Analiza informacionog sistema i predlog poboljšanja
AD “BANE” Sombor
Fabrika 1 Karađorđeva 50
19.01.2004.god.
Predmet: Analiza informacionog sistema i predlog poboljšanja
Da bi preduzeće poslovalo sa uspehom treba da ovlada informacijama o
tehnologiji proizvodnog procesa i komercijalno-ekonomskim uslovima na tržištu.
Informacije su neophodne za pravovremeno preduzimanje akcija u okvirima
tehnologije, marketinga, poslovne politike,…Obilje informacija koje se slivaju u
preduzeće zahtevaju analizu velikog broja podataka u kratkom vremenskom periodu.
Zato je neophodno uspostavljanje efikasnog informacionog sistema.
Informacioni sistem u širem smislu predstavlja kompletan sistem, razmene i obrade
informacija.
Stanje informacionog sistema
Informacioni sistem u AD “BANE” je nedovoljno razvijen, komunikacioni tokovi
nisu standardizovani, vreme protoka informacija je jako dugo tako da informacije
kada konačno stignu do onog kome su potrebne postanu neupotrebljive jer su
zastarele.
Na nivou preduzeća ne postoji koncepcija razvoja u području obrade podataka i
informacionog sistema u celini.
1
Analiza rada službe Operativna priprema i upravljanje proizvodnjom i
njenog okruženja
Proces protoka informacija izmedju sektora Razvoja i službe Operativna
priprema i upravljanje proizvodnjom je klasičan-dopisima. U samom razvoju ne
postoji matična datoteka crteža, već se rad svodi na konstruisanje u AutoCAD-u.
Ne postoji datoteka crteža, konstruktivne i tehnološke dokumentacije, pa, samim
tim i sastavnice delova su neažurne.
Pogoni nisu opremljeni računarima, pa se informisanje svodi na usmene
informacije i dopise. Podaci o uradjenom se unose ručno i dostupni su službi
Operativna priprema i upravljanje proizvodnjom tek na kraju meseca, tako da o
nekom upravljanju proizvodnjom u realnom vremenu nema ni govora.
Termin plan koji se dobija iz službe Operativna priprema i upravljanje
proizvodnjom je neupotrebljiv, pa se terminiranje u prozvodnji vrši “iz glave”,
iskustveno ili na usmeni zahtev službe prodaje. Pri tom u operativni plan, u toku
njegove realizacije, ne mogu da se ubace hitni (naknadi) zahtevi prodaje, niti da se
terminiraju.
Operativne korekcije u toku izvodjenja plana (zbog npr. škarta) nisu
moguće.
U proizvodnji se ne vodi evidencija zastoja niti stvarnog iskorišćenja
kapaciteta. Na kraju meseca nezavršeni radni nalozi, ali sa uradjenim jednim
delom poluproizvoda, se prepisuju u nove kao novi plan (sa nedovršenom
proizvodnjom iz prethodnog meseca), što sve zajedno uzrokuje prekid u
proizvodnji.
Terminiranje nabavke se vrši iskustveno sa oslanjanjem na prioritete
proizvodnje koje daje služba prodaje.
U slučaju potrebe za doradom nema komunikacije sa službom
Operativna priprema i upravljanje proizvodnjom, već pogonski tehnolog sam
izradjuje koncept tehnološkog postupka dorade, tako da nema podataka za
korigovanje opterećenja kapaciteta. Ne planira se uopšte kapacitet za doradu tako
da izgleda da je i nema. Dorada se uopšte ne evidentira.
Plan usluga se ne poštuje, već se na osnovu usmene komunikacije
koordinatora fabrika/pogona to ostvaruje.
Naknadni zahtevi prodaje se lansiraju ručno i za njih se ne planiraju
kapaciteti.
2

Predlog poboljšanja
Informacioni sistem
Da bi rad preduzeća bio moguć mora postojati stalno prenošenje informacija, koje
su tim vrednije što su aktuelnije i tačnije. Da bi proces planiranja i upravljanja
proizvodnjom bio efikasan služba Operativna priprema i upravljanje proizvodnjom
mora raspolagati informacijama ni pre ni posle, već tačno na vreme. Ovde predloženi
sistem omogućava upravo to.
Podaci se prikupljaju i obradjuju u realnom
vremenu na mestu gde nastaju i trenutno su dostupni svima u procesu
odlučivanja.
Računarske mreže
Računarska mreža je sistem koji omogućuje da dva ili više računara medjusobno
razmenjuju informacije. Mrežu čine sistem uredjaja, softvera i sredstava za
povezivanje-kablova (bakarna žica, optički kabl, telefonska veza) ili čak bez njih;
računari mogu biti povezani bežično-radio vezom, infracrvenim zracima ili laserskim
zracima.
Cilj umrežavanja je deljenje resursa i informacija. Mreže uključuju i periferne
uredjaje kao što su štampači, skeneri, itd. Ove periferije zajedno sa disk-jedinicama,
DVD-ROM-ovima ili CD-ROM-ovima, uključuju resurse koji mogu da se dele
preko mreže. Informacije koje mogu da se dele preko mreže uključuju programske
aplikacije, uslužne programe i drugi softver, zajedno sa fajlovima podataka kao što su
dokumenti tekst-procesora, tabelarni proračuni, baze podataka, slike, itd.
Bežične računarske mreže
Ove mreže su konačni proizvod novog bežičnog pristupa, ne zahtevaju nikakve
kablove. Koristeći radio frekvencije za povezivanje računara, omogućavaju
postavljanje računara na bilo koje mesto u preduzeću. Rade pretežno na frekvenciji
od 2,4 GHz.
Izvodjenje radio relejne mreže je isplativa investicija, naročito su mali troškovi
eksploatacije. Početna ulaganja su nešto veća ali, zato, gledano u funkciji vremena
4
eksploatacije, troškovi bežične mreže, u odnosu na klasično kabliranje, su daleko
manji.
Danas se u svetu, sve češće, radio relejne, mikrotalasne i laserske veze koriste za
povezivanje lokalnih mreža u gradsku mrežu. Na taj način se povezuju pojedini
delovi velikih kompanija jer se kroz ovakve veze prenose i podaci i telefonski
razgovori (veza po više kanala ili podaci zajedno sa telefonskim razgovorima). Pošto
je za ovakvu vezu potrebna optička vidljivost, moraju se na najvišim tačkama
instalirati odgovarajući uredjaji (primopredajnici) koji zahtevaju nosače (stubove) i
električno napajanje.
Nedostaci bežičnih mreža
Glavni nedostaci bežičnih nreža su ograničena brzina, nešto veća cena u odnosu na
kabliranje, osetljivost na interferenciju signala; prenos i kvalitet signala zavise od
položaja bazne stanice i refleksije signala. Deo operativnih sistema ne podržava ovu
tehnologiju što ograničava primenu na mreže pod novijim operativnim sistemima
(Windows 98SE, Windows XP, Linux ).
Pošto raspoloživa oprema, dostupna na tržištu, omogućava bežično umrežavanje
do razdaljine od 400m da bi se ovaj projekat realizovao potrebno je izgraditi
usmerene antene sa optičkom vidljivošću između njih; frekvencija od 2,4 GHz na
kojoj rade je u području mikrotalasa pa je optička vidljivost između antena
neophodna.
Hibridne mreže
U stvarnosti, većina bežičnih mreža su hibridni bežično-žičani sistemi. U većini
slučajeva PC-računari opremljeni primopredajnicima, ili drugi uredjaji, nazvani
pristupnim tačkama, se povezuju na žičanu mrežu kao što je telefonska mreža ili
žičani LAN, korišćenjem standardnih kablova. Ove pristupne tačke mogu da primaju
i prenose podatke izmedju bežičnih i žičanih sistema.
Jedini logičan izbor u AD”BANE” zbog višelokacijskog razmeštaja četiri
fabrike su bežične i hibridne mreže.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti