Mr Milan Miloti

ć

, dipl.inž.

 

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

PRIRU

Č

NIK ZA ZAVARIVA

Č

2. Dopunjeno izdanje 

 
 

Gasno zavarivanje 

REL 

MIG/MAG 
WIG (TIG) 

Autogeno i plazma rezanje 

                               
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  
 

 
 
 
 
 
 

Doboj, 2008. godine 

 

Recenzenti:  Prof. dr Aleksa Blagojevi

ć

                     Prof. dr Perica Gojkovi

ć

 
Lektor: Milenko 

Đ

ukanovi

ć

, profesor. 

 

Naslovna strana:  Jauševac Goran, dipl. inž. 

 

Izdava

č

: SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ 

 

Tiraž: 800 primjeraka 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 
CIP – 

Каталогизација

 

у

 

публикацији

 

Народна

 

и

 

универзитетска

 

библиотека

 

Републике

 

Српске

,  

Бања

 

Лука

 

 
621 . 791 . 5 ( 035 ) 
621 . 791 . 94 ( 035 ) 
 

МИЛОТИЋ

,  

Милан

 

         Priru

č

nik za zavariva

č

e / Milan Miloti

ć

 .  – 2. 

dopunjeno izd. – Doboj  : Saobra

ć

ajni fakultet, 

2008 . – 107 str .  ;  ilustr .  ;  30 cm 
 
Tiraž  800 .  – Bibliografija :  str . 117 .  – Sadržaj  sa 
nasl .  str .  ;   Gasno zavarivanje  ;  REL  ;  MIG/ MAG ; 
WIG (TIG)  ;  Autogeno i plazma rezanje . 
 
ISBN  978-99955-36-06-0 
 
COBISS . BH-ID  769816           

background image

SADRŽAJ:                                                                                                            Strana 
 
 

                  Predgovor    ...........................................................................................      9    

1. 

OSNOVNI POJMOVI U ZAVARIVANJU  ..................................................... 11 

1.1 Ozna

č

avanje i predstavljanje zavarenih spojeva na crtežu  ............................... 14 

2. POSTUPCI 

ZAVARIVANJA 

 

.......................................................................... 19 

2.1 

GASNO ZAVARIVANJE (311)   ...................................................................... 19 

2.1.1 Aparatura 

za 

zavarivanje   .................................................................................. 19 

2.1.2 

Primjena postupka   ............................................................................................ 22 

2.1.3 

Dodatni materijali i topitelji   ............................................................................. 24 

2.1.4 

Tehnologija gasnog zavarivanja   ....................................................................... 25 

2.1.5 

Izbor parametara zavarivanja ............................................................................. 27 

2.1.6 

Podešavanje plamena acetilena  ......................................................................... 28 

2.1.7 

Podešavanje plamena za rezanje MAPP gasom   ............................................... 30 

2.2 

SPECIJALNI GASNO-PLAMENI POSTUPCI  ............................................... 33 

2.3 

E  (REL)  POSTUPAK- RU

Č

NO ELEKTROLU

Č

NO  

                ZAVARIVANJE OBLOŽENOM ELEKTRODOM (111)  ................................ 35 

2.3.1 

Primjena postupka   ............................................................................................ 35 

2.3.2 

Obložene elektrode za E postupak  .................................................................... 36 

2.3.2.1 Ozna

č

avanje elektroda ....................................................................................... 37 

2.3.2.2 

Č

uvanje i skladištenje elektroda   ....................................................................... 43 

2.3.3 Izvo

đ

enje spoja   ................................................................................................. 43 

2.3.4 

Vrste i izvori struje, ure

đ

aji i oprema za E postupak  ........................................ 45 

2.3.5 

Tehnologija zavarivanja   ................................................................................... 48 

2.3.5.1 Tehnika 

zavarivanja 

........................................................................................... 51 

2.4. 

MAG/MIG  POSTUPAK- ELEKTROLU

Č

NO ZAVARIVANJE 

    

TOPLJIVOM ELEKTRODNOM ŽICOM U ZAŠTITI GASA   ....................... 53 

2.4.1 

Prenos dodatnog materijala  ............................................................................... 54 

2.4.2 

Zaštitni gasovi  ................................................................................................... 57 

2.4.3 

Žica za zavarivanje   ........................................................................................... 59 

   2.4.4 

Izvori struje i ure

đ

aji za zavarivanje  ..................................................................59 

2.4.5 

Tehnologija zavarivanja   ....................................................................................63 

2.4.6 

Tehnika zavarivanja   ..........................................................................................66 

2.5 

TIG POSTUPAK- ELEKTROLU

Č

NO ZAVARIVANJE 

             NETOPLJIVOM ELEKTRODOM U ZAŠTITI INERTNOG GASA  ...................71 

2.5.1 

Vrste izvora struje   .............................................................................................72 

2.5.2 

Netopljive elektrode   ..........................................................................................74 

2.5.3  

Dodatni materijal- žica za zavarivanje   ..............................................................76 

2.5.4 

Zaštitni gasovi i mlaznice  ..................................................................................76 

2.5.5 Ure

đ

aj za zavarivanje   ........................................................................................78 

2.5.6 

Tehnologija zavarivanja   ....................................................................................79 

2.5.7 Tehnika 

zavarivanja 

...........................................................................................81 

2.5.8 

Zaštita korijenog prolaza   ...................................................................................83 

2.5.9 

Modifikovane varijante TIG zavarivanja   ..........................................................85 

2.5.10 

Podešavanje aparata za TIG postupak  ...............................................................87 

2.6 ZAVARIVANJE 

PLAZMOM 

...........................................................................90 

2.6.1 

Tehnika zavarivanja plazmom ............................................................................92 

3. TERMI

Č

KO REZANJE (PRIPREMA IVICA ŽLIJEBA)  ................................93 

3.1 

Gasno rezanje   ....................................................................................................93 

3.1.1 Ure

đ

aj za gasno rezanje  .....................................................................................94 

3.1.2  

Tehnologija gasnog rezanja  ...............................................................................97 

3.1.3 

Rezanje pojedinih materijala   .............................................................................98 

3.1.4 

Rezanje metalnim prahom  ...............................................................................100 

3.1.5 Rezanje 

pomo

ć

u topitelja   ................................................................................101 

3.1.6 Specijalne 

tehnike 

gasnog rezanja  ...................................................................101 

3.1.7 

Greške pri gasnom rezanju   ..............................................................................103 

3.2 ELEKTROLU

Č

NO REZANJE  .......................................................................104 

3.3   

REZANJE PLAZMOM  ...................................................................................105 

3.3.1 Primjena 

postupka 

............................................................................................106 

3.3.2 

Izvori struje za rezanje plazmom ......................................................................107 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -11- 

 

1.  OSNOVNI POJMOVI U ZAVARIVANJU 

  
 
        Zavarivanje je proces izrade nerazdvojivog spoja uspostavljanjem me

đ

uatomskih veza 

izme

đ

u dijelova koji se zavaruju, pri kome se pojedina

č

no ili kombinovano koristi toplotna i 

mehani

č

ka energija, a po potrebi i dodatni materijal. Postupci zavarivanja, koji se naj

č

ć

koriste u praksi, zasnovani su na lokalnom zagrijevanju materijala iznad temperature 
topljenja, kada zavareni spoj nastaje o

č

vrš

ć

avanjem (npr. elektrolu

č

no zavarivanje), ili na 

lokalnom zagrijevanju materijala do temperature topljenja, kada zavareni spoj nastaje uz 
dodatno djelovanje pritiska (npr. elektrootporno zavarivanje). Zavarivanjem je mogu

ć

spajanje metala sa metalom, nemetala sa nemetalom i metala sa nemetalom, ali se u 
prakti

č

nom smislu podrazumijeva spajanje metala sa metalom. 

 

 
 
 Pod 

zavarenim spojem 

se podrazumijeva konstruktivna cjelina, sl. 1, koju 

č

ine 

os-

novni metal 

(1) i 

metal šava

, ili skra

ć

eno šav, kod koga se razlikuju lice šava (2), nali

č

je 

šava (3), korijen šava (4) i ivica šava (8), sl. 1.a. Kod postupaka zavarivanja topljenjem šav 
nastaje o

č

vrš

ć

avanjem istopljenog osnovnog i 

dodatnog metala

 ili samo osnovnog metala. 

Dio osnovnog metala, koji se topi u procesu zavarivanja i ulazi u sastav metala šava, zove se 
uvar (5), 

č

ija je granica obilježena sa (6), sl. 1.a, a dubina sa (9), sl. 1.b. 

Zona uticaja 

toplote 

(ZUT), ozna

č

ena sa (7) na sl. 1.a, je onaj dio osnovnog metala, koji je pod uticajem 

zagrijavanja i hla

đ

enja pretrpio izvjesne strukturne promjene, ali ispod temperature 

topljenja. Na sl. 1. prikazane su i osnovne dimenzije šava: širina (11), debljina (12) i nad-
višenje (10), i to za slu

č

aj su

č

eonog, sl. 1.b, i ugaonog spoja, sl. 1.c, kao i za navareni sloj, 

sl. 1.d, kod koga je bitna i njegova debljina (13). 
 
 
 

 

a) 

 

b) 

 

c) 

 
 
 

d) 

Slika 1. Osnovni elementi zavarenog spoja  

 

 

Prije zavarivanja potrebno je pripremiti ivice osnovnog metala, 

č

ime se dobija 

žlijeb 

za 

zavarivanje, 

č

iji su osnovni pojmovi definisani standardom, sl. 2. Naj

č

ć

e koriš

ć

eni 

žljebovi i izgledi odgovaraju

ć

ih šavova su dati u tab. 1. 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -12- 

 

Pripremljeni žlijeb u procesu zavarivanja topljenjem može da se ispuni u jednom ili u 

više prolaza, ili u više slojeva, sl. 3, što prvenstveno zavisi od debljine osnovnog materijala. 

Zavar

 predstavlja dio metala šava, nastao u jednom prolazu ili sloju, sl. 3. 

 

         

 

Slika  2. Osnovni elementi žlijeba 

 

 1 - stranica žlijeba 
 2 - korijen žlijeba 
 3 - oštri korjen žlijeba 
 4 - tupi korjen žlijeba 
 5 - razmak u korjenu žlijeba 
 6 - zatupljenje korjena žlijeba 
 7 - otvor žlijeba 
 8 - širina otvora žlijeba 
 9 - ugao otvora žlijeba 
10 - ugao zakošenja žlijeba 

 
 

                              

                                         Tabela  1. Oblici naj

č

ć

e koriš

ć

enih žljebova i odgovaraju

ć

ih šavova  

naziv 

izgled žlijeba 

izgled šava 

naziv 

izgled žlijeba 

izgled šava 

rubni 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

HV 

 

 

 

 

 

 

duplo U

 

 

 

 

    

 

          a) jednoprolazni                              b) višeprolazni                                   c) višeslojni  

 

Slika 3. Vrste šavova 

 
 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -14- 

    

    

      

  

   

    a) su

č

eoni                   b) preklopni                         c) ivi

č

ni                          d) T spoj 

 

Slika 6. Osnovne vrste zavarenih spojeva 

 

 

 

 
 

 

a) horizontalni 

 

b) horizontalno 

vertikalni 

 

c) vertikalni 

            d) nadglavni 

 

Slika 7. Položaji zavarivanja  

 Pod 

tehnologijom zavarivanja 

podrazumjeva se skup operacija koje je potrebno iz-

vesti da bi se napravio zavareni spoj (izbor osnovnog i dodatnog materijala, priprema 
osnovnog materijala, izbor postupka i parametara zavarivanja).  
 Pod 

tehnikom zavarivanja 

podrazumjevaju se na

č

ini izvo

đ

enja pojedinih operacija 

(npr. tehnika zavarivanja unapred ili unazad). 
 
 

1.1   Ozna

č

avanje i predstavljanje zavarenih spojeva na crtežu  

 

Crtež zavarene konstrukcije mora da sadrži podatke potrebne za njenu izradu, kao što je 

na

č

in pripreme žlijeba, geometrijske mere šava i tehnika zavarivanja. Da bi se ovi podaci 

prikazali što jednostavnije definisani su na

č

in predstavljanja i oznake zavarenih spojeva, 

koje se sastoje od grafi

č

ke i brojne oznake. Grafi

č

ka oznaka definiše pripremu žlijeba i 

oblika šava, tab. 2, oblik spoljne površine, tab.3, vrste spojeva pri zavarivanju pritiskom, 
tab. 4, dopunske radove na korjenom zavaru (žlijebljenje se ozna

č

ava udvojenim simbolom 

oblika spoljne površine kod asimetri

č

nih žljebova ili sa dvije vertikalne crtice u sredini 

simetri

č

nih žljebova) i kontinualnost šava pri zavarivanju topljenjem (neprekidni šavovi se 

ozna

č

avaju horizontalnom crticom preko osnovnog simbola).  

 

 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -15- 

                                 Tabela 2. Oznake naj

č

ć

e koriš

ć

enih žljebova i nazivi odgovaraju

ć

ih šavova 

red. 

br  1  2 3 4 5 6 7 8 9  10  11  12 

oznaka 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

naziv šava   rubni 

HV 

duplo U  ugaoni navar 

 

 

                                                                             Tabela 3. Oznake oblika spoljne površine šava 

redni broj iz tab. 2 

3 11 

11 

modifikovana oznaka 

 

 

 

objašnjenje 

oznaka obrade lica šava,  

ako se obrada izvodi 

ugaoni šav sa  

ispup

č

enim licem 

ugaoni šav sa  

udubljenim licem 

 
 
 

                                                                          Tabela 4. Oznake pri zavarivanju pritiskom 

oznaka 

 

 

 

 

 

naziv spoja 

su

č

eoni 

zbijanjem 

su

č

eoni 

varni

č

enjem 

ta

č

kasti bradavi

č

asti šavni 

 

 
 
 Grafi

č

ka oznaka za uproš

ć

eno prikazivanje zavarenih spojeva se ispisuje u blizini šava, 

na prelomljenoj pokaznoj liniji ili ispod nje, sl. 8. Tako npr. oznaka na sl. 8a definiše 

V

 

šav bez obrade lica, oznaka na sl. 8b neprekidni dvostrani ugaoni šav sa ravnim tjemenom, 
gde je 

a

 debljina šava (sl. 4), a oznaka na sl. 8c isprekidani dvostrani nesimetri

č

ni ugaoni 

šav sa ravnim tjemenom, gde je 

dužina pojedinih šavova, 

razmak izme

đ

u dva šava, 

n

 

broj šavova i 

a

 debljina šava. 

 
 Broj

č

ana oznaka sadrži najbitnije podatke u zavisnosti od vrste spoja, oblika i kontinu-

alnosti šava, i po pravilu se sastoji od dva broja, odvojena crticom, prvi za kote presjeka 
šava, a drugi za dužinu šava. Primjeri ozna

č

avanja neprekidnih spojeva su dati u tab. 6 

(su

č

eoni), gde su prikazani jednostrani "I" spoj, dvostrani "X" spojevi (simetri

č

ni i nesi-

metri

č

ni), jednostrani udubljeni i dvostrani simetri

č

ni ravni spoj, a od isprekidanih spojeva  

su prikazani su

č

eoni "I" i ugaoni "T" spoj. Kompletna oznaka zavarenog spoja još sadrži i 

broj

č

anu oznaku postupka zavarivanja, u skladu sa podacima iz tab. 5. 

 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -17- 

                                                                       Tabela 6.. Primeri ozna

č

avanja neprekidnih spojeva 

skica opis 

oznaka 

 

 

jednostrani 

I

 spoj, debljine  

3 mm, dužine šava 100 mm 

 

 

 3-100 

 

 
 

simetri

č

ni 

X

 spoj, debljine  

15 mm, dužine šava 100 mm 

 

 
 

  15-100 

 

 
 

nesimetri

č

ni 

X

 spoj, debljine 17 mm 

(jedan zavar 10 mm, drugi 7 mm), dužine 

šava 100 mm 

 

 
 
 

  10+7-100 

 

 
 

udubljeni spoj, presjeka 4 mm, dužine šava 

100 mm 

 
 

 
 
 

 

 

 
 

simetri

č

ni ravni 

T

 spoj, dužine krakova 6 

mm, dužine šava 100 mm 

 

 
 
 

 

 

 

 

su

č

eoni 

I

 spoj, debljine 5 mm, 3  

zavara dužine 10 mm, korak 100 mm 

 

 
 

 

 

 

ugaoni ravni 

T

 spoj, presjeka 4 mm,  

4 zavara dužine 10 mm, korak 50 mm  

 

 
 

 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -18- 

  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -20- 

višenom pritisku. Osim toga, boca se prethodno puni poroznom masom (naj

č

ć

e drveni 

ć

u-

mur ili mešavina uglja i infuzorijske zemlje) u koju se uliva aceton, a zatim rastvara 
acetilen. Tako dobijena smeša može da se podvrgne pritisku od 

15 bara

 

Bocama za acetilen i kiseonik smije da rukuje samo stru

č

no osposobljeno lice, tj. 

lice koje posjeduje uvjerenje za rukovanje bocama. Greške pri rukovanju bocama sa tehni

č

-

kim gasovima pod pritiskom su naj

č

ć

e uzrok nesre

ć

e sa veoma teškim posljedicama. 

Stoga treba poštovati slede

ć

e preporuke: 

0

 Redovno treba kontrolisati da li iz boce isti

č

e gas premazivanjem sapunicom, a ne 

vatrom. 

0

 Ako ventil boce popušta i posle pritezanja, takvu bocu treba odstraniti iz upotrebe i 

skloniti je od vatre, elektromotora i drugih izvora toplote i varni

č

enja. 

0

 Svaku popravku ventila, otklanjanje bilo kog kvara i remont prepustiti ovlaš

ć

enim 

licima. Prilikom rada sa bocama, one moraju da budu u vertikalnom položaju ili pod 
nagibom od 45

°

č

ime se spre

č

ava isticanje acetona. 

0

 Zaostali pritisak u boci u zavisnosti od okolne temperature treba da bude 0,5 bara 

(t<0

°

C), 1 bar (0<t<5

°

C), 

2 bara (15<t<25

°

C)

 ili 3 bara (25<t<35

°

C), da ne bi gubici 

acetona iz boce prekomerno porasli.(na navedenim pritiscima boca se smatra prazna). 

0

 Ventil na boci acetilena smije da se otvara samo pomo

ć

u specijalnog klju

č

a. 

0

 Ako su boce bile na temperaturi ispod 10

°

C, moraju da se unesu dva sata prije upotrebe u 

prostoriju gde je normalna temperatura. 

0

 Boce ne smiju da se pregriju, jer se pritisak zna

č

ajno pove

ć

ava. 

0

 Ventile kod boca treba otvarati polako da bi se izbjegli udarci gasova pod pritiskom u 

priklju

č

ne ure

đ

aje. 

0

 Treba obratiti naro

č

itu pažnju da se bocom za kiseonik ne rukuje masnim rukama, 

rukavicama ili alatom (u prisustvu kiseonika mast se zapaljuje). 

 
Kako je radni pritisak znatno niži od pritiska u boci, boce je neophodno snabdjeti re-

dukcionim ventilima za kiseonik i za acetilen, sl. 9. Oba redukciona ventila imaju po dva 
manometra, jedan za pritisak u boci, drugi za radni pritisak. Princip rada redukcionih ventila 
je isti, a jedina konstruktivna razlika je u na

č

inu vezivanja za bocu - kod kiseonika 

vezivanje je preko navrtke, a kod acetilena preko uzengije - što isklju

č

uje mogu

ć

nost pog-

rešnog vezivanja. Osim toga, razlika je i u opsegu mjerenja 

- kod kiseonika manometri su 

do 300 bara

 (pritisak u boci), odnosno 16 bara (radni pritisak), 

a kod acetilena do 40 bara

odnosno 2,5 bara radni pritisak.  

Posebnu pažnju treba obratiti na rukovanje redukcionim ventilom za kiseonik. Kako 

dodir kiseonika sa maš

ć

u, uljem ili nekom sli

č

nom materijom može da izazove eksplozivno 

paljenje, zabranjeno je rukovanje redukcionim ventilom za kiseonik masnim ili prljavim 
rukavicama. Osim toga za ovaj ventil je 

karakteristi

č

na pojava zale

đ

ivanja

 usljed razlike 

pritisaka na ulasku i izlasku i odgovaraju

ć

eg pada temperature. Da bi se ovo sprije

č

ilo treba 

koristiti što 

č

istiji kiseonik, ugraditi grija

č

 prije ventila ili koristiti ventil sa dvostepenom 

redukcijom pritiska. 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -21- 

        

 

a) za kiseonik   

                        b) za acetilen 

Slika  9. Redukcioni ventili 

Osim redukcionih ventila koriste se i tzv. suvi ventili, koji se postavljaju izme

đ

u reduk-

cionih ventila i gorionika, sl. 10. Princip rada suvog ventila je slede

ć

i

:

 kroz gumeno crevo 

doti

č

e gas u cijevni nastavak (2) ventila i otvara nepovratni ventil (4), proti

č

e kroz ventil u 

unutrašnjost poroznog uloška (5), zatim kroz njegov porozni zid u sredinu uloška, a otuda u 
nastavak (3) i u gorionik. U slu

č

aju eksplozije povratni udar plamena stiže do komore 

izme

đ

u zida cijevi ventila (1) i uloška (5) i tu se gasi, jer se pri prolasku kroz porozni uložak 

ohladi ispod temperature paljenja mješavine gasova. Pove

ć

ani pritisak od eksplozije gotovo 

trenutno zatvara nepovratni ventil. 

 

Slika 10. Šematski prikaz suvog ventila 

 
U gorionicima se dobijaju potrebne smješe kiseonika i acetilena, pri 

č

emu se zahtijeva 

stabilan plamen odre

đ

enog oblika i toplotne mo

ć

i. Osnovni dijelovi gorionika prikazani su 

na sl. 11. Koristi se više tipova gorionika koji se dijele prema pritisku napajanja (gorionik 
niskog i visokog pritiska) i prema regulaciji protoka (gorionik stalnog i višestrukog 
protoka). 

 

Slika 11. Gorionik - šematski prikaz  

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -23- 

pokretljivost i relativno jednostavno rukovanje. S druge strane, koli

č

ina i koncentracija top-

lote je manja nego kod ostalih postupaka zavarivanja, pa je za gasno zavarivanje karakteris-
ti

č

no duže vrijeme zagrijavanja i hla

đ

enja, usljed 

č

ega su strukturne promjene u ZUT (zoni 

uticaja toplote) izraženije i nepovoljnije. Shodno tome, ovaj postupak je pogodan jedino za 
zavarivanje tankih limova i cijevi, posebno manjeg pre

č

nika, kao i za njihovo reparaturno 

zavarivanje. Plamen gasa se tako

đ

e koristi za rezanje, lemljenje, navarivanje, pred-

grijavanje, termi

č

ku obradu i jednostavnije operacije oblikovanja, kao što su savijanje i 

ispravljanje. 

        

Zavisno od odnosa acetilena i kiseonika, razlikuju se 

redukuju

ć

i

 (manjak kiseonika), 

neutralni 

(potpuno sagorijevanje) i 

oksidišu

ć

i plamen 

(višak kiseonika). Iako je teorijski 

smješa kiseonika i acetilena kod neutralnog plamena 1:1, u praksi se pod neutralnim plame-
nom podrazumjeva smješa O

2

:C

2

H

=(1,1

÷

1,2):1. Višak kiseonika se troši na sagorijevanje 

okolnih gasova. Kod neutralnog plamena uo

č

ljive su tri razli

č

ite zone, sl. 12: 

·

Jezgro 

oblika konusa ili cilindra (zavisno od na

č

ina isticanja gasova), u kojem se odvija 

dio primarnog sagorijevanja. Pri tome sagorijeva manji dio smješe gasova, dok se ve

ć

i dio 

razlaže na ugljenik i vodonik. Oslobo

đ

ena koli

č

ina toplote zagrijava slobodni ugljenik 

stvaraju

ć

i svijetli omota

č

 jezgra, šta daje utisak jarko bijele boje.  

·

Srednja zona

,

 oblika klina, gde se odvija ostatak primarnog sagorijevanja, a po

č

inje i se-

kundarno sagorijevanje, odnosno oksidacija 2CO i H

kiseonikom iz vazduha. U ovoj zoni 

se postiže najviša temperatura plamena (do 3100

°

C, sl. 12a), na 4

÷

6 mm od vrha jezgra, pa 

se ona koristi za zavarivanje. Stoga se srednja zona zove i zona zavarivanja. 

·

Omota

č

 

plamena, u kojem se odvija sekundarno sagorijevanje na ra

č

un kiseonika iz vaz-

duha. Temperatura u zoni sekundarnog sagorijevanja je znatno niža od maksimalne,  Boja 
u ovoj zoni prelazi od plavo-ljubi

č

aste boje u sredini do žuto-narandžaste na krajevima. 

 

 

 

 

 
 

 

a) oksidišu

ć

i  

 

 

b) neutralni 

 

 

c) redukuju

ć

Slika 12. Šematski izgled plamena (a - oksidišu

ć

i, b - neutralni, c - redukuju

ć

i) [8] 

 

Stoga je veoma važno održavanje propisanog rastojanja izme

đ

u jezgra i površine 

radnog komada (3

÷

5 mm), jer ina

č

e nastaju slede

ć

e greške: 

- ako je jezgro suviše blizu rastopljenog metala dobija se oksidirani tvrdi sloj; 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -24- 

-  ako je jezgro suviše udaljeno, provarivanje je otežano, a pojava gasnih mjehurova 

č

esta. 

         

Neutralan plamen

 se koristi za zavarivanje 

č

elika, bakra, nikla i njegovih legura, 

bronze i olova. 

Redukuju

ć

i

 

plamen

 se primjenjuje kada se traži porast ugljenika u zavaru 

kao npr. kod zavarivanja sivog liva, kao i za zavarivanje aluminijuma i njegovih legura, 
legura magnezijuma i navarivanja tvrdim legurama. 

Oksidišu

ć

i

 

plamen

 se izbjegava, jer re-

akcija kiseonika ima veoma štetno djelovanje na svojstva legura, sem kod zavarivanja 
mesinga gde se višak kiseonika koristi da bi se sprije

č

ilo isparavanje cinka. Temperatura 

plamena sa viškom kiseonika je viša od ostalih vrsta plamena zbog reakcije sagorijevanja 
metala ili prisutnih elemenata, pa se oksidišu

ć

i plamen ponekad koristi da bi se pove

ć

ala 

produktivnost zavarivanja 

č

elika, zbog 

č

ega u metalu šava po pravilu nastaju greške tipa 

oksida.  

Prema brzini isticanja razlikuju se meki plamen (50

÷

80 m/s) i tvrdi plamen (120

÷

180 

m/s), zavisno od pritiska i protoka gasova. Meki plamen je nestabilan i osetljiv na pojavu 
povratnog plamena, a koristi se za zavarivanje visokolegiranih 

č

elika, lakotopljivih metala 

(Pb, Zn) i za lemljenje. Tvrdi plamen je teško kontrolisati, a 

č

esta je pojava izduvavanja 

rastopljenog metala iz metalne kupke. Stoga se u praksi naj

č

ć

e koristi plamen sa brzinama 

isticanja 80

÷

120 m/s. 

     

Kiseonik

 omogu

ć

ava sagorevanje gorivih gasova, a nalazi se u vazduhu (21% zapre-

minskog udjela). Na 15

°

C i atmosferskom pritisku gustina kiseonika iznosi 1,43 kg/m

3

molarna masa 32 g/mol, a u te

č

no stanje prelazi na -183

°

C. U gasovitom stanju kiseonik 

nema boju i miris, nije zapaljiv i eksplozivan. Me

đ

utim, pošto u njegovom prisustvu neke 

materije postaju zapaljive, rukovanje kiseonikom mora da bude oprezno. 

Kiseonik se naj

č

ć

e proizvodi frakcionom destilacijom te

č

nog vazduha. Tehni

č

ki kise-

onik je 

č

isto

ć

e 99,2 do 99,8%, a ne

č

isto

ć

e su azot, argon i voda. 

Č

isto

ć

a kiseonika je bitna 

za njegovo koriš

ć

enje. Kiseonik se prenosi i 

č

uva u 

č

eli

č

nim bocama pod pritiskom 150-200 

bar.

 

 

Acetilen

 je gorivi gas bez boje, karakteristi

č

nog mirisa, neotrovan i rastvorljiv u vodi u 

odnosu 1:1 i u acetonu u odnosu 1:25, na sobnoj temperaturi i atmosferskom pritisku. Ras-
tvorljivost acetilena u acetonu raste sa porastom pritiska, a opada sa porastom temperature. 
Acetilen je vrlo eksplozivan u prisustvu kiseonika ili vazduha. Acetilen se transportuje i 

č

uva u 

č

eli

č

nim bocama pod pritiskom 15 bar, a u slu

č

aju velike potrošnje racionalnije je 

koristiti razvija

č

e acetilena. Za dobijanje acetilena se koriste još i postupci pirolize 

ugljovodonika i delimi

č

nog sagorijevanja metana u kiseoniku. 

 
 
 

2.1.3

  

Dodatni materijali i topitelji 

 

       Dodatni  materijali  se  isporu

č

uju u obliku žica i šipki. U slu

č

aju zavarivanja nisko-

ugljeni

č

nih i niskolegiranih 

č

elika dodatni materijal je u obliku šipki dužine 1000 mm ili ko-

turova žice mase 40 kg, standardnih pre

č

nika: 2; 2,5; 3,25; 4; 5; 6,3 mm. Oznaka dodatnog 

materijala se sastoji iz dva dela: opšteg (slovo P) i dopunskog (slovo O, Z, Y ili cifre od 1 
do 6) sa zna

č

enjem datim u tab. 9. Žice su prevu

č

ene tankim slojem bakra radi zaštite od 

korozije. U tab. 10. date su oznake, sastav, mehani

č

ka svojstva i primena žice za 

zavarivanje 

č

elika proizvod fabrike PIVA-Plužine (Crna Gora). 

                                              

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -26- 

 

                                    Slika 13. Uticaj nagiba gorionika na oblik zavara 

 

 

 

 

 

a) unaprijed 

 

 

b) unazad 

                                               Slika 14. Tehnike gasnog zavarivanje  
 

        U  zavisnosti  od  kretanja  gorionika  i  žice postoje  dvije 

tehnike gasnog zavarivanja: 

unaprijed i unazad 

(u smislu me

đ

usobnog položaja žice i gorionika), sl. 14. Ove dvije teh-

nike se zovu još i ulijevo i udesno, što je odgovaraju

ć

i naziv samo ako se gorionik drži u 

desnoj ruci. Tehnika zavarivanja unaprijed se sastoji u sljede

ć

em, sl. 14a: 

 

Plamen je usmjeren prema ivicama osnovnog metala (žlijeba). 

 

Žica se drži ispred plamena, njen vrh je blizu mjesta zavarivanja, povremeno se uranja u 
metalnu kupku i treba da bude u zaštiti plamena. 

 

Na

č

in vo

đ

enje i nagibi žice i gorionika zavise od položaja zavarivanja i debljine osnov-

nog metala. U slu

č

aju su

č

eonog 

I

 spoja na tankom limu (do 3 mm), žica se vodi bez 

popre

č

nih oscilacija, a gorionik od jednog do drugog kraja žleba, popre

č

nim (

cik-cak

ili kružnim kretanjem, dok su im nagibi oko 45

°

Tehnika zavarivanja unazad se sastoji u sljede

ć

em, sl. 14b: 

 

Plamen je usmjeren prema metalnoj kupki i ravnomjerno zagrijava i topi osnovni i do- 

     datni materijal. 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -27- 

 

Žica se drži iza plamena i nalazi se izme

đ

u osnovnog materijala i gorionika. Vrh žice je 

neprestano uronjen u rastop, pomjera se u krug i stalno miješa rastop. 

 

Na

č

in vo

đ

enje i nagibi žice i gorionika tako

đ

e zavise od položaja zavarivanja i debljine 

osnovnog metala. U slu

č

aju su

č

eonog V spoja na limu debljine preko 3 mm, žica je 

nagnuta pod 45

°

 i pomjera se ukrug od ivice do ivice žleba, a gorionik je nagnut 45-70

°

zavisno od debljine, i kre

ć

e se pravolinijski. 

      Zavarivanje unaprijed je jednostavnije za rad, regulacija metalne kupke je lakša i dobi-
jaju se lijepi i glatki zavari, dok je kod zavarivanja unazad bolje iskoriš

ć

enje toplote i bolja 

zaštita metalne kupke. Zavarivanje unaprijed je sporije, a utrošak acetilena sa pove

ć

anjem 

debljine znatno brže raste nego kod zavarivanja unazad. Ako se materijali ve

ć

e debljine 

zavaruju tehnikom unapred teško se postiže jednoli

č

an korjen zavara (obi

č

no se javljaju 

prokapljine), a tako

đ

e je pove

ć

ana mogu

ć

nost pojave uklju

č

aka oksida. Stoga je primjena 

tehnike zavarivanja unaprijed ograni

č

ena na debljine do 5 mm, a za ve

ć

e debljine se koristi 

tehnike zavarivanja unazad, jer njene prednosti tada dolaze do izražaja. S druge strane ako 
se ima u vidu 

č

injenica da se gasni postupak prakti

č

no ne koristi za komade ve

ć

e debljine, 

jasno je da se tehnika zavarivanja unazad primenjuje veoma rijetko, npr. u nekim 
varijantama zavarivanja cijevi. 
 
         

2.1.5    Izbor parametara zavarivanja 

         Smjernice za izbor osnovnih parametara za tehnike zavarivanja 

č

elika unaprijed (hori-

zontalan položaj, ugaoni i su

č

eoni spoj, uklju

č

uju

ć

i varijantu bez dodatnog metala) i za 

tehniku zavarivanja 

č

elika unazad su date u tab. 11. Podaci o potrošnji gasova i žice i 

vremenu zavarivanja su dati u odnosu na 1 m šava. 

 

                  Tablica 8. Parametri gasnog zavarivanja 

č

eli

č

nih limova  

Debljina 

lima 

Veli

č

ina 

mlaznice 

Pre

č

nik 

žice 

Vrijeme 

zavarivanja 

Brzina 

zavarivanja

Potrošnja 

acetilena 

Potrošnja 
kiseonika  

Potrošnja 

žice  

[

mm

]

 

[

-

]

 

[

mm

]

 

[

min

]

 

[

m/h

]

 

[

l

]

 

[

l

]

 

[

g

]

 

Horizontalni su

č

eoni spoj 

- tehnika zavarivanja unaprijed

 

1 1 2  5  12  8,5 10 20 

2  

10 

35  

42 

50 

3  

15 

 75 

90 

90 

Horizontalni ugaoni spoj 

- tehnika zavarivanja unaprijed

 

1 1 2  6  10  12 14 25 
2 2 3 10  6  42 50 48 
4 3 4 20  3  160 

210 

200 

6 4 4 30  2  375 

450 

440 

10 6 5  50  1,2 1000 

1200 

1100 

Horizontalni su

č

eoni spoj 

- tehnika zavarivanja unaprijed

bez dodatnog metala

 

1,0 1  -  3 

20  5  6  - 

1,5 2  - 4,30  14  11  13  - 
2,0 2  -  5 

12  18  22  - 

Horizontalni su

č

eoni spoj

 - tehnika zavarivanja unazad 

 

5 4 3 20  3  165 

198 

206 

6 4 3 24  2,5 240 

288 

290 

8 5 4 32  1,85 486 

580 

580 

10 6 5  40  1,5  665 800 800 
15 7 6  60  1,0 1500 

1800 

1800 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -29- 

Gorionici za zagrijavanje:  
   

                       

                

                        Slika 19.  Redukuju

ć

i plamen, ne preporu

č

uje se za brzo zagrijavanje 

 

                       

 

                       Slika 20.  Neutralni plamen, naj

č

ć

e se koristi. 

 

                       

 

                       

Slika 21.  Oksidacioni plamen, ne preporu

č

uje se. 

 
Gorionici za rezanje: 

                       

 

                        

Slika 22.  Redukuju

ć

i plamen sa protokom kiseonika za rezanje, pogodan 

                                         za rezanje livenog gvož

đ

a. 

 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -30- 

           

                

 

              Slika 23.  Neutralan plamen sa protokom kiseonika za rezanje, pogodan za 

č

elike 

 

                

 

              Slika 24.  Neutralan plamen bez kiseonika za rezanje, podešen za rezanje 

č

elika 

 

                

 

            Slika 25. Oksidacioni plamen sa protokom kiseonika za rezanje, ne preporu

č

uje se 

 
 

2.1.7  Podešavanje plamena za rezanje MAPP gasom 

[5]

 

           

Jednodijelne mlaznice 

 

                

 

              Slika 26. Redukuju

ć

i plamen 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -32- 

               

 

                Slika 31. Neutralni plamen za predgrijavanje, za mašinsko rezanje 
 

               

 

               

Slika 32.  Oksidacioni plamen za predgrijavanje 

Modeli zvijezde za podešavanje MAPP gasa: 
Držati mlaznicu ravno uz lim bez uklju

č

ivanja kiseonika za rezanje. Ova metoda se ne 

koristi za acetilen. 

               

  

               

Slika 33. Neutralni plamen za predgrijavanje, za rezanje 

 

               

 

                

Slika 34. Veoma slab oksidacioni plamen 

                 

 

                 Slika 35. Slab oksidacioni plamen, predgrijavanje za bušenje rupe 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -33- 

  2.2      SPECIJALNI GASNO-PLAMENI POSTUPCI 

Pod specijalnim gasno-plamenim postupcima se podrazumeva 

č

ć

enje plamenom, 

ispravljanje plamenom, zavarivanje pod pritiskom gasa i predgrijevanje. Neki aspekti i 
primjene navedenih postupaka su prikazani na sl. 36 i 37. 

 

 

 

 
 

 

 

Slika 36. Dejstvo plamena na plo

č

e i profile 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -35- 

2.3     E (REL) POSTUPAK – RU

Č

NO ELEKTROLU

Č

NO ZAVARIVANJE     

OBLOŽENOM ELEKTRODOM   (111) 

 

Ru

č

no elektrolu

č

no zavarivanje obloženom elektrodom  je postupak spajanja metala 

topljenjem obložene elektrode i dijela osnovnog metala u elektri

č

nom luku koji se uspostav-

lja i održava izme

đ

u radnog komada (osnovnog metala) i elektrode, sl. 38. Topljenjem jez-

gra elektrode obezbje

đ

uje se dodatni materijal za popunu žlijeba, a topljenjem, 

sagorijevanjem i isparavanjem obloge obezbje

đ

uje se zaštita metalne kupke od okolnih 

gasova i vazduha. Istopljeni sastojci obloge se miješaju sa rastopljenim metalom, prije nego 
što isplivaju na površinu jer imaju manju gustinu od metalne kupke, i o

č

vrsnu u obliku 

troske. Troska štiti metal šava od uticaja okoline i usporava njegovo hla

đ

enje, a nakon 

zavarivanja se uklanja 

č

eki

ć

em. 

 

Slika 38. Šematski prikaz E postupka zavarivanja  

 

 
2.3.1  Primjena postupka 
 

S obzirom na jednostavno rukovanje i relativno nisku cjenu ure

đ

aja i dodatnog materi-

jala s jedne, a dobar kvalitet spoja s druge strane, ru

č

no elektrolu

č

no zavarivanje obloženom 

elektrodom je donedavno primjenjivano više od svih ostalih postupaka zajedno. Njegovoj 
širokoj primjeni doprinose još i 

č

injenica da su ograni

č

enja u vezi sa oblikom predmeta i 

vrstom materijala koji se zavaruje, kao i položajima zavarivanja, manja od svih ostalih 
postupaka zavarivanja. S druge strane, zbog nedostataka E postupka u novije vrijeme se 
umjesto njega sve 

č

ć

e koriste ostali elektrolu

č

ni postupci. Osnovni nedostaci E postupka 

su mala produktivnost usljed 

č

este zamjene elektroda i uklanjanja troske (brzina topljenja 

dodatnog metala je 1-2 kg/h), komplikovana i dugotrajna obuka zavariva

č

a, uticaj 

zavariva

č

a na kvalitet šava, blještava svjetlost i štetni gasovi nastali sagorijevanjem troske. 

Ru

č

no elektrolu

č

no zavarivanje obloženom elektrodom može da se primjenjuje za 

spajanje velikog broja uobi

č

ajenih materijala, kao što su ugljeni

č

ni, niskolegirani i visoko-

legirani 

č

elici, livena gvož

đ

a, bakar, nikl, aluminijum i njihove legure. Tako

đ

e je mogu

ć

spajanje materijala razli

č

itih po hemijskom sastavu, ali metalurški kompatibilnih. Ovaj 

postupak se ne primjenjuje na materijale kod kojih je zaštita gasnim produktima obloge 
nedovoljna, kao što su  Ti, Zr, Cb, Ta, Mo. 

 Ograni

č

enja u primjeni po pitanju debljine su prije ekonomskog i prakti

č

nog 

zna

č

aja, nego što su vezana za sam proces zavarivanja obloženom elektrodom. Kao donja 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -36- 

granica može da se postavi debljina od 2 mm, jer se kod manjih debljina javljaju 
prokapljine, što može da se sprije

č

i specijalnim tehnikam rada, npr. koriš

ć

enjem podloški. 

Kao gornja granica debljine može da se postavi 40 mm, jer se preko te debljine po pravilu 
ne isplati primjena ovog postupka. Me

đ

utim, u slu

č

aju nepravilne konfiguracije koja znatno 

otežava primjenu automatskih postupaka zavarivanja, zabilježene su primjene E postupka i 
za debljine do 250 mm. 

 Jedna od glavnih prednosti E postupka je mogu

ć

nost primjene u svim položajima. 

Naravno, ne treba zaboraviti da je horizontalni položaj najlakši i da ga treba koristiti kad 
god je mogu

ć

e, jer omogu

ć

ava koriš

ć

enje elektroda ve

ć

eg pre

č

nika i struja ve

ć

e ja

č

ine, tj. 

ve

ć

u produktivnost zavarivanja. U prinudnim položajima treba posvetiti pažnju izboru 

parametara zavarivanja i tehnici rada. 

 Kona

č

no, zna

č

ajna prednost u primjeni E postupka je i u njegovoj prilagodljivosti 

mjestu zavarivanja. Naime relativno je jednostavno do

ć

i do nepristupa

č

nih mjesta kao što su 

velike 

č

eli

č

ne konstrukcije (mostovi, zgrade, hale, brodovi), cjevovodi i rezervoari, jer je 

dovoljno imati duga

č

ke i savitljive provodne kablove i izvor struje nezavisan od gradske 

mreže.  

 

 
2.3.2 Obložene elektrode za E postupak 

 

Elektroda za E postupak zavarivanja ima metalno jezgro, koje je obloženo sem na 

slobodnom kraju, sl. 39. Jezgro obložene elektrode kao dio strujnog kola prenosi struju 
(slobodni kraj je povezan drža

č

em elektrode za izvor struje), a istovremeno služi kao 

dodatni materijal. Osnovne uloge obloge elektrode su:  
- zaštita zone zavarivanja od okolnog kiseonika, azota i vodonika; 
- stabilizacija i jonizacija elektri

č

nog luka; 

- usporavanje hla

đ

enja metala šava; 

- pre

č

ć

avanje i legiranje metala šava; 

- omogu

ć

avanje zavarivanja u prinudnim položajima. 

 

 

d

 - pre

č

nik, 

l

1

 - slobodni kraj, 

L

 - dužina, 

D

 - pre

č

nik obloge 

Slika 39. Obložena elektroda  

 

Zaštita zone zavarivanje od okolnih štetnih gasova (prvenstveno kiseonik, vodonik i 

azot) se ostvaruje gasovitim i 

č

vrstim produktima topljenja i sagorijevanja obloge. Ova 

uloga obloge se ostvaruje višestruko:  
- rastopljena kap dodatnog materijala je zašti

ć

ena troskom koja je okružuje pri njenom pre-

lasku u metalnu kupku; 

- metalna kupka je zašti

ć

ena troskom koja pliva na njenoj površini;  

- gasovi okružuju mjesto zavarivanja i ne dozvoljavaju pristup štetnim okolnim gasovima. 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ  i  BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                              

.

 

                                                                   

                                                           -38- 

 to posebno za pojedine vrste konstrukcionih materijala, tab. 11. Osim navedenih materijala, 
postoje i elektrode za zavarivanje drugih metala. Sem standardne oznake elektroda treba 
imati u vidu i oznake proizvo

đ

a

č

a (npr. PIVA 150 B za debelo obloženu baznu elektrodu, 

namenjenu zavarivanju ugljeni

č

nih i niskolegiranih 

č

elika 

č

vrsto

ć

e do 510 MPa i sitnozrnih 

č

elika napona te

č

enja do 380 MPa, ozna

č

enu po EN 499 kao E 515 B 120 262H). Oznake, 

sastav, mehani

č

ka svojstva, osnovne  karakteristike i primjene obloženih elektroda su date u 

katalozima proizvo

đ

a

č

a. 

Oznake elektroda po EN su date na sl.40, 41, 42 i 43. 
  

                                                               Tabela 11. Standardi za obložene elektrode 

Oznaka EN 

Namena 

EN 499 

niskougljeni

č

ni i niskolegirani 

č

elici  i 

č

eli

č

ni liv 

prEN 1599 

č

elici otporni na puzanje 

prEN 1600 

ner

đ

aju

ć

i i visokolegirani 

č

elici 

EN 499 

livena gvož

đ

a (sivi liv, nodularni liv i temper liv) 

 navarivanje 

č

elika 

prEN 757 

mikrolegirani 

č

elici povišene 

č

vrsto

ć

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

     

 

 
 

                                                                 Slika 40. Obilježavanje elektroda za niskolegirane 

č

elike 

 

              

Ozna

č

avanje elektroda prema EN 499 

background image

 

        

 

                                           
                                        Slika 42. Obilježavanje elektroda za ner

đ

aju

ć

e i visokolegirane 

č

elike

 

Ozna

č

avanje elektroda prema  EN 1600 

 

                                               

                                                                   

                                                           

                 

 

 

Slika 43. Obilježavanje elektroda za livena gvož

đ

a

Ozna

č

avanje elektroda prema  EN 499

 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o. 

 DOBOJ                                                              

.

 

                                                                   

                                                      - 44 -      

(1)

 

Položna traka 

(2)

 

Bakarna podloška  

(3)

 

Nemetalna podloška 

(4)

 

Podložni zavar. 

Položna traka 

Položna traka je metalna traka postavljena ispod žljeba, sl. 44. prvi zavar povezuje obe 

plo

č

e osnovnog metala, a tako

đ

e i podložnu traku, koja može nakon zavarivanja da ostane 

ako ne smeta ili da se skine mašinskom obradom. 

 

 

                

 

 
            Slika 44.Položna traka 

 

           Slika 45. Podložni zavar 

 
 

Podložna traka treba da bude napravljena od materijala koji je metalurški kompatiblan 

sa osnovnim i dodatnim materijalom. Ponekad je mogu

ć

e iskoristiti neki drugi konstruktivni 

element kao podložnu traku, sl. 44(B). U svakom slu

č

aju podložna traka mora da bude dobro 

pripremljena kako u smislu stanja njene radne površine, tako i u smislu njene geometrije, da 
ne bi nastale greške tipa poroznosti i uklju

č

aka, odnosno procurivanje metalne kupke. 

          Bakarna podloška 

Osnovni razlog za primjenu bakra kao materijala za podlošku je njegova velika toplotna 

provodljivost, 

č

ime se spre

č

ava da metalna kupka rastopi podlošku. Treba ipak voditi ra

č

una 

o dovoljnoj debljini bakarne podloške. U slu

č

aju serijske proizvodnje treba predvidjeti 

mogu

ć

nost hla

đ

enja bakarne podloške vodom da bi se sprije

č

ilo lokalno topljenje bakra koje 

može da uti

č

e na kona

č

ni sastav metala šava. Bakarna podloška može da bude profilisana da 

bi se dobila željena kontura korjena ili oja

č

anje. 

Nemetalna podloška 

 Za nemetalnu podloška se koristi zrnasti materijal koji pravi trosku ili kerami

č

ki 

materijal.  

       Zavar-podloška 

Koreni zavar tako

đ

e može da posluži kao podloška. sl. 45. 

        Startne plo

č

ice 

U nekim slu

č

ajevima neophodno je da se sa zavarivanjem po

č

ne na tzv. startnim 

plo

č

ama, sl. 46. Time se izbjegavaju sve greške ina

č

e tipi

č

ne u po

č

etku rada (npr. pri 

         Popuna šava 

Podložni zavar

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o. 

 DOBOJ                                                              

.

 

                                                                   

                                                      - 45 -      

uspostavljanju luka), a 

č

esto se ista tehnika primjenjuje pri zaustavljanju procesa, tj. na kraju 

plo

č

a koje se zavaruju. 

 

 

Slika 46. Startna plo

č

ica 

 

 

  2.3.4     Vrste i izvori struje, ure

đ

aji i oprema za E postupak 

 

 Ure

đ

aj za E postupak se sastoji od izvora struje, dovodnih i odvodnih kablova, drža-

č

a elektrode, stezaljke za masu, a u dodatnu opremu spadaju zaštitna ode

ć

a,  maska za-

variva

č

a i njegov ru

č

ni alat. Za E postupak koriste se obje vrste struje, jednosmjerna i 

naizmjeni

č

na, pri 

č

emu izbor prvenstveno zavisi od vrste obloge i obi

č

no je preporu

č

en od 

strane proizvo

đ

a

č

a elektrode. Pri izboru vrste struje treba voditi ra

č

una o sljede

ć

em: 

(1)

 

Pad napona

. Manji pad napona se dobija primjenom naizmjeni

č

ne struje (NS), što je 

č

ini pogodnijom u slu

č

aju zavarivanja na ve

ć

im rastojanjima od izvora struje. 

(2)

 

Male ja

č

ine struje

. Kod elektroda manjeg pre

č

nika, odnosno pri koriš

ć

enju manjih 

ja

č

ina struje, jednosmjerna struja (JS) daje stabilniji luk. 

(3)

 

Uspostavljanje luka

. Po pravilu lakše je sa JS, posebno kod elektroda manjeg 

pre

č

nika.  

(4)

 

Dužina luka

. Zavarivanje kra

ć

im lukom je lakše JS. Ovo je bitno, osim kod obloga 

sa željeznim praškom. 

(5)

 

Skretanje luka

. Može da bude zna

č

ajan problem kod JS. 

(6)

 

Položaj zavarivanja

. Za prinudne položaje bolja je JS, jer može da koristi manje 

ja

č

ine struje. 

(7)

 

Debljina osnovnog materijala

. Zavarivanje tankih limova može da bude 

problemati

č

no sa NS zbog smanjene stabilnosti luka pri koriš

ć

enju struja manje 

ja

č

ine. 

        

Bez obzira na vrstu struje, koristi se izvor sa strmopadaju

ć

om stati

č

kom karakte-

ristikom, jer on obezbje

đ

uje malu promjenu ja

č

ine struje pri slu

č

ajnoj promjeni dužine luka, 

koja je neminovna kod ru

č

nog zavarivanja.  

Na sl. 47 je pokazano kako se mijenja ja

č

ina struje (

I

r1

 i 

I

r2

) i napon (

U

r1

 i 

U

r2

) pri 

pove

ć

anju dužine luka (

l

1

 na 

l

2

). Kao što se vidi sa sl. 47, promjena napona je zna

č

ajna, dok 

je promjena ja

č

ine struje mala. Kako promjena napona ne uti

č

e bitno na ostale parametre 

zavarivanja, strmopadaju

ć

om karakteristikom je obezbje

đ

eno dovoljno kvalitetno 

zavarivanje, jer se parametri procesa koji najviše zavise od ja

č

ine struje održavaju u uskim 

granicama. 
 

Startna plo

č

ica 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o. 

 DOBOJ                                                              

.

 

                                                                   

                                                      - 47 -      

-  Elektrode pre

č

nika do 4 mm, (do 200 A) ............................. zasjenjenje   10. 

-                              4 do 6 mm, (do 400A  )............................                       12. 
-                         preko    6 mm, (preko 400A).........................                       14. 

 
 

Intermitencija izvora 

 
Rad izvora napajanja obi

č

no proti

č

e u naizmjeni

č

nim uklju

č

ivanjima za zavarivanje i 

isklju

č

ivanjima radi zamjene elektrode, pregleda i 

č

ć

enja zavara, predaha i dr. , a 

karakteriše se odnosom trajanja optere

ć

enja (zavarivanja) i trajanja pogonskog ciklusa. Pod 

trajanjem pogonskog ciklusa podrazumjeva se ukupno vrijeme(trajanje optere

ć

enja i pauze, 

odnosno praznog hoda). Odnos izme

đ

u trajanja optere

ć

enja i trajanja pogonskog ciklusa 

naziva se intermitencija (i):  

     

( )

( )

%

100

t

t

%

100

t

t

t

i

c

0

ph

0

0

=

+

=

         gdje su: 

- i      intermitencija; 
-t

0

     vrijeme trajanja optere

ć

enja (zavarivanja); 

-t

ph      

vrijeme trajanja praznog hoda; 

-t

c         

vrijeme trajanja pogonskog ciklusa. 

 
   Dakle, izvor napajanja se nalazi u tkz. intimitiraju

ć

em pogonu, tj. naizmjeni

č

no se 

smjenjuju rad pod optere

ć

enjem (zavarivanje) i pauza (rad na praznom hodu). Za vrijeme 

optere

ć

enja (t

0

) izvor napajanja ne može posti

ć

i maksimalnu temperaturu, a ne može se ni 

potpuno ohladiti za vrijeme praznog hoda (t

ph

). Zbog toga se izvori napajanja ne moraju 

termi

č

ki dimenzionisati na maksimalne vrijednosti, tj. za i=100%, ve

ć

 na neke manje 

vrijednosti, zavisno od pogonskog ciklusa, odnosno namjene izvora napajanja. Izvori 
napajanja se dimenzionišu za intermitiraju

ć

i pogon, a intermitencija je odre

đ

ena 

standardima. Za trajan rad transformatora (automatizovano zavarivanje) intermitencija iznosi 
100%, a za ru

č

no zavarivanje 60%. Intermitencija izvora napajanja za servisne radove iznosi 

35% , a za izvore za poluautomatizovano zavarivanje 70%-80%. 

Za ru

č

no elektrolu

č

no zavarivanje trajanje pogonskog ciklusa odre

đ

eno je standardom i 

iznosi 5 

min

. Ako izvor ima intermitenciju i=50%, to zna

č

i da mi ne možemo njega opteretiti 

da u 2 sata radi 1 sat neprekidno, ve

ć

 on može biti maksimalno neprekidno optere

ć

en 2,5 

min

  (maksimalnom strujom) i nakon pause (rada na prazom hodu) od 2,5 

min

 može ponovo 

raditi (zavarivati) neprekidno 2,5 

min

 i tako naizmjeni

č

no.  

U tehni

č

kim podacima o svakom izvoru napajanja dati su podaci o njegovoj 

intermitenciji i maksimalnoj ja

č

ini struje koja se može primjeniti pri toj intermitenciji. Treba 

se pridržavati nazivne intermitencije izvora napajanja, jer je izvor napajanja konstruisan 
prema njoj i svako forsiranje izvora izvan granica intermitiraju

ć

eg pogona može dovesti do 

njegovog uništenja. 

Ako su poznate intermitencija izvora (i) i maksimalna ja

č

ina struje (I

max

) pri toj 

intermitenciji, onda se može pomo

ć

u formule: 

[ ]

A

100

i

I

I

max

tz

=

 ,     

izra

č

unati  ja

č

ina struje zavarivanja koju bi izvor napajanja mogao trajno (kontinualno)  

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o. 

 DOBOJ                                                              

.

 

                                                                   

                                                      - 48 -      

 davati. U prethodnoj formuli su: 

       - I

tz

     ja

č

ina trajne struje zavarivanja; 

       - I

max  

 maksimalna ja

č

ina struje zavarivanja; 

       -  i       intermitencija. 
 
       Npr.,  izvor  sa  maksimalnom  strujom zavarivanja od 400 A i intermitencijom od 60% 
može se trajno opteretiti strujom zavarivanja ja

č

ine : 

       

[ ]

A

310

8

,

309

100

60

400

I

tz

=

=

   

Sa maksimalnom ja

č

inom struje zavarivanja 400A i intermitencijom 60%, vode

ć

i ra

č

una o 

standardizovanom vremenu pogoskog ciklusa t

c

=5 

min

,  izvor napajanja bi radio: 

[ ]

,

min

3

5

60

,

0

t

0

=

=

     

a potom bi morao praviti pauzu (rad na praznom hodu) od 2 

min

i tako naizmjeni

č

no.                                               

   

 

 2.3.5  Tehnologija zavarivanja 

Tehnologija zavarivanja obuhvata pripremu osnovnog materijala, izbor elektrode, izbor 

parametara i tehniku zavarivanja. U pripremi osnovnog materijala najvažnije je oblikovanje 
žlijeba, a ponekad je potrebno i 

č

ć

enje okolnih površina do metalnog sjaja. Pri izboru 

oblika i dimenzija žlijeba, osim o debljini osnovnog materijala treba da se vodi ra

č

una o 

pristupa

č

nosti korjenu, sprje

č

avanju pojave prokapljina, deformacijama zavarenog spoja i 

što manjem utrošku dodatnog materijala. Rješenje sa najmanjom masom šava je po pravilu i 
rješenje sa najmanjom deformacijom zavarenog spoja, jer se unosi najmanje toplote. Pris-
tupa

č

nost korijenu i spre

č

avanje pojave prokapljina zahtijevaju suprotne mjere: u prvom 

slu

č

aju razmak u korjenu treba da bude što ve

ć

i, a u drugom slu

č

aju što manji. 

Rubni šav je pogodan samo za limove tanje od 2 mm i priprema se savijanjem i 

stezanjem ivica, "I" žlijeb je pogodan za limove debljine od 3 do 5 mm i priprema se ravnim 
odsjecanjem ivica, a "V" žlijeb je pogodan za limove debljine od 3 do 20 mm i priprema se 
zakošenjem ivica, naj

č

ć

e pod uglom 60

°

. Razmak u korjenu treba da bude što ve

ć

i da bi se 

omogu

ć

io pristup elektrodi, ali je ograni

č

en zahtjevom za minimalnom potrošnjom dodatnog 

metala i što manjim deformacijama zavarenog spoja. Za predmete ve

ć

ih debljina koristi se 

"Y" žlijeb, tj. "V" žlijeb sa zatupljenjem u korjenu, 

č

ime se smanjuje opasnost od 

prokapljina. S druge strane, ovakvim oblikom žlijeba se pove

ć

ava opasnost od uklju

č

aka 

troske u metalu šava, pa se po pravilu "Y" žlijeb radi dvostrano, tako što se korjen ižlijebi, 
pa ponovo zavari sa druge strane. Tako

đ

e, za predmete ve

ć

ih debljina se koristi "X" žlijeb, 

tj. dvostrani "V" žlijeb, 

č

ime se smanjuju deformacije, posebno ugaone, koje se ina

č

e jav-

ljaju kod debljih i dužih limova sa "V" žlijebom. Osim toga, površina "X" žlijeba je bitno 
manja od odgovaraju

ć

eg "V" žlijeba, pa su uštede dodatnog metala zna

č

ajne. Osnovne pre-

poruke za izbor oblika i dimenzija žljebova su date u standardu ISO 9692-1:  

Pre

č

nik i vrste obloge elektroda se biraju prema osnovnom materijalu i specifi

č

nim zah-

tjevima konkretnog problema zavarivanja. Pre

č

nici elektroda su standardizovani prema 

sljede

ć

em nizu: 2; 2,5; 3,25; 4; 5; 6; 8 i 10 mm, a biraju se tako da se uzima najve

ć

i pre

č

nik 

koji veli

č

ina žlijeba dozvoljava. U slu

č

aju višeprolaznog zavarivanja, za korjen šava se ko-

riste elektrode pre

č

nika 2,5

÷

4 mm, a za popunu žlijeba se koriste elektrode ve

ć

eg pre

č

nika, 

background image

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o. 

 DOBOJ                                                              

.

 

                                                                   

                                                      - 50 -      

Pove

ć

anjem pre

č

nika elektrode pove

ć

ava se odvo

đ

enje toplote i smanjuje gustina struje, 

što sužava šav i pove

ć

ava dubinu uvarivanja, sl. 50. 

 

 

   

       

⎯⎯→

 d

e

 

 

Slika 50. Zavisnost oblika šava od pre

č

nika elektrode [8] 

 

Pove

ć

anjem brzine zavarivanja smanjuje se koli

č

ina rastopljenog dodatnog i osnovnog 

metala, što uti

č

e na dimenzije šava tako da se širina šava smanjuje, dubina uvarivanja raste 

do neke vrijednosti, pa onda opada, a nadvišenje prvo opada, pa raste, sl. 51. Nedovoljna 
brzina zavarivanja uslovljava greške tipa naljepljivanja i uklju

č

aka troske, a prebrzo 

zavarivanje daje preveliko nadvišenje šava.  

 

 

                                                                          

⎯⎯→

 v

 

Slika 51. Uticaj brzine zavarivanja na oblik šava [8] 

 

Napon luka ima mali uticaj na oblik šava, posebno ako se ima u vidu mali raspon pro-

mjene kod E postupka, 22-32 V. Pove

ć

anjem napona luka pove

ć

ava se širina šava, a pro-

mjene dubine uvarivanja i nadvišenja su neznatne. 

Pove

ć

anjem dužine luka pove

ć

ava se širina šava, a dubina uvarivanja i nadvišenje sma-

njuju, sl. 52. Suviše kratak luk "uranja" u rastop, pove

ć

avaju

ć

i turbulenciju te

č

nog metala 

koji "bježi" prema nezagrijanim površinama žlijeba, što daje loš kvalitet spoja sa greškama 
tipa naljepljivanja i uklju

č

aka troske. S druge strane, preduga

č

ak luk je nestabilan i 

rasprskava dodatni metal. 

 

 

Treba imati u vidu i uticaj vrste obloge na izbor dužine luka. Kod kiselih i rutilnih 

obloga preporu

č

uje se dužina približno jednaka pre

č

niku elektrode, a kod baznih obloga i 

kod elektroda od obojenih metala preporu

č

uje se dvostruko manja dužina, uglavnom radi 

bolje zaštite metalne kupke.  

 

Slika 52. Zavisnost oblika šava od dužine luka 

 

Nagib elektrode u ravni upravnoj na ravan predmeta koji se zavaruju uti

č

e prvenstveno 

na dubinu uvarivanja, a u manjoj meri na širinu i nadvišenje šava. Najve

ć

a dubina se postiže 

pri uglu od 90o, odnosno kada je elektroda upravna na površinu zavarivanja, sl. 53. Izbor 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o. 

 DOBOJ                                                              

.

 

                                                                   

                                                      - 51 -      

nagiba elektrode zavisi od osnovnog materijala, obloge elektrode, položaja zavarivanja i 
vrste spoja. 

 

Slika 53. Uticaj nagiba elektrode na oblik šava 

 

2.3.5.1  Tehnika zavarivanja 

Uspostavljanje elektri

č

nog luka je osim dodirom i odmicanjem (sl. 54a), mogu

ć

e i 

povla

č

enjem vrha elektrode, uz prelazak na potrebno rastojanje (sl. 54b). Drugi na

č

in ima 

prednost, jer se luk uspostavlja bez ošte

ć

enja obloge, a dužina luka se reguliše pove

ć

anjem, 

a ne njegovim smanjenjem, što je daleko lakše. 

 
 

a) 

         b) 

 

Slika 54. Uspostavljanje luka (a) primicanje-odmicanje (b) povla

č

enje  

 

Prekidanje elektri

č

nog luka je najbolje izvesti povla

č

enjem elektrode unazad (sl. 55b) 

na o

č

vrslu trosku i udaljavanjem nakon toga. Pri direktnom podizanju elektrode (sl. 55a) 

može da nastane greška u šavu tipa poroznosti. 

 

a) 

       b) 

 

Slika 55. Prekidanje elektri

č

nog luka a) nepravilno; b) pravilno 

 

Posebnu pažnju treba posvetiti nastavku prekinutog šava, s obzirom na krater koji može 

pri prekidu da nastane na kraju zavara. Da bi se izbjeglo popunjavanje kratera "na hladno", 
primjenjuju se posebne tehnike, zavisno od vrste zavara (korjeni ili popuna), kao što je u 
dvije projekcije prikazano na sl. 56. U prvom slu

č

aju (korjeni zavar - sl. 56a), luk se 

uspostavlja na 15 do 20 mm od kraja zavara, na ve

ć

 izvedenom korjenom zavaru, poslije 

č

ega se prelazi u korjen, radi popune žlijeba. U drugom slu

č

aju (zavar popune - sl. 56b), luk 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 53 - 

2.4  MAG/MIG POSTUPAK-ELEKTROLU

Č

NO ZAVARIVANJE TOPLJIVOM     

                         ELEKTRODNOM ŽICOM U ZAŠTITI GASA  

 
Elektrolu

č

no zavarivanje topljivom elektrodnom žicom u zaštiti gasa je postupak spa-

janja metala topljenjem i o

č

vrš

ć

avanjem dijela osnovnog metala i dodatnog metala (elek-

trodna žica) pri 

č

emu se za zaštitu rastopljenog metala koriste 

inertni i aktivni gasovi, ili 

njihove mješavine

. Elektrolu

č

no zavarivanje topljivom elektrodnom žicom u zaštiti gasa je 

šematski prikazano na sl. 58. U zavisnosti od vrste zaštitnog gasa elektrolu

č

no zavarivanje 

topljivom elektrodom se skra

ć

eno obeležava kao 

MAG 

(

M

etal 

A

ktivni  

G

as) ili 

MIG

 

(

M

etal 

I

nertni 

G

as), pri 

č

emu se kod MAG postupka kao zaštita koristi CO

2

 (ugljen 

dioksid)

  

ili mješavina gasova koja se ponaša kao aktivni gas, a kod MIG postupka Ar, He 

(argon, helijum) ili mješavina gasova koja se ponaša kao inertni gas. 

      

Slika 58. Elektrolu

č

no zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti gasa [4] 

  

 

Prednosti postupka su: 

 

univerzalna primjena sa ta

č

ke gledišta osnovnog materijala, 

 

velika brzina topljenja, 

 

velika brzina zavarivanja, 

 

relativno jednostavna obuka zavariva

č

a (za nelegirane i niskolegirane 

č

elike), 

 

jednostavna mehanizacija postupka, 

 

primjenljiv u prinudnim položajima, 

 

mali investicioni troškovi (za standardnu varijantu). 

 

Mane postupka su: 

 

opasnost od grešaka u po

č

etku zavarivanja,  

 

opasnost od grešaka pri sporom zavarivanju, zbog isticanja te

č

nog metala ispred elektri

č

-

nog luka, 

 

relativno komplikovana obuka zavariva

č

a (za visokolegirane 

č

elike i obojene metale), 

 

teško

ć

e pri zavarivanju na otvorenom (strujanje vazduha). 

Danas približno 60% svetske potrošnje dodatnog materijala otpada na elektrodne žice 

za MIG-MAG. Osnovna primjena - metalna industrija, metalne konstrukcije, brodovi, 
posude pod pritiskom, motorna vozila. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 54 - 

2.4.1  Prenos dodatnog materijala 
 

Osnovni na

č

ini prenosa dodatnog materijala su prenos u mlazu, kratkospojeni prenos i 

prenos u krupnim kapima, sl. 59. Osim njih, u novije vrijeme je razvijen 

č

itav niz novih 

na

č

ina prenosa dodatnog materijala, od kojih je najpoznatiji impulsni, rotiraju

ć

i, STT 

prenos. 

Prenos u mlazu je mogu

ć

e posti

ć

strujom ja

č

ine ve

ć

e od neke grani

č

ne vrijednosti

i to prvenstveno 

u zaštiti Ar (ili He),

 jer  se u zaštiti CO

2

 dodatni materijal rasprskava (kod 

č

elika je potrebno bar 80% Ar u smješi, a kod neželjeznih materijala 

č

ist Ar). Prenos u 

mlazu je 

pogodan za zavarivanje debljih limova

, jer koristi velike ja

č

ine struje.  

 

 

Slika 59. Na

č

ini prenosa dodatnog materijala: a) prenos u mlazu; b) prenos krupnim kapima 

u dugom luku: b1 - formiranje kapi, b2-ekscentri

č

no potisnuta kap; c) kratkospojeni prenos: 

c1-formiranje kapi, c2-prenos kapi 

[8]

 

 

Kratkospojeni prenos se postiže primjenom najmanjih ja

č

ina struje i najmanjih pre

č

-

nika žice. Na ovaj na

č

in se dobijaju zavari malog presjeka, koji se brzo hlade, što je 

pogodno za spajanje tankih limova

. Osim toga, kratkospojeni prenos je 

pogodan za 

spajanje ve

ć

ih otvora žlijeba

, i za spojeve kod kojih se zahtjevaju što 

manje deformaci-

je

, jer se ovakvim lukom unosi 

mala koli

č

ina toplote

 
Prenos u krupnim kapima je po svim karakteristikama izme

đ

u prethodna dva. Ovakav 

prenos dodatnog materijala se javlja prvenstveno pri upotrebi CO

2

, a ja

č

ina struje i napon 

luka 

č

ine "me

đ

uoblast" u odnosu na prethodna dva na

č

ina prenosa. Kvalitet spoja je po 

pravilu lošiji zbog nedovoljnog uvarivanja. 

 
Najve

ć

i uticaj na na

č

in prenosa dodatnog materijala imaju 

parametri struje

 

(vrsta i ja-

č

ina, karakteristika izvora), zaštitni gas, sastav dodatnog materijala i slobodna dužina 

elektrodne žice

. Pove

ć

anjem ja

č

ine struje prenos dodatnog materijala se mijenja od 

kratkospojenog do prenosa u mlazu, ali samo sa Ar kao zaštitnim gasom. Pri tom treba imati 
u vidu da struja suviše velike ja

č

ine, u kombinaciji sa pove

ć

anom dužinom slobodnog kraja 

elektrodne žice, može da proizvede rotaciju rastopljenog dodatnog materijala i njegovo 
skretanje van metalne kupke sl. 60, što ograni

č

ava izbor ja

č

ine struje.  

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 56 - 

izvora struje, koji postaju dominantni u primjeni MAG/MIG postupka, jer daju najbolji 
kvalitet zavarenog spoja. 

 
 

 

                                                                       

⎯→

vreme 

Slika 61. Karakteristika struje pulsiraju

ć

eg prenosa 

 
Primjena na

č

ina prenosa dodatnog materijala (vrste luka) 

 

Kratak luk – tanki limovi, prinudni položaji, korjeni prolaz pri maloj ja

č

ini struje. 

Prenos metala kroz luk - u kratkom spoju sa malim brojem kapi, sl. 62. Frekvencija 
kratkog spoja 20 do 120 Hz.  

 

 

Slika 62 

 

Srednji luk - za limove srednje debljine - u mješavinama na bazi Ar, srednja ja

č

ina struje. 

Prenos u velikim kapima, ali sa manjim rasprskavanjem nego kod dugog luka u CO

2

Preporuka: izbjegavati

 

Dugi luk - za debele plo

č

e, velike ja

č

ine struje, zaštita CO

2

. Prenos u velikim kapima, 

sa rasprskavanjem. 

Preporuka: izbjegavati

 

Luk sa prenosom u mlazu sl. 63. - za debele limove, velike ja

č

ine struje , Ar ili mješa-

vina na bazi Ar. Prenos u sitnim kapljicama (mlaz), bez kratkog spoja, vrlo malo ras-
prskavanje. 

 

Rotiraju

ć

i luk sl. 64.- vrlo velike debljine, vrlo velike ja

č

ine struje, spec. mješavine Ar i He. 

 

Impulsni luk sl.65. - opšte, za svaku ja

č

inu struje, mešavina na bazi Ar (ne može CO

2

). 

Prenos metala bez kratkog spoja, kontrolisana veli

č

ina kapi i u

č

estalost. Najmanje 

mogu

ć

e rasprskavanje. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 57 - 

   

   

 

 Slika 63. Prenos u mlazu           Slika 64. Rotiraju

ć

i luk            Slika 65. Impulsni luk

 

 

2.4.2    Zaštitni gasovi 

Kao zaštitni gasovi naj

č

ć

e se koriste: argon, helijum, ugljen-dioksid, azot, te 

kiseonik i vodonik (u manjim koli

č

inama) u mješavinama. Naj

č

ć

e koriš

ć

eni zaštitni 

gasovi, prema EN 439, i njihove mješavine prikazani su tab. 12, zajedno sa podacima o 
ponašanju, primjeni i svojstvima. Uticaji nekih zaštitnih gasova na tehnološke 
karakteristike postupka date su u tab. 13. 

 

                                                              Tabela 12. Zaštitni gasovi i njihove smješe - primjena i svojstva 

gas simbol 

ponašanje  primjena  karakteristika 

luka 

Ar (99,998%) 

I1 

inertno 

svi metali, osim 

č

elika najve

ć

a stabilnost 

He (99,99%) 

I2 

inertno 

Al, Mg, Cu 

pove

ć

ana toplotna mo

ć

 

Ar+(25

÷

75%)He 

I3 

 inertno 

Al, Mg, Cu 

izme

đ

u I1 i I2 

N

2

 (99,9%) 

 

aktivno 

Cu 

pove

ć

ana toplotna mo

ć

 

Ar+(25

÷

30%)N

2

 

 

inertno 

Al, Mg, Cu 

pove

ć

ana toplotna mo

ć

 

Ar+2,5%CO

2

 M1-1 

prakt. 

inertno 

visokolegirani 

Cr-Ni 

č

elici prenos 

mlazu 

Ar+(1

÷

3%)O

2

 

M1-2 prakt. 

inertno  visokolegirani 

Cr-Ni 

č

elici prenos 

mlazu 

Ar+(4

÷

8%)O

2

 

M2-3 oksidiraju

ć

e ugljeni

č

ni i niskoleg. 

č

elici prenos 

mlazu 

Ar+(1

÷

15%)H

2

 

R2 redukuju

ć

e visokolegirani 

č

elici, Ni 

velika dubina uvarivanja 

CO

2

 (99,9%) 

oksidiraju

ć

e ugljeni

č

ni i niskoleg. 

č

elici mogu

ć

e rasprskavanje 

Ar+(26

÷

40%)CO

2

 

M3-1 oksidiraju

ć

e ugljeni

č

ni i niskoleg. 

č

elici mogu

ć

e rasprskavanje 

Ar+6

÷

13%CO

2

+3

÷

5%O

2

 

M3-2 oksidiraju

ć

e ugljeni

č

ni i niskoleg. 

č

elici malo 

rasprskavanje 

CO

2

+20%O

2

  

oksidiraju

ć

e ugljeni

č

ni 

č

elici mogu

ć

e rasprskavanje 

TIME Gas: 26.5% He, 8% CO

2

, 0,5 % O

2

, Ar ostatak 

 
Primjena aktivnih gasova zahtjeva posebnu pažnju zbog pojave oksidacije. Ova poja-

va, koja je i ina

č

e karakteristi

č

na za konvencionalne postupke zavarivanja, je posebno 

izražena kada se CO

2

 koristi kao zaštitni gas, jer se tada odigrava sljede

ć

a hemijska reak-

cija:      

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 59 - 

Argon 

je inertan gas, bez boje, mirisa i ukusa. Iako nije otrovan, treba imati u vidu da 

Ar u zatvorenoj prostoriji može da smanji koncentraciju kiseonika. Argon je stan-
dardizovan, gde je propisan kvalitet, upotreba, metoda ispitivanja i na

č

in isporuke. Argon 

se proizvodi u 

č

etiri kvaliteta, zavisno od 

č

isto

ć

e: A (najmanje 99,999% Ar), B (99,99% 

Ar), C (99,96% Ar) i D (85% Ar). Za zavarivanje se koristi Ar kvaliteta C, a za specijalne 
slu

č

ajeve kvaliteta B. Argon se isporu

č

uje u 

č

eli

č

nim bocama ozna

č

enim žutom bojom, 

zapremine 40 

l

 i pritiska do 200 

bara

, pri 

č

emu u bocu staje  6 

Nm

3

, odnosno 10 

kg

 argona. 

Boce sa Ar se ne prazne do kraja, ve

ć

 se uvjek ostavlja dovoljan natpritisak da se sprje

č

prodiranje vazduha u bocu.  

 
Ugljendioksid 

je gas bez boje i mirisa, kiselkastog ukusa. Do koncentracije 2,5% CO

2

 

nije opasan za udisanje (kra

ć

e vrijeme), ali u ve

ć

oj koncentraciji ili pri dugotrajnijem dej-

stvu može da bude štetan. Ugljendioksid je standardizovan, skladišti se u 

č

eli

č

nim bocama, 

ozna

č

enim tamnosivom bojom, zapremine 40 

l

 i pritiska od 70-100 

bara

, tako da u svaku 

bocu staje 

15 Nm

3

, odnosno 30 

kg

 CO

2

. Standardom su definisana tri kvaliteta CO

2

tehni

č

ki, 

č

isti i 

č

vrsti (suvi led). U zavarivanju se primjenjuje 

č

isti CO

2

 najmanje 

koncentracije 99,8%.  

 
2.4.3  

 

Žica za zavarivanje 

Elektrodne žice se proizvode u koturovima mase 1 - 100 

kg

 u nizu pre

č

nika od 0,8 do 

1,6 mm sa korakom 0,4 mm, a izuzetno 2,4 i 3,2 mm, pri 

č

emu se žice manjeg pre

č

nika (do 

1,2 mm) obi

č

no koriste za prenos krupnim kapima, a žice ve

ć

eg pre

č

nika (preko 1,2 mm) 

za prenos u mlazu i impulsni prenos. U industriji motornih vozila se koristi još i žica 

φ

 0,9. 

U slu

č

aju zavarivanja 

č

elika elektrodna žica treba da ima pove

ć

an sadržaj Si i Mn u 

cilju dezoksidacije metala šava i nadoknade sagorjelih elemenata u osnovnom materijalu. U 
cilju sprje

č

avanja nastanka poroznosti u metalu šava i zakaljenja, sadržaj ugljenika je og-

rani

č

en na 0,12%. Pri izboru dodatnog materijala treba uzeti u obzir hemijski sastav i 

mehani

č

ka svojstva osnovnog materijala, stanje i 

č

isto

ć

u osnovnog materijala, položaj 

zavarivanja i oblik prenosa dodatnog materijala.  

Elektrodne žice za zavarivanje i navarivanje  standardizovane su po EN 440. 

 
 
 
 
 
2.4.4   Izvori struje i ure

đ

aji za zavarivanje 

Ure

đ

aj za zavarivanje se sastoji od komponenti: Izvor struje, ure

đ

aj za dotur (dovod) 

žice, elektri

č

ni kablovi i gorionik,  komandni sistem za zaštitne gasove, rashladni 

sistem,opšti komandni sistem , boca sa zaštitnim gasom 

 
 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 60 - 

  

Slika 67.  Šema ure

đ

aja za elektrolu

č

no zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti gasa  

 

 

Gorionik se sastoji od kontaktne vo

đ

ice, mlaznice za zaštitni gas i elemenata za 

fiksiranje, sl. 68. Tokom rada, temperatura može da dostigne 700

o

C (

č

ak i pri 

kratkotrajnom zavarivanju), usljed 

č

ega se na gasnoj mlaznici lijepi troska. Da bi se to 

sprije

č

ilo, posebno kod ve

ć

ih ja

č

ina struje, koriste se gorionici hla

đ

eni vodom.

 

Pri tome 

treba voditi ra

č

una o sljede

ć

em: 

 

gasovi bogati Ar termi

č

ki više optere

ć

uju gorionik u odnosu na CO

2

 , 

 

pre

č

nik kontaktne vo

đ

ice da bude ve

ć

i za 0,2 mm (za 

č

elik), tj. 0,5 mm (za Al) od 

pre

č

nika žice, 

 

kontaktne vo

đ

ice treba da budu od E-Cu, CuCr ili CuCrZr. Zamjena kontaktne vo

đ

ice 

zbog habanja pri zameni kotura žice (

15 kg) se smatra normalnom. Izbor materijala 

kontaktne vo

đ

ice zavisi od primjene - E-Cu ima najbolju elektroprovodnost, ali se brzo 

habaju, dok je situacija obrnuta kod pomenutih legura,  

 

ako treba smanjiti trenje izme

đ

u kontaktne vo

đ

ice i žice da bi se obezbjedilo nesmetano 

klizanje, odnosno dotur žice, preporu

č

uje se koriš

ć

enje teflonskog umetka, 

 

dužina paketa crijeva (kablovi za struju, gas i rashladnu vodu) treba da bude što manja. 

 
 
 
 

  

    

 

Slika 68.  Gorionici za MIG/MAG postupak [8] 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 62 - 

  

Slika 71. Šema dovo

đ

enja žice: 1 - kotur sa žicom, 2 - izlazna vo

đ

ica, 3 - valjci  

za usmeravanje žice, 4 - pogonski valjci, 5 - pritisni valjak, 6 - ulazna vo

đ

ica 

 
 
 

 

 

 

 

Slika 72. Sistemi dovo

đ

enja žice: A) kabinski, B) univerzalni, C) tandemski, D) 

push-pull

 [4] 

 

 
Od posebnog zna

č

aja kod punjene žice i drugih “mekših” žica (obojeni metali) je 

primjena pogonskog mehanizma sa 4 to

č

ki

ć

a, umjesto 2, jer se time obezbje

đ

uje dotur žice 

manjim pritiskom, ravnomjerno raspore

đ

enim na 2 para to

č

ki

ć

a. Tako

đ

e je bitan oblik 

površine to

č

ki

ć

a na koji žica naliježe - dok je kod “tvrdih” žica uobi

č

ajeni profil “V”, dotle 

kod “mekih” žica ova površina mora da bude profilisana, npr. u obliku “

”.  

Treba imati u vidu da je pravilan izbor kontaktne vo

đ

ice i mehanizma za dotur žice od 

presudnog zna

č

aja za kvalitetno MIG/MAG zavarivanje, posebno kada se koristi punjena 

žica ili puna žica od objenih metala i legura aluminijuma. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 63 - 

2.4.5  Tehnologija zavarivanja 

Osnovni parametri elektrolu

č

nog zavarivanja topljivom elektrodnom žicom u zaštiti 

gasa su vrsta i ja

č

ina struje, napon luka, brzina dotura žice, pre

č

nik žice, dužina slobodnog 

dijela i nagib žice za zavarivanje, položaj zavarivanja, vrsta i protok zaštitnog gasa.     

Vrsta i ja

č

ina struje imaju zna

č

ajan uticaj na dimenzije šava, kao što je objašnjeno kod 

E postupka. Pri ostalim konstantnim parametrima, zavisnost brzine topljenja elektrodne 
žice i ja

č

ine struje je linearna za manje vrjednosti ja

č

ine struje, a pri ve

ć

im vrijednostima 

ja

č

ine struje, posebno kod manjih pre

č

nika žice, zavisnost postaje nelinearna, sl. 73. Uzrok 

tome je zagrijavanje slobodnog kraja žice elektri

č

nim otporom. Kao kod E postupka, za 

konstantnu brzinu dovo

đ

enja, žice ve

ć

eg pre

č

nika zahtjevaju ja

č

u struju, s tim da je kod 

MAG/MIG postupka nelinearnost te zavisnosti izraženija. Tako je npr. za brzinu dovo

đ

enja 

žice od 5 m/min potrebna ja

č

ina struje 85 A za pre

č

nik žice 0,8 mm, odnosno 325 A za 

pre

č

nik žice 1,6 mm. 

Slobodni kraj žice mora da bude u odre

đ

enim granicama jer njegova prevelika dužina 

uslovljava višak dodatnog materijala i nedovoljnu koli

č

inu toplote za njegovo topljenje, što 

daje plitko uvarivanje i nepovoljan oblik šava, a s druge strane, smanjenjem njegove dužine 
luk postaje nestabilan. Treba uo

č

iti da se sa pove

ć

anjem dužine slobodnog kraja žice 

pove

ć

ava njen elektri

č

ni otpor i stepen zagrijavanja, pa je slabija struja potrebna za 

topljenje žice. Iskustvo pokazuje da je za kratkospojeni prenos potreban slobodni kraj 
dužine 6 do 12,5 mm, a za ostale na

č

ine prenosa 12,5 do 25 mm. Osim slobodnog kraja 

žice, i odstojanje mlaznice za gas od osnovnog materijala bitno uti

č

e na zavarivanje. S 

jedne strane, odstojanje mlaznice treba da bude što manja da bi zaštita gasom bila što 
efikasnija, a s druge strane, suviše malo odstojanje izlaže mlaznicu prevelikoj toploti i 
smanjuje zavariva

č

u mogu

ć

nost vizuelne kontrole zone zavarivanja. Slobodni kraj žice, kao 

i odstojanje vo

đ

ice i mlaznice od osnovnog materijala su prikazani na sl. 74. 

U zavisnosti od ja

č

ine struje razlikuju se tri me

đ

usobno zavisna položaja slobodnog 

kraja žice i mlaznice za gas: 
- slobodni kraj žice manji od odstojanja mlaznice, za ja

č

ine struje 50-150 A, sl. 75a 

- slobodni kraj žice jednak odstojanja mlaznice, za ja

č

ine struje 150-350 A, sl. 75b 

- slobodni kraj žice ve

ć

i od odstojanja mlaznice, za ja

č

ine struje iznad 350 A, sl. 75c. 

U cjelini gledano, sa pove

ć

anjem ja

č

ine struje zna

č

ajno se pove

ć

ava slobodni kraj 

žice, a u manjoj mjeri i udaljenost mlaznice.  
 

v

ž 

(m/min) 

I(A) 

Slika 73. Zavisnost brzine dovo

đ

enja  

    elektrodne žice v

ž

 i ja

č

ine struje I 

 

 

 Slika 74. Karakteristi

č

ni položaji  

 slobodnog kraja žice i mlaznice za gas 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 65 - 

đ

uje dimenzije šava na slede

ć

i na

č

in: ve

ć

a dubina uvarivanja i manja širina šava se dobija 

ve

ć

om gustinom struje (ili ve

ć

a ja

č

ina struje za isti pre

č

nik ili manji pre

č

nik za istu ja

č

inu 

struje). Prenos dodatnog materijala u mlazu i krupnim kapima se po pravilu primjenjuju za 
zavarivanje u horizontalnom položaju, dok se kratkospojeni i pulsiraju

ć

i prenos koriste u 

svim položajima. Za zavarivanje u vertikalnom i nadglavnom položaju koriste se žice ma-
njeg pre

č

nika, kao i kratkospojeni ili pulsiraju

ć

i prenos dodatnog materijala, jer se time 

poja

č

avaju dejstva elektrodinami

č

ke sile i površinskog napona, što omogu

ć

ava savla

đ

a-

vanje dejstva gravitacije.  
 

 

smjer zavarivanja 

 

 

    

               Tehnika zavarivanja                        Gorionik                    Tehnika zavarivanja 

 

                         unaprijed                               vertikalan                            unazad 

 

 Slika 76. Uticaj nagiba gorionika na oblik šava 

 

Uticaj vrste zaštitnog gasa na oblik šava je dat na sl. 77. Osim vrste zaštitnih gasova 

bitan je i uticaj njihovog protoka koji zavisi od vrste spoja, položaja i brzine zavarivanja, 
oblika i dimenzija žljeba, ja

č

ine struje, napona luka i pre

č

nika žice. Pri odre

đ

ivanju potroš-

nje zaštitnog gasa, treba imati u vidu da u slu

č

aju nedovoljne koli

č

ine okolni gasovi mogu 

da prodru u metalnu kupku, a u slu

č

aju prevelike koli

č

ine i brzine strujanja nastaje 

turbulencija sa istim posledicama.  

 

 

Slika 77. Uticaj vrste zaštitnog gasa na oblik šava 

 

Pri zavarivanju u zaštiti gasa treba imati u vidu strujanje okolnog vazduha, koje ne 

smije da bude takvo da ometa dejstvo zaštitnog gasa. Posebno pri radu na otvorenom po-
trebno je predvidjeti dovoljno dobar zaklon od vjetra i prinudnog strujanja vazduha. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 66 - 

2.4.6   Tehnika zavarivanja

 

Kretanje vrha žice kod  višeprolaznog zavarivanja u horizontalnom položaju je 

prikazano na sl. 78, tako što je korjeni prolaz dat na sl. 78a, prolaz popune na sl. 78b, a 
pokrivni prolaz na sl. 78c. Gorionik se po pravilu vodi tehikom unazad, nagnut do 25

°

 u 

odnosu na vertikalu, sem kod tankih limova, kada se koristi tehnika unaprijed.  

Kada se zavarivanje završi i isklju

č

i struja, gorionik se drži nad metalnom kupkom 

još 5-10 s, da bi se obezbijedila zaštita metala šava. Kod odgovornih konstrukcija luk treba 
prekinuti na pomo

ć

noj izlaznoj plo

č

ici, a ne na metalu šava. Greške pri MIG/MAG 

zavarivanju su date u tab. 15 i prikazane na sl. 79. 

 
 

 

Slika 78. Kretanje vrha žice pri horizontalnom zavarivanju - su

č

eoni spoj 

 

 

a)  

 

 

 

 

 

 

 

 

b) 

 

 

      c)    

 

 

 

 

 

                                  d) 

                          e) 

 

 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 68 - 

2.4.7

 

Podešavanje MIG/MAG aparata 

          Savremeni aparati za MIG/MAG postupak zavarivanja posjeduju upravlja

č

ke table sa 

mogu

ć

noš

ć

u podešavanja svih uticajnih parametara režima rada. Sinergijski ure

đ

aji imaju 

mogu

ć

nost pohranjivanja (snimanja) programa koji sadrže  parametre za odre

đ

ene 

zavariva

č

ke zahvate. Za dobar zavar neophodan je optimalan izbor parametara. Na slikama 

br. 80, 81 i 82 dati su prikazi upravlja

č

kih tabli savremenih Varstroj-evih aparata: 

VARMIG 350 Synergy,  VPS 4000 digit i  VARMIG  600 D44 Synergy, respektivno, sa 
objašnjenjima funkcija pojedinih tipki.  

 

    Sl. 80 Upravlja

č

ka tabla aparata za MIG/MAG postupak (VARMIG 350 Synergy) 

  

1.

 

Prekida

č

 za uklju

č

ivanje. 

2.

 

Prekida

č

 za grubu regulaciju napona struje zavarivanja. 

3.

 

Prekida

č

 za finu regulaciju napona struje zavarivanja. 

4.

 

Tipka za izbor materijala i zaštitnog gasa. 

5.

 

Tipka za izbor debljine žice za zavarivanje. 

6.

 

Tipka za izbor na

č

ina zavarivanja (kontinualno, ta

č

kasto). 

7.

 

Enkoder za podešavanje intervala zavarivanja. 

8.

 

Enkoder za podešavanje vremena ta

č

kanja. 

9.

 

Displej za prikaz napona. 

10.

 

Displej za prikaz ja

č

ine struje. 

11.

 

Indikatorska lampica uklju

č

ene termozaštite. 

12.

 

Indikatorska lampica za vanjsko (ru

č

no) podešavanje. 

13.

 

Enkoder za podešavanje brzine dodavanja žice. 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                               

.

 

                                                                   

                                                          - 69 - 

                

 

Sl. 81 Upravlja

č

ka tabla, aparata za MIG/MAG postupak,  VPS 4000 digit. 

 

1.

 

Izbor procesa zavarivanja ( DC-pulsno, DC- standardno, REL- postupak). 

2.

 

Tipka za izbor  materijala i zaštitnog gasa. 

3.

 

Tipka za izbor pre

č

nika žice za zavarivanje. 

4.

 

Izbor ja

č

ine struje, brzine žice, trajanja pulsa i frekvencije pulsa. 

5.

 

Izbor napona, korekcija napona, korekcija u %, izbor pohranjenog programa. 

6.

 

Enkoder za podešavanje izabranog parametra. 

7.

 

Izbor režima rada (kontinualno, ta

č

kasto, pulsno). 

8.

 

Tipka za izbor funkcija na displeju. 

9.

 

Podešavanje karakteristika luka. 

10.

 

Uklju

č

ivanje WAWE PLUS- opcije ( oblik pulsa). 

11.

 

Tipka za podešavanje vremena ta

č

kanja. 

12.

 

Funkcijska tipka (izbor funkcije). 

13.

 

Prikaz po

č

etne struje. 

14.

 

Tipka za izbor sinergijski ili slobodno podešeni rad. 

15.

 

Uklju

č

ivanje konstantne dubine provara. 

16.

 

Izbor vodom hla

đ

enog gorionika. 

17.

 

Kontrola protoka gasa. 

18.

 

Tipka za uvo

đ

enje žice u polikabal i gorionik. 

19.

 

Pozivanje pohranjenog (snimljenog) programa. 

20.

 

Pohranjivanje (snimanje) programa sa izabranim parametrima. 

21.

 

Potvrda podešenih parametara.  

 

 
 
 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 71 - 

2.5  TIG  POSTUPAK-ELEKTROLU

Č

NO ZAVARIVANJE NETOPLJIVOM    

        ELEKTRODOM U ZAŠTITI INERTNOG GASA  

 
Elektrolu

č

no zavarivanje netopljivom elektrodom u zaštiti gasa je postupak spajanja 

metala topljenjem i o

č

vrš

ć

avanjem dijela osnovnog metala i dodatnog metala (žica za 

zavarivanje - ako se koristi), pri 

č

emu se kao zaštita koristi inertan gas (aktivni gasovi ne 

dolaze u obzir jer bi izazvali oksidaciju vrha elektrode), sl. 83.  

 

     

Slika 83. Šematski prikaz elektrolu

č

nog zavarivanja netopljivom elektrodom 

[4]

 

 
Ovaj postupak se skra

ć

eno obiljležava TIG ili WIG (T od tungsten - engleska reij

č

 za 

volfram (W) - materijal elektrode, IG-inert gas) i prvobitno je uveden kao postupak zavari-
vanja Al i njegovih legura zahvaljuju

ć

efektu katodnog 

č

ć

enja

. Ovaj efekt se sastoji u 

razbijanju i uklanjanju skrame teškotopljivog oksida Al

2

O

3

 iz metalne kupke ili sa njene 

površine dejstvom elektrona koji se kre

ć

u od osnovnog metala prema elektrodi, 

č

ime se 

spre

č

ava njegovo taloženje u dnu metala šava i omogu

ć

ava zavarivanje Al.   

U današnje vrijeme primjena TIG postupka je znatno ve

ć

a, najviše zbog vrhunskog 

kvaliteta spoja, koji se, izme

đ

u ostalog, postiže 

boljom kontrolom unesene toplote i 

dodatnog metala zahvaljuju

ć

i razdvajanju uloga dodatnog metala i elektrode

. Zavari-

vanje TIG postupkom je mogu

ć

e i bez dodatnog metala, što je posebno važno kod tankih li-

mova. Iako je u osnovi ru

č

ni postupak, TIG može da se automatizuje, kako u smislu dovo-

đ

enja žice, tako i u smislu vo

đ

enja elektrode. U odnosu na E postupak osnovne prednosti 

TIG postupka su bolja zaštita metalne kupke, nepostojanje troske (ne gubi se vrjeme na 
zamjenu elektrode i skidanje troske kod višeprolaznog zavarivanja), mogu

ć

nost koriš

ć

enja 

žica manjeg pre

č

nika, odnosno ve

ć

ih gustina struje. Prednosti TIG postupka posebno dolaze 

do izražaja kod tankih limova, materijala kao što su obojeni metali i ner

đ

aju

ć

č

elici, kao i 

korjenih prolaza odgovornih spojeva. S druge strane, TIG postupak nije konkuretan ostalim 
elektrolu

č

nim postupcima kada je u pitanju ekonomi

č

nost zavarivanja debelih i/ili duga

č

kih 

limova od obi

č

nih konstrukcionih 

č

elika. Proizvodnost TIG postupka može da se pove

ć

primjenom varijante sa zagrijanom žicom. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 72 - 

 
Prednosti TIG postupka su: 

-    vrhunski kvalitet spoja, bez grešaka, 
-    nema rasprskavanja - dodatni metal se topi u metalnoj kupki, ne prenosi se kroz luk, 
-    mogu

ć

a primjena i bez dodatnog materijala, 

-    odli

č

na kontrola (oblika) korijena, 

-    precizna kontrola parametara zavarivanja, 
-    primjenljiv na veliki broj osnovnih metala, 
-    dobra kontrola izvora toplote i na

č

ina uvo

đ

enja dodatnog materijala, 

-    nema troske, 
-    bilo koji položaj zavarivanja. 
 

Mane TIG postupka su: 

-    relativno mala toplotna mo

ć

 i produktivnost, 

-    zahtijeva se posebna obu

č

enost zavariva

č

a, 

-    teško

ć

e u zaštiti zavarenog spoja pri zavarivanju na otvorenom. 

 
 

2.5.1   Vrste  izvora struje

 

-

 

jednosmjerna struja (JS) i/ili naizmjeni

č

na struja (NS), 

-

 

JS se koristi za sve osnovne metala, osim za Al, Mg i ostale metale sa tvrdim 
oksidima za koje se koristi NS, 

-

 

strmopadaju

ć

a stati

č

ka karakteristika, 

-

 

noviji izvori struje: tranzistorski ili tiristorski, omogu

ć

avaju zavarivanje u ciklusu 

(startovanje, pulsiranje ja

č

ine struje i zaustavljanje luka), 

-

 

JS izvori su obi

č

no sa trofaznom strujom - uniformno optere

ć

enje elektri

č

ne mreže, 

-

 

NS izvor obi

č

no ima i JS, 

-

 

stariji izvori NS sa jednofaznom strujom - nesimetri

č

no optere

ć

enje elektri

č

ne mreže, 

-

 

noviji izvori NS manje mase (manji transformator ) - sa tranzistorima (invertori). 

 

Kod TIG postupka se naj

č

ć

e koriste naizmjeni

č

na struja (NS) i jednosmjerna struja 

direktne polarnosti (JSDP)(minus pol na elektrodi) . Uticaj vrste struje na oblik šava izveden 
TIG postupkom je prikazan na sl. 84. Jednosmjerna struja direktne polarnosti daje najuži i 
najdublji šav, sl.84a. Toplota pri zavarivanju se raspore

đ

uje približno 1/3 na elektrodu, a 2/3 

na osnovni materijal. Jonizovane 

č

estice su usmjerene od materijala ka elektrodi, a elektroni 

od elektrode ka osnovnom materijalu, tako da se ne dobija efekt površinskog 

č

ć

enja 

teškotopljivih oksida, kao što je to slu

č

aj kod jednosmjerne struje indirektne polarnosti 

(JSIP), sl. 85a. 

Stoga se jednosmjernom strujom direktne polarnosti zavaruju metali 

kod kojih efekat 

č

ć

enja nije potreban

 (

č

elici, nikl, bakar i njihove legure). 

Indirektna polarnost daje najširi i najpli

ć

i šav, sl. 84b. Toplota pri zavarivanju se ras-

pore

đ

uje suprotno prethodnom slu

č

aju, odnosno 2/3 na elektrodu, a 1/3 na osnovni 

materijal, što je neracionalno, daje nestabilan luk i pregrijava elektrodu i gorionik. Iako 
jednosmerna struja indirektne polarnosti, zahvaljuju

ć

i kretanju elektrona od osnovnog 

materijala ka elektrodi, proizvodi efekt površinskog 

č

ć

enja teškotopljivih oksida, s 

obzirom na navedene nedostatke njena prakti

č

na primena je bezna

č

ajna, a 

za zavarivanje 

aluminijuma i njegovih legura se koristi naizmeni

č

na struja

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 74 - 

2.5.2    Netopljive elektrode 

Netopljive elektrode se izra

đ

uju od volframa, odnosno legura volframa i torijum, cirko-

nijum ili lantan oksida. Za ru

č

ni TIG postupak postoje 

č

etir vrste elektroda: 

 

a) Elektrode od 

č

istog volframa (W) - temperatura topljenja 3410

°

C, koje se proizvode sin-

terovanjem praška volframa, 

č

isto

ć

e min. 99,5%, jer ve

ć

i udio ne

č

isto

ć

a prouzrokuje brzo 

trošenje elektrode. 

 
b) Elektrode od volframa sa dodatkom 0,9 do 4,2% oksida torijuma (W-Th), koji omogu-

ć

ava lakše emitovanje elektrona, što obezbje

đ

uje lakše uspostavljanje i održavanje 

strujnog luka i bolje podnošenje strujnih optere

ć

enja. Osim toga, ovim elektrodama se 

pove

ć

ava stabilnost luka na temperaturama, nižim i do 1000

°

C u odnosu na elektrode od 

č

istog volframa, 

č

ime se izbjegava djelimi

č

no rastapanje elektrode i obezbje

đ

uje znatno 

duži radni vijek. Na sl. 86 je prikazana zavisnost gustine struje od temperature za W i W-
Th elektrode. 

 

 

Slika 86. Zavisnost gustine struje od temperature kod W i W-Th elektrode 

[8]

 

 

 
c)  Volframove elektrode sa 0,3 do 0,9% cirkonijum oksida. Po svojstvima i cijeni ove   

elektrode su izme

đ

u dvije prethodno navedene grupe. Primjenjuju se samo kod 

naizmjeni

č

ne struje, odnosno za zavarivanje aluminijuma i lakih legura. 

 
d) Volframove elektrode sa 0,9 do 1,2% lantan oksida. Koriste se za plazma zavarivanje, jer 

imaju duži vijek od ostalih varijanti. 

 

 

U tab. 16  su prikazane navedene vrste netopljivih elektroda, zajedno sa sistemom ozna

č

a-

vanja prema standardu EN 26848 i osnovnim karaketristikama. 
-   Kodifikacija po hemijskom sastavu: 
            prvo slovo = simbol glavne komponente 
           drugo slovo = po

č

etno slovo oksida + broj (sadržaj oksida x 10) 

-   

Uslovi isporuke: 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 75 - 

           - pre

č

nici : 0.5; 1.0; 1.6; 2; 2.5; 3.2; 4; 5; 6; 8; 10     (mm) 

- dužine: 50; 75; 100, 175        (mm)       
- pravolinijske (strogo) 
- kvalitet (bez prslina, pora, uklju

č

aka). 

 

                                                                                     Tabela 16 . Netopljive elektrode  

       Materijal        (dodaci - %) Simbol    Boja 

Primjedbe 

 

Volfram 

 

<

 0.2 

 

WP 

 

Zelena 

Dobra stabilnost kod NS. 
Problemi pri startovanju kod JS. 

 

Volfram sa 

torijum 

oksidom 

0.3-0.5 ThO

2

 

0.8-1.2 ThO

2

 

1.7-2.2 ThO

2.8-3.2 ThO

3.8-4.2 ThO

2

 

WT4 
WT 10 
WT 20 
WT 30 
WT 40 

Plava 
Žuta 
Crvena 
Ljubi

č

asta 

Narandžasta 

Pove

ć

anjem sadržaja ThO

2

 

pove

ć

ava se vijek, dozvoljena 

ja

č

ina struje i popravlja 

startovanje.  

Th je radioaktivan

Volfram sa 

cirkonijum 

oksidom 

0.15-0.5 ZrO

2

 

  0.7-0.9 ZrO

2

 

WZ 4 
WZ 8 

Sme

đ

Bijela 

Smanjeni uklju

č

ci volframa u 

metalu šava (koristi se za 
nuklearne posude). 

Volfram sa 

lantan 

oksidom 

 

0.9-1.2 LaO

 

WL 10 

 

Crna 

Duži vijek od WT elektroda 
    (za plazma zavarivanje) 

 

Ne samo vrsta materijala, ve

ć

 i oblik vrha elektrode bitno uti

č

e na stabilnost luka i 

dubinu uvarivanja. Postoje dva osnovna oblika vrha elektrode: konusni i sferni. U prvom 
slu

č

aju gustina struje je znatno ve

ć

a, pa je strujni luk koncentrisan, sl. 87a. U drugom 

slu

č

aju ja

č

ina struje je mala, luk nije koncentrisan, pa se dobija znatno manja dubina 

uvarivanja, a ve

ć

a širina šava, sl. 87b. Konusni oblik se koristi sa JS, a sferni sa NS, sl. 88. 

a) 

   b) 

  

Slika 87. Uticaj oblika vrha elektrode na oblik šava   

   
 

                       

        Slika 88. 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 77 - 

gustine vazduha), pa je za održavanje zaštitnog omota

č

a potreban dva do tri puta ve

ć

protok gasa. Stoga se u praksi najviše primenjuje argon, a sre

ć

u se i mešavine argona sa 

helijumom (ve

ć

e debljine i/ili materijali ve

ć

e toplotne provodnosti) ili sa vodonikom 

(ner

đ

aju

ć

č

elik).  

Osim vrste zaštitnog gasa, i oblik mlaznice ima veliki uticaj na efikasnost zaštite. Ko-

riste se tri osnovna oblika mlaznice: konusni, cilindri

č

ni i profilisani, sl. 89. Najbolja zaštita 

se postiže profilisanim mlaznicama. Na efikasnost zaštite uti

č

e i dovod gasa do mlaznice, sl. 

90, koji se izvodi sa odbojnikom ili bez njega. Kao što se sa sl. 90 vidi, odbojnik vrlo 
povoljno uti

č

e na širinu zaštitne zone, odnosno efikasnost zaštite. 

 
 

                                       Tabela 19. Zaštitni gasovi i njihova primjena prema EN439

 

 

Gas 

nelegirani ili 
niskolegirani 

č

elici

ner

đ

aju

ć

č

elici

 Al 

Cu 

 

Ni 

OM osjetljiv 
na gasove  

Ar X 

Ar + H

 X 

 

 

 

He  

 

 

He-Ar (25-75) 

 

 

 

He-Ar (50-50) 

 

 

 

zaštita korjenog 
prolaza 

Forming gas-  
 Ar/He 

Forming gas - 
Ar/He-Ar 

Ar 

 

Ar 

Ar   He 

 
 
                                  

Tabela 20. Uticaji zaštitnih gasova na parametre zavarivanja 

Gas 

Uspostavljanje 
luka 

Stabilnost 
luka 

Širina  
šava 

Dubina 
uvarivanja 

Brzina 
zavarivanja 

Ar 
Ar/He 
He 
He/Ar(25/75) 
He/Ar(50/50) 





















1 - mali uticaj; 2 - srednji uticaj; 3 - veliki uticaj 
 
 
 

    

 

 

                 a. konusna            b. cilindri

č

na          c. profilisana 

 
 

Slika 89. Konstruktivni oblici mlaznica 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 78 - 

 

Slika 90. Uticaj dovoda gasa do izlaza iz mlaznice na širinu zaštitne zone 

 
2.5.5  Ure

đ

aj  za zavarivanje 

Ure

đ

aj za zavarivanje TIG postupkom je prikazan na sl.91; njegovi osnovni elementi 

su: izvor struje, boca (ili boce) za zaštitni gas, sa odgovaraju

ć

im ventilima, gorionik sa 

netopljivom elektrodom, paket crijeva za dovod argona, rashladne vode i elektri

č

ni kablovi. 

Izvor struje je po pravilu strmopadaju

ć

e stati

č

ke karakteristika, kao kod E postupka, da 

bi slu

č

ajna promjena dužine luka što manje uticala na ja

č

inu struje. Ako se napaja na-

izmeni

č

nom strujom, ure

đ

aj treba da proizvodi simetri

č

ne, odnosno uravnotežene talase 

struje. 

Gorionik za zavarivanje treba da ima dovoljan strujni kapacitet da se ne bi pregrijavao, 

a po pravilu se hladi, vazduhom ili vodom. Sastavni dio gorionika je mlaznica, 

č

iji oblik 

bitno uti

č

e na efikasnost zaštite. Mlaznica treba da ima takav oblik da isticanje zaštitnog 

gasa bude bez turbulencije, a da pri tome bude što udaljenija od mjesta zavarivanja, da bi 
zavariva

č

 imao bolji pregled.  

 

Slika 91. Šema ure

đ

aja za TIG postupak - osnovni elementi 

 

Crijeva za dovod zaštitnog gasa treba da budu od specijalnog plasti

č

nog materijala uko-

liko se koristi He, 

č

iji su atomi toliko mali da kroz obi

č

no gumeno crevo difunduju u oko-

linu. Osim navedenog, ure

đ

aj za TIG zavarivanje ima i elemente za regulisanje ja

č

ine struje, 

uspostavljanje luka bez dodira vrha elektrode o radni komad, automatsko otvaranje i zatva-
ranje protoka argona i rashladne vode, VF generator i kondenzatorsku bateriju, a u slu

č

aju 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 80 - 

 

Tablica 23. Parametri zavarivanja niskolegiranih 

č

elika TIG postupkom  

Debljina 

komada 

(mm) 

Pre

č

nik 

elektrode 

(mm) 

Pre

č

nik 

žice 

(mm) 

Brzina 

zavarivanja 

(cm/min) 

Pre

č

nik 

mlaznice 

(mm) 

Ja

č

ina 

struje  

(A) 

Protok argona 

(l/min) 

3,0 

1,6

÷

2,4 

3,0 25-30  6 120-150  5 

4,0 2,4 

3,0-4,0 

25  9 

140-180  5 

5,0 2,4-3,2 

3,0

÷

4,0 20

÷

24 

11 180-250  5-6 

6,0 3,2 

4,0

÷

5,0 

18-20 

11 ili 13 180-340 

8,0 3,2 5,0 15  13 

250-340  7 

10,0 4,0 

5,0

÷

6,0 

13 13-15 

260-350  7 

 

Tablica 24. Parametri zavarivanja visokolegiranih 

č

elika TIG postupkom  

Debljina 

komada 

(mm) 

Pre

č

nik 

elektrode 

(mm) 

Pre

č

nik 

žice 

(mm) 

Ja

č

ina 

struje 

(A) 

Protok 

gasa 

(l/min)

Broj 

prolaza

Brzina  

zavarivanja 

(cm/min) 

0,6 1,0 

bez 

15-25 

30-40 

1,0 

1,0

÷

1,6 1,0

÷

1,5 25-80 4  1  25-30 

2,0 1,6 

1,5

÷

2  80-110

4 1 25-30 

3,0 2,4 

2

÷

3  100-150

4 1 25-30 

4,0 2,4 

120-200

1 25 

5 3,2 

3-4 

200-250

1 25 

6 3,2 

200-250

2 25 

 
 

Tablica 25. Parametri zavarivanja aluminijuma i legura TIG postupkom  

Debljina 

komada 

Broj 

prolaza 

Pre

č

nik  

žice 

Protok 

argona 

Ja

č

ina struje  

(A) 

Temperatura 
predgrijevanja 

(mm)  (mm) 

(l/min) 

Horizont.

Vertikal. 

Nadglavno        (

°

C) 

60 

50 

40 

   - 

2 do 3 

80 

80 

75 

   - 

140 

135 

130 

   - 

1 do 2  3 do 4 

180 

170 

160 

   - 

3 do 4 

10 

280 

240 

230 

   - 

4 do 5 

12 

320 

270 

260 

 150 

10 2-3  5  14  360  280 

270 

 

200 

12 3  6  16 420  330  280 

 

200 

15 5  6  16 450 

-  

250 

20 

6 do 8 

20-25 

450 

 350 

30 9  8 20

÷

25 

450 -  - 

 

350 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 81 - 

 

2.5.7   Tehnika zavarivanja

 

Tehnika ru

č

nog zavarivanja TIG postupkom zahtijeva posebnu pažnju, naro

č

ito 

uspostavljanje i prekidanje luka i rukovanje elektrodom i žicom za zavarivanje. Luk može 
da se uspostavi na tri na

č

ina: dodirom i odmicanjem elektrode, pomo

ć

u varnice iz dodatnog 

ure

đ

aja (naj

č

ć

e VF generator), i primjenom pomo

ć

nog luka koji se uspostavlja izme

đ

elektrode i mlaznice, a zatim prenosi na osnovni materijal. 

Naj

č

ć

e se primjenjuje VF 

generator

, a prvi na

č

in se izbjegava, jer zna

č

ajno ošte

ć

uje vrh elektrode. Pošto se luk 

uspostavi, gorionik se kre

ć

e u malim krugovima da bi se obrazovala te

č

na metalna kupka, 

sl. 92a, uz postepeno naginjanje u odnosu na vertikalu do 15

°

 kod ru

č

nog zavarivanje, sl. 

92b, dok kod automatskog zavarivanja gorionik po pravilu ostaje u vertikalnom položaju. 
Zatim se u metalnu kupku dodaje žica pod uglom od 15

°

, sl. 92c. Prije pomjeranja gorionika 

(elektrode) do prednje ivice metalne kupke, sl. 92e, žicu treba udaljiti, sl. 92d. Ponavljanjem 
ovog postupka dobija se neprekidni šav. Luk se najefikasnije prekida isklju

č

ivanjem struje, 

jer bi naglo odmicanje elektrode dovelo do oksidacije metala šava. Za položaje koji nisu 
horizontalni pravilno držanje gorionika je prikazano na sl. 93. 

 
 

 

Slika 92. Tehnika ru

č

nog zavarivanja TIG postupkom 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 83 - 

2.5.8   Zaštita korjenog prolaza 

 
      Za  vrhunski  kvalitet  zavarenog  spoja  potrebna je dodatna zaštita korjenog prolaza sa 
druge strane. Zaštita korijena obi

č

no se vrši argonom ili forming gasom (Ar+1-30%H

2

 ili 

N

2

+1-30%H

2

). Ure

đ

aji za zaštitu korjena su prikazani na slici 95, a pri zavarivanju 

korijenog prolaza cevi na slici 96. Pri zavarivanju korjenog prolaza kod reaktivnih 
materijala sve zone osnovnog materijala koje se zagrijavaju na temperaturu preko 300

°

moraju dodatno da se štite, npr. komorom sa kontrolisanom atmosferom (Ar), sl. 97. 

 

 

bakarna podloška - akumulirani zaštitni gas, 

nesigurno  

       

 

        dodatni zaštitni gas sa suprotne strane 

                                                  Slika 95. Sistemi zaštite korijena 

 

 

                        Slika 96. Sistem zaštite korijenog prolaza pri zavarivanju cjevi 

 

Slika 97. Sistem zaštite korijenog prolaza pri zavarivanju reaktivnih materijala 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 84 - 

 
      Me

đ

u naj

č

ć

e greške pri zavarivanju spadaju oksidni uklju

č

ci koji negativno uti

č

u na 

mehani

č

ke osobine zavarenog spoja. Na slici 98. dat je pregled naj

č

ć

ih uzroka pojave 

oksidnih uklju

č

aka.  

 

 

Oksidni uklju

č

ci 

Uzroci 

 

 

Neo

č

ć

en žlijeb 

Suviše veliki žlijeb - pristup vazduha sa suprotne strane 
Nedovoljan otvor žlijeba 
Nedovoljna struja zavarivanja 
Preduga

č

ak luk 

Šipka dodatnog metala suviše uronjena u kupku 

 

 
Oksidi ne mogu da se uklone u pravcu korjena 

 
 

 
Efekat katodnog 

č

ć

enja nedovoljan 

(ne preporu

č

uje se za zavarivanje Al) 

 

            
 
Suviše velika debljina za I spoj 

Nedovoljna ja

č

ina struje zavarivanja 

Prevelika brzina zavarivanja 

 
 
 
 

Nema kontakta izme

đ

u dva radna komada 

Nedovoljna ja

č

ina struje zavarivanja, preduga

č

ak luk.  

Slika 98. Oksidni uklju

č

ci i uzroci njihove pojave 

 

 

 
      

Zavarivanje korijena zahtijeva posebnu obuku zavariva

č

a jer je korijen zona sa najviše 

potencijalnih grešaka. Tipi

č

ne greške u korijenu su prikazane na slici  99. 

 
 
 
 
 
 
 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 86 - 

rivanje sa zagrijanom žicom, ta

č

kasto zavarivanje, zavarivanje sa dvostrukom zaštitom, 

ATIG postupak.  

Impulsno TIG zavarivanje 

omogu

ć

ava optimalno koriš

ć

enje energije, jer se ja

č

ina 

struje zna

č

ajno pove

ć

ava samo u kratkom periodu vremena kada se rastopljeni vrh dodatni 

metala odvaja i prenosi u metalnu kupku. Impulsno TIG zavarivanje je veoma pogodno za 
automatsko (orbitalno) zavarivanje cijevi. 

 

 

Slika 100. Su

č

eono spajanje cijevi TIG postupkom 

[8]

 

 

Su

č

eono spajanje cevi TIG postupkom, sl. 100, zahtijeva i specijalni izvor struje za 

impulsno zavarivanje. Pulsiranje struje po

č

inje sa uspostavljanjem luka, ali ure

đ

aj ne rotira 

oko cijevi sve dok pulsiraju

ć

a struja ne postigne radni nivo. U toj fazi se popunjava žlijeb 

do potpunog provarivanja, a zatim ure

đ

aj po

č

inje da rotira oko cijevi. Prije gašenja luka, 

ja

č

ina struje se smanjuje, simetri

č

no po

č

etnoj fazi zavarivanja, a ure

đ

aj se kre

ć

e sve dok se 

ne postigne potpuno preklapanje po

č

etka šava. 

TIG ta

č

kasto zavarivanje

, tako

đ

e nazvano TIG zakivanje, omogu

ć

ava dobijanje spoja 

preklapanjem, bez prethodne perforacije radnih komada. Postupak je veoma jednostavan i 
ne zahtijeva veliku vještinu operatera, veoma je produktivan i može da se automatizuje. Luk 
nije vidljiv, pa operater ne mora da štiti o

č

i tokom zavarivanja. Postupak je primjenljiv na 

niskolegirane 

č

elike, aluminijum, debljine 0.5 do 2 mm. Vrijeme zavarivanja je 0.5 do 5 s. 

 
TIG zavarivanje sa zagrijanom žicom 

zahtijeva grija

č

, koji elektri

č

nim otporom 

predgrijava žicu za zavarivanje, što omogu

ć

ava brže topljenje dodatnog materijala i ve

ć

produktivnost postupka, sl. 101.  

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 87 - 

 

Slika 101. Zavarivanje zagrijanom žicom 

 

      ATIG  postupak

 je postupak razvijen na institutu za zavarivanje “Paton”  (Kijev-

Ukrajina). Postupak je isti kao klasi

č

ni TIG postupak, sa tim da se ivice žlijeba prije 

zavarivanja premažu aktivacionim topiteljom koji omogu

ć

ava zna

č

ajno ve

ć

u dubinu 

provarivanja i sitnozrnastu strukturu materijala šava. Aktivacioni topitelji nanose se 
sprejom, flomasterom namjenjenim za nanošenje topitelja, 

č

etkicom ili na drugi pogodan 

na

č

in. Pove

ć

ana dubina provarivanja omogu

ć

ava su

č

eono zavarivanje limova sa ravnim „I” 

žlijebom, bez zazora, bez dodatnog materijala, za debljine 10 do 12 mm. Postupak je znatno 
ekonomi

č

niji od klasi

č

nog TIG postupka. 

 

 
 
2.5.10  Podešavanje aparata za TIG postupak 

 

          Aparati  za  zavarivanje  opremljeni  su  upravlja

č

kom tablom sa koje se podešavaju 

parametri zavarivanja. Za pravilno izvo

đ

enje procesa, na savremenim aparatima,  podešava 

se desetak parametara koji bitno uti

č

u na kvalitet izvo

đ

enja procesa zavarivanja. Pored 

standardnih postoje sinergijski i digitalni aparati kod kojih su parametri zavarivanja 
definisani u programu za zavarivanje odre

đ

enog materijala. Kod sinergijskih aparata 

pozivanjem odre

đ

enog programa poziva se definisana grupa  parametara koja odgovara 

datom materijalu, debljini i položaju. Ovakvim aparatima upravlja procesor i u memoriju 
aparata mogu

ć

e je pohraniti više programa. Na slikama br. 102 i 103 dati su prikazi 

upravlja

č

kih tabli standardnog aparata za TIG zavarivanje (VARTIG 2005 DC ) i digitalnog 

(VARTIG 3500 AC/DC digit), uz objašnjenje funkcije pojedinih tipki. Navedeni aparati su 
proizvod slovena

č

kog Varstroj-a.  

 

 

 

 
 
 

 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 89 - 

22.

 

Na displ. poz. 1  dato vrijeme duv. gasa nakon gašenja luka (podeš. se sa poz. 14) 

23.

 

Tipka za uklju

č

. daljinskog upravlja

č

24.

 

Indikatorska lampica za uklj. Daljinski upravlja

č

 

25.

 

Parametri pulsnog zavarivanja (frekvencija, širina pulsa i osnovna struja), o

č

itavaju 

se na displ. poz. 1, a podešavaju sa enkoderom poz. 14. 

26.

 

Tipka za izbor parametra koji se želi podesiti. 

 

Sl. 103 Izgled komandne table  aparata za TIG postupak zavarivanja sa pohranjenim     
            programima  (VARTIG 3500 AC/ DC digit) 
 

1.

 

Izbor zavariva

č

kog postupka (AC-za Aluminijum, Pulsno- za visok kvalitet zavara 

DC-ispravljena struja za TIG, Ispravljena struja DC za REL postupak) 

2.

 

Funkcija AC-WAVE, izbor oblika pulsa. 

3.

 

Izbor parametra zavarivanja (po

č

etna struja, vrijeme preduduvavanja gasa, struja 

pulsa gornja i donja itd.) 

4.

 

Enkoder za podešavanje parametara. 

5.

 

Tipka za izbor režima rada (ta

č

kasto ili neprekidno) 

6.

 

Podešavanje AC frekvencije 

7.

 

Podešavanje AC balansa ( zavarivanje aluminijuma). 

8.

 

Uklju

č

ivanje AC/DC TIG zavarivanja. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 90 - 

9.

 

Podešavanje vremena ta

č

kanja 

10.

 

F-podešavanje internih funkcija 

11.

 

Podešavanje po

č

etnog toka 

12.

 

Uklju

č

ivanje pulsnog zavarivanja 

13.

 

Na

č

in uspostavljanja luka 

14.

 

Tipka za podešavanje rasta i padanja toka 

15.

 

Izbor vodom hla

đ

enog gorionika 

16.

 

Kontrola protoka gasa 

17.

 

Pozivanje pohranjenih programa 

18.

 

Pohranjivanje (snimanje) programa sa zadatim parametrima (maks. 100 programa) 

19.

 

Potvrda pohranjivanja (snimanja). 

 
                                     

                                   
                   
 

2.6   ZAVARIVANJE PLAZMOM  

        Plazma je jonizovana materija koja prenosi elektri

č

nu struju. To je  materije od koje je 

izgra

đ

en luk svakog elektrolu

č

nog postupka zavarivanja, bio on  u vazduhu ili u zaštitnim 

gasu. Razli

č

iti gasovi se lakše ili teže jonizuju što  opredjeljuje njihovu primjenljivost u 

postupcima zavarivanja. Temperatura luka jonizovanog gasa je reda veli

č

ina 10 000 

0

C. Luk 

plazme, u odnosu na WIG ili MIG luk, je mnogo topliji, guš

ć

i i kru

ć

i  što se postiže izborom 

odgovaraju

ć

eg gasa i sažimanjem (koncentrisanjem) luka.  

       Zavarivanjem plazmom je  veoma sli

č

no WIG postupku . Glavne razlika izmedu WIG 

postupka i postupka zavarivanja plazmom je u obliku mlaznice, drža

č

u elektrode i obliku 

luka plazme koji prolazi kroz nju. Gorionici za plazma zavarivanje mogu biti izvedeni tako 
da se elektri

č

ni luk uspostavlja izme

đ

u osnovnog materijala i volframove (netopive) 

elektrode to je takozvani 

prenosivi

 luk (sl.104 a) ili izme

đ

u sužavaju

ć

e mlaznice i 

volframove (netopive) elektrode tada se luk naziva 

neprenosivi

 (sl. 104 b). Prenosivi luk 

proizveš

ć

e dubok provar u osnovnom materijalu a neprenosivi luk proizveš

ć

e plitak provar 

u osnovnom materijalu. Neprenosivim lukom mogu se zavarivati materijali koji ne provode 
elektri

č

nu struju. 

 

Sl. 104  Gorionici za postupke sa plazmom   (A) Prenosivi luk     (B) Neprenosivi luk 

 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ 

                                                                

.

 

                                                                   

                                                           - 92 - 

    uticaja  toplote je uža, 
-

 

 postupak zavarivanja plazmom je manje osjetljiv na geometrijsku nepodudarnost spoja i 

loše nalijeganje spoja nego WIG postupak. Glavni razlozi su viša unešena toplota, zbog 
toga se zavarivanje plazmom lako automatizuje.  

 

Pored ovih prednosti, postoje i nedostatci postupka zavarivanja sa plazmom, a to su: 

-

 

oprema za zavarivanje plazmom košta više nego skoro za bilo koji drugi metod 
zavarivanja lukom ili otporom, 

-

 

 kerami

č

ke mlaznice na kraju gorionika imaju kratak radni vijek zbog veoma visoke 

temperature luka plazme, 

-

 

 potrošnja relativno skupog inertnog gasa tako

đ

e je ve

ć

a zbog toga što se on koristi  za 

obrazovanje luka plazme kao i za zaštitu. 

 

2.6.1 Tehnika zavarivanja plazmom 

 
Tehnike zavarivanja koje se koriste sa ru

č

nim postupkom plazmom su sli

č

ne  onima 

koje se koriste pri TIG postupku. Zbog ve

ć

e dužine luka ne postoji opasnost od zaga

đ

enja 

radnog komada putem dodira volramove elektrode sa njim, ili zagadenja volframa metalom 
šava. Ve

ć

i je  prostor za uvo

đ

enje  dodatne žice u luk i zavariva

č

ko kupatilo. Razlikuju se 

dva na

č

ina  zavarivanja i to: 

utapanjem

 (pudlovanje) i 

tehnikom klju

č

aonice

.  

     Ve

ć

ina ru

č

nih postupaka zavarivanja plazmom se vrši metodom zavariva

č

kog pudlovanja 

(koja se 

č

esto naziva tehnika utapanja),

 

što jednostavno zna

č

i da se dodatnu žicu uvodi u 

rastopljeno kupatilo šava ili odmah uz luk plazme, baš kao rad sa TIG gorionikom. To je 
veoma sli

č

no na

č

inu na koji biste rukovali  žicom pri oksigasnom plamenu. 

      Drugi na

č

in zavarivanja plazmom koji možete koristiti je tehnika klju

č

aonice

Zavarivanje 

klju

č

aonicom se koristi na tanjim presjecima kao što su tanki limovi i trake, obi

č

no bez 

koriš

ć

enja dodatne žice. Me

đ

utim, materijali do debljine od 6 mm mogu se zavarivati 

tehnikom klju

č

aonice putem razli

č

itog podešavanja struje i napona luka. Primjer za koriš

ć

enja 

zavarivanja tehnikom klju

č

aonice je izrada šavova na uglu, prirubnih i preklopnih šavova za 

spajanje dva komada tankih limova metala. 

   Da  bi  po

č

eli šav tehnikom klju

č

aonice, drži se gorionik u skoro vertikalnom položaju. 

Pove

ć

a se struja do radne vrijednosti. Gorionik se ne pomjera  dok se ne formira klju

č

aonica 

kroz radni komad. 

Č

im se uspostavi klju

č

aonica u komadu, može se po

č

eti  pomjeranje 

gorionika radi izrade neprekidnog šava topljenjem. 

   Najkriti

č

niji dio šava dobijenog ru

č

nom tehnikom klju

č

aonice je po

č

etno probijanje 

radnog komada. U toku ovog vremena treba da se drži  gorionik upravno na radni komad. Luk 
plazme mora se usmjeriti direktno na osnovni materijal. Ako gorionik ne bude upravan na 
radni komad, povratni  mlaz plazme može prouzrokovati pucanje vaše mlaznice gorionika 
zbog termi

č

kog napona. Tako

đ

e treba obezbijedite da protok gasa za obrazovanje plazme ima 

višu vrijednost nego pri zavarivanju na

č

inom utapanja.  

Kada se do

đ

e do kraja šava,  klju

č

aonica se zatvara  snižavanjem struje zavarivanja  radi 

smanjenja toplote u radnom komadu, a u isto vreme smanjuje se protok gasa za obrazovanje 
plazme. Oba ova postupka, djeluju

ć

i zajedno, smanji

ć

e toplotu u klju

č

aonici omogu

ć

avaju

ć

zaostalom kupatilu šava da oti

č

e i popuni klju

č

aonicu. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 93 - 

3.  TERMI

Č

KO REZANJE  (PRIPREMA IVICA ŽLIJEBA) 

 

Izrada ivica žlijeba naj

č

ć

e se vrši termi

č

kim rezanjem. Postoji više postupaka termi

č

kog 

rezanja, a naj

č

ć

e se koriste rezanje gasom, elektri

č

nim lukom ili plazmom, koji su sli

č

ni 

odgovaraju

ć

im postupcima zavarivanja.  

 

 
3.1  GASNO REZANJE

 

Gasno rezanje

 

je postupak razdvajanja metala njegovim sagorijevanjem u struji kiseoni-

ka, uz istovremeno oduvavanje produkata sagorijevanja (troske), sl. 106. Da bi metal sa-
gorjevao treba ga predgrijati do temperature paljenja (po

č

etka sagorjevanja). Gasno rezanje 

metala spada u termi

č

ke postupke, pri 

č

emu se radna temperatura postiže sagorijevanjem 

gorivog gasa, po pravilu acetilena. Osim toga, sagorijevanjem gorivog gasa dobija se dio 
toplote kojom se radna temperatura održava, a zna

č

ajan dio toplote se dobija sagorijevanjem 

metala koji se reže (autogeno rezanje), što je bitna prednost ovog postupka. S obzirom na to 
da se gasno rezanje zasniva na sagorijevanju metala, postoje odre

đ

eni uslovi koji moraju da 

budu ispunjeni da bi proces rezanja mogao da se odvija: 
-   temperatura sagorijevanja metala treba da bude niža od temperature topljenja, 
-   temperatura topljenja oksida treba da bude niža od temperature topljenja metala, 
-  toplota sagorijevanja metala treba da bude dovoljna da, zajedno sa toplotom plamena, 
održava temperaturu sagorijevanja. 

Od konstrukcionih materijala ove uslove najbolje ispunjava niskougljeni

č

ni 

č

elik. Tem-

peratura sagorijevanja ugljeni

č

nih 

č

elika zavisi od njegovog sastava, i približava se 

temperaturi topljenja sa porastom sadržaja ugljenika, sl. 107.  

 

 

Slika 106. Šematski prikaz gasnog rezanja 

 

Sagorjevanje 

č

elika može da se predstavi sljede

ć

im hemijskim jedna

č

inama: 

 

Fe+0,5O

2

=FeO+267 kJ 

  

 

 

 

2Fe+1,5O

2

=Fe

2

O

3

+825 kJ

 

 

 

 

 

3Fe+2O

2

=Fe

3

O

4

+1120 kJ 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 95 - 

 

Slika 108. Gorionik za gasno rezanje 

 

Dvije osnovne varijante mlaznice (prstenasti otvor ili više otvora za dovod smješe) su pri-

kazane na sl. 109. Prstenasti otvor se koristi samo kada je potrebna velika koli

č

ina toplote. 

Centralni otvor za dovod kiseonika je naj

č

ć

e cilindri

č

nog ili konusnog oblika, sl. 110. Otvor 

cilindri

č

nog oblika je lakše napraviti i održavati, ali je strujanje kiseonika donekle nepravilno, 

sl. 110a. Otvor konusnog oblika daje ravnomjerniju struju kiseonika, ali ni on ne daje dobre 
rezultate kod rezanja predmeta ve

ć

ih debljina. U tom slu

č

aju može da se primijeni 

aerodinami

č

ni oblik centralnog otvora, sl. 111, kojim se postižu ve

ć

e brzine strujanja 

kiseonika i najefikasnije rezanje. Mana ovakve mlaznice je visoka cijena zbog komplikovane 
izrade i velika buka. Standardne mlaznice sa cilindri

č

nim centralnim otvorom se proizvode u 

razli

č

itim veli

č

inama, zavisno od debljine materijala, tab. 26. 

 

 

                                                                          Tabela 26. Standardne mlaznice za rezanje

 

 

 

 

      

 a)          

b) 

     
   Slika 109. Mlaznica za rezanje (a) sa jednim prstenastim otvorom (b) sa više otvora 

spoljne (broj) 

unutrašnje (broj) 

1-2 

3-4 

   debljina materijala (mm)   3

÷

10 / 10

÷

30       30

÷

60 / 60

÷

100   100

÷

200    200

÷

300 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 96 - 

 

 

      a) cilindri

č

ni                                       b) konusni 

Slika 110. Mlaznice sa razli

č

itim otvorima 

                   

 

      Slika 111. Aerodinami

č

na mlaznica  

 

  Kod ru

č

nih gorionika postoji mogu

ć

nost primjene dodatnih elemenata (alata) da bi se 

obezbjedio stalni položaj, 

č

ime se postiže mehanizovano rezanje. Na sl. 112 su prikazane tri 

varijante dodatnog alata, 

č

ija je uloga pravolinijsko vo

đ

enje gorionika (varijante a i b, s tim 

da je u varijanti b ivica reza zakošena) ili vo

đ

enje gorionika po zadanoj konturi, varijanta c. 

a)

    b) 

     c)

 

Slika 112. Dodatni alat ("kolica") gorionika za mehanizovano rezanje 

 

Automatsko rezanje zahtijeva komplikovane i skupe mašine, koje su ekonomi

č

ne jedino 

za serijsku proizvodnju. Mašine za rezanje mogu da budu pokretne ili nepokretne. Pokretne 
mašine uglavnom služe za pravolinijsko rezanje, mada mogu da se prilagode proizvoljnom, 
krivolinijskom kretanju (rezanju), sl. 113.  

 

 

Slika 113. Šema automata za gasno rezanje 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 98 - 

donjoj ivici reza i održavanje stalne temperature rezanja. Osim od debljine, brzina rezanja 
zavisi i od veli

č

ine mlaznice i po

č

etne temperature rezanja. Brzina rezanja može da bude og-

rani

č

ena pojavom otklona mlaza produkata sagorijevanja na površini reza, sl. 116, koji joj je 

proporcionalan. Otklon nema bitnijeg uticaja na kvalitet rezanja ako je njegova vrednost u 
granicama 5-15% debljine materijala, ali kod ve

ć

ih otklona brzina rezanja mora da se 

smanji. 

 

Slika 116. Otklon mlaza produkata sagorijevanja 

 

 
3.1.3  Rezanje pojedinih materijala

 

Od konstrukcionih materijala uslove za gasno rezanje najbolje ispunjava 

č

elik, i to 

niskougljeni

č

ni i niskolegirani. Pri tome važi pravilo da je rezanje tim lakše što je u 

č

eliku 

manje ugljenika, jer se porastom njegovog sadržaja smanjuje razlika izme

đ

u temperature 

sagorevanja i temperature topljenja, sl. 107. Gasno rezanje nema bitnijeg uticaja na svojstva 
niskougljeni

č

nog 

č

elika, dok u slu

č

aju 

č

elika sa ve

ć

im sadržajem ugljenika može da se uo

č

pojava zakaljenog sloja u okolini ivica reza (zona uticaja toplote). Dubina ove zone je data u 
tab. 27, u zavisnosti od debljine i vrste materijala.  

Tabela 27. Dubina zone uticaja toplote kod gasno-plamenog rezanja 

č

elika 

            

č

elik 

dubina zone uticaja toplote (mm) 

  debljina lima (mm)       5 

     25     100 

    150 

 300 

niskougljeni

č

ni 

0,1

÷

0,3  0,5

÷

0,7  1,5

÷

2,0  1,5

÷

3,0  

4,0

÷

6,0 

srednjeugljeni

č

ni 

0,3

÷

0,4  0,8

÷

1,2  2,5

÷

3,0  3,5

÷

4,3  

6,0

÷

7,0 

visokougljeni

č

ni 

0,4

÷

0,5  1,2

÷

1,5  3,0

÷

3,5  4,3

÷

5,0  

7,0

÷

8,0 

 

Legirani 

č

elici mogu da se gasno režu, ali je po pravilu neophodno predgrijavanje i nak-

nadna termi

č

ka obrada. Analiza uticaja legiraju

ć

ih elemenata na mogu

ć

nost rezanja 

č

elika je 

data u tab. 28, uz napomenu da se radi o pojedina

č

nim uticajima. Fosfor i sumpor u 

koli

č

inama koje su uobi

č

ajene u 

č

eliku nemaju uticaja na rezanje. 

Tabela 28. Grani

č

ne vrijednosti sadržaja legiraju

ć

ih elemenata  

legiraju

ć

i element (%) 

        Si  

         Mn  

  Cr  

     Ni  

    W 

  Mo     V     Cu 

     bez problema 

     <2 

      <14 

  <1,5 

<25,C<0,7 

   <10    <1 

  <3    <2 

     predgrijavanje 

  <4, C<0,4* 

  <18, C<1,5 

    <5 

<40,C<0,3 

  <20 

  <2* 

        nemogu

ć

       >4 

>18      >5 

 

  >2,5 

  

* uz vrlo sporo rezanje 

 

Pojedina

č

ni uticaji legiraju

ć

ih elemenata su bitni za analizu mogu

ć

nosti rezanja legira-

nih 

č

elika, ali je od mnogo ve

ć

eg prakti

č

nog zna

č

aja njihov me

đ

usobni uticaj. Stoga se 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 99 - 

mogu

ć

nost rezanja 

č

elika gasnim postupkom procjenjuje na osnovu njegovog hemijskog 

sastava, koriš

ć

enjem izraza kojim se uticaj legiraju

ć

ih elemenata svodi na ekvivalentni uticaj 

ugljenika (kao kod ocjene zavarljivosti): 

 
CE=C+0,4

Cr+0,3

(Si+Mo)+0,2

V+0,06

Mn+0,04

(Ni+Cu)  

 

        

 

 

Uzimaju

ć

i u obzir CE, kao i sadržaj ugljenika, 

č

elici mogu da se klasifikuju kao što je 

dato u tab. 29. 

Tabela 29. Klasifikacija 

č

elika prema mogu

ć

nosti gasnog rezanja 

Grupa  CE (%)  C (%)

Uslovi rezanja 

     I 

do 0,6  do 0,3 

Režu se vrlo dobro, termi

č

ka obrada nepotrebna 

    II 

0,6

÷

0,8  do 0,5 

Režu se zadovoljavaju

ć

e. Predgrijavanje potrebno kod 

ve

ć

ih debljina i niskih okolnih temperatura  

    III 

0,8

÷

1,1  do 0,8 

Režu se teško zbog zakaljivosti i sklonosti ka prslinama. 
Neophodno predgrijavanje. 

    IV  preko 1,1  preko 

0,8 

Režu se vrlo teško. Neophodno predgrijavanje i lagano  
hla

đ

enje poslije rezanja. 

 

 
Uticaj legiraju

ć

ih elemenata na rezanje 

č

elika i livenih gvož

đ

a je dat u daljem tekstu. 

 
Ugljik (C)  

 

        

Č

elici do 0,30% C mogu  se rezati bez ikakvih poteško

ć

a. 

Č

elici sa ve

ć

im sadržajem C 

mogu se rezati ako se predgrijavaju na 300-500ºC. Grafit i cementit spre

č

avaju rezanje, a 

sivi liv  do 4% ugljenika može da se reže ukoliko se primijeni posebna tehnika rada. 
 
Mangan (Mn)   

    

        Kod 

č

elika sa 14% Mn i do 1,5%C (austenitni manganski 

č

elik) potrebno je  

predgrijavanje. 
 
Silicijum (Si)   
         U  uobi

č

ajenim koli

č

inama (do 0,35%) ne predstavlja prepreku rezanju. 

Transormatorsko gvož

đ

e koje sadrži i do 4% Si se tako

đ

e reže. Silicijumski 

č

elik koji sadrži 

visoke koli

č

ine C i Mn mora da se predgrijava i naknadno žari da bi se izbjeglo 

otvrdnjavanje na vazduhu i površinske prsline. 
 
Hrom (Cr) 
 

Iznad 5% Cr zahtijeva predgrevanje i specijalnu tehniku rada, ali je i pored toga rez 

dosta grubog izgleda. Nužno je predgrijavanje. 
 
Nikl  (Ni) 

 

         Do 30% Ni ne spre

č

ava rezanje, a lijepi rezovi se postižu kod 

č

elika sa sadržajem Ni 

do 7%. 
 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 101 - 

dovoljno da proizvede željenu reakciju u zoni sje

č

enja. 

Nešto praha hemijski reaguje sa vatrostalnim oksidima proizvedenim u rezu i 

pove

ć

ava njihovu te

č

ljivost. Preostala istopljena šljaka se ispire sa reakcione zone mlazom 

kiseonika. Svježe metalne površine se kontinualno izlažu mlazu kiseonika. Za postupak se 
primjenjuje prah željeza i smješa metalnih prahova, kao što su željezo i aluminijum. 

Rezanje 

č

elika otpornih na oksidaciju metodom praha se može izvesti približno istim 

brzinama kao kiseoni

č

no rezanje ugljeni

č

nog 

č

elika ekvivalentne debljine. Protok kiseonika 

za rezanje mora biti blago viši kod postupka sa prahom.  

 
 

3.1.5    Rezanje pomo

ć

u topitelja 

          

 Proces je primarno namijenjen za rezanje ner

đ

aju

ć

eg 

č

elika. Topitelj je prilago

đ

en 

da reaguje sa oksidima legiraju

ć

ih elemenata, kao što je Cr i Ni, da proizvede jedinjenja sa 

ta

č

kama topljenja bliskim temperaturama topljenja željeznih oksida. Zahtijeva se specijalna 

aparatura za ubacivanje topitelja u rez. Sa dodatkom topitelja, ner

đ

aju

ć

č

elici se mogu rezati 

pri uniformnim lineranim brzinama bez oscilacije baklje. Brzine rezanja se primi

č

o

č

ekivanima za ekvivalnetne debljine ugljeni

č

nih 

č

elika. Veli

č

ine vrha mlaznice 

ć

e biti ve

ć

i protok režu

ć

eg kiseonika 

ć

e biti nešto ve

ć

i nego za ugljeni

č

ni 

č

elik. 

 
 
 

3.1.6   Specijalne tehnike gasnog rezanja 

Specijalne tehnike se prvenstveno odnose na rezanje debelih plo

č

a (preko 300 mm deb-

ljine), naslaganih limova, žlijebljenje i podvodno rezanje. Osnovni problemi pri rezanju 
debelih limova su da se obezbijedi dovoljna koli

č

ina gasa i odgovaraju

ć

a oprema. Dovoljna 

koli

č

ina gasova (prvenstveno kiseonika) je neophodna da se ne bi prekinuo proces rezanja, 

jer je njegovo nastavljanje na debelim limovima izuzetno teško. Specijalnim gorionicima 
rezane su plo

č

e debljine do 1500 mm. 

Rezanje naslaganih limova se 

č

esto koristi da bi se uštedilo vrijeme i gasovi, sl. 117. 

Kako potrošnja kiseonika nije proporcionalna debljini lima, to je o

č

igledno mogu

ć

a zna

č

ajna 

ušteda istovremenim rezanjem više tanjih limova. Ova tehnika je ograni

č

ena na limove tanje 

od 13 mm, jer je deblje limove  teško fiksirati. Rezanje naslaganih limova se tako

đ

e koristi 

za vrlo tanke limove koji pojedina

č

no ne mogu da se režu. Ukupna debljina naslaganih 

limova ograni

č

ena je zadanom tolerancijom rezanja. Za prakti

č

ne svrhe ukupna debljina 

naslaganih limova ne treba da prije

đ

e 150 mm. Ako je ukupna debljina  mala, onda može da 

se koristi dodatna plo

č

a koja se postavlja odozgo i 

č

ija je uloga da sprije

č

i vitoperenje i 

omogu

ć

i dobar po

č

etak rezanja.  

Pri rezanju naslaganih limova javljaju se dva osnovna problema. Prvi od njih je vezan 

za po

č

etak rezanja, a drugi za održavanje procesa rezanja. Da bi se obezbedio dobar po

č

etak 

rezanja koristi se nekoliko tehnika, od kojih je najjednostavnija slaganje limova sa 
smicanjem po

č

etka, tako da rezanje po

č

inje od gornjeg lima i prenosi se postepeno kroz sve 

limove. Održavanje procesa rezanja može da bude ugroženo slojevima vazduha izme

đ

limova. Jedna od mogu

ć

nosti da se sprije

č

i uticaj vazduha na proces rezanja je koriš

ć

enje 

mlaznice za velike brzine strujanja. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 102 - 

 

Slika 117. Rezanje naslaganih limova 

        Izrada žljebova (priprema za zavarivanje) je 

č

esta primjena gasnog rezanja, po-

sebno kod debljih limova. Za ovaj posao se koriste standardni gorionici, a radi se po pravilu 
mehanizovano, sl. 118.  

Položaji gorionika za tri naj

č

ć

a oblika žlijeba (V, X i dvostruko Y) su prikazani na sl. 

119. Veli

č

ine ozna

č

ene sa A i B, koje definišu položaj gorionika, zavise od debljine plo

č

e, 

veli

č

ine mlaznice i brzine rezanja. Usljed pogrešno odabranih položaja gorionika nastaju 

zna

č

ajne greške u izradi žljebova. Održavanje položaja je podjednako zna

č

ajno pa se za 

izradu žljebova po pravilu koriste mašine, odnosno mehanizovano rezanje. 

Za podvodno rezanje se koristi modifikovana konstrukcija gorionika sa dodatnim ka-

nalom za vazduh pod pritiskom, sl. 120. Uloga vazduha je da izoluje mjesto rezanja od 
okolne vode, 

č

ime se obezbje

đ

uju radni uslovi kao kod obi

č

nog gasnog rezanja, i da 

stabilizuje acetilenski plamen za predgrijavanje. Gorionik za podvodno rezanje može da ima 
i dodatne ure

đ

aje za formiranje mjehura vazduha i fiksiranje radnog položaja. 

 
 

 

Slika 118. Mehanizovana izrada žlijeba 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 104 - 

a) 

 

b) 

 

c) 

    

d) 

 

e) 

 

f) 

 

g) 

 

h) 

 

 

Slika 121. Greške rezanja: a) nedovoljno predgrijavanje i brzina rezanja, b) preduga

č

ak 

plamen predgrijavanja, c) nedovoljan pritisak kiseonika, d) previsok pritisak kiseonika i mali 

otvor mlaznice, e) nedovoljna brzina rezanja, f) prevelika brzina rezanja, g) promjenljiva 

brzina rezanja, h) loše nastavljanje 

[8]

 

 

3.2  ELEKTROLU

Č

NO REZANJE 

 Elektrolu

č

no rezanje

 

se zasniva na topljenju metala i oduvavanju rastopa iz žlijeba, 

pomo

ć

u kiseonika ili vazduha pod pritiskom. Kako je temperatura luka dovoljna za topljenje 

svih komercijalnih metala to ovaj postupak ima manje ograni

č

enja od gasnog rezanja u 

pogledu primjenljivosti na razli

č

ite materijale. Postoji više varijanti elektrolu

č

nog rezanja, a 

naj

č

ć

e se koriste grafitne ili šuplje elektrode.  

 Elektrolu

č

no rezanje i žlijebljenje

 

šupljom elektrodom kroz koju struji kiseonik (OXY-

ARC postupak) koristi toplotu luka za topljenje metala i kiseonik pod pritiskom za njegovo 
oduvavanje i djelimi

č

no sagorijevanje. Postupak je jeftin i jednostavan i može da se primjeni 

na sve vrste 

č

elika, sivi liv i legure obojenih metala, a naj

č

ć

e se koristi za popravke 

ošte

ć

enih djelova. Površina reza  nije dovoljno kvalitetna, pa je za odgovornije primjene 

neophodna naknadna mašinska obrada.   

Elektrolu

č

no rezanje i žlijebljenje grafitnom elektrodom (ARC-AIR postupak) koristi 

toplotu luka za topljenje metala i vazduh koji struji kroz dvije rupice na drža

č

u elektrode za 

njegovo oduvavanje. Kao u prethodnom slu

č

aju postupak je jednostavan i jeftin, ali je kvalitet 

površine rezanja loš. Osnovnu primjenu ovaj postupak ima za žlijebljenje u slu

č

ajevima kada 

uobi

č

ajene tehnike ne mogu da se primjene. Primjeri primjene ARC-AIR postupka na izradu 

U i dvostrukog U žlijeba su dati na sl. 122, a primjena na žlijebljenje korjena zavara (4 
razli

č

ita položaja) na sl. 123. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 105 - 

 

Slika 122. Izrada U žlijeba ARC-AIR postupkom 

 

          a)

 

 

 
    

b)

 

c)

         d) 

   

 

Slika 123. Žlebljenje ARC-AIR postupkom u razli

č

itim položajima: 

 a) vertikalni; b) nadglavni; c) horizontalni; d) horizontalno vertikalni 

 

3.3  REZANJE PLAZMOM 

 

      Rezanje  lukom  plazme  veoma  je  sli

č

no postupku zavarivanja plazmom, razlika  je u 

konstrukcij glave gorionika za rezanje i dosta višem  naponu struje. 

 Pri 

rezanju 

plazmom

 

visoka temperatura luka plazme topi radni predmet, a rastop se 

oduvava iz reza kineti

č

kom energijom gasa, koji izlazi iz mlaznice. Za rezanje se naj

č

ć

koristi plazmatron sa prenosivim lukom, kojim mogu da se režu svi elektroprovodni 
materijali. Plazmatron sa neprenosivim lukom, koristi se za rezanje predmeta malih debljina 
(ispod 1 mm) i materijala koji nisu elektroprovodni (npr. keramika). U svakom slu

č

aju 

koristi se elektroda od legure volframa.  
Do sada je razvijeno više razli

č

itih postupaka plazma rezanja, kao što je   koriš

ć

enje vazduha 

pod pritiskom kao gasa za plazmu, koriš

ć

enje dva nezavisna gasa jedan kao radni, a drugi 

kao zaštitni (sl. 124 a), ubrizgavanje vode radi efikasnijeg sužavanja luka (sl. 124 b). Za 
rezanje se naj

č

ć

e koriste slede

ć

i plazma gasovi: 

a) Smješa Ar i H

2

 u odnosu 60:40%, 

č

ije su glavne odlike velika snaga rezanja zbog velike 

toplotne provodljivosti H

2

, paralelnost reza i blago povišene brazde reza, 

b) Smeša Ar, H

2

 i N

2

 u odnosu 60:20:20%, gde dodatak N

2

 smanjuje hrapavost reznih 

površina, ali pri tome brazde zaostaju, a površine reza nisu metalno 

č

iste, 

c) Smeša Ar i N

u odnosu 50:50%, koja omogu

ć

ava ve

ć

e brzine rezanja.  

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 107 - 

      Na mašinama  je uobi

č

ajeno da se gorionici za rezanje plazmom montiraju zajedno 

sa oksigasnim gorionicima, što omogu

ć

ava brz prelaz  sa oksigasnog rezanja na rezanje 

plazmom i obrnuto, u zavisnosti od toga da li se reže željezni ili neželjezni materijal, 
odnosno, debeli ili tanki materijal. 

 3.3.2  Izvori struje za rezanje plazmom

       

  Izvori struje za rezanje plazmom su posebno konstruisane jedinice sa vrijednoš

ć

napona praznog hoda u opsegu od 120-400 V (u odnosu na 70-85 V najviše za izvore struje 
namijenjene zavarivanju lukom). Izbor izvora struje vrši se na osnovu konstrukcije gorionika 
plazme koji 

ć

e se koristiti, vrste i debljine komada koji 

ć

e se rezati i opsega brzine rezanja.     

        Koriste se mašine jednosmerne struje koje se karakterišu konstantnom strujom sa 

strmopadaju

ć

im naponom. 

         Postupak rezanja plazmom odvija se pri direktnom polaritetu jednosmjerne struje, 

sa elektrodom priklju

č

enom na negativni pol kao i sa suženim, prenosivim lukom. Pri težim 

uslovima rezanja zahtijeva se visoka vrijednost napona praznog hoda od 400 V za 
prorezivanje materijala debljine 50 mm. Oprema za ru

č

no rezanje plazmom, niske struje, 

koristi visoku vrijednost  napona praznog hoda od 120-200 V. Ovako visoki naponi 
zahtijevaju stalnu pažnju rukovaoca opremom. Izlazna struja iz izvora struje za luk plazme 
može se kretati od 10-1000 A, u zavisnosti od materijala koji 

ć

e se rezati, njegove debljine i 

brzine rezanja. Ovi izvori struje tako

đ

ć

e imati kola za pomo

ć

ni luk i uspostavljanje luka 

pomo

ć

u VF generatora. 

 

 
3.3.3  Modifikacije postupka rezanja plazmom

     

 Nekoliko varijanti postupka rezanjem plazmom se koristi za poboljšavanje kvaliteta 

rezova. One su uopšteno primjenljive za materijale u opsegu debljina od 3 do 40 mm. 
Pomo

ć

na zaštita, u obliku gasa ili vode, takode se koristi za poboljšavanje kvaliteta rezova.   

 

 

 

   

Rezanje dvostrukim protokom plazme

       

Kod rezanja dvostrukim protokom plazme obezbje

đ

en je omota

č

 od drugog gasa oko 

luka plazme, kao što je prikazano na sl. 125. Obi

č

no je gas za obrazovanje plazme azot. Izbor 

zaštitnog gasa se vrši na osnovu materijala koji 

ć

e se rezati. Za meki 

č

elik on može biti 

ugljendioksid ili vazduh a brzine rezanja bi

ć

e malo više nego one za uobi

č

ajeno rezanje lukom 

plazme, ali kvalitet rezanja nije zadovoljavaju

ć

i za sve primjene. Ugljendioksid se 

č

esto koristi 

za zaštitu ner

đ

aju

ć

ih 

č

elika. Smeše zaštitnih gasova argon-vodonik se koriste za aluminijum. 

         Rezanje plazmom u zaštiti vode

      

 

 Ova tehnika je sli

č

na rezanju dvostrukim protokom plazme. Voda se koristi umjesto 

pomo

ć

nog zaštitnog gasa. Izgled reza i radni vijek mlaznice poboljšavaju se koriš

ć

enjem vode 

kao pomo

ć

ne zaštite. Upravnost reza i brzina rezanja zna

č

ajno se ne poboljšavaju u odnosu na 

uobi

č

ajeno rezanje plazmom. 

 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 108 - 

 

Sl. 125    Rezanje dvostrukim protokom plazme. 

       
  

Rezanje plazmom sa injektiranjem vode

      

 Pri ovoj modifikaciji rezanja plazmom koristi se simetri

č

no udaraju

ć

i mlaz vode u 

blizini sužavaju

ć

eg otvora mlaznice za dalje sužavanje „plamena" plazme. Osnovni 

mehanizam rada je prikazan na sl. 126. Mlaz vode takode štiti plazmu od turbulentnog 
miješanja sa okolnom atmosferom. Kraj mlaznice može se izraditi od keramike, 

č

ime se 

potpomaže spre

č

avanje „udvostru

č

avanja luka". Udvostru

č

avanje luka nastaje kad luk 

preska

č

e od elektrode na mlaznicu a zatim na komad, obi

č

no razaraju

ć

i mlaznicu. Vodom 

sužena plazma proizvodi uski, oštro oblikovani rez pri brzinama iznad onih za uobi

č

ajno 

rezanje plazmom. Budu

ć

i da pretežna koli

č

ina vode izlazi iz mlaznice kao te

č

na raspršena 

struja to ona hladi ivice proreza, proizvode

ć

i oštre uglove. Kad se gas za obrazovanje plazme i 

voda injektuju tangencionalno, plazma-gas se vrtloži kad se pojavi iz mlaznice i mlaza vode. 
Ovo proizvodi upravne površine visokog kvaliteta na jednoj strani proreza. Druga strana 
proreza je zakošena. Pri koriš

ć

enju profilnog rezanja, smjer napredovanja gorionika mora se 

izabrati da proizvodi upravan rez na dijelu, a zakošeni rez na otpatku. 

 
 

 

S1. 126.  Rezanje lukom plazme sa injektiranjem vode.  

 

 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 110 - 

Napomena: Nemojte dopustiti da gorionik dodirne radni komad.

 

Ne smije se dopustiti da sužavaju

ć

a mlaznica gorionika dodirne komad. To bi 

prouzrokovalo ošte

ć

enje mlaznice. Isto tako, do ošte

ć

enja može do

ć

i ako luk bude prelazio od 

elektrode na tijelo mlaznice a zatim na komad (udvostru

č

avanje luka) prije nego od 

elektrode na komad. Konstrukcijama režu

ć

ih gorionika obi

č

no se svode na minimum 

problemi udvostru

č

avanja luka putem izolacije ili usjecanjem žljebova u mlaznici. 

3.3.6   Kvalitet reza

 

           Faktori  koji  odre

đ

uju kvalitet rezanja plazmom su glatko

ć

a povišine, širina proreza, 

paralelnost stranica reza, šljaka ili troska koja se obrazuje na donjoj ivici stranice reza, 
upravnost reza i oštrina gornje ivice. Ovi faktori su odre

đ

eni vrstom materijala koji se reže, 

konstrukcijom opreme i njenim podešavanjem. 

       Uopšteno,  visokokvalitetni  rezovi  se  dobijaju pri srednjoj snazi i niskim brzinama 

rezanja. Medutim, niska brzina rezanja ugrožava ekonomske pokazatelje. Zbog toga, ono što 
predstavlja zahtijevani kvalitet reza, treba definisati prije primjene postupka. 

     Rezovi plazmom na limovima debljine do 75 mm mogu imati glatko

ć

u površine veoma 

sli

č

nu onoj koja se dobija oksigasnim rezanjem. Skoro ne postoji oksidacija površine pri 

koriš

ć

enju moderne automatske opreme koja koristi injektiranje vode ili zaštitu vodom. Na 

debljim limovima, manje brzine napredovanja proizvode grublju završnu površinu.  

Napomena: Širine proreza za rezanje plazmom su 1,5 do 2 puta ve

ć

e nego širine 

proreza pri oksigasnom plamenom rezanju. 

          Širine proreza rezova plazmom su 1,5 do 2 puta ve

ć

e u odnosu na oksigasne rezove na 

limovima debljine do 50 mm. Npr., tipi

č

na širina proreza na nerdaju

ć

em 

č

eliku debljine 25 

mm je približno 4,8 mm u odnosu na prorez od 3,2 mm pri oksigasnom rezanju. Širina proreza 
raste sa debljinom lima pri koriš

ć

enju rezanja plazmom, baš kao pri drugim postupcima 

rezanja. Rez plazmom na ner

đ

aju

ć

em 

č

eliku debljine 180 mm izra

đ

en pri 100 mm/min ima 

širinu proreza od 29 mm. 

  Mlaz plazme nastoji da odstrani više metala sa gornjeg dijela proreza nego sa donjeg 

dijela. Zbog ovoga, tipi

č

an zahvatni ugao reza 

č

elika debljine 25 mm je 4 do 6° od potpuno 

paralelnih ivica reza. Ovo zakošenje nastaje na jednoj strani reza kad se koristi vrtloženje 
plazma-gasa. Ugao zakošenja na obje strane reza teži da se pove

ć

a sa brzinom rezanja. 

  Šljaka (ili troska) je materijal koji se topi za vrijeme rezanja i prianja na donju ivicu 

stranica reza. Pomo

ć

u sadašnje automatske opreme, mogu se proizvoditi rezovi slobodni od 

šljake ili troske na aluminijumu i ner

đ

aju

ć

em 

č

eliku do debljine približno 80 mm. Kod 

ugljeni

č

nog 

č

elika, izbor brzine i struje je uticajniji na troskom koja teži da se obrazuje na 

ovom materijalu kad se pove

ć

a brzina rezanja.  Zaobljenje ivica nastaje kad se koristi 

prekomjerna snaga za rezanje date debljine lima, ili kad je bezbjedno rastojanje gorionika 
suviše veliko. Ono može tako

đ

e nastati pri rezanju velikom brzinom materijala debljine manje 

od 6 mm. 

 

 
 
 
 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 111 - 

 3.3.7  Plazma reza

č

ice 

 

  Najprostije  plazma  reza

č

ice su namjenjene za ru

č

no rezanje. Gas za dobijanje 

plazme kod ovih reza

č

ica je komprimirani zrak. Komprimirani zrak mora da bude suv i 

č

ist. 

Razli

č

ite reza

č

ice zahtijevaju odre

đ

eni pritisak i koli

č

inu komprimiranog zraka, što 

predstavlja podatke za karakteristike kompresora koji opslužuje reza

č

icu. Na slici 128. 

prikazan je izgled Varstroj-evog aparata za rezanje sa komprimiranim zrakom (A-70). Pored  
komprimiranog zraka, aparati nove generacije za dobijanje plazme koriste argon, vodonik, 
azot, kiseonik ili njihove mješavine. Ovi aparati su invertorskog tipa sa veoma širokim 
podru

č

jem podešavanja parametara tako da pored rezanja omogu

ć

avaju markiranje. Izgled 

jednog ovakvog aparata  (HI Focus 160 i) dat je na slici 129. 

 U tabelama 30. i 31. date su mogu

ć

nosti Varstrojevih aparata za rezanje sa 

komprimiranim zrakom i aparata koji koriste druge gasove.  

 
 
 

                                    

 

 

Sl. 128. Varstrojev aparat (A-70) za                            Sl. 129 Varstrojev aparat za plazma 
    rezanje sa komprimiranim zrakom                                         rezanje  (HI Focus 160 i)  
 

 

                  Tab.30.  Mogu

ć

nosti Varstrojevih aparata za rezanje sa  komprimiranim zrakom 

            

 

 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 113 - 

   

       

 

               Sl. 130. Varstrojeva portalna CNC  reza

č

ica  „VARCUT L2 ST“ 

 

 

     

Sl. 131. Pregled naj

č

ć

e koriš

ć

enih oblika instalisanih na Varstrojevim reza

č

icama 

 

 

Sl. 132. Tabla upravlja

č

ke jedinice „BURNY 

             Phantom ST“ sa 10,4“ monitorom 

 
           Standardna 

oprema 

na 

„VERCUT L2 ST“ reza

č

ici 

omogu

ć

ava uvoz razli

č

itih CAD 

datoteka (DXF, IGS, PLT, ...) što 
zna

č

i da mašina može odrezati željeni 

oblik bez direktne pripreme 
programa. U dodatnu opremu na ovoj 
reza

č

ici spada : softer za 

programiranje „ZEVS RX“, modul za 
automatsko krojenje, laserski 
pokaziva

č

 pozicije, sušionik vazduha 

i filterski sistem za odsisavanje 
gasova nastalih rezanjem. 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 114 - 

         Pored  „VARCUT  L2  ST“  reza

č

ica koje su standardno opremljene jednim plazma 

gorionikom, Varstroj proizvodi reza

č

ice sa instalisanim gorionicima za plazmu i oksigasni 

plamen (autogeno rezanje). Ovakve reza

č

ice imaju mogu

ć

nost rezanja ve

ć

ih debljina, do 300 

mm. 

Č

eli

č

ni limovi ve

ć

ih debljina režu se oksigasnim plamenom, dok se manje debljine i 

neželjezni materijali režu plazmom uz znatno ve

ć

e brzine od oksigasnog plamena. Na slici 

133. dat je izgled Varstrojeve CNC reza

č

ice „VARCUT S.P2N/B10“  

č

ije su standardne 

dimenzije stola do 3000 x 6000 mm uz mogu

ć

nost produživanja uzdužne pruge.   

 

          

 

                      Sl. 133. Varstrojeva portalna CNC  reza

č

ica „VARCUT  S.P2N/ B10“ 

 
         Reza

č

ica „VARCUT S.P2N/B10“  opremljena je upravlja

č

kom jedinicom „BURNY 10 

LCD Plus“ sa 15“ monitorom , upravlja

č

ki procesor radi na frekvenciji 2GHz, operativni 

sistem je WINDOWS XP. Primjer projektovanog dijela prikazanog na monitoru dat je na 
slici 134. Nakon definisanja oblika i dimenzija odre

đ

uje se položaj elementa na tabli, 

odnosno optimalan raspored koji daje najve

ć

e iskoriš

ć

enje lima.  

        

   

  

       Portalne reza

č

ice opremljene su ure

đ

ajima za regulaciju visine gorionika. Izvedbe ovih 

ure

đ

aja su razli

č

ite. Najprostiji je kontaktni ure

đ

aj sa pneumatskim podizanjem/spuštanjem 

 

Slika 134. Primjer projektovanog dijela    

             prikazanog na monitoru reza

č

ice 

background image

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 116 - 

          

a)

 

b) 

Sl. 135. Vo

đ

enje gorionika po vertikali, a) senzorsko (bez kontakta), b) kontaktno. 

 

 
 

 

 

 

3.4     REZANJE LASEROM

 

 Rezanje laserom se tako

đ

e zasniva na velikoj gustini snage ovog postupka, usljed 

č

ega 

se materijal koji se sije

č

e veoma brzo dovodi na potrebnu temperaturu kod laserskog rezanja 

topljenjem, ili na temperaturu isparavanja kod laserskog rezanja sublimacijom. Za rezanje u 
industrijskim uslovima naj

č

ć

e se koristi CO

2

 laser, sl. 136. Pomo

ć

u sistema so

č

iva i ogledala 

laserski zrak (svjetlosni snop) se dovodi do rezne glave u kojoj se so

č

ivom fokusira na gornjoj 

površini lima. Laserski zraci kod CO

2

 lasera za rezanja imaju pre

č

nik od 0,1-0,01 mm, što je 

ujedno i širina reza. Usljed velike gustine snage i brzine, rezanje CO

2

 laserom je ekonomi

č

no, 

uz visok kvalitet reznih površina i minimalne deformacije.  

 

 

Slika 136. Šematski prikaz primjene CO

2

 lasera za sje

č

enje materijala 

SAOBRA

Ć

AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ

                                                               

.

 

                                                                   

                                                           - 117 - 

Literatura: 

 
 
 
 
 

1. Aleksa Blagojevi

ć

  ...............................ZAVARIVANJE, „Glas“-Banjaluka, 

                                                                   1990. god. 
2. Aleksa Blagojevi

ć

    Omer Paši

ć

 ...........................................ZAVARIVANJE, LEMLJENJE , 

                                                                   LIJEPLJENJE, Mostar, 1991. god. 
 
3. Sadin Zalihi

ć

  .......................................ZAVARIVANJE I SRODNI 

                                                                   POSTUPCI, Sarajevo, 1998. god. 
 
4.  Bogoljub Baji

ć

    Darko Baji

ć

  .........................................SUŠTINA I TEHNIKA POSTUPKA  

                                                                   ELEKTROLU

Č

NOG ZAVARIVANJA  

                                                                   TOPLJENJEM METALA I NJIHOVIH   
                                                                    LEGURA, Podgorica, 2005. god. 
 
5.  Dave Smith   ........................................VEŠTINA I TEHNOLOGIJA    
                                                                   ZAVARIVANJA (prevod), Para

ć

in, 

                                                                   1987. god. 
 
6.  Zbornik sa me

đ

unarodnog  

     savjetovanja   ....................................... POSTUPCI ZAVARIVANJA, 
                                                                    Sarajevo, mart 1989. god. 
 
7.  Zbornik sa me

đ

unarodnog 

     savjetovanja   .......................................NORME I NJIHOVA PRIMJENA U    
                                                                   ZAVARIVANJU, Rovinj, septembar 
                                                                   2000. god. 
 
8.  Aleksandar Sedmak   ...........................ZAVARIVA

Č

KI ZBORNIK,  

                                                                   Izdanje na CD, Beograd 2002. god. 
 
9. Varstroj, Lendava, Slovenija  ................ KATALOG PROIZVODA 
                                                                     Izdanje za 2008. godinu. 

                                                        

 

 

 

Želiš da pročitaš svih 113 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti