Pranje novca u osiguranju
3/2013
54
Apstrakt
Pranje novca je u uslovima globalizacije i liberaliza-
cije postalo problem koji zahteva saradnju među drža-
vama i donošenje mera za njegovo suzbijanje ne samo
na nacionalnom, već i međunarodno-pravnom i na
nadnacionalnom nivou. Nakon pregleda najznačajnije
regulative na nacionalnom, međunarodno-pravnom i
nadnacionalnom nivou koja se odnosi na pranje nov-
ca, autor objašnjava faze pranja novca – polaganje, pri-
krivanje i integraciju. Uz to, pažnju posvećuje sistemu
analize zasnovanom na proceni rizika, kao vrlo važnom
mehanizmu otkrivanja i sprečavanja pranja novca. Cen-
tralni deo rada odnosi se na pranje novca u osiguranju.
Autor objašnjava postupak pranja novca u osiguranju i
navodi primere iz prakse. Na kraju je predstavljeno sta-
nje u Srbiji i ukazano da iako zakon sadrži dobra rešenja
u pogledu sprečavanja pranja novca, u praksi se često
ne sprovode uvek, pa bi takvu praksu trebalo menjati.
U radu je korišćen uporedno-pravni i analitički me-
tod.
Ključne reči
: pranje novca, osiguranje, sistem zasno-
van na proceni rizika
1. UVOD
Osnovni smisao pranja novca je prikrivanje pra-
vog porekla i vlasništva nad sredstvima koja potiču iz
kriminalnih aktivnosti (najčešće trgovine narkotici-
ma, trgovine ljudima i sl.) i njihovo uvođenje u legalne
tokove. Dakle, čitav proces je usmeren na pretvaranje
nelegalno stečenog u legalni novac. Ovaj proces je vrlo
dinamičan, što znači da se načini pranja novca menjaju
prilagođavajući se novim propisima (nacionalnim i me-
đunarodnim), kao i privrednom ambijentu (na primer,
sa globalizacijom se olakšava put pranju novca). Izraz
„pranje novca” prvi put je upotrebljen u Sjedinjenim
Američkim Državama (u daljem tekstu: SAD). Pre-
ciznije, ovaj izraz se odnosio na predstavljanje novca
mafi je, poreklom od krijumčarenja alkohola i drugih
kriminalnih radnji, kao novca stečenog od perionica za
pranje veša i automobila. Izraz „pranje novca” (
money
laundering
) je nastao u novinarstvu, premda ima mi-
šljenja da je potekao od marke mašina za pranje –
La-
undromat
. Američka država Vašington je donela prvi
Zakon o pranju novca (
Money Laundering Act
) 1986.
Pranje novca ima višestruke negativne posledice
na ekonomiju, ali i društvo. Dovodi do destabilizacije
fi nansijskog sistema, gubitka poverenja u fi nansijski
sistem, utiče na promenu kursa i tražnju valuta, uzurpi-
ranja međunarodne trgovine, smanjuje investicije, do-
prinosi smanjenju ugleda države i predstavlja kočnicu
dugoročnog razvoja. Iako se najčešće vezuje za fi nan-
sijski sektor, do „pranja novca” može doći i u nefi nan-
sijskom sektoru (na primer, kod advokata, advokatskog
ortačkog društva; lica koja se bave poštanskim saobra-
ćajem; organizatora posebnih igara na sreću u igrač-
nicama; priređivača igara na sreću koje se organizuju
preko Interneta, telefona ili drugi način putem teleko-
munikacionih veza; preduzetnika i pravnih lica koja se
bave posredovanjem u prometu nepokretnosti i sl.).
Budući da je pranje novca globalni problem i da šteti
stabilnosti fi nansijskog sistema i poverenju u isti, isto-
vremeno predstavlja ozbiljnu pretnju tržištu EU, koje
nastoji da dostigne što viši stepen integracije. Iz tog
razloga nije dovoljno suprotstaviti mu se na nacional-
nom nivou, tj. krivičnim pravom država članica EU, već
je neophodno delovati i preduzimanjem preventivnih
mera na nadnacionalnom nivou.
Kako bi se ovaj problem minimizovao, nužna je i sa-
radnja među državama. Gotovo sve države prihvataju
međunarodne standarde u borbi protiv pranja novca i
fi nansiranja terorizma. Jedine države koje to ne čine,
prema izveštajima međunarodnih organizacija i Upra-
ve za sprečavanje novca Republike Srbije, su Iran i Na-
rodna Demokratska Republika Koreja (Pravilnik o me-
todologiji za izvršavanje poslova u skladu sa Zakonom
ČLANCI
Doc. dr Jasmina LABUDOVIĆ STANKOVIĆ
Pranje novca sa osvrtom na osiguranje
UDK: 336.74:368
Primljen: 10. 9. 2013.
Prihvaćen: 22. 9. 2013.
Pregledni naučni rad
Univerzitet u Kragujevcu, Pravni fakultet, Kragujevac,
e–mail:
.
3/2013
55
Pranje novca sa osvrtom na osiguranje
o sprečavanju pranja novca i fi nansiranja terorizma,
2010, čl. 21).
O tome koliko je pranje novca važno za kriminalce
govori podatak da se u SAD od prodaje kokaina ostvari
godišnji prihod od 29 milijardi dolara, od prodaje he-
roina 10 milijardi dolara, a od prodaje kanabisa 67 mi-
lijardi dolara, dok godišnji prihod od prodaje kokaina,
heroina i kanabisa u SAD i Evropi iznosi 122 milijar-
de dolara (Fijat, 2008, 27). Kolika je vrednost opranog
novca može se samo pretpostaviti. Smatra se da se ona
kreće u rasponu 2–5% svetskog bruto domaćeg proi-
zvoda (u daljem tekstu: BDP). Ipak, procene o vredno-
sti opranog novca za pojedine države su znatno iznad
pomenutih. Tako na primer, u Nemačkoj 2–11% BDP,
Australiji 4–12% BDP, Japanu 4–15% BDP, SAD 4–33%
BDP, dok se, prema nekim analizama, najviše novca
opere u Italiji 10–50% BDP (Fijat, 2008, 28).
2. REGULATIVA I DEFINICIJA PRANJA
NOVCA
U uspostavljanju međunarodnih standarda u borbi
protiv pranja novca i fi nansiranja terorizma naročito
važnu ulogu ima Grupa za fi nansijusku akciju protiv
pranja novca i fi nansiranja terorizma (
Financial Acti-
on Task Force,
u daljem tekstu:
FATF).
1
Ova grupa je
usvojila 40 preporuka koje države članice grupacije tre-
ba da primenjuju. Poslednje izmene pomenutih prepo-
ruka usvojene su početkom 2012 (FATF, 2012). Treba
ukazati da se države razlikuju po stepenu razvijenosti
fi nansijskog sistema, pravnog sistema, te da se ne može
očekivati da će sve preduzimati iste mere za sprečava-
nje pranja novca i fi nansiranje terorizma. Ipak, FATF
utvrđuje osnovne principe koje države treba ugrade u
svoje nacionalne propise. To bi bili: identifi kovanje kli-
jenata, identifi kovanje rizika, vršenje nadzora nad tran-
sakcijama, vođenje sudskog postupka u slučaju pranja
novca i fi nansiranja terorizma, primena preventivnih
mera, čuvanje podataka, interna kontrola, utvrđivanje
ovlašćenja i odgovornosti nadležnih organa, povećanje
transaprentnosti i dostupnosti informacija o vlasnicima
pravnih lica i olakšanje međunarodne saradnje.
Više je defi nicija pranja novca. Mnoge konvencije
sadrže defi nicije pranja novca. Defi nicije iz Konvencije
Ujedinjenih nacija protiv nezakonitog prometa opojnih
droga i psihotropnih supstanci iz 1988. (u daljem tek-
1
Grupa za fi nansijsku akciju protiv pranja novca (prevodi se
i kao: Operativne snage fi nansijske akcije) je nadnacionalno telo
osnovano 1989., čiji je cilj borba protiv pranja novca i fi nansiranja
terorizma. Ovo telo je prvi put usvojilo 40 preporuka 1990.
godine, s tim što su preporuke kasnije menjane i dopunjene sa
još devet.
stu: Bečka konvencija) i Konvencije Ujedinjenih nacija
protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i do-
punskih protokola iz 2000. (u daljem tekstu: Palermo
konvencija) prihvata veliki broj država, među kojima i
Republika Srbija. Tako, pod pranjem novca se podrazu-
meva „konverzija ili prenos imovine stečene izvršenjem
krivičnog dela; prikrivanje ili netačno prikazivanje pra-
ve prirode, porekla, mesta nalaženja, kretanja, raspola-
ganja, vlasništva ili prava u vezi sa imovinom koja je
stečena izvršenjem krivičnog dela; sticanje, držanje ili
korišćenje imovine stečene izvršenjem krivičnog dela”
(Zakon o sprečavanju pranja novca i fi nansiranja tero-
rizma, 2009, čl. 2).
Nešto detaljniju defi niciju pranja novca daje Direk-
tiva o sprečavanju pranja novca iz 2005, poznata kao
tzv. treća Direktiva.
2
Shodno članu 1 ove Direktive, pod
pranjem novca podrazumevaju se radnje izvršene s na-
merom: a) konverzije ili prenosa imovine, sa znanjem
da ta imovina potiče iz kriminalnih poslova ili učestvo-
vanja u takvim poslovima radi prikrivanja ili netačnog
prikazivanja nezakonitog porekla imovine ili poma-
ganja lica koje je umešano u obavljanje takvih poslova
radi izbegavanja zakonskih posledica njegovih postu-
paka; b) prikrivanja ili netačnog prikazivanja prave pri-
rode, izvora, lokacije, karaktera, kretanja, prava u vezi
sa svojinom na imovinu, sa znanjem da imovina potiče
iz kriminalne aktivnosti ili učešća u takvoj aktivnosti;
c) sticanja, držanja ili upotrebe imovine sa znanjem da
2
Ova Direktiva je više puta menjana do sada i to:
–
Directive 2010/78/EU
of the European Parliament and of
the Council of 24 November 2010 amending Directives 98/26/
EC, 2002/87/EC, 2003/6/EC, 2003/41/EC, 2003/71/EC, 2004/39/
EC, 2004/109/EC, 2005/60/EC, 2006/48/EC, 2006/49/EC and
2009/65/EC in respect of the powers of the European Supervisory
Authority (European Banking Authority), the European
Supervisory Authority (European Insurance and Occupational
Pensions Authority) and the European Supervisory Authority
(European Securities and Markets Authority)
,
Offi cial Journal
of the European Union, L 331/120;
–
Directive 2009/110/EC
of the European Parliament and
of the Council of 16 September 2009 on the taking up, pursuit
and prudential supervision of the business of electronic money
institutions amending Directives 2005/60/EC and 2006/48/EC
and repealing Directive 2000/46/EC
,
Offi cial Journal of the
European Union, L 267/7;
–
Directive 2008/20/EC
of the European Parliament and
of the Council of 11 March 2008 amending Directive 2005/60/
EC on the prevention of the use of the fi nancial system for the
purpose of money laundering and terrorist fi nancing, as regards
the implementing powers conferred on the Commission
,
Offi cial
Journal of the European Union,
L
76/46;
–
Directive 2007/64/EC
of the European Parliament and of
the Council of 13 November 2007 on payment services in the
internal market amending Directives 97/7/EC, 2002/65/EC,
2005/60/EC and 2006/48/EC and repealing Directive 97/5/EC
,
Offi cial Journal of the European Union, L 319/1.

3/2013
57
indirektni pristup svim
informacijama koje su potreb-
ne, uključujući i analizu prijava
sumnjivih transakcija.
Konvencijom se predviđaju privremene mere koje FOS
mora preduzeti kada posumnja u legalnost transakcije,
a predviđena je i međunarodna saradnja između naci-
onalnih FOS.
3. FAZE PRANJA NOVCA
Cilj pranja novca nije makismiziranje profi ta, već
je cilj pretvoriti što veću količinu „prljavog” novca, tj.
novca stečenog kriminalom, u legalni novac. Drugim
rečima, cilj je ostvariti što veću iskorišćenost tzv. „pr-
ljavog” novca (Pedić, 2010, 619). Tako kriminalci imaju
mogućnost da „prljav” novac koriste za vrlo raznovrsne
legalne aktivnosti.
Osnovne faze pranja novca su: polaganje ili ulaganje
(
placement
), prikrivanje ili raslojavanje (u upotrebi su
i sledeći nazivi: mešanje, oplemenjivanje, pretresanje –
layering
) i integracija (
integration
). U prvoj fazi ileglano
stečen novac, kako sam naziv kaže, polaže se na bankar-
ski račun i tako ulazi u bankarski sistem. Ulaganje ne-
zakonitog novca predstavlja se kao novac koji je legalno
stečen, i to najčešće kao prihod ostvaren od fi ktivne
kompanije koja ne obavlja nikakvu delatnost, već služi
samo da se preko nje pere novac, odnosno preko nje
se obavlja usitnjavanje većih suma novca u manje, kako
bi se manji iznosi uložili i izbeglo prijavljivanje nadlež-
nim državnim organima (Nacionalna strategija za bor-
bu protiv pranja novca i fi nansiranja terorizma, 2008,
1). Smatra se da je ovo najopasnija faza, posmatrano iz
ugla kriminalaca jer postoji direktna veza s novcem. S
druge strane, ova faza je izuzetno važna za otkrivanje
prljavog novca (Cindori, 2007, 56). Dakle, u ovoj fazi je
najlakše otkriti ko je vlasnik nezakonitog novca i oda-
kle on potiče. Veliki iznosi novca mogu se „razbiti” na
manje sume. Takođe, ukoliko se prihod sastoji od nov-
čanica male denominacije, cilj je da se pretvore u nov-
čanice veće denominacije, da se polože na bankarski
račun, uloži u fi nansijske instrumente, kao i kupovinu
ugovora o osiguranju. Moguće je i da se vrši konver-
tovanje u drugu valutu (Schott, 2006, I–7). U ovoj fazi
veliku ulogu mogu imati
off –shore
kompanije.
4
U drugoj fazi se vrši niz transakcija koje imaju za cilj
da prikriju pravo poreklo ilegalno stečenog novca i vla-
sništvo nad takvim novcem. U toj fazi se novac može
prenositi sa računa na račun, može se menjati valuta,
ulagati u različite hartije od vrednosti, a često dolazi i
4
Off –shore
kompanija je strana kompanija (pravno lice)
koja ne obavlja ili ne sme da obavlja proizvodnu ili trgovinsku
delatnost u državi u kojoj je registrovana (Zakon o sprečavanju
pranja novca i fi nansiranja terorizma, 2009, čl. 3(22/).
do prenosa sredstava u druge države. Polise osigura-
nja se mogu unovčavati. Nakon toga, novac se ponovo
može uložiti na bankarske račune, koristiti za kupovinu
hartija od vrednosti, nekretnina i druge aktive.
Integracija je poslednja faza koja podrazumeva da je
ilegalno stečen novac, konačno, ušao u legalne tokove i
integrisao se u fi nansijski sistem. Ova faza je poznata i
kao faza „sušenja” ili „centrifugiranja” (Cindori, 2007,
57). Koristi se za kupovinu nekretnina, dragocenosti,
automobila, antikviteta, i sl. U fazi integracije, novac se
često ulaže u kompanije koje imaju fi nansijskih proble-
ma, s tim da one nastavljaju svoju delatnost nakon ula-
ganja novca. Kada novac dođe do ove faze vrlo je teško
utvrditi da je, zapravo, u pitanju „prljav” novac (Nacio-
nalna strategija za borbu protiv pranja novca i fi nansi-
ranja terorizma, 2008, 2). U praksi se navedene faze če-
sto prepliću i ponekad ih je teško razlikovati, budući da
je pranje novca vrlo kompleksan proces. Faze se mogu
odvijati i u različitim državama (Schott, 2006, I–9).
Pranje novca podrazumeva korišćenje različitih me-
toda. One se konstantno menjaju i mogu se razlikovati
od države do države, zavisiti od stepena razvijenosti dr-
žave, složenosti fi nansijskog sistema, propisa u oblasti
sprečavanja pranja novca i saradnje između država i
različitih organizacija (Schott, 2006, I–10). Krijumča-
renje novca, konvertovanje u drugu valutu, kupovina
osiguranja, međunarodna trgovina, manipulacije raču-
nima, manipulacije hartijama od vrednosti, korišćenje
off –shore
centara, igre na sreću i sl., samo su neki od
metoda pranja novca.
4. SISTEM ZASNOVAN NA PROCENI RIZIKA
Za uspešnu borbu protiv pranja novca veliki značaj
imaju preventivne mere, među kojima izdvajamo i one
koje se tiču analize i procene rizika. Sistem analize za-
snovan na proceni rizika (
risk-based system
) je suprotan
sistemu zasnovanom na pravilima (
rule-based system
).
Sistem zasnovan na pravilima bio je u primeni od do-
nošenja prve Direktive o sprečavanju pranja novca iz
1991.
(
Council Directive 91/308/EEC)
.
Njegovu prime-
nu predviđala je i Direktiva iz 2001. (Directive 2001/97/
EC), dok Direktiva iz 2005. (Directive 2008/20/EC),
polazi od sistema zasnovanog na riziku. Na poštovanje
ovog principa apeluje i FATF (FATF, 2012, 11). Tako-
đe, ovaj sistem prihvaćen je i u predlogu nove Direktive
o sprečavanju pranja novca (European Commission,
2013), s tim što predlog nove Direktive dodatno nagla-
šava značaj RBS. Da bi se RBS efi kasno primenjivao u
praksi, nužna je koordinisana primena od strane nad-
zornih organa i na nivou EU i na nacionalnom nivou.
Pranje novca sa osvrtom na osiguranje
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti