Pojam i efekti poreza
1
1. UVOD
Da bi smo se bavili fenomenom „efekta oporezivanja“, potrebno je prije svega odrediti
pojam poreza i njegove opće karakteristike. Pojam poreza ima dugotrajnu revoluciju. Brojni
teoretičari iznijeli su svoja tumačenja pojma poreza, među kojima postoje i izvjesne razlike. U
antičkoj Grčkoj, uvođenje poreza opravdavali su pravom pojedinca da uvodi porez nad slabijim.
Š. Monteskje
Charles de Montesquieu) definisao je poreze kao “
dio imovine koji građanin daje
državi, da bi drugi dio mogao posjedovati
“.
Pravo trgovine-prometa, na određenom prostoru reguliše se naknadom koju nazivamo
porezom. Kao opće karakteristike poreza navode se sljedeće:
-
prinuda
(poreski obaveznici su dužni da plate porez, a ako ne naplate porezi će biti naplaćeni
prinudnim putem);
-
bez protunaknadnim davanjem, isključivo u novcu, nije utvrđena svrha za koju će se upotrebiti.
Opstanak i funkcioniranje svake suvremene države ne bi se mogao zamisliti bez prihoda
koji se, najvećim dijelom prikupljaju u vidu ubiranja poreza. Porezima koji imaju fiskalni cilj,
prikupljaju se financijska sredstva potrebna za financiranje izdataka kojima država podmiruje
javne potrebe. Osim fiskalnih postoje i nefiskalni ciljevi oporezivanja, kada se porezi koriste i za
ostvarivanje nekih drugih potreba u skladu sa smjernicama ekonomske politike, kao što je
stimuliranje određenih kretanja u gospodarstvu, utjecaj na vanjskotrgovinsku razmjenu, zaštita
domaće proizvodnje, povećanje izvoza i sl.
Neovisno o tome imaju li fiskalni ili nefiskalni cilj, poreze između ostalog karakterizira
derivativnost (
derivare
lat. odvratiti, odvesti, izvoditi iz nečega), prisilnost, nepovratnost i
odsutnost neposredne protunaknade, što nužno ima za posljedicu negativan odnos poreznih
obveznika prema ispunjavanju njihove obveze plaćanja poreza (Jelčić et al.,2002). Kako plaćanje
poreza ima direktan utjecaj na smanjenje kupovne odnosno ekonomske snage poreznog
obveznika (pravnih i fizikih osoba koje obavljaju gospodarsku aktivnost u smanjenoj mogućnosti
proizvodnje i investiranja te građana u smanjenoj mogućnosti potrošnje i štednje), a što može
imati za posljedicu i promjenu statusa poreznog obveznika na društvenoj ljestvici, to se pri
ubiranju poreza javlja otpor i nastojanje poreznih obveznika da se porez smanji ili potpuno ukloni
odnosno izbjegne. Zbog nepovoljnog djelovanja oporezivanja izbjegavanje plaćanja poreza od
poreznih obveznika ili porezna evazija, prisutna je u gotovo svim poreznim sustavima, iako se
ubiranjem poreza osigurava posredna korist i to: stabilnost države, funkcioniranje njenog pravnog
poretka, zaštita imovine kao i fizički integritet poreznog obveznika.
Analizirajući stabilnost poreznog sustava i mogućnost izbjegavanja urednog plaćanja
poreza, ekonomisti Fishlow i Friedman (1994) su došli do zaključka da se podmirivanje porezne
obveze (engl.
tax
compliance
) smanjuje ako dolazi do smanjenja tekućeg dohotka zbog
inflatornih kretanja u zemlji ili recesije.
2
Zbog činjenice da porezni obveznici porez osjećaju kao teret, opće je poznata premisa da
je kod gotovo svih poreznih obveznika izražen otpor plaćanju poreza. Jačina otpora je veća ako je
porezno opterećenje visoko te se i otpor plaćanju poreza povećava ako se povećava porezni teret.
Nasuprot tome, otpor plaćanju poreza je manji ako su sredstva ubrana oporezivanjem u svrhu
financiranja određenih javnih rashoda utrošena racionalno te pravilno redistribuirana radi
zadovoljavanja korisnih i opravdanih potreba poreznih obveznika.
Državni organi koji kontroliraju naplatu poreza u Republici Hrvatskoj su:
Ministarstvo financija
i
Porezna uprava Republike Hrvatske
.
Iz predhodno rečenog može se zaključiti da je porez osnovni oblik prihoda države,
odnosno, pribavljanja financijskih sredstava državi i drugim tijelima, što jeste fiskalni cilj poreza.
Prihod u vidu poreza državi obezbjeđuju porezni obveznici.
U savremenoj financijskoj teoriji jedno od aktuelnih pitanja jeste i fenomen „efekti
poreza“. Ti efekti se manifestiraju u obliku utaje poreza, koja nastaje prije poreza oporezivanja i
u obliku prevaljivanja poreza, koji nastaje poslije poreza oporezivanja.

4
Administrativno-političko načelo
oporezivanja poznaje također dva zahtjeva, a to su:
-
određenost poreza
, to znači da se trebaju da utvrde osnovni elementi poreza u zakonu kao što
su: obveznik, osnovica, stopa, oslobađanja i olakšice, obračun i naplata.
-
ugodnost plaćanja
, što znači da se rokovi za plaćanje poreza prilagođavaju obvezniku da bi
mogao lakše da podnese porezni teret.
-
jeftinoća ubiranja poreza
, tj. ekonomičnost što pretstavlja manje izdatke čime se neposredno
umanjuje njihov finansijski neto.
Ovi zahtjevi su u skladu su sa suvremenim tretiranjem alokacije, redistribucijeske i stabilizacijske
politike javnih financija.
3.
OTPOR PLAĆANJU POREZA I POSLEDICE
NEPLAĆANJA POREZA
3.1 Otpor plaćanju poreza
Razvoj društvene zajednice uvjetuje povećanje ubiranja javnih prihoda, a pojam javni
prihodi se uglavnom poistovjećuje s porezima jer oni imaju najveći udio u prihodima države.
Javni prihodi pa tako i sami porezi služe za podmirenja javnih potreba, tj. državnih rashoda.
Karakteristika im je da se ubiru u novcu i to periodično i konstantno.
Istovremeno s ubiranjem poreza pojavljuje se i izbjegavanje plaćanja porezne obveze, a to
izbjegavanje često prerasta u
otpor plaćanju poreza
. Izbjegavanje plaćanja poreza je legalno uz
potpuno korištenje zakona sa svrhom smanjenja ili potpunog ukidanja porezne obveze, a može se
ostvariti zbog manjkavosti ili nedorečenosti zakona.
Od svih poreznih obveznika, neovisno o njihovom materijalnom položaju, postoji više,
odnosno, manje izražen otpor plaćanju poreza. Postavlja se zatim pitanje, zašto postoji otpor, o
čemu ovisi intenzitet tog otpora i kako se taj otpor manifestuje. Poreze karakterizira prisilnost,
nepovratnost i odsustvo novčane protunaknade, što nužno ima za posljedicu da porezni obveznici
imaju negativan stav spram ispunjavanja njihovih obaveza plaćanja poreza. Država od poreznog
obveznika oduzima njihov dio ekonomske snage, primjenjujući čak i silu, ako je to potrebno, a za
oporezivanjem prikupljena sredstva ne daje nikakvu neposrednu korist, protunaknadu. Tako da
izostanak poreznom obvezniku novčane protunaknade za porez koji je platio, kod poreznog
obveznika stvara otpor što je i dovelo do toga da porezi imaju prisilan karakter. Porezni obveznici
poreznu obavezu doživljavaju kao napad na sebe, na njihov dohodak, imovinu i što je obaveza
veća samim tim je i otpor veći.
2
2
Jelčić, B., (1993). „Otpor plaćanju poreza“, Financijska praksa, 17 (1), 29-47.
5
Otpor plaćanju poreza postoji u svim poreznim sustavima. Čak su i faraoni u svojim
državama nametali razne obveze prema seljacima, što je dovodilo do čestih seljačkih pobuna.
Intenzitet otpora je veći što je opterećenje veće. Jedna od tendencija jeste povećanje otpora
plaćanja poreza.
a)
Povećanjem otpora poreskih obveznika može da bude posljedica povećanja, odnosno
narušavanje općeprihvaćenih kriterija pravednosti pri obvezivanju. U koliko porezski obveznici
ocjene da porezski tereti nisu ravnomjerno raspoređeni oni će pokušati da isprave nepravdu, npr.
izbjegavanje plaćanjem poreza neravnomjernost u oporezivanju može da bude posljedica
određenih praznina u zakonu.
b) Otpor plaćanju poreza ovisi o svrsi trošenja porezskih sredstava. Ako država financira
određene zadatke i mjere koje poreski obveznici smatraju da netreba finansirati, ako se država
neodgovrno odnosi prema tim sredstvima, onda takva ponašanja mogu izazvati revolt kod
porezskih obveznika. Otpor je manji ako je svrha trošenja javnih prihoda bliža interesima i
potrebama porezskih obveznika. Naručito nezadovoljstvo izaziva povećanje administracije
državnih službenika i njihovih prihoda.
c) Otpor plaćanju poreza ovisi o primjenjenom porezskom obliku i tehnici oporezivanja.
d) Otpor ovisi i o porezskom moralu porezskih obveznika. Porezski moral znači spremnost
porezskog obveznika i spremnost plaćanja. Ta spremnost ovisi o: visini poreza, stavu prema
porezima. raspodjeli poreza, svrsi trošenja poreza, vrsti i visini sankcije.
e) Otpor ovisi i o stručnosti od porezskih organa i njihovg odnosa prema porezskim obveznicima.
Otpor plaćanju poreza se javlja u gotovo svim poreznim sustavima i države se moraju uz pomoć
sistemskih rešenja boriti protiv ovog problema.
3.2. Posledice nezakonite porezne evazije i porezne utaje
Utaja poreza (tax evasion) predstavlja pak neplaćanje zakonski utvrđenih poreza. Ako se,
na primjer, mora plaćati porez na prodaju gljiva, a netko iz bilo kojeg razloga proda manje gljiva,
smatra se da je legalno izbjegao poreznu obvezu. No ako je državi prijavio manju prodaju gljiva
od one stvarne, tada je ilegalno izbjegao, odnosno utajio porez. Uzroci utaje poreza mogu biti
mnogostruki:
-izvijesne nejasnoće ili kontradikcije u zakonskim tekstovima, što iskazuje potrebu dogradnjom
fiskalnog zakonodavstva;
-nesavršenost poreznog sistema.

7
mir. U pristupu poreznoj utaji i poreznom izbjegavanju država ima tešku zadaću odlučiti između
viših poreznih prihoda i socijalnog mira koji osigurava skrivena, siva ekonomija
.
Krijumčarenje (šverc, kontrabanda)
Krijumčarenje (kontrabanda, šverc)
je, u stvari, također utaja poreza, ali se o njemu
raspravlja kao o posebnoj vrsti nezakonite porezne evazije, koja se odnosi samo na određenu
vrstu poreza. Naime, naziv krijumčarenje upotrebljava se za nezakonito izbjegavanje plaćanja
indirektnih poreza (poreza na promet i carina).
Krijumčarenje se ne pojavljuje samo pri izbjegavanju plaćanja poreza kada se roba nezakonito
prebacuje preko granice, nego i kada se ne plaćaju posredni porezi državi ili užoj teritorijalnoj
jedinici (npr. izbjegavanje plaćanja poreza na promet alkohola koji se prodaje „na crno“ u
privatnim stanovima).
Siva ekonomija
Siva ekonomija.
Nezakonita porezna evazija predstavlja jedan od glavnih razloga za
postojanje tzv. „sive ekonomije“. U najširem smislu shvaćena, siva ekonomija predstavlja svaku
protuzakonitu privrednu aktivnost usmjerenu na sticanje ekonomske koristi za lice koje je
obavlja, a na štetu fiskusa i, po pravilu, drugih lica koja legalno obavljaju djelatnost. Pored
namjere da se na nezakonit način izbjegne porez, postojanje sive ekonomije može se objasniti i
dejstvom drugih činilaca, među kojima se izdvaja namjera da se izbjegnu različite zabrane koje
nameće pravni poredak – uvedene da bi se spriječilo povređivanje ili ugrožavanje značajnih
individualnih ili društvenih vrijednosti (npr. prodaja ukradene robe, trgovina drogom,
prostitucija...).
U mjeri u kojoj bi se mogli uključiti u ostvarivanje dohotka u legalnoj ekonomiji, resursi
koji su iz razloga izbjegavanja zabrana angažovani u sektoru sive ekonomije doprinose
smanjivanju naplate poreza, tako da se, u krajnjoj liniji, problem sive ekonomije svodi na
nezakonitu poreznu evaziju.
Najznačajniji dodatni faktori širenja sektora sive ekonomije (pored razloga nezakonite
evazije poreza i izbjegavanja zabrana) su pre svega ekonomske prirode i to su:
-
veliko smanjivanje proizvodnje i agregatne ponude;
-
pad primanja stanovništva i, uopšte, nizak životni standard;
-
visoka nezaposlenost;
-
pojavljivanje velikog broja izbjeglica, koje ne mogu legalno riješiti svoj status;
-
mnoštvo mješovitih domaćinstava, čiji članovi rade u društvenom sektoru privrede;
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti