FOTOSINTEZA

 

 
Život  je  proces  za  koji  je  nužna  energija,  a  na  Zemlji  je  mogu   zahvaljuju i  Sun evoj  energiji  i 
aktivnosti  biljnog  svijeta.  Biljke  su  jedini  organizmi  sposobni  da  apsorbiraju  Sun evu  energiju  i 
pretvore  je  u  oblik  koji  je  za  život  neophodan.  Taj  proces  u  kojem  se  Sun eva  energija  pretvara  u 
hemijsku i koristi za sintezu organskih energetski bogatih spojeva iz ugljik dioksida i vode naziva se 
fotosinteza. Energija pohranjena u tim spojevima se procesom disanja osloba a i koristi za održavanje 
i  funkcioniranje  svih  životnih  procesa  u  biljci,  ali  i  služi  za  opstanak  svih  drugih  organizama.  Kao 
nusprodukt fotosinteze nastaje i kisik koji je tako er uvjet opstanka svih živih bi a.  
Fotosinteza nije samo kvalitativno, ve  i kvantitativno najvažniji proces na  Zemlji. Svake  se  godine 
fotosintezom  transformira  200  -  500  milijardi  tona  ugljika  i  proizvede  više  od  100  milijardi  tona 
ugljikohidrata  što  omogu ava  održavanje  prirodnog  okoliša  u  kojem  je  mogu e  održavanje  života. 
Veliki dio energije koja pokre e industrijski svijet potje e od fotosinteze postoje ih biljaka (biomasa) 
ili  je  rezultat  fotosintetske  aktivnosti  koja  se  zbivala  u  prošlosti  (nafta,  fosilna  goriva).  Zna aj 
fotosinteze je velik i sa evolutivnog gledišta jer život na Zemlji ni izbliza ne bi bio na sadašnjoj razini 
ili ne bi bio mogu  da nije bilo fotosinteze (Pevalek, 2003).   
 

Mjesto odvijanja fotosinteze 

Proces fotosinteze zbiva se u hloroplastima. Oni se nalaze u svim zelenim dijelovima biljke, najviše u 
listovima.    Razlikuju  se  po  obliku,  veli ini,  broju, kao  i  po  vrsti  pigmenata  koje  sadrže.    Kod  viših 
biljaka  hloroplasti  su  naj eš e  elipsoidnog  i  le astog  oblika,  dužine  3-10 

µ

m,  širine  (promjera)  1-3 

µ

m.  Kod nižih biljaka, oblik i veli ina hloroplasta mogu jako  varirati i stoga ti parametri služe kao 

jedni  od  taksonomskih  pokazatelja.  Broj  hloroplasta  u  biljnoj  eliji  varira  zavisno  od  vrste  biljke  i 
tkiva u kojem se nalaze. Najve a prisutnost hloroplasta uo ena je u  elijama (stanicama) palisadnog 
parenhima mezofila lista, od dvadeset pa  ak i do dvije stotine  eliji. Nešto manja prisutnost uo ena je 
u  elijama  spužvastog  parenhima,  dok  je  najmanja  koli ina  hloroplasta  vezana  za  ostale  zelene 
dijelove biljke.    
Hloroplasti  su  obavijeni  dvoslojnom  membranom.  Unutrašnjost  im  je  ispunjena  sitnozrnatim 
matriksom  koji  se  naziva  stroma.  Unutar  strome  nalazi  se  ve i  broj  tilakoida,  lamela  koje  su 
raspore ene  paralelno  sa  dužom  osi  organele.  Postoje  tilakoide  grane  i  tilakoide  strome.  Tilakoide 
grane  su  uže  i  formiraju  posebne  paketi e,  membranske  diskove  poredane  jedne  iznad  drugih. 
Tilakoide  strome  su  izdužene,  prolaze  uz  duž  strome  hloroplasta  i  povezuju  pojedine  grane  u 
jedinstveni  lamelarni  sistem.  Svaka  tilakoida  obavijena  je  vlastitom  membranom,  a  unutar  svake 
tilakoide  nalazi  se  prostor  koji  nema  izravnog  doticaja  sa  stromom  hloroplasta.  Gra a  tilakoidne 
membrane  je  u  osnovi  sli na  klasi nom  modelu  gra e  elijskih  membrana  okarakterizirane 
lipoproteinskom,  mozai nom  strukturom.  Me utim,  u  funkcionalnom  pogledu  tilakoidnoj  membrani 
pripada posebno mjesto jer sadrži pigmente odgovorne za apsorpciju svjetlosti. Apsorpcija svjetlosti je 
i  pokreta   fotosinteze,  a  daljnji  tok  njenog  odvijanja  zavisan  je  od:  dužine  trajanja  osvjetljenja, 
temperature,  opskrbe  ugljik-dioksidom,  vodom  i  mineralnim  solima,  vrsti  i  koli ini  fotosintetskih 
pigmenata, površini lista, te op enito razvojnom stanju biljke. 
 

Na in odvijanja fotosinteze 

 

Fotosinteza  se  zbog  lakšeg  razumijevanja  vrlo  esto  definira  kao  nastajanje  ugljikohidrata  iz  ugljik 
dioksida i vode uz pomo  Sun eve svjetlosti.   
Jednadžbom se to može prikazati na sljede i na in: 

6 CO

2

  +  12 H

2

O  +  svjetlost   C

6

H

12

O

6

  +  6 H

2

O  +  6 O

Iako je ta na, sumarna jednadžba fotosinteze nikako se ne smije shvatiti bukvalno kao prosta sinteza 
še era  iz  ugljik  dioksida  i vode.  Fotosinteza  je  puno složenija,  unutar  nje odvijaju  se  brojni procesi 

koji su isprepleteni i me usobno zavisni jedni od drugih. Pri tome se jasno razlikuju procesi zavisni od 
apsorpcije svjetlosne energije i procesi u kojima se ta energija koristi, ali samo izvo enje tih reakcija 
nije direktno zavisno od svjetlosti.  
Na toj osnovi fotosinteza je raš lanjena na svijetlu i tamnu fazu.   
Osnova svijetle faze fotosinteze je konverzija svjetlosne energije u hemijsku. Transformirana energija 
se  koristi  za  cijepanje  vode  i  stvaranje  ATP-a  i  NADPH

2

,  spojeva  neophodnih  za  redukciju  ugljik 

dioksida  u  še ere.  Gotovo  sve  fotosintetski  aktivne  biljke,  po evši  od  najprimitivnijih  algi  do 
evolucijski najsloženijih  biljaka, reduciraju ugljik dioksid u še ere istim osnovnim mehanizmom, tzv. 
C

3

 fotosintetskim ciklusom asimilacije ugljika.  

Naziv  C

potje e  od  3-fosfogliceraldehida,  spoja  nastalog  kao  kona ni  produkt  usvajanja  ugljik-

dioksida.  Reakcije  u  ovom  ciklusu  je  utvrdio  i  objasnio  M.  Calvin,  te  se  po  njemu  navedeni  ciklus 
naziva Kalvinov. Ostali putovi usvajanja ugljik dioksida, kao što su C

i CAM fotosintetski ciklus, su 

pomo ni ili ovisni o osnovnom C

fotosintetskom ciklusu, a razlike izme u pojedinih na ina usvajanja 

ugljika uvjetovane su upravo koli inom pristupa nog ugljik dioksida za biljku.  

 

Svijetla  faza fotosinteze 

 

Osnovni procesi koji se odvijaju za vrijeme svijetle faze fotosinteze su: apsorpcija svjetlosti, fotoliza 
vode i sinteza ATP-a. 

 

Apsorpcija svjetlosti 

Apsorpcija  svjetlosti  od  strane  fotosintetskih  pigmenata  smatra  se  pokreta em  fotosinteze.  Mjesto 
odvijanja svijetle faze fotosinteze je tilakoidna membrana hloroplasta u kojoj su smješteni fotosintetski 
pigmenti. 
Svjetlost je dio elektromagnetskog zra enja koje ljudsko oko može zamijetiti. To je samo uski dio u 
spektru  elektromagnetskog  zra enja  koje  sa  Sunca  dolazi  na  Zemlju,  a  obuhva a  podru je  talasnih 
dužina  izme u  360  i  760  nm.  Ostali  dijelovi  elektromagnetskog  zra enja  (toplinsko,  ultraljubi asto, 
radiotalasi...) ljudsko tijelo registrira na druga iji na in iako se one izuzev talasne dužine po ni emu 
drugom  ne  razlikuju  od  vidljive  svjetlosti.  Talasna  dužina  jedinstveno  ozna ava  vrstu  zra enja. 
Elektromagnetska  zra enja  kra ih  talasnih  dužina  (ultraljubi asto  zra enje,  x-zrake)  imaju  ve u 
energiju i ve u u estalost ponavljanja, dakle i ja i udar, dok elektromagnetska zra enja ve ih talasnih 
dužina (vidljiva svjetlost, radio talasi) imaju manju energiju i manju u estalost ponavljanja. Stoga je 
razumljivo  zašto  je  izlaganje  ljudskog  tijela  ultraljubi astom  zra enju  mnogo  opasnije  u  odnosu  na 
izlaganju vidljivoj svjetlosti. 
Elektromagnetsko zra enje sa Sunca na Zemlju dolazi u vidu fotona, ali se prolazom kroz atmosferu 
velikim  dijelom  transformira,  pa  na  Zemlju  stiže  svega  manji  dio  od  po etne  vrijednosti  (Atkovski, 
1970).  Fotoni  predstavljaju  najmanje  estice  elektromagnetskog  zra enja  odre ene  frekvencije. 
Intenzitet  zra enja  ovisan  je  o  koli ini  pristiglih  fotona,  dok  je  koli ina  energije  pojedinog  fotona 
ovisna o njegovoj talasnoj dužini. Fotoni vidljivog dijela spektra koji dolaze sa Sunca na  Zemlju su 
najbrojniji. Zahvaljuju i njima, kao i fotosintetskim pigmentima  sposobnim da  apsorbiraju te fotone 
mogu e je odvijanje fotosinteze, a time i održavanje prirodnog okoliša.  
Fotoni  svjetlosti  padaju i  na  list  djelomi no  se  apsorbiraju,  propuštaju  i  reflektiraju,  ovisno  o 
pigmentima  koji  se  nalaze  u  hloroplastima.  Najzna ajniji  pigment  u  apsorpciji  fotosintetski 
djelotvornog dijela spektra je hlorofil 

a

, a uz njega u tilakoidnim membranama hloroplasta nalazi se i 

klorofil 

b

,  te  karotenoidi  u  manjem  omjeru.  Hlorofil 

a

  i 

b

  apsorbiraju  ljubi asto  i  crveno  podru je 

spektra, dok zelene i infracrvene zrake reflektiraju. Posljedica toga je zelena boja listova i hladna sjena 
šume  (refleksijom  infracrvenih  toplinskih  zraka).  Karoteni  apsorbiraju  ljubi astu  i  plavu  svjetlost,  a 
reflektiraju crvenu i naran astu, dok ksantofili najve im dijelom reflektiraju žutu svjetlost (što uvjetuje 
njihovu boju).  

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti