djelovanja. Jedna grupa definicija shvata obrazovnu tehnologiju kao nauku koja se
prvenstveno bavi proučavanjem primjene didaktičkih medija, dok druga grupa definicija
akcenat postavlja na proučavanje primijenjenih nastavnih metoda i oblika rada uz primjenu
didaktičkih medija u nastavi. Pri tome se pod didaktičkim medijima podrazumevaju
“didaktički oblikovane, objektivno date predmete, pojave i proizvode ljudskog rada koji u
nastavi služe kao izvori spoznavanja, odnosno učenja.” (Mandić,D., 2003-2: 15)
Obrazovna tehnologija ne može se izdvojiti kao potpuno samostalno polje istraživanja. Njeni
sadržaji preklapaju se sa sadržajima drugih naučnih oblasti kao što su pedagogija, didaktika,
metodika, psihologija (teorije učenja, pamćenja, motivacije itd), kibernetika, komunikacija,
