SEMINARSKI RAD

Tema rada: Funkcija i organizacija centralnog procesora 

Profesor: 

Student:

Šabac, 2014

FUNKCIJA I ORGANIZACIJA CENTRALNOG PROCESORA

Sadržaj

 – 

Cilj ovog seminarskog rada je da se opiše funkcija 

i organizacija centralnog procesora

Ključne reči 

– 

CPU, Procesor

1. Uvod

Procesor   (CPU   –   Central   Processing   Unit)   je   deo 

računarskog   sistema   koji   izvršava   naredbu   kompjuterskog 
programa,     i     on     je     primarni     element     koji     izvršava 
kompjutersku     funkciju.   Centralna   procesorska   jedinica 
obavlja sve naredbe programa u nizu, da bi izvela osnovne 
aritmetičke,  logičke  i  ulazno / izlazne  operacije   sistema. 
Ovaj  termin  je  u  upotrebi  u kompjuterskoj  industriji  bar 
od  ranih  1960-ih  godina.  Oblik,   dizajn  i  implementacija 
procesora se dramatično promenila od najranijih primera, ali 
njihova osnovna operacija ostaje ista.

2. Procesor

Brzina procesora je broj operacija koje procesor može da 

obradi   u   jednoj   sekundi.   Izražava   se   u   MIPS   (Milion 
Instruction Per Second) ili u MFLOPS (Milion Floating Point 
Operations Per Second), a ne u MHz, kako se   standardno 
označavaju. Na starim računarima postojao je i matematički 
koprecesor,   koji   je   omogućavao   operacije   sa   decimalnim 
brojevima, a danas je to sastavni deo centralnog procesora.

Prvi   koji   je   predložio   pamćenje   niza   instrukcija 

instrukcija u istoj memoriji gde  se nalaze i  podaci, bio je 
mađar John von Neumann. On je to napisao 1945. godine u 
svom   "Prvom   nacrtu   izveštaja   o   EDVAC-u".   Procesor   se 
može podeliti na četiri glavna elementa. Ti elementi su:

Adresna jedinica (Address Unit) koja ima zadatak da 
upravlja pristupom memoriji i njenom zaštitom. Na 
primer   ona   proverava   da   li   je   dozvoljen   pristup 
određenoj zoni memorije, što može da bude izuzetno 
značajno u multitasking okruženjima.

Jedinica magistrala ili ulazno izlazna jedinica (BUS 
Unit)   predstavlja   mesto   preko   koga   se 
mikroprocesor   povezuje sa spoljašnjim svetom, to 
jest   prima   i   šalje   podatke.   Ova   jedinica   takođe 
pristupa instrukcijama koje se nalaze u memoriji.

Instrukcijska     jedinica     (Istruction   Unit) prihvata 
instrukcije   koje   dolaze   iz  jedinice magistrala i 
dekoduje ih (prepoznaje ih), pa ih u odgovarajućem 
formatu šalje u izvršnu jedinicu.

Izvršna   jedinica   (Execution   Unit)   je   srce   mikroprocesora. 
Ona se, kao što se sa slike 1 vidi, sastoji od tri glavna dela:

Aritmetička   i   logička   jedinica   (ALU   -   Arithmetic 
and   Logical   Unit   ).   U   ovoj   jedinici   se   obavljaju 
peracije koje su zadane instrukcijom.

Skup   registara.   Uloga   registara   je   da   privremeno 
sačuva   podatke   koji   su   potrebni   da   bi   se   obavila 
zadata   instrukcija.   Broj   registara,   njhova   vrsta   i 

veličina   (broj   bitova)   je   različita   kod   različitih 
mikroprocesora. Veličina registara određuje bitnost 
procesora. Kada se kaže da je, na primer, Pentijum 
procesor 32-bitni, to znači da njegovi registri imaju 
veličinu od 32 bita.

Mikrokod je blok u kome se nalazi skup instrukcija i 
tabela na osnovnom nivou koje kontrolišu i određuju 
rad samog mikroprocesora.

Slika 1. 

Grafički prikaz podele procesora

3.

 

Funkcija procesora

Osnovna   funkcije   većine   procesora,   bez   obzira   na 

njihov  fizički  oblik  je  da  izvrši  niz uskladištenih naredbi 
koji   se   naziva   program.   Program   je   predstavljen   nizom 
brojeva koji se čuvaju u nekoj vrsti  kompjuterske memorije. 
Postoje 4 koraka koji gotovo svi   procesori koriste u svom 
radu: 

Fetch

Decode

Execute

Writeback

Prvi   korak,   preuzimanje   (fetch),   podrazumeva 

preuzimanje naredbe (koja je predstavljena brojem, ili nizom 
brojeva)   iz   programske   memorije.   Lokacija   u   programskoj 
memoriji je određena programskim brojačem (PC  – Program 
Counter), koji čuva broj koji identifikuje trenutnu poziciju u 
programu. Kada je naredba   preuzeta, programski brojač je 
uvećan za dužinu  instrukcijske  reči  u  smislu  memorijske 
jedinice.  Često,  naredba  koja  treba  da  se preuzme mora 
biti   preuzeta   sa   relativno   spore   memorije,   što   usporava 
procesor   dok čeka naredbu da se vrati. Ovaj problem je u 
velikoj meri pristutan u savremenim procesorima. Naredbe 
koje procesor preuzima iz memorije se koristi za određivanje 
zadatka procesora. U drugom koraku, dekodiranje (decode), 
naredbe se dele na delove koji su značajni za druge delove 
procesora. Način na koji  se numerička instrukcijska vrednost 
tumači je definisana procesorskim instrukcijskim setom (ISA 
–  Instruction Set Architecture). Često jedna grupa brojeva u 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 5 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti