Elektromotorni pogoni
2. ELEKTROMOTORNI POGONI
UVOD
Poslednjih decenija 20. veka i po
č
etkom ovog veka svedoci smo neslu
ć
enog razvoja i
eksplozivnog rasta primene sistema za automatsku regulaciju. To je posledica žestoke borbe na
svetskom tržištu za prestiž u kvalitetu i ceni proizvoda, što je nametnulo potrebu za velikom
primenom automata i robota u automatizaciji proizvodnih procesa. Ova automatizacija
proizvodnih procesa podrazumeva primenu robota, numeri
č
ki upravljanih alatnih mašina,
industrijske pogone opšte namene i ra
č
unarske periferijske ure
đ
aje. To je dovelo do snažnog i
vrlo dinami
č
nog razvoja i primene sistema sa regulisanim pogonima (
Motion control systems -
MCS
). Kao što je pronalazak parne mašine prouzrokovao široku primenu mehani
č
ki
upravljanih sistema u industriji i time zapo
č
eo prvu industrijsku revoluciju, tako nas je sadašnji
razvoj mikroelektronike i ra
č
unarske tehnologije i njihove primene u elektronski regulisanim
pogonima (
Electronic motion control systems-EMCS
) doveo na prag druge industrijske
revolucije, koju karakteriše visok stepen automatizacije [5].
Drugi faktor koji je odlu
č
uju
ć
e delovao na snažan razvoj sistema za automatsku
regulaciju jeste hladnoratovska trka u naoružanju druge polovine prošlog veka, koja se ni danas
ne zaustavlja. Izraziti napredak u
č
injen je u automatizaciji vojnotehni
č
kih sistema, posebno u
tehnici naoružanja. Primena automatizacije u naoružanju, na primer, pove
ć
ala je verovatno
ć
u
poga
đ
anja artiljerijskih oru
đ
a (topova) za protivvazdušnu odbranu sa 10% na preko 80% [24],
a brojni su sli
č
ni primeri kod drugih vrsta naoružanja. Njihova gotovo neverovatna preciznost i
efikasnost upravo su rezultat primene vrlo složenih sistema automatske regulacije, kod kojih
regulisani elektromotorni pogoni imaju velikog udela.
Moderni industrijski robot uveden je prvi put u Japanu 1980. godine, i od tada se razvijao
od izvršioca jednostavnih manipulativnih radnji ( dodavanje, montiranje i sl.) do izvršioca
sofisticiranog rada kao što su zavarivanje, farbanje, sklapanje, ispitivanje i podešavanje. Danas
je uo
č
ljiv trend primene robota u neproizvodnim oblastima kao što su nuklearne elektrane,
zdravstvo, poljoprivreda, prevoz i skladištenje roba, podvodni radovi i svemirska istraživanja.
2
Do pojave snažnih poluprovodni
č
kih ure
đ
aja (krajem 50-tih godina 20. veka) kao izvršni
organ u sistema za automatsku regulaciju dominirali su hidrauli
č
ki, pneumatski i mehani
č
ki
sistemi. To ne zna
č
i da u industriji nisu koriš
ć
ene elektri
č
ne mašine. Naprotiv, one su prisutne
skoro ceo vek. Tri osnovne vrste elektri
č
nih mašina su primenjivane za industrijske potrebe:
mašine za jednosmernu struju, sinhrone i asinhrone mašine
[
6
]
. U pogonima sa promenljivom
brzinom obrtanja mesto je bilo rezervisano za mašine jednosmerne struje, dok su mašine
naizmeni
č
ne struje (sinhroni i asinhroni motori) koriš
ć
ene isklju
č
ivo kod neregulisanih
elektromotornih pogona. To je bilo stoga što je regulaciona oprema koja je potrebna za njihovu
primenu u pogonima promenljive brzine bila složena i skupa.
Elektri
č
ni pogoni (elektromotorni pogoni, elektropogoni, elektri
č
no pokretanje,
electrical
drives
(engleski),
elektrische Antriebe
(nema
č
ki),
електроприводы
(ruski),
azionamenti
elettrici
(italijanski) imaju važnu ulogu u svakodnevnom životu i u napretku
č
ove
č
anstva.
Dovoljno je re
ć
i da se preko polovine proizvodene elektri
č
ne energije u industrijki razvijenijoj
zemlji pretvara u mehani
č
ku, bilo za potrebe transporta, bilo za proizvodne procese. U odnosu
na druge vrste pogona elektri
č
ni pogoni imaju niz prednosti:
‐
obuhvataju širok dijapazon snaga, po
č
ev od snaga ispod jednog vata (npr. u elektronskim
satovima), pa do više stotina megavata (npr. za pumpe u reversibilnim hidroelektranama),
‐
obuhvataju širok dijapazon obrtnih momenata (preko jednog miliona Nm u
valjaonicama) i brzina (preko 100000 ob/min za centrifuge),
‐
mogu se prilagoditi bilo kakvim radnim uslovima (prinudno hla
đ
eni, potpuno zatvoreni,
potopljeni u eksplozivnoj atmosferi i dr),
‐
ekološki su pozitivni (nema zapaljivog goriva, nema gasova, proizvode relativno malu
buku),
‐
spremni su za rad odmah i to na puno optere
ć
enje,
‐
veoma malo zahtevaju za održavanje,
‐
imaju veoma male gubitne praznog hoda,
‐
imaju veoma visok stepen korisnosti
‐
imaju sposobnost visoke kratkotrajne preopteretljivosti
‐
lako se upravlja i to u širokom opsegu brzina bez potrebe za mehani
č
kim menjanjem
prenosnog odnosa,
‐
pri upravljanju mogu imati veoma brz dinami
č
ki odziv,
‐
lako se menja smer obrtanja (reversiranje bez mehani
č
kih prenosnika),
‐
imaju mogu
ć
nost ko
č
enja sa rekuperacijom (regeneracijom) energije natrag u izvor
napajanja,

4
elektri
č
ne energije predstavlja naj
č
eš
ć
e elektri
č
nu mrežu, trofaznu ili jednofaznu,
niskonaponsku ili visokonaponsku, sa mrežnim transformatorom ili bez njega, obi
č
no sa
pekida
č
ima, osigura
č
ima i drugim elementima za zaštitu, merenje, nadzor i dr. To može biti i
izvor jednosmernog napona, npr. Akumulatorska baterija, generator jednosmerne struje ili
kontaktni uvod u elektri
č
noj vu
č
i.
Slika 2.1. Opšta struktura elektri
č
nog pogona
Na sl. 2.1. prikazana je strukturna šema opšteg elektropogona. U prvom redu se nelaze
energetski elementi sa nazna
č
enim normalnim tokom energije.
Izvor
(eng.:
source, line
)
elektri
č
ne energije predstavlja naj
č
eš
ć
e elektri
č
nu mrežu, trofaznu ili jednofaznu,
niskonaponsku ili visokonaponsku, sa mrežnim transformatorom ili bez njega, obi
č
no sa
pekida
č
ima, osigura
č
ima i drugim elementima za zaštitu, merenje, nadzor i dr. To može biti i
izvor jednosmernog napona, npr. akumulatorska baterija, generator jednosmerne struje ili
kontaktni uvod u elektri
č
noj vu
č
i.
Energetski
pretvara
č
(eng.: (
power
)
converter
) služi za pretvaranje energije iz izvora,
kao i za njeno upravljanje. Pretvaranje ima za cilj da se odre
đ
ene karakteristi
č
ne veli
č
ine
uzalzne energije (u
č
estanost, napon, struja, broj faza) pretvore u druge radi prilago
đ
enja
motoru, a doziranjem te energije se postiže upravljanje motorom (menjanjem napona, struje ili
u
č
estanosti) i time odre
đ
enim karakteristi
č
nim veli
č
inama pogona (brzinom, momentom,
položajem i dr.). U savremenoj tehnici pretvara
č
je elektronski (na bazi tiristsora, snažnih
tranzistora ili drugih poluprovodni
č
kih prekida
č
a), ali kod starijih pogona to može biti i
elektri
č
ni generator (npr. kod Vard-Leonardove grupe), transformator sa promenljivim
prenosnim odnosom, ure
đ
aj sa magnetnim poja
č
ava
č
ima i dr. Kod neregulisanih pogona
energetski pretvara
č
izostaje, ali se obi
č
no na njegovom mestu nalaze posebni ure
đ
aji (obi
č
no
5
otpornici ili prigušnice vezane na red, autotransformatori i dr.) koji obezbe
đ
uju pravilan
polazak pogona. Kod sasvim starih pogona i upravljanje se vrši bez pretvara
č
a, npr. preko
rednih otpornika sa kontaktorima, otpornika u rotorskom kolu asinhronog motora ili
delovanjem na pobudu motora za jednosmernu struju. Za ovaj element pogona
č
esto se
upotrebljava opšti termin
aktuator
(engl:
actuator
).
Elektri
č
ni
motor
(engl.:
electric(al) motor
) je pretvara
č
elektri
č
ne energije u mehani
č
ku.
Kod neregulisanih pogona naj
č
eš
ć
a je upotreba asinhronih, zatim sinhronih motora (kod vrlo
velikih snaga, ali i kod malih za regulisane pogone visokog kvaliteta.) Kod regulisanih pogona
dugo su dominirali motori za jednosmernu struju, ali su u savremenoj tehnici, zahvaljuju
ć
i
razvoju pretvara
č
a u
č
estanosti, zatim napretku u elektronici poluprovodnika snage i
mikroelektronici, asinhroni i sinhroni motori (pa i neke nove vrste motora, kao što su motori
jdnosmerne struje bez
č
etkica (
brushless DC machine
) i motori promenljive reluktanse) postali
ravnopravni sa njima. Pojavom mikrora
č
unara primena složenih tehnika upravljanja, kao što su
upravljanje orijentacijom polja, upravljanje promenom strukture sa klizaju
ć
im karakteristikama
itd., nije više tako složena i skupa, pa su ove mašine u stanju da zamene jednosmerne mašine u
pogonima sa visokim perfomansama.
I kada se o
č
ekivalo da
ć
e mašine za jednosmernu struju biti potisnute iz upotrebe, to se
nije desilo, ve
ć
se
č
ini da
ć
e egzistirati još dugo vremena uporedo sa mašinama za naizmeni
č
nu
struju. Više nema generalne dominacije nijedne vrste pogona, ve
ć
svaka ima podru
č
ja
dominantne primene. Donekle, to je tako zahvaljuju
ć
i tome što su mikroelektronika i
mirora
č
unar
č
unari omogu
ć
ili razvoj i primenu složenih algoritama upravljanja i kod mašina za
jdnosmernu struju što, uz ve
ć
od ranije dobre stati
č
ke i dinami
č
ke karakteristike, poboljšava
nihove ukupne perfomanse.
U pogonima se
č
esto koristi osobina elektri
č
ne mašine da može da pretvara energiju i u
obrnutom smeru, tj. Da može pod odre
đ
enim uslovima da radi kao generator i vrši
ko
č
enje
(engl.:
braking
) radne mašine. U tim slu
č
ajevima pojedini smerovi tokova energije prikazani
na sl. 2.1. okre
ć
u se na suprotnu stranu (od radne mašine preko prenosnika ka motoru). Ako to
obezbe
đ
uje tip energetskog pretvara
č
a, taj povratni tok energije se može produžiti i preko
pretvara
č
a sve do izvora, u kom slu
č
aju se govori o generatorskom ko
č
enju, odnosno ko
č
enju
sa rekuperacijom energije.
Č
esto je pretvara
č
takvog tipa da ne dozvoljava povratni tok
energije (npr. obi
č
an ispravlja
č
). U tom slu
č
aju se povratna mehani
č
ka energija pri ko
č
enju
mora pretvoriti u toplotu u samoj elektri
č
noj mašini ili u otpornicima koji se postavljaju
izme
đ
u mašine i nerekuperabilnog pretvara
č
a.

7
2.2. MOTOR JEDNOSMERNE STRUJE
Na podru
č
ju upravljanih elektromotornih pogona motori za jednosmernu struju
zauzimaju zna
č
ajno mesto. Zahvaljuju
ć
i dobrim upravlja
č
kim svojstvima, a prvenstveno zbog
relativno jednostavnog postupka upravljanja, motor za jednosmernu struju predstavlja skoro
idelan motor za pogone gde je potrebna promenljiva brzina obrtanja
[
4
]
,
[
6
]
,
[
12
]
,
[
14
]
. Njegova
se brzina obrtanja može kontinualno podešavati promenom jednosmernog napona armature u
širokim granicama koje obuhvataju u kontinuitetu oba smera obrtanja sa punim momentom,
uklju
č
uju
ć
i i nultu brzinu. S obzirom na realizaciju pobudnog kola, motori za jednosmernu
struju mogu imati razli
č
ite spoljne karakteristike (
Ω
= f
(
M
t
) ).
2.2.1. Konstrukcija i princip rada
Na slici 2.2(a) prikazana je principska šema dvopolne mašine za jednosmernu struju sa
nepomi
č
nim statorom (S) i rotiraju
ć
om cilindri
č
nom armaturom (rotor) (R). Glavni polovi
(GP) nose pobudne namotaje kroz koje te
č
e jednosmerna struja pobude
I
p
, koja stvara glavni
magnetni fluks
Φ
.
Slika
2.2. Motor za jednosmernu struju: (a) principska, (b) ekvivalentna šema
U žljebovima rotora smešten je namotaj armature koji se napaja strujom armature
I
a
preko komutatora. Struja armature
I
a
stvara popre
č
ni magnetni fluks
Φ
a
, koji je znatno manji
od glavnog pobudnog fluksa
Φ
, zbog velikog vazdušnog zazora u popre
č
nom smeru. Za
dodatno smanjenje delovanja reakcije armature i poboljšanje komutacije upotrebljavaja se
kompezacioni namotaj (K),
č
iji su namotaji smešteni u polnim nastavcima glavnih polova i
ω
m
, m
m
R
a
L
p
L
a
R
p
u
p
i
p
i
a
u
a
e
a
J
ω
t
, m
t
(a)
(b)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti