Prirucnik za zavarivace – Milan Milotic
Mr Milan Miloti
ć
, dipl.inž.
PRIRU
Č
NIK ZA ZAVARIVA
Č
E
2. Dopunjeno izdanje
Gasno zavarivanje
REL
MIG/MAG
WIG (TIG)
Autogeno i plazma rezanje
Doboj, 2008. godine
Recenzenti: Prof. dr Aleksa Blagojevi
ć
,
Prof. dr Perica Gojkovi
ć
.
Lektor: Milenko
Đ
ukanovi
ć
, profesor.
Naslovna strana: Jauševac Goran, dipl. inž.
Izdava
č
: SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ
Tiraž: 800 primjeraka
CIP –
Каталогизација
у
публикацији
Народна
и
универзитетска
библиотека
Републике
Српске
,
Бања
Лука
621 . 791 . 5 ( 035 )
621 . 791 . 94 ( 035 )
МИЛОТИЋ
,
Милан
Priru
č
nik za zavariva
č
e / Milan Miloti
ć
. – 2.
dopunjeno izd. – Doboj : Saobra
ć
ajni fakultet,
2008 . – 107 str . ; ilustr . ; 30 cm
Tiraž 800 . – Bibliografija : str . 117 . – Sadržaj sa
nasl . str . ; Gasno zavarivanje ; REL ; MIG/ MAG ;
WIG (TIG) ; Autogeno i plazma rezanje .
ISBN 978-99955-36-06-0
COBISS . BH-ID 769816

SADRŽAJ: Strana
Predgovor ........................................................................................... 9
1.
OSNOVNI POJMOVI U ZAVARIVANJU ..................................................... 11
1.1 Ozna
č
avanje i predstavljanje zavarenih spojeva na crtežu ............................... 14
2. POSTUPCI
ZAVARIVANJA
.......................................................................... 19
2.1
GASNO ZAVARIVANJE (311) ...................................................................... 19
2.1.1 Aparatura
za
zavarivanje .................................................................................. 19
2.1.2
Primjena postupka ............................................................................................ 22
2.1.3
Dodatni materijali i topitelji ............................................................................. 24
2.1.4
Tehnologija gasnog zavarivanja ....................................................................... 25
2.1.5
Izbor parametara zavarivanja ............................................................................. 27
2.1.6
Podešavanje plamena acetilena ......................................................................... 28
2.1.7
Podešavanje plamena za rezanje MAPP gasom ............................................... 30
2.2
SPECIJALNI GASNO-PLAMENI POSTUPCI ............................................... 33
2.3
E (REL) POSTUPAK- RU
Č
NO ELEKTROLU
Č
NO
ZAVARIVANJE OBLOŽENOM ELEKTRODOM (111) ................................ 35
2.3.1
Primjena postupka ............................................................................................ 35
2.3.2
Obložene elektrode za E postupak .................................................................... 36
2.3.2.1 Ozna
č
avanje elektroda ....................................................................................... 37
2.3.2.2
Č
uvanje i skladištenje elektroda ....................................................................... 43
2.3.3 Izvo
đ
enje spoja ................................................................................................. 43
2.3.4
Vrste i izvori struje, ure
đ
aji i oprema za E postupak ........................................ 45
2.3.5
Tehnologija zavarivanja ................................................................................... 48
2.3.5.1 Tehnika
zavarivanja
........................................................................................... 51
2.4.
MAG/MIG POSTUPAK- ELEKTROLU
Č
NO ZAVARIVANJE
TOPLJIVOM ELEKTRODNOM ŽICOM U ZAŠTITI GASA ....................... 53
2.4.1
Prenos dodatnog materijala ............................................................................... 54
2.4.2
Zaštitni gasovi ................................................................................................... 57
2.4.3
Žica za zavarivanje ........................................................................................... 59
2.4.4
Izvori struje i ure
đ
aji za zavarivanje ..................................................................59
2.4.5
Tehnologija zavarivanja ....................................................................................63
2.4.6
Tehnika zavarivanja ..........................................................................................66
2.5
TIG POSTUPAK- ELEKTROLU
Č
NO ZAVARIVANJE
NETOPLJIVOM ELEKTRODOM U ZAŠTITI INERTNOG GASA ...................71
2.5.1
Vrste izvora struje .............................................................................................72
2.5.2
Netopljive elektrode ..........................................................................................74
2.5.3
Dodatni materijal- žica za zavarivanje ..............................................................76
2.5.4
Zaštitni gasovi i mlaznice ..................................................................................76
2.5.5 Ure
đ
aj za zavarivanje ........................................................................................78
2.5.6
Tehnologija zavarivanja ....................................................................................79
2.5.7 Tehnika
zavarivanja
...........................................................................................81
2.5.8
Zaštita korijenog prolaza ...................................................................................83
2.5.9
Modifikovane varijante TIG zavarivanja ..........................................................85
2.5.10
Podešavanje aparata za TIG postupak ...............................................................87
2.6 ZAVARIVANJE
PLAZMOM
...........................................................................90
2.6.1
Tehnika zavarivanja plazmom ............................................................................92
3. TERMI
Č
KO REZANJE (PRIPREMA IVICA ŽLIJEBA) ................................93
3.1
Gasno rezanje ....................................................................................................93
3.1.1 Ure
đ
aj za gasno rezanje .....................................................................................94
3.1.2
Tehnologija gasnog rezanja ...............................................................................97
3.1.3
Rezanje pojedinih materijala .............................................................................98
3.1.4
Rezanje metalnim prahom ...............................................................................100
3.1.5 Rezanje
pomo
ć
u topitelja ................................................................................101
3.1.6 Specijalne
tehnike
gasnog rezanja ...................................................................101
3.1.7
Greške pri gasnom rezanju ..............................................................................103
3.2 ELEKTROLU
Č
NO REZANJE .......................................................................104
3.3
REZANJE PLAZMOM ...................................................................................105
3.3.1 Primjena
postupka
............................................................................................106
3.3.2
Izvori struje za rezanje plazmom ......................................................................107

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-11-
1. OSNOVNI POJMOVI U ZAVARIVANJU
Zavarivanje je proces izrade nerazdvojivog spoja uspostavljanjem me
đ
uatomskih veza
izme
đ
u dijelova koji se zavaruju, pri kome se pojedina
č
no ili kombinovano koristi toplotna i
mehani
č
ka energija, a po potrebi i dodatni materijal. Postupci zavarivanja, koji se naj
č
eš
ć
e
koriste u praksi, zasnovani su na lokalnom zagrijevanju materijala iznad temperature
topljenja, kada zavareni spoj nastaje o
č
vrš
ć
avanjem (npr. elektrolu
č
no zavarivanje), ili na
lokalnom zagrijevanju materijala do temperature topljenja, kada zavareni spoj nastaje uz
dodatno djelovanje pritiska (npr. elektrootporno zavarivanje). Zavarivanjem je mogu
ć
e
spajanje metala sa metalom, nemetala sa nemetalom i metala sa nemetalom, ali se u
prakti
č
nom smislu podrazumijeva spajanje metala sa metalom.
Pod
zavarenim spojem
se podrazumijeva konstruktivna cjelina, sl. 1, koju
č
ine
os-
novni metal
(1) i
metal šava
, ili skra
ć
eno šav, kod koga se razlikuju lice šava (2), nali
č
je
šava (3), korijen šava (4) i ivica šava (8), sl. 1.a. Kod postupaka zavarivanja topljenjem šav
nastaje o
č
vrš
ć
avanjem istopljenog osnovnog i
dodatnog metala
ili samo osnovnog metala.
Dio osnovnog metala, koji se topi u procesu zavarivanja i ulazi u sastav metala šava, zove se
uvar (5),
č
ija je granica obilježena sa (6), sl. 1.a, a dubina sa (9), sl. 1.b.
Zona uticaja
toplote
(ZUT), ozna
č
ena sa (7) na sl. 1.a, je onaj dio osnovnog metala, koji je pod uticajem
zagrijavanja i hla
đ
enja pretrpio izvjesne strukturne promjene, ali ispod temperature
topljenja. Na sl. 1. prikazane su i osnovne dimenzije šava: širina (11), debljina (12) i nad-
višenje (10), i to za slu
č
aj su
č
eonog, sl. 1.b, i ugaonog spoja, sl. 1.c, kao i za navareni sloj,
sl. 1.d, kod koga je bitna i njegova debljina (13).
a)
b)
c)
d)
Slika 1. Osnovni elementi zavarenog spoja
Prije zavarivanja potrebno je pripremiti ivice osnovnog metala,
č
ime se dobija
žlijeb
za
zavarivanje,
č
iji su osnovni pojmovi definisani standardom, sl. 2. Naj
č
eš
ć
e koriš
ć
eni
žljebovi i izgledi odgovaraju
ć
ih šavova su dati u tab. 1.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-12-
Pripremljeni žlijeb u procesu zavarivanja topljenjem može da se ispuni u jednom ili u
više prolaza, ili u više slojeva, sl. 3, što prvenstveno zavisi od debljine osnovnog materijala.
Zavar
predstavlja dio metala šava, nastao u jednom prolazu ili sloju, sl. 3.
Slika 2. Osnovni elementi žlijeba
1 - stranica žlijeba
2 - korijen žlijeba
3 - oštri korjen žlijeba
4 - tupi korjen žlijeba
5 - razmak u korjenu žlijeba
6 - zatupljenje korjena žlijeba
7 - otvor žlijeba
8 - širina otvora žlijeba
9 - ugao otvora žlijeba
10 - ugao zakošenja žlijeba
Tabela 1. Oblici naj
č
eš
ć
e koriš
ć
enih žljebova i odgovaraju
ć
ih šavova
naziv
izgled žlijeba
izgled šava
naziv
izgled žlijeba
izgled šava
rubni
U
I
J
V
X
HV
K
Y
duplo U
a) jednoprolazni b) višeprolazni c) višeslojni
Slika 3. Vrste šavova

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-14-
a) su
č
eoni b) preklopni c) ivi
č
ni d) T spoj
Slika 6. Osnovne vrste zavarenih spojeva
a) horizontalni
b) horizontalno
vertikalni
c) vertikalni
d) nadglavni
Slika 7. Položaji zavarivanja
Pod
tehnologijom zavarivanja
podrazumjeva se skup operacija koje je potrebno iz-
vesti da bi se napravio zavareni spoj (izbor osnovnog i dodatnog materijala, priprema
osnovnog materijala, izbor postupka i parametara zavarivanja).
Pod
tehnikom zavarivanja
podrazumjevaju se na
č
ini izvo
đ
enja pojedinih operacija
(npr. tehnika zavarivanja unapred ili unazad).
1.1 Ozna
č
avanje i predstavljanje zavarenih spojeva na crtežu
Crtež zavarene konstrukcije mora da sadrži podatke potrebne za njenu izradu, kao što je
na
č
in pripreme žlijeba, geometrijske mere šava i tehnika zavarivanja. Da bi se ovi podaci
prikazali što jednostavnije definisani su na
č
in predstavljanja i oznake zavarenih spojeva,
koje se sastoje od grafi
č
ke i brojne oznake. Grafi
č
ka oznaka definiše pripremu žlijeba i
oblika šava, tab. 2, oblik spoljne površine, tab.3, vrste spojeva pri zavarivanju pritiskom,
tab. 4, dopunske radove na korjenom zavaru (žlijebljenje se ozna
č
ava udvojenim simbolom
oblika spoljne površine kod asimetri
č
nih žljebova ili sa dvije vertikalne crtice u sredini
simetri
č
nih žljebova) i kontinualnost šava pri zavarivanju topljenjem (neprekidni šavovi se
ozna
č
avaju horizontalnom crticom preko osnovnog simbola).
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-15-
Tabela 2. Oznake naj
č
eš
ć
e koriš
ć
enih žljebova i nazivi odgovaraju
ć
ih šavova
red.
br 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
oznaka
naziv šava rubni
I
V
HV
Y
U
J
X
K
duplo U ugaoni navar
Tabela 3. Oznake oblika spoljne površine šava
redni broj iz tab. 2
3 11
11
modifikovana oznaka
objašnjenje
oznaka obrade lica šava,
ako se obrada izvodi
ugaoni šav sa
ispup
č
enim licem
ugaoni šav sa
udubljenim licem
Tabela 4. Oznake pri zavarivanju pritiskom
oznaka
naziv spoja
su
č
eoni
zbijanjem
su
č
eoni
varni
č
enjem
ta
č
kasti bradavi
č
asti šavni
Grafi
č
ka oznaka za uproš
ć
eno prikazivanje zavarenih spojeva se ispisuje u blizini šava,
na prelomljenoj pokaznoj liniji ili ispod nje, sl. 8. Tako npr. oznaka na sl. 8a definiše
″
V
″
šav bez obrade lica, oznaka na sl. 8b neprekidni dvostrani ugaoni šav sa ravnim tjemenom,
gde je
a
debljina šava (sl. 4), a oznaka na sl. 8c isprekidani dvostrani nesimetri
č
ni ugaoni
šav sa ravnim tjemenom, gde je
l
dužina pojedinih šavova,
e
razmak izme
đ
u dva šava,
n
broj šavova i
a
debljina šava.
Broj
č
ana oznaka sadrži najbitnije podatke u zavisnosti od vrste spoja, oblika i kontinu-
alnosti šava, i po pravilu se sastoji od dva broja, odvojena crticom, prvi za kote presjeka
šava, a drugi za dužinu šava. Primjeri ozna
č
avanja neprekidnih spojeva su dati u tab. 6
(su
č
eoni), gde su prikazani jednostrani "I" spoj, dvostrani "X" spojevi (simetri
č
ni i nesi-
metri
č
ni), jednostrani udubljeni i dvostrani simetri
č
ni ravni spoj, a od isprekidanih spojeva
su prikazani su
č
eoni "I" i ugaoni "T" spoj. Kompletna oznaka zavarenog spoja još sadrži i
broj
č
anu oznaku postupka zavarivanja, u skladu sa podacima iz tab. 5.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-17-
Tabela 6.. Primeri ozna
č
avanja neprekidnih spojeva
skica opis
oznaka
jednostrani
″
I
″
spoj, debljine
3 mm, dužine šava 100 mm
3-100
simetri
č
ni
″
X
″
spoj, debljine
15 mm, dužine šava 100 mm
15-100
nesimetri
č
ni
″
X
″
spoj, debljine 17 mm
(jedan zavar 10 mm, drugi 7 mm), dužine
šava 100 mm
10+7-100
udubljeni spoj, presjeka 4 mm, dužine šava
100 mm
simetri
č
ni ravni
″
T
″
spoj, dužine krakova 6
mm, dužine šava 100 mm
su
č
eoni
″
I
″
spoj, debljine 5 mm, 3
zavara dužine 10 mm, korak 100 mm
ugaoni ravni
″
T
″
spoj, presjeka 4 mm,
4 zavara dužine 10 mm, korak 50 mm
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-18-

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-20-
višenom pritisku. Osim toga, boca se prethodno puni poroznom masom (naj
č
eš
ć
e drveni
ć
u-
mur ili mešavina uglja i infuzorijske zemlje) u koju se uliva aceton, a zatim rastvara
acetilen. Tako dobijena smeša može da se podvrgne pritisku od
15 bara
Bocama za acetilen i kiseonik smije da rukuje samo stru
č
no osposobljeno lice, tj.
lice koje posjeduje uvjerenje za rukovanje bocama. Greške pri rukovanju bocama sa tehni
č
-
kim gasovima pod pritiskom su naj
č
eš
ć
e uzrok nesre
ć
e sa veoma teškim posljedicama.
Stoga treba poštovati slede
ć
e preporuke:
0
Redovno treba kontrolisati da li iz boce isti
č
e gas premazivanjem sapunicom, a ne
vatrom.
0
Ako ventil boce popušta i posle pritezanja, takvu bocu treba odstraniti iz upotrebe i
skloniti je od vatre, elektromotora i drugih izvora toplote i varni
č
enja.
0
Svaku popravku ventila, otklanjanje bilo kog kvara i remont prepustiti ovlaš
ć
enim
licima. Prilikom rada sa bocama, one moraju da budu u vertikalnom položaju ili pod
nagibom od 45
°
,
č
ime se spre
č
ava isticanje acetona.
0
Zaostali pritisak u boci u zavisnosti od okolne temperature treba da bude 0,5 bara
(t<0
°
C), 1 bar (0<t<5
°
C),
2 bara (15<t<25
°
C)
ili 3 bara (25<t<35
°
C), da ne bi gubici
acetona iz boce prekomerno porasli.(na navedenim pritiscima boca se smatra prazna).
0
Ventil na boci acetilena smije da se otvara samo pomo
ć
u specijalnog klju
č
a.
0
Ako su boce bile na temperaturi ispod 10
°
C, moraju da se unesu dva sata prije upotrebe u
prostoriju gde je normalna temperatura.
0
Boce ne smiju da se pregriju, jer se pritisak zna
č
ajno pove
ć
ava.
0
Ventile kod boca treba otvarati polako da bi se izbjegli udarci gasova pod pritiskom u
priklju
č
ne ure
đ
aje.
0
Treba obratiti naro
č
itu pažnju da se bocom za kiseonik ne rukuje masnim rukama,
rukavicama ili alatom (u prisustvu kiseonika mast se zapaljuje).
Kako je radni pritisak znatno niži od pritiska u boci, boce je neophodno snabdjeti re-
dukcionim ventilima za kiseonik i za acetilen, sl. 9. Oba redukciona ventila imaju po dva
manometra, jedan za pritisak u boci, drugi za radni pritisak. Princip rada redukcionih ventila
je isti, a jedina konstruktivna razlika je u na
č
inu vezivanja za bocu - kod kiseonika
vezivanje je preko navrtke, a kod acetilena preko uzengije - što isklju
č
uje mogu
ć
nost pog-
rešnog vezivanja. Osim toga, razlika je i u opsegu mjerenja
- kod kiseonika manometri su
do 300 bara
(pritisak u boci), odnosno 16 bara (radni pritisak),
a kod acetilena do 40 bara
,
odnosno 2,5 bara radni pritisak.
Posebnu pažnju treba obratiti na rukovanje redukcionim ventilom za kiseonik. Kako
dodir kiseonika sa maš
ć
u, uljem ili nekom sli
č
nom materijom može da izazove eksplozivno
paljenje, zabranjeno je rukovanje redukcionim ventilom za kiseonik masnim ili prljavim
rukavicama. Osim toga za ovaj ventil je
karakteristi
č
na pojava zale
đ
ivanja
usljed razlike
pritisaka na ulasku i izlasku i odgovaraju
ć
eg pada temperature. Da bi se ovo sprije
č
ilo treba
koristiti što
č
istiji kiseonik, ugraditi grija
č
prije ventila ili koristiti ventil sa dvostepenom
redukcijom pritiska.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-21-
a) za kiseonik
b) za acetilen
Slika 9. Redukcioni ventili
Osim redukcionih ventila koriste se i tzv. suvi ventili, koji se postavljaju izme
đ
u reduk-
cionih ventila i gorionika, sl. 10. Princip rada suvog ventila je slede
ć
i
:
kroz gumeno crevo
doti
č
e gas u cijevni nastavak (2) ventila i otvara nepovratni ventil (4), proti
č
e kroz ventil u
unutrašnjost poroznog uloška (5), zatim kroz njegov porozni zid u sredinu uloška, a otuda u
nastavak (3) i u gorionik. U slu
č
aju eksplozije povratni udar plamena stiže do komore
izme
đ
u zida cijevi ventila (1) i uloška (5) i tu se gasi, jer se pri prolasku kroz porozni uložak
ohladi ispod temperature paljenja mješavine gasova. Pove
ć
ani pritisak od eksplozije gotovo
trenutno zatvara nepovratni ventil.
Slika 10. Šematski prikaz suvog ventila
U gorionicima se dobijaju potrebne smješe kiseonika i acetilena, pri
č
emu se zahtijeva
stabilan plamen odre
đ
enog oblika i toplotne mo
ć
i. Osnovni dijelovi gorionika prikazani su
na sl. 11. Koristi se više tipova gorionika koji se dijele prema pritisku napajanja (gorionik
niskog i visokog pritiska) i prema regulaciji protoka (gorionik stalnog i višestrukog
protoka).
Slika 11. Gorionik - šematski prikaz

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-23-
pokretljivost i relativno jednostavno rukovanje. S druge strane, koli
č
ina i koncentracija top-
lote je manja nego kod ostalih postupaka zavarivanja, pa je za gasno zavarivanje karakteris-
ti
č
no duže vrijeme zagrijavanja i hla
đ
enja, usljed
č
ega su strukturne promjene u ZUT (zoni
uticaja toplote) izraženije i nepovoljnije. Shodno tome, ovaj postupak je pogodan jedino za
zavarivanje tankih limova i cijevi, posebno manjeg pre
č
nika, kao i za njihovo reparaturno
zavarivanje. Plamen gasa se tako
đ
e koristi za rezanje, lemljenje, navarivanje, pred-
grijavanje, termi
č
ku obradu i jednostavnije operacije oblikovanja, kao što su savijanje i
ispravljanje.
Zavisno od odnosa acetilena i kiseonika, razlikuju se
redukuju
ć
i
(manjak kiseonika),
neutralni
(potpuno sagorijevanje) i
oksidišu
ć
i plamen
(višak kiseonika). Iako je teorijski
smješa kiseonika i acetilena kod neutralnog plamena 1:1, u praksi se pod neutralnim plame-
nom podrazumjeva smješa O
2
:C
2
H
2
=(1,1
÷
1,2):1. Višak kiseonika se troši na sagorijevanje
okolnih gasova. Kod neutralnog plamena uo
č
ljive su tri razli
č
ite zone, sl. 12:
·
Jezgro
oblika konusa ili cilindra (zavisno od na
č
ina isticanja gasova), u kojem se odvija
dio primarnog sagorijevanja. Pri tome sagorijeva manji dio smješe gasova, dok se ve
ć
i dio
razlaže na ugljenik i vodonik. Oslobo
đ
ena koli
č
ina toplote zagrijava slobodni ugljenik
stvaraju
ć
i svijetli omota
č
jezgra, šta daje utisak jarko bijele boje.
·
Srednja zona
,
oblika klina, gde se odvija ostatak primarnog sagorijevanja, a po
č
inje i se-
kundarno sagorijevanje, odnosno oksidacija 2CO i H
2
kiseonikom iz vazduha. U ovoj zoni
se postiže najviša temperatura plamena (do 3100
°
C, sl. 12a), na 4
÷
6 mm od vrha jezgra, pa
se ona koristi za zavarivanje. Stoga se srednja zona zove i zona zavarivanja.
·
Omota
č
plamena, u kojem se odvija sekundarno sagorijevanje na ra
č
un kiseonika iz vaz-
duha. Temperatura u zoni sekundarnog sagorijevanja je znatno niža od maksimalne, Boja
u ovoj zoni prelazi od plavo-ljubi
č
aste boje u sredini do žuto-narandžaste na krajevima.
a) oksidišu
ć
i
b) neutralni
c) redukuju
ć
i
Slika 12. Šematski izgled plamena (a - oksidišu
ć
i, b - neutralni, c - redukuju
ć
i) [8]
Stoga je veoma važno održavanje propisanog rastojanja izme
đ
u jezgra i površine
radnog komada (3
÷
5 mm), jer ina
č
e nastaju slede
ć
e greške:
- ako je jezgro suviše blizu rastopljenog metala dobija se oksidirani tvrdi sloj;
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-24-
- ako je jezgro suviše udaljeno, provarivanje je otežano, a pojava gasnih mjehurova
č
esta.
Neutralan plamen
se koristi za zavarivanje
č
elika, bakra, nikla i njegovih legura,
bronze i olova.
Redukuju
ć
i
plamen
se primjenjuje kada se traži porast ugljenika u zavaru
kao npr. kod zavarivanja sivog liva, kao i za zavarivanje aluminijuma i njegovih legura,
legura magnezijuma i navarivanja tvrdim legurama.
Oksidišu
ć
i
plamen
se izbjegava, jer re-
akcija kiseonika ima veoma štetno djelovanje na svojstva legura, sem kod zavarivanja
mesinga gde se višak kiseonika koristi da bi se sprije
č
ilo isparavanje cinka. Temperatura
plamena sa viškom kiseonika je viša od ostalih vrsta plamena zbog reakcije sagorijevanja
metala ili prisutnih elemenata, pa se oksidišu
ć
i plamen ponekad koristi da bi se pove
ć
ala
produktivnost zavarivanja
č
elika, zbog
č
ega u metalu šava po pravilu nastaju greške tipa
oksida.
Prema brzini isticanja razlikuju se meki plamen (50
÷
80 m/s) i tvrdi plamen (120
÷
180
m/s), zavisno od pritiska i protoka gasova. Meki plamen je nestabilan i osetljiv na pojavu
povratnog plamena, a koristi se za zavarivanje visokolegiranih
č
elika, lakotopljivih metala
(Pb, Zn) i za lemljenje. Tvrdi plamen je teško kontrolisati, a
č
esta je pojava izduvavanja
rastopljenog metala iz metalne kupke. Stoga se u praksi naj
č
eš
ć
e koristi plamen sa brzinama
isticanja 80
÷
120 m/s.
Kiseonik
omogu
ć
ava sagorevanje gorivih gasova, a nalazi se u vazduhu (21% zapre-
minskog udjela). Na 15
°
C i atmosferskom pritisku gustina kiseonika iznosi 1,43 kg/m
3
,
molarna masa 32 g/mol, a u te
č
no stanje prelazi na -183
°
C. U gasovitom stanju kiseonik
nema boju i miris, nije zapaljiv i eksplozivan. Me
đ
utim, pošto u njegovom prisustvu neke
materije postaju zapaljive, rukovanje kiseonikom mora da bude oprezno.
Kiseonik se naj
č
eš
ć
e proizvodi frakcionom destilacijom te
č
nog vazduha. Tehni
č
ki kise-
onik je
č
isto
ć
e 99,2 do 99,8%, a ne
č
isto
ć
e su azot, argon i voda.
Č
isto
ć
a kiseonika je bitna
za njegovo koriš
ć
enje. Kiseonik se prenosi i
č
uva u
č
eli
č
nim bocama pod pritiskom 150-200
bar.
Acetilen
je gorivi gas bez boje, karakteristi
č
nog mirisa, neotrovan i rastvorljiv u vodi u
odnosu 1:1 i u acetonu u odnosu 1:25, na sobnoj temperaturi i atmosferskom pritisku. Ras-
tvorljivost acetilena u acetonu raste sa porastom pritiska, a opada sa porastom temperature.
Acetilen je vrlo eksplozivan u prisustvu kiseonika ili vazduha. Acetilen se transportuje i
č
uva u
č
eli
č
nim bocama pod pritiskom 15 bar, a u slu
č
aju velike potrošnje racionalnije je
koristiti razvija
č
e acetilena. Za dobijanje acetilena se koriste još i postupci pirolize
ugljovodonika i delimi
č
nog sagorijevanja metana u kiseoniku.
2.1.3
Dodatni materijali i topitelji
Dodatni materijali se isporu
č
uju u obliku žica i šipki. U slu
č
aju zavarivanja nisko-
ugljeni
č
nih i niskolegiranih
č
elika dodatni materijal je u obliku šipki dužine 1000 mm ili ko-
turova žice mase 40 kg, standardnih pre
č
nika: 2; 2,5; 3,25; 4; 5; 6,3 mm. Oznaka dodatnog
materijala se sastoji iz dva dela: opšteg (slovo P) i dopunskog (slovo O, Z, Y ili cifre od 1
do 6) sa zna
č
enjem datim u tab. 9. Žice su prevu
č
ene tankim slojem bakra radi zaštite od
korozije. U tab. 10. date su oznake, sastav, mehani
č
ka svojstva i primena žice za
zavarivanje
č
elika proizvod fabrike PIVA-Plužine (Crna Gora).

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-26-
Slika 13. Uticaj nagiba gorionika na oblik zavara
a) unaprijed
b) unazad
Slika 14. Tehnike gasnog zavarivanje
U zavisnosti od kretanja gorionika i žice postoje dvije
tehnike gasnog zavarivanja:
unaprijed i unazad
(u smislu me
đ
usobnog položaja žice i gorionika), sl. 14. Ove dvije teh-
nike se zovu još i ulijevo i udesno, što je odgovaraju
ć
i naziv samo ako se gorionik drži u
desnoj ruci. Tehnika zavarivanja unaprijed se sastoji u sljede
ć
em, sl. 14a:
•
Plamen je usmjeren prema ivicama osnovnog metala (žlijeba).
•
Žica se drži ispred plamena, njen vrh je blizu mjesta zavarivanja, povremeno se uranja u
metalnu kupku i treba da bude u zaštiti plamena.
•
Na
č
in vo
đ
enje i nagibi žice i gorionika zavise od položaja zavarivanja i debljine osnov-
nog metala. U slu
č
aju su
č
eonog
″
I
″
spoja na tankom limu (do 3 mm), žica se vodi bez
popre
č
nih oscilacija, a gorionik od jednog do drugog kraja žleba, popre
č
nim (
″
cik-cak
″
)
ili kružnim kretanjem, dok su im nagibi oko 45
°
.
Tehnika zavarivanja unazad se sastoji u sljede
ć
em, sl. 14b:
•
Plamen je usmjeren prema metalnoj kupki i ravnomjerno zagrijava i topi osnovni i do-
datni materijal.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-27-
•
Žica se drži iza plamena i nalazi se izme
đ
u osnovnog materijala i gorionika. Vrh žice je
neprestano uronjen u rastop, pomjera se u krug i stalno miješa rastop.
•
Na
č
in vo
đ
enje i nagibi žice i gorionika tako
đ
e zavise od položaja zavarivanja i debljine
osnovnog metala. U slu
č
aju su
č
eonog V spoja na limu debljine preko 3 mm, žica je
nagnuta pod 45
°
i pomjera se ukrug od ivice do ivice žleba, a gorionik je nagnut 45-70
°
,
zavisno od debljine, i kre
ć
e se pravolinijski.
Zavarivanje unaprijed je jednostavnije za rad, regulacija metalne kupke je lakša i dobi-
jaju se lijepi i glatki zavari, dok je kod zavarivanja unazad bolje iskoriš
ć
enje toplote i bolja
zaštita metalne kupke. Zavarivanje unaprijed je sporije, a utrošak acetilena sa pove
ć
anjem
debljine znatno brže raste nego kod zavarivanja unazad. Ako se materijali ve
ć
e debljine
zavaruju tehnikom unapred teško se postiže jednoli
č
an korjen zavara (obi
č
no se javljaju
prokapljine), a tako
đ
e je pove
ć
ana mogu
ć
nost pojave uklju
č
aka oksida. Stoga je primjena
tehnike zavarivanja unaprijed ograni
č
ena na debljine do 5 mm, a za ve
ć
e debljine se koristi
tehnike zavarivanja unazad, jer njene prednosti tada dolaze do izražaja. S druge strane ako
se ima u vidu
č
injenica da se gasni postupak prakti
č
no ne koristi za komade ve
ć
e debljine,
jasno je da se tehnika zavarivanja unazad primenjuje veoma rijetko, npr. u nekim
varijantama zavarivanja cijevi.
2.1.5 Izbor parametara zavarivanja
Smjernice za izbor osnovnih parametara za tehnike zavarivanja
č
elika unaprijed (hori-
zontalan položaj, ugaoni i su
č
eoni spoj, uklju
č
uju
ć
i varijantu bez dodatnog metala) i za
tehniku zavarivanja
č
elika unazad su date u tab. 11. Podaci o potrošnji gasova i žice i
vremenu zavarivanja su dati u odnosu na 1 m šava.
Tablica 8. Parametri gasnog zavarivanja
č
eli
č
nih limova
Debljina
lima
Veli
č
ina
mlaznice
Pre
č
nik
žice
Vrijeme
zavarivanja
Brzina
zavarivanja
Potrošnja
acetilena
Potrošnja
kiseonika
Potrošnja
žice
[
mm
]
[
-
]
[
mm
]
[
min
]
[
m/h
]
[
l
]
[
l
]
[
g
]
Horizontalni su
č
eoni spoj
- tehnika zavarivanja unaprijed
1 1 2 5 12 8,5 10 20
2
2
3
10
6
35
42
50
3
3
3
15
4
75
90
90
Horizontalni ugaoni spoj
- tehnika zavarivanja unaprijed
1 1 2 6 10 12 14 25
2 2 3 10 6 42 50 48
4 3 4 20 3 160
210
200
6 4 4 30 2 375
450
440
10 6 5 50 1,2 1000
1200
1100
Horizontalni su
č
eoni spoj
- tehnika zavarivanja unaprijed
-
bez dodatnog metala
1,0 1 - 3
20 5 6 -
1,5 2 - 4,30 14 11 13 -
2,0 2 - 5
12 18 22 -
Horizontalni su
č
eoni spoj
- tehnika zavarivanja unazad
5 4 3 20 3 165
198
206
6 4 3 24 2,5 240
288
290
8 5 4 32 1,85 486
580
580
10 6 5 40 1,5 665 800 800
15 7 6 60 1,0 1500
1800
1800

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-29-
Gorionici za zagrijavanje:
Slika 19. Redukuju
ć
i plamen, ne preporu
č
uje se za brzo zagrijavanje
Slika 20. Neutralni plamen, naj
č
eš
ć
e se koristi.
Slika 21. Oksidacioni plamen, ne preporu
č
uje se.
Gorionici za rezanje:
Slika 22. Redukuju
ć
i plamen sa protokom kiseonika za rezanje, pogodan
za rezanje livenog gvož
đ
a.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-30-
Slika 23. Neutralan plamen sa protokom kiseonika za rezanje, pogodan za
č
elike
Slika 24. Neutralan plamen bez kiseonika za rezanje, podešen za rezanje
č
elika
Slika 25. Oksidacioni plamen sa protokom kiseonika za rezanje, ne preporu
č
uje se
2.1.7 Podešavanje plamena za rezanje MAPP gasom
[5]
Jednodijelne mlaznice
Slika 26. Redukuju
ć
i plamen

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-32-
Slika 31. Neutralni plamen za predgrijavanje, za mašinsko rezanje
Slika 32. Oksidacioni plamen za predgrijavanje
Modeli zvijezde za podešavanje MAPP gasa:
Držati mlaznicu ravno uz lim bez uklju
č
ivanja kiseonika za rezanje. Ova metoda se ne
koristi za acetilen.
Slika 33. Neutralni plamen za predgrijavanje, za rezanje
Slika 34. Veoma slab oksidacioni plamen
Slika 35. Slab oksidacioni plamen, predgrijavanje za bušenje rupe
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-33-
2.2 SPECIJALNI GASNO-PLAMENI POSTUPCI
Pod specijalnim gasno-plamenim postupcima se podrazumeva
č
iš
ć
enje plamenom,
ispravljanje plamenom, zavarivanje pod pritiskom gasa i predgrijevanje. Neki aspekti i
primjene navedenih postupaka su prikazani na sl. 36 i 37.
Slika 36. Dejstvo plamena na plo
č
e i profile

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-35-
2.3 E (REL) POSTUPAK – RU
Č
NO ELEKTROLU
Č
NO ZAVARIVANJE
OBLOŽENOM ELEKTRODOM (111)
Ru
č
no elektrolu
č
no zavarivanje obloženom elektrodom je postupak spajanja metala
topljenjem obložene elektrode i dijela osnovnog metala u elektri
č
nom luku koji se uspostav-
lja i održava izme
đ
u radnog komada (osnovnog metala) i elektrode, sl. 38. Topljenjem jez-
gra elektrode obezbje
đ
uje se dodatni materijal za popunu žlijeba, a topljenjem,
sagorijevanjem i isparavanjem obloge obezbje
đ
uje se zaštita metalne kupke od okolnih
gasova i vazduha. Istopljeni sastojci obloge se miješaju sa rastopljenim metalom, prije nego
što isplivaju na površinu jer imaju manju gustinu od metalne kupke, i o
č
vrsnu u obliku
troske. Troska štiti metal šava od uticaja okoline i usporava njegovo hla
đ
enje, a nakon
zavarivanja se uklanja
č
eki
ć
em.
Slika 38. Šematski prikaz E postupka zavarivanja
2.3.1 Primjena postupka
S obzirom na jednostavno rukovanje i relativno nisku cjenu ure
đ
aja i dodatnog materi-
jala s jedne, a dobar kvalitet spoja s druge strane, ru
č
no elektrolu
č
no zavarivanje obloženom
elektrodom je donedavno primjenjivano više od svih ostalih postupaka zajedno. Njegovoj
širokoj primjeni doprinose još i
č
injenica da su ograni
č
enja u vezi sa oblikom predmeta i
vrstom materijala koji se zavaruje, kao i položajima zavarivanja, manja od svih ostalih
postupaka zavarivanja. S druge strane, zbog nedostataka E postupka u novije vrijeme se
umjesto njega sve
č
eš
ć
e koriste ostali elektrolu
č
ni postupci. Osnovni nedostaci E postupka
su mala produktivnost usljed
č
este zamjene elektroda i uklanjanja troske (brzina topljenja
dodatnog metala je 1-2 kg/h), komplikovana i dugotrajna obuka zavariva
č
a, uticaj
zavariva
č
a na kvalitet šava, blještava svjetlost i štetni gasovi nastali sagorijevanjem troske.
Ru
č
no elektrolu
č
no zavarivanje obloženom elektrodom može da se primjenjuje za
spajanje velikog broja uobi
č
ajenih materijala, kao što su ugljeni
č
ni, niskolegirani i visoko-
legirani
č
elici, livena gvož
đ
a, bakar, nikl, aluminijum i njihove legure. Tako
đ
e je mogu
ć
e
spajanje materijala razli
č
itih po hemijskom sastavu, ali metalurški kompatibilnih. Ovaj
postupak se ne primjenjuje na materijale kod kojih je zaštita gasnim produktima obloge
nedovoljna, kao što su Ti, Zr, Cb, Ta, Mo.
Ograni
č
enja u primjeni po pitanju debljine su prije ekonomskog i prakti
č
nog
zna
č
aja, nego što su vezana za sam proces zavarivanja obloženom elektrodom. Kao donja
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-36-
granica može da se postavi debljina od 2 mm, jer se kod manjih debljina javljaju
prokapljine, što može da se sprije
č
i specijalnim tehnikam rada, npr. koriš
ć
enjem podloški.
Kao gornja granica debljine može da se postavi 40 mm, jer se preko te debljine po pravilu
ne isplati primjena ovog postupka. Me
đ
utim, u slu
č
aju nepravilne konfiguracije koja znatno
otežava primjenu automatskih postupaka zavarivanja, zabilježene su primjene E postupka i
za debljine do 250 mm.
Jedna od glavnih prednosti E postupka je mogu
ć
nost primjene u svim položajima.
Naravno, ne treba zaboraviti da je horizontalni položaj najlakši i da ga treba koristiti kad
god je mogu
ć
e, jer omogu
ć
ava koriš
ć
enje elektroda ve
ć
eg pre
č
nika i struja ve
ć
e ja
č
ine, tj.
ve
ć
u produktivnost zavarivanja. U prinudnim položajima treba posvetiti pažnju izboru
parametara zavarivanja i tehnici rada.
Kona
č
no, zna
č
ajna prednost u primjeni E postupka je i u njegovoj prilagodljivosti
mjestu zavarivanja. Naime relativno je jednostavno do
ć
i do nepristupa
č
nih mjesta kao što su
velike
č
eli
č
ne konstrukcije (mostovi, zgrade, hale, brodovi), cjevovodi i rezervoari, jer je
dovoljno imati duga
č
ke i savitljive provodne kablove i izvor struje nezavisan od gradske
mreže.
2.3.2 Obložene elektrode za E postupak
Elektroda za E postupak zavarivanja ima metalno jezgro, koje je obloženo sem na
slobodnom kraju, sl. 39. Jezgro obložene elektrode kao dio strujnog kola prenosi struju
(slobodni kraj je povezan drža
č
em elektrode za izvor struje), a istovremeno služi kao
dodatni materijal. Osnovne uloge obloge elektrode su:
- zaštita zone zavarivanja od okolnog kiseonika, azota i vodonika;
- stabilizacija i jonizacija elektri
č
nog luka;
- usporavanje hla
đ
enja metala šava;
- pre
č
iš
ć
avanje i legiranje metala šava;
- omogu
ć
avanje zavarivanja u prinudnim položajima.
d
- pre
č
nik,
l
1
- slobodni kraj,
L
- dužina,
D
- pre
č
nik obloge
Slika 39. Obložena elektroda
Zaštita zone zavarivanje od okolnih štetnih gasova (prvenstveno kiseonik, vodonik i
azot) se ostvaruje gasovitim i
č
vrstim produktima topljenja i sagorijevanja obloge. Ova
uloga obloge se ostvaruje višestruko:
- rastopljena kap dodatnog materijala je zašti
ć
ena troskom koja je okružuje pri njenom pre-
lasku u metalnu kupku;
- metalna kupka je zašti
ć
ena troskom koja pliva na njenoj površini;
- gasovi okružuju mjesto zavarivanja i ne dozvoljavaju pristup štetnim okolnim gasovima.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
-38-
to posebno za pojedine vrste konstrukcionih materijala, tab. 11. Osim navedenih materijala,
postoje i elektrode za zavarivanje drugih metala. Sem standardne oznake elektroda treba
imati u vidu i oznake proizvo
đ
a
č
a (npr. PIVA 150 B za debelo obloženu baznu elektrodu,
namenjenu zavarivanju ugljeni
č
nih i niskolegiranih
č
elika
č
vrsto
ć
e do 510 MPa i sitnozrnih
č
elika napona te
č
enja do 380 MPa, ozna
č
enu po EN 499 kao E 515 B 120 262H). Oznake,
sastav, mehani
č
ka svojstva, osnovne karakteristike i primjene obloženih elektroda su date u
katalozima proizvo
đ
a
č
a.
Oznake elektroda po EN su date na sl.40, 41, 42 i 43.
Tabela 11. Standardi za obložene elektrode
Oznaka EN
Namena
EN 499
niskougljeni
č
ni i niskolegirani
č
elici i
č
eli
č
ni liv
prEN 1599
č
elici otporni na puzanje
prEN 1600
ner
đ
aju
ć
i i visokolegirani
č
elici
EN 499
livena gvož
đ
a (sivi liv, nodularni liv i temper liv)
navarivanje
č
elika
prEN 757
mikrolegirani
č
elici povišene
č
vrsto
ć
e
Slika 40. Obilježavanje elektroda za niskolegirane
č
elike
Ozna
č
avanje elektroda prema EN 499

Slika 42. Obilježavanje elektroda za ner
đ
aju
ć
e i visokolegirane
č
elike
Ozna
č
avanje elektroda prema EN 1600
Slika 43. Obilježavanje elektroda za livena gvož
đ
a
Ozna
č
avanje elektroda prema EN 499

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o.
DOBOJ
.
- 44 -
(1)
Položna traka
(2)
Bakarna podloška
(3)
Nemetalna podloška
(4)
Podložni zavar.
Položna traka
Položna traka je metalna traka postavljena ispod žljeba, sl. 44. prvi zavar povezuje obe
plo
č
e osnovnog metala, a tako
đ
e i podložnu traku, koja može nakon zavarivanja da ostane
ako ne smeta ili da se skine mašinskom obradom.
Slika 44.Položna traka
Slika 45. Podložni zavar
Podložna traka treba da bude napravljena od materijala koji je metalurški kompatiblan
sa osnovnim i dodatnim materijalom. Ponekad je mogu
ć
e iskoristiti neki drugi konstruktivni
element kao podložnu traku, sl. 44(B). U svakom slu
č
aju podložna traka mora da bude dobro
pripremljena kako u smislu stanja njene radne površine, tako i u smislu njene geometrije, da
ne bi nastale greške tipa poroznosti i uklju
č
aka, odnosno procurivanje metalne kupke.
Bakarna podloška
Osnovni razlog za primjenu bakra kao materijala za podlošku je njegova velika toplotna
provodljivost,
č
ime se spre
č
ava da metalna kupka rastopi podlošku. Treba ipak voditi ra
č
una
o dovoljnoj debljini bakarne podloške. U slu
č
aju serijske proizvodnje treba predvidjeti
mogu
ć
nost hla
đ
enja bakarne podloške vodom da bi se sprije
č
ilo lokalno topljenje bakra koje
može da uti
č
e na kona
č
ni sastav metala šava. Bakarna podloška može da bude profilisana da
bi se dobila željena kontura korjena ili oja
č
anje.
Nemetalna podloška
Za nemetalnu podloška se koristi zrnasti materijal koji pravi trosku ili kerami
č
ki
materijal.
Zavar-podloška
Koreni zavar tako
đ
e može da posluži kao podloška. sl. 45.
Startne plo
č
ice
U nekim slu
č
ajevima neophodno je da se sa zavarivanjem po
č
ne na tzv. startnim
plo
č
ama, sl. 46. Time se izbjegavaju sve greške ina
č
e tipi
č
ne u po
č
etku rada (npr. pri
Popuna šava
Podložni zavar
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o.
DOBOJ
.
- 45 -
uspostavljanju luka), a
č
esto se ista tehnika primjenjuje pri zaustavljanju procesa, tj. na kraju
plo
č
a koje se zavaruju.
Slika 46. Startna plo
č
ica
2.3.4 Vrste i izvori struje, ure
đ
aji i oprema za E postupak
Ure
đ
aj za E postupak se sastoji od izvora struje, dovodnih i odvodnih kablova, drža-
č
a elektrode, stezaljke za masu, a u dodatnu opremu spadaju zaštitna ode
ć
a, maska za-
variva
č
a i njegov ru
č
ni alat. Za E postupak koriste se obje vrste struje, jednosmjerna i
naizmjeni
č
na, pri
č
emu izbor prvenstveno zavisi od vrste obloge i obi
č
no je preporu
č
en od
strane proizvo
đ
a
č
a elektrode. Pri izboru vrste struje treba voditi ra
č
una o sljede
ć
em:
(1)
Pad napona
. Manji pad napona se dobija primjenom naizmjeni
č
ne struje (NS), što je
č
ini pogodnijom u slu
č
aju zavarivanja na ve
ć
im rastojanjima od izvora struje.
(2)
Male ja
č
ine struje
. Kod elektroda manjeg pre
č
nika, odnosno pri koriš
ć
enju manjih
ja
č
ina struje, jednosmjerna struja (JS) daje stabilniji luk.
(3)
Uspostavljanje luka
. Po pravilu lakše je sa JS, posebno kod elektroda manjeg
pre
č
nika.
(4)
Dužina luka
. Zavarivanje kra
ć
im lukom je lakše JS. Ovo je bitno, osim kod obloga
sa željeznim praškom.
(5)
Skretanje luka
. Može da bude zna
č
ajan problem kod JS.
(6)
Položaj zavarivanja
. Za prinudne položaje bolja je JS, jer može da koristi manje
ja
č
ine struje.
(7)
Debljina osnovnog materijala
. Zavarivanje tankih limova može da bude
problemati
č
no sa NS zbog smanjene stabilnosti luka pri koriš
ć
enju struja manje
ja
č
ine.
Bez obzira na vrstu struje, koristi se izvor sa strmopadaju
ć
om stati
č
kom karakte-
ristikom, jer on obezbje
đ
uje malu promjenu ja
č
ine struje pri slu
č
ajnoj promjeni dužine luka,
koja je neminovna kod ru
č
nog zavarivanja.
Na sl. 47 je pokazano kako se mijenja ja
č
ina struje (
I
r1
i
I
r2
) i napon (
U
r1
i
U
r2
) pri
pove
ć
anju dužine luka (
l
1
na
l
2
). Kao što se vidi sa sl. 47, promjena napona je zna
č
ajna, dok
je promjena ja
č
ine struje mala. Kako promjena napona ne uti
č
e bitno na ostale parametre
zavarivanja, strmopadaju
ć
om karakteristikom je obezbje
đ
eno dovoljno kvalitetno
zavarivanje, jer se parametri procesa koji najviše zavise od ja
č
ine struje održavaju u uskim
granicama.
Startna plo
č
ica

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o.
DOBOJ
.
- 47 -
- Elektrode pre
č
nika do 4 mm, (do 200 A) ............................. zasjenjenje 10.
- 4 do 6 mm, (do 400A )............................ 12.
- preko 6 mm, (preko 400A)......................... 14.
Intermitencija izvora
Rad izvora napajanja obi
č
no proti
č
e u naizmjeni
č
nim uklju
č
ivanjima za zavarivanje i
isklju
č
ivanjima radi zamjene elektrode, pregleda i
č
iš
ć
enja zavara, predaha i dr. , a
karakteriše se odnosom trajanja optere
ć
enja (zavarivanja) i trajanja pogonskog ciklusa. Pod
trajanjem pogonskog ciklusa podrazumjeva se ukupno vrijeme(trajanje optere
ć
enja i pauze,
odnosno praznog hoda). Odnos izme
đ
u trajanja optere
ć
enja i trajanja pogonskog ciklusa
naziva se intermitencija (i):
( )
( )
%
100
t
t
%
100
t
t
t
i
c
0
ph
0
0
⋅
=
⋅
+
=
gdje su:
- i intermitencija;
-t
0
vrijeme trajanja optere
ć
enja (zavarivanja);
-t
ph
vrijeme trajanja praznog hoda;
-t
c
vrijeme trajanja pogonskog ciklusa.
Dakle, izvor napajanja se nalazi u tkz. intimitiraju
ć
em pogonu, tj. naizmjeni
č
no se
smjenjuju rad pod optere
ć
enjem (zavarivanje) i pauza (rad na praznom hodu). Za vrijeme
optere
ć
enja (t
0
) izvor napajanja ne može posti
ć
i maksimalnu temperaturu, a ne može se ni
potpuno ohladiti za vrijeme praznog hoda (t
ph
). Zbog toga se izvori napajanja ne moraju
termi
č
ki dimenzionisati na maksimalne vrijednosti, tj. za i=100%, ve
ć
na neke manje
vrijednosti, zavisno od pogonskog ciklusa, odnosno namjene izvora napajanja. Izvori
napajanja se dimenzionišu za intermitiraju
ć
i pogon, a intermitencija je odre
đ
ena
standardima. Za trajan rad transformatora (automatizovano zavarivanje) intermitencija iznosi
100%, a za ru
č
no zavarivanje 60%. Intermitencija izvora napajanja za servisne radove iznosi
35% , a za izvore za poluautomatizovano zavarivanje 70%-80%.
Za ru
č
no elektrolu
č
no zavarivanje trajanje pogonskog ciklusa odre
đ
eno je standardom i
iznosi 5
min
. Ako izvor ima intermitenciju i=50%, to zna
č
i da mi ne možemo njega opteretiti
da u 2 sata radi 1 sat neprekidno, ve
ć
on može biti maksimalno neprekidno optere
ć
en 2,5
min
(maksimalnom strujom) i nakon pause (rada na prazom hodu) od 2,5
min
može ponovo
raditi (zavarivati) neprekidno 2,5
min
i tako naizmjeni
č
no.
U tehni
č
kim podacima o svakom izvoru napajanja dati su podaci o njegovoj
intermitenciji i maksimalnoj ja
č
ini struje koja se može primjeniti pri toj intermitenciji. Treba
se pridržavati nazivne intermitencije izvora napajanja, jer je izvor napajanja konstruisan
prema njoj i svako forsiranje izvora izvan granica intermitiraju
ć
eg pogona može dovesti do
njegovog uništenja.
Ako su poznate intermitencija izvora (i) i maksimalna ja
č
ina struje (I
max
) pri toj
intermitenciji, onda se može pomo
ć
u formule:
[ ]
A
100
i
I
I
max
tz
⋅
=
,
izra
č
unati ja
č
ina struje zavarivanja koju bi izvor napajanja mogao trajno (kontinualno)
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o.
DOBOJ
.
- 48 -
davati. U prethodnoj formuli su:
- I
tz
ja
č
ina trajne struje zavarivanja;
- I
max
maksimalna ja
č
ina struje zavarivanja;
- i intermitencija.
Npr., izvor sa maksimalnom strujom zavarivanja od 400 A i intermitencijom od 60%
može se trajno opteretiti strujom zavarivanja ja
č
ine :
[ ]
A
310
8
,
309
100
60
400
I
tz
≈
=
⋅
=
Sa maksimalnom ja
č
inom struje zavarivanja 400A i intermitencijom 60%, vode
ć
i ra
č
una o
standardizovanom vremenu pogoskog ciklusa t
c
=5
min
, izvor napajanja bi radio:
[ ]
,
min
3
5
60
,
0
t
0
=
⋅
=
a potom bi morao praviti pauzu (rad na praznom hodu) od 2
min
i tako naizmjeni
č
no.
2.3.5 Tehnologija zavarivanja
Tehnologija zavarivanja obuhvata pripremu osnovnog materijala, izbor elektrode, izbor
parametara i tehniku zavarivanja. U pripremi osnovnog materijala najvažnije je oblikovanje
žlijeba, a ponekad je potrebno i
č
iš
ć
enje okolnih površina do metalnog sjaja. Pri izboru
oblika i dimenzija žlijeba, osim o debljini osnovnog materijala treba da se vodi ra
č
una o
pristupa
č
nosti korjenu, sprje
č
avanju pojave prokapljina, deformacijama zavarenog spoja i
što manjem utrošku dodatnog materijala. Rješenje sa najmanjom masom šava je po pravilu i
rješenje sa najmanjom deformacijom zavarenog spoja, jer se unosi najmanje toplote. Pris-
tupa
č
nost korijenu i spre
č
avanje pojave prokapljina zahtijevaju suprotne mjere: u prvom
slu
č
aju razmak u korjenu treba da bude što ve
ć
i, a u drugom slu
č
aju što manji.
Rubni šav je pogodan samo za limove tanje od 2 mm i priprema se savijanjem i
stezanjem ivica, "I" žlijeb je pogodan za limove debljine od 3 do 5 mm i priprema se ravnim
odsjecanjem ivica, a "V" žlijeb je pogodan za limove debljine od 3 do 20 mm i priprema se
zakošenjem ivica, naj
č
eš
ć
e pod uglom 60
°
. Razmak u korjenu treba da bude što ve
ć
i da bi se
omogu
ć
io pristup elektrodi, ali je ograni
č
en zahtjevom za minimalnom potrošnjom dodatnog
metala i što manjim deformacijama zavarenog spoja. Za predmete ve
ć
ih debljina koristi se
"Y" žlijeb, tj. "V" žlijeb sa zatupljenjem u korjenu,
č
ime se smanjuje opasnost od
prokapljina. S druge strane, ovakvim oblikom žlijeba se pove
ć
ava opasnost od uklju
č
aka
troske u metalu šava, pa se po pravilu "Y" žlijeb radi dvostrano, tako što se korjen ižlijebi,
pa ponovo zavari sa druge strane. Tako
đ
e, za predmete ve
ć
ih debljina se koristi "X" žlijeb,
tj. dvostrani "V" žlijeb,
č
ime se smanjuju deformacije, posebno ugaone, koje se ina
č
e jav-
ljaju kod debljih i dužih limova sa "V" žlijebom. Osim toga, površina "X" žlijeba je bitno
manja od odgovaraju
ć
eg "V" žlijeba, pa su uštede dodatnog metala zna
č
ajne. Osnovne pre-
poruke za izbor oblika i dimenzija žljebova su date u standardu ISO 9692-1:
Pre
č
nik i vrste obloge elektroda se biraju prema osnovnom materijalu i specifi
č
nim zah-
tjevima konkretnog problema zavarivanja. Pre
č
nici elektroda su standardizovani prema
sljede
ć
em nizu: 2; 2,5; 3,25; 4; 5; 6; 8 i 10 mm, a biraju se tako da se uzima najve
ć
i pre
č
nik
koji veli
č
ina žlijeba dozvoljava. U slu
č
aju višeprolaznog zavarivanja, za korjen šava se ko-
riste elektrode pre
č
nika 2,5
÷
4 mm, a za popunu žlijeba se koriste elektrode ve
ć
eg pre
č
nika,

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o.
DOBOJ
.
- 50 -
Pove
ć
anjem pre
č
nika elektrode pove
ć
ava se odvo
đ
enje toplote i smanjuje gustina struje,
što sužava šav i pove
ć
ava dubinu uvarivanja, sl. 50.
⎯⎯→
d
e
Slika 50. Zavisnost oblika šava od pre
č
nika elektrode [8]
Pove
ć
anjem brzine zavarivanja smanjuje se koli
č
ina rastopljenog dodatnog i osnovnog
metala, što uti
č
e na dimenzije šava tako da se širina šava smanjuje, dubina uvarivanja raste
do neke vrijednosti, pa onda opada, a nadvišenje prvo opada, pa raste, sl. 51. Nedovoljna
brzina zavarivanja uslovljava greške tipa naljepljivanja i uklju
č
aka troske, a prebrzo
zavarivanje daje preveliko nadvišenje šava.
⎯⎯→
v
Slika 51. Uticaj brzine zavarivanja na oblik šava [8]
Napon luka ima mali uticaj na oblik šava, posebno ako se ima u vidu mali raspon pro-
mjene kod E postupka, 22-32 V. Pove
ć
anjem napona luka pove
ć
ava se širina šava, a pro-
mjene dubine uvarivanja i nadvišenja su neznatne.
Pove
ć
anjem dužine luka pove
ć
ava se širina šava, a dubina uvarivanja i nadvišenje sma-
njuju, sl. 52. Suviše kratak luk "uranja" u rastop, pove
ć
avaju
ć
i turbulenciju te
č
nog metala
koji "bježi" prema nezagrijanim površinama žlijeba, što daje loš kvalitet spoja sa greškama
tipa naljepljivanja i uklju
č
aka troske. S druge strane, preduga
č
ak luk je nestabilan i
rasprskava dodatni metal.
Treba imati u vidu i uticaj vrste obloge na izbor dužine luka. Kod kiselih i rutilnih
obloga preporu
č
uje se dužina približno jednaka pre
č
niku elektrode, a kod baznih obloga i
kod elektroda od obojenih metala preporu
č
uje se dvostruko manja dužina, uglavnom radi
bolje zaštite metalne kupke.
Slika 52. Zavisnost oblika šava od dužine luka
Nagib elektrode u ravni upravnoj na ravan predmeta koji se zavaruju uti
č
e prvenstveno
na dubinu uvarivanja, a u manjoj meri na širinu i nadvišenje šava. Najve
ć
a dubina se postiže
pri uglu od 90o, odnosno kada je elektroda upravna na površinu zavarivanja, sl. 53. Izbor
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD- Elektro d.o.o.
DOBOJ
.
- 51 -
nagiba elektrode zavisi od osnovnog materijala, obloge elektrode, položaja zavarivanja i
vrste spoja.
Slika 53. Uticaj nagiba elektrode na oblik šava
2.3.5.1 Tehnika zavarivanja
Uspostavljanje elektri
č
nog luka je osim dodirom i odmicanjem (sl. 54a), mogu
ć
e i
povla
č
enjem vrha elektrode, uz prelazak na potrebno rastojanje (sl. 54b). Drugi na
č
in ima
prednost, jer se luk uspostavlja bez ošte
ć
enja obloge, a dužina luka se reguliše pove
ć
anjem,
a ne njegovim smanjenjem, što je daleko lakše.
a)
b)
Slika 54. Uspostavljanje luka (a) primicanje-odmicanje (b) povla
č
enje
Prekidanje elektri
č
nog luka je najbolje izvesti povla
č
enjem elektrode unazad (sl. 55b)
na o
č
vrslu trosku i udaljavanjem nakon toga. Pri direktnom podizanju elektrode (sl. 55a)
može da nastane greška u šavu tipa poroznosti.
a)
b)
Slika 55. Prekidanje elektri
č
nog luka a) nepravilno; b) pravilno
Posebnu pažnju treba posvetiti nastavku prekinutog šava, s obzirom na krater koji može
pri prekidu da nastane na kraju zavara. Da bi se izbjeglo popunjavanje kratera "na hladno",
primjenjuju se posebne tehnike, zavisno od vrste zavara (korjeni ili popuna), kao što je u
dvije projekcije prikazano na sl. 56. U prvom slu
č
aju (korjeni zavar - sl. 56a), luk se
uspostavlja na 15 do 20 mm od kraja zavara, na ve
ć
izvedenom korjenom zavaru, poslije
č
ega se prelazi u korjen, radi popune žlijeba. U drugom slu
č
aju (zavar popune - sl. 56b), luk

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 53 -
2.4 MAG/MIG POSTUPAK-ELEKTROLU
Č
NO ZAVARIVANJE TOPLJIVOM
ELEKTRODNOM ŽICOM U ZAŠTITI GASA
Elektrolu
č
no zavarivanje topljivom elektrodnom žicom u zaštiti gasa je postupak spa-
janja metala topljenjem i o
č
vrš
ć
avanjem dijela osnovnog metala i dodatnog metala (elek-
trodna žica) pri
č
emu se za zaštitu rastopljenog metala koriste
inertni i aktivni gasovi, ili
njihove mješavine
. Elektrolu
č
no zavarivanje topljivom elektrodnom žicom u zaštiti gasa je
šematski prikazano na sl. 58. U zavisnosti od vrste zaštitnog gasa elektrolu
č
no zavarivanje
topljivom elektrodom se skra
ć
eno obeležava kao
MAG
(
M
etal
A
ktivni
G
as) ili
MIG
(
M
etal
I
nertni
G
as), pri
č
emu se kod MAG postupka kao zaštita koristi CO
2
(ugljen
dioksid)
ili mješavina gasova koja se ponaša kao aktivni gas, a kod MIG postupka Ar, He
(argon, helijum) ili mješavina gasova koja se ponaša kao inertni gas.
Slika 58. Elektrolu
č
no zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti gasa [4]
•
Prednosti postupka su:
–
univerzalna primjena sa ta
č
ke gledišta osnovnog materijala,
–
velika brzina topljenja,
–
velika brzina zavarivanja,
–
relativno jednostavna obuka zavariva
č
a (za nelegirane i niskolegirane
č
elike),
–
jednostavna mehanizacija postupka,
–
primjenljiv u prinudnim položajima,
–
mali investicioni troškovi (za standardnu varijantu).
•
Mane postupka su:
–
opasnost od grešaka u po
č
etku zavarivanja,
–
opasnost od grešaka pri sporom zavarivanju, zbog isticanja te
č
nog metala ispred elektri
č
-
nog luka,
–
relativno komplikovana obuka zavariva
č
a (za visokolegirane
č
elike i obojene metale),
–
teško
ć
e pri zavarivanju na otvorenom (strujanje vazduha).
Danas približno 60% svetske potrošnje dodatnog materijala otpada na elektrodne žice
za MIG-MAG. Osnovna primjena - metalna industrija, metalne konstrukcije, brodovi,
posude pod pritiskom, motorna vozila.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 54 -
2.4.1 Prenos dodatnog materijala
Osnovni na
č
ini prenosa dodatnog materijala su prenos u mlazu, kratkospojeni prenos i
prenos u krupnim kapima, sl. 59. Osim njih, u novije vrijeme je razvijen
č
itav niz novih
na
č
ina prenosa dodatnog materijala, od kojih je najpoznatiji impulsni, rotiraju
ć
i, STT
prenos.
Prenos u mlazu je mogu
ć
e posti
ć
i
strujom ja
č
ine ve
ć
e od neke grani
č
ne vrijednosti
,
i to prvenstveno
u zaštiti Ar (ili He),
jer se u zaštiti CO
2
dodatni materijal rasprskava (kod
č
elika je potrebno bar 80% Ar u smješi, a kod neželjeznih materijala
č
ist Ar). Prenos u
mlazu je
pogodan za zavarivanje debljih limova
, jer koristi velike ja
č
ine struje.
Slika 59. Na
č
ini prenosa dodatnog materijala: a) prenos u mlazu; b) prenos krupnim kapima
u dugom luku: b1 - formiranje kapi, b2-ekscentri
č
no potisnuta kap; c) kratkospojeni prenos:
c1-formiranje kapi, c2-prenos kapi
[8]
Kratkospojeni prenos se postiže primjenom najmanjih ja
č
ina struje i najmanjih pre
č
-
nika žice. Na ovaj na
č
in se dobijaju zavari malog presjeka, koji se brzo hlade, što je
pogodno za spajanje tankih limova
. Osim toga, kratkospojeni prenos je
pogodan za
spajanje ve
ć
ih otvora žlijeba
, i za spojeve kod kojih se zahtjevaju što
manje deformaci-
je
, jer se ovakvim lukom unosi
mala koli
č
ina toplote
.
Prenos u krupnim kapima je po svim karakteristikama izme
đ
u prethodna dva. Ovakav
prenos dodatnog materijala se javlja prvenstveno pri upotrebi CO
2
, a ja
č
ina struje i napon
luka
č
ine "me
đ
uoblast" u odnosu na prethodna dva na
č
ina prenosa. Kvalitet spoja je po
pravilu lošiji zbog nedovoljnog uvarivanja.
Najve
ć
i uticaj na na
č
in prenosa dodatnog materijala imaju
parametri struje
(vrsta i ja-
č
ina, karakteristika izvora), zaštitni gas, sastav dodatnog materijala i slobodna dužina
elektrodne žice
. Pove
ć
anjem ja
č
ine struje prenos dodatnog materijala se mijenja od
kratkospojenog do prenosa u mlazu, ali samo sa Ar kao zaštitnim gasom. Pri tom treba imati
u vidu da struja suviše velike ja
č
ine, u kombinaciji sa pove
ć
anom dužinom slobodnog kraja
elektrodne žice, može da proizvede rotaciju rastopljenog dodatnog materijala i njegovo
skretanje van metalne kupke sl. 60, što ograni
č
ava izbor ja
č
ine struje.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 56 -
izvora struje, koji postaju dominantni u primjeni MAG/MIG postupka, jer daju najbolji
kvalitet zavarenog spoja.
⎯→
vreme
Slika 61. Karakteristika struje pulsiraju
ć
eg prenosa
Primjena na
č
ina prenosa dodatnog materijala (vrste luka)
•
Kratak luk – tanki limovi, prinudni položaji, korjeni prolaz pri maloj ja
č
ini struje.
Prenos metala kroz luk - u kratkom spoju sa malim brojem kapi, sl. 62. Frekvencija
kratkog spoja 20 do 120 Hz.
Slika 62
•
Srednji luk - za limove srednje debljine - u mješavinama na bazi Ar, srednja ja
č
ina struje.
Prenos u velikim kapima, ali sa manjim rasprskavanjem nego kod dugog luka u CO
2
.
Preporuka: izbjegavati
!
•
Dugi luk - za debele plo
č
e, velike ja
č
ine struje, zaštita CO
2
. Prenos u velikim kapima,
sa rasprskavanjem.
Preporuka: izbjegavati
!
•
Luk sa prenosom u mlazu sl. 63. - za debele limove, velike ja
č
ine struje , Ar ili mješa-
vina na bazi Ar. Prenos u sitnim kapljicama (mlaz), bez kratkog spoja, vrlo malo ras-
prskavanje.
•
Rotiraju
ć
i luk sl. 64.- vrlo velike debljine, vrlo velike ja
č
ine struje, spec. mješavine Ar i He.
•
Impulsni luk sl.65. - opšte, za svaku ja
č
inu struje, mešavina na bazi Ar (ne može CO
2
).
Prenos metala bez kratkog spoja, kontrolisana veli
č
ina kapi i u
č
estalost. Najmanje
mogu
ć
e rasprskavanje.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 57 -
Slika 63. Prenos u mlazu Slika 64. Rotiraju
ć
i luk Slika 65. Impulsni luk
2.4.2 Zaštitni gasovi
Kao zaštitni gasovi naj
č
eš
ć
e se koriste: argon, helijum, ugljen-dioksid, azot, te
kiseonik i vodonik (u manjim koli
č
inama) u mješavinama. Naj
č
eš
ć
e koriš
ć
eni zaštitni
gasovi, prema EN 439, i njihove mješavine prikazani su tab. 12, zajedno sa podacima o
ponašanju, primjeni i svojstvima. Uticaji nekih zaštitnih gasova na tehnološke
karakteristike postupka date su u tab. 13.
Tabela 12. Zaštitni gasovi i njihove smješe - primjena i svojstva
gas simbol
ponašanje primjena karakteristika
luka
Ar (99,998%)
I1
inertno
svi metali, osim
č
elika najve
ć
a stabilnost
He (99,99%)
I2
inertno
Al, Mg, Cu
pove
ć
ana toplotna mo
ć
Ar+(25
÷
75%)He
I3
inertno
Al, Mg, Cu
izme
đ
u I1 i I2
N
2
(99,9%)
aktivno
Cu
pove
ć
ana toplotna mo
ć
Ar+(25
÷
30%)N
2
inertno
Al, Mg, Cu
pove
ć
ana toplotna mo
ć
Ar+2,5%CO
2
M1-1
prakt.
inertno
visokolegirani
Cr-Ni
č
elici prenos
u
mlazu
Ar+(1
÷
3%)O
2
M1-2 prakt.
inertno visokolegirani
Cr-Ni
č
elici prenos
u
mlazu
Ar+(4
÷
8%)O
2
M2-3 oksidiraju
ć
e ugljeni
č
ni i niskoleg.
č
elici prenos
u
mlazu
Ar+(1
÷
15%)H
2
R2 redukuju
ć
e visokolegirani
č
elici, Ni
velika dubina uvarivanja
CO
2
(99,9%)
C
oksidiraju
ć
e ugljeni
č
ni i niskoleg.
č
elici mogu
ć
e rasprskavanje
Ar+(26
÷
40%)CO
2
M3-1 oksidiraju
ć
e ugljeni
č
ni i niskoleg.
č
elici mogu
ć
e rasprskavanje
Ar+6
÷
13%CO
2
+3
÷
5%O
2
M3-2 oksidiraju
ć
e ugljeni
č
ni i niskoleg.
č
elici malo
rasprskavanje
CO
2
+20%O
2
oksidiraju
ć
e ugljeni
č
ni
č
elici mogu
ć
e rasprskavanje
TIME Gas: 26.5% He, 8% CO
2
, 0,5 % O
2
, Ar ostatak
Primjena aktivnih gasova zahtjeva posebnu pažnju zbog pojave oksidacije. Ova poja-
va, koja je i ina
č
e karakteristi
č
na za konvencionalne postupke zavarivanja, je posebno
izražena kada se CO
2
koristi kao zaštitni gas, jer se tada odigrava sljede
ć
a hemijska reak-
cija:

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 59 -
Argon
je inertan gas, bez boje, mirisa i ukusa. Iako nije otrovan, treba imati u vidu da
Ar u zatvorenoj prostoriji može da smanji koncentraciju kiseonika. Argon je stan-
dardizovan, gde je propisan kvalitet, upotreba, metoda ispitivanja i na
č
in isporuke. Argon
se proizvodi u
č
etiri kvaliteta, zavisno od
č
isto
ć
e: A (najmanje 99,999% Ar), B (99,99%
Ar), C (99,96% Ar) i D (85% Ar). Za zavarivanje se koristi Ar kvaliteta C, a za specijalne
slu
č
ajeve kvaliteta B. Argon se isporu
č
uje u
č
eli
č
nim bocama ozna
č
enim žutom bojom,
zapremine 40
l
i pritiska do 200
bara
, pri
č
emu u bocu staje 6
Nm
3
, odnosno 10
kg
argona.
Boce sa Ar se ne prazne do kraja, ve
ć
se uvjek ostavlja dovoljan natpritisak da se sprje
č
i
prodiranje vazduha u bocu.
Ugljendioksid
je gas bez boje i mirisa, kiselkastog ukusa. Do koncentracije 2,5% CO
2
nije opasan za udisanje (kra
ć
e vrijeme), ali u ve
ć
oj koncentraciji ili pri dugotrajnijem dej-
stvu može da bude štetan. Ugljendioksid je standardizovan, skladišti se u
č
eli
č
nim bocama,
ozna
č
enim tamnosivom bojom, zapremine 40
l
i pritiska od 70-100
bara
, tako da u svaku
bocu staje
15 Nm
3
, odnosno 30
kg
CO
2
. Standardom su definisana tri kvaliteta CO
2
:
tehni
č
ki,
č
isti i
č
vrsti (suvi led). U zavarivanju se primjenjuje
č
isti CO
2
najmanje
koncentracije 99,8%.
2.4.3
Žica za zavarivanje
Elektrodne žice se proizvode u koturovima mase 1 - 100
kg
u nizu pre
č
nika od 0,8 do
1,6 mm sa korakom 0,4 mm, a izuzetno 2,4 i 3,2 mm, pri
č
emu se žice manjeg pre
č
nika (do
1,2 mm) obi
č
no koriste za prenos krupnim kapima, a žice ve
ć
eg pre
č
nika (preko 1,2 mm)
za prenos u mlazu i impulsni prenos. U industriji motornih vozila se koristi još i žica
φ
0,9.
U slu
č
aju zavarivanja
č
elika elektrodna žica treba da ima pove
ć
an sadržaj Si i Mn u
cilju dezoksidacije metala šava i nadoknade sagorjelih elemenata u osnovnom materijalu. U
cilju sprje
č
avanja nastanka poroznosti u metalu šava i zakaljenja, sadržaj ugljenika je og-
rani
č
en na 0,12%. Pri izboru dodatnog materijala treba uzeti u obzir hemijski sastav i
mehani
č
ka svojstva osnovnog materijala, stanje i
č
isto
ć
u osnovnog materijala, položaj
zavarivanja i oblik prenosa dodatnog materijala.
Elektrodne žice za zavarivanje i navarivanje standardizovane su po EN 440.
2.4.4 Izvori struje i ure
đ
aji za zavarivanje
Ure
đ
aj za zavarivanje se sastoji od komponenti: Izvor struje, ure
đ
aj za dotur (dovod)
žice, elektri
č
ni kablovi i gorionik, komandni sistem za zaštitne gasove, rashladni
sistem,opšti komandni sistem , boca sa zaštitnim gasom
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 60 -
Slika 67. Šema ure
đ
aja za elektrolu
č
no zavarivanje topljivom elektrodom u zaštiti gasa
Gorionik se sastoji od kontaktne vo
đ
ice, mlaznice za zaštitni gas i elemenata za
fiksiranje, sl. 68. Tokom rada, temperatura može da dostigne 700
o
C (
č
ak i pri
kratkotrajnom zavarivanju), usljed
č
ega se na gasnoj mlaznici lijepi troska. Da bi se to
sprije
č
ilo, posebno kod ve
ć
ih ja
č
ina struje, koriste se gorionici hla
đ
eni vodom.
Pri tome
treba voditi ra
č
una o sljede
ć
em:
•
gasovi bogati Ar termi
č
ki više optere
ć
uju gorionik u odnosu na CO
2
,
•
pre
č
nik kontaktne vo
đ
ice da bude ve
ć
i za 0,2 mm (za
č
elik), tj. 0,5 mm (za Al) od
pre
č
nika žice,
•
kontaktne vo
đ
ice treba da budu od E-Cu, CuCr ili CuCrZr. Zamjena kontaktne vo
đ
ice
zbog habanja pri zameni kotura žice (
≈
15 kg) se smatra normalnom. Izbor materijala
kontaktne vo
đ
ice zavisi od primjene - E-Cu ima najbolju elektroprovodnost, ali se brzo
habaju, dok je situacija obrnuta kod pomenutih legura,
•
ako treba smanjiti trenje izme
đ
u kontaktne vo
đ
ice i žice da bi se obezbjedilo nesmetano
klizanje, odnosno dotur žice, preporu
č
uje se koriš
ć
enje teflonskog umetka,
•
dužina paketa crijeva (kablovi za struju, gas i rashladnu vodu) treba da bude što manja.
Slika 68. Gorionici za MIG/MAG postupak [8]

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 62 -
Slika 71. Šema dovo
đ
enja žice: 1 - kotur sa žicom, 2 - izlazna vo
đ
ica, 3 - valjci
za usmeravanje žice, 4 - pogonski valjci, 5 - pritisni valjak, 6 - ulazna vo
đ
ica
Slika 72. Sistemi dovo
đ
enja žice: A) kabinski, B) univerzalni, C) tandemski, D)
″
push-pull
″
[4]
Od posebnog zna
č
aja kod punjene žice i drugih “mekših” žica (obojeni metali) je
primjena pogonskog mehanizma sa 4 to
č
ki
ć
a, umjesto 2, jer se time obezbje
đ
uje dotur žice
manjim pritiskom, ravnomjerno raspore
đ
enim na 2 para to
č
ki
ć
a. Tako
đ
e je bitan oblik
površine to
č
ki
ć
a na koji žica naliježe - dok je kod “tvrdih” žica uobi
č
ajeni profil “V”, dotle
kod “mekih” žica ova površina mora da bude profilisana, npr. u obliku “
∪
”.
Treba imati u vidu da je pravilan izbor kontaktne vo
đ
ice i mehanizma za dotur žice od
presudnog zna
č
aja za kvalitetno MIG/MAG zavarivanje, posebno kada se koristi punjena
žica ili puna žica od objenih metala i legura aluminijuma.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 63 -
2.4.5 Tehnologija zavarivanja
Osnovni parametri elektrolu
č
nog zavarivanja topljivom elektrodnom žicom u zaštiti
gasa su vrsta i ja
č
ina struje, napon luka, brzina dotura žice, pre
č
nik žice, dužina slobodnog
dijela i nagib žice za zavarivanje, položaj zavarivanja, vrsta i protok zaštitnog gasa.
Vrsta i ja
č
ina struje imaju zna
č
ajan uticaj na dimenzije šava, kao što je objašnjeno kod
E postupka. Pri ostalim konstantnim parametrima, zavisnost brzine topljenja elektrodne
žice i ja
č
ine struje je linearna za manje vrjednosti ja
č
ine struje, a pri ve
ć
im vrijednostima
ja
č
ine struje, posebno kod manjih pre
č
nika žice, zavisnost postaje nelinearna, sl. 73. Uzrok
tome je zagrijavanje slobodnog kraja žice elektri
č
nim otporom. Kao kod E postupka, za
konstantnu brzinu dovo
đ
enja, žice ve
ć
eg pre
č
nika zahtjevaju ja
č
u struju, s tim da je kod
MAG/MIG postupka nelinearnost te zavisnosti izraženija. Tako je npr. za brzinu dovo
đ
enja
žice od 5 m/min potrebna ja
č
ina struje 85 A za pre
č
nik žice 0,8 mm, odnosno 325 A za
pre
č
nik žice 1,6 mm.
Slobodni kraj žice mora da bude u odre
đ
enim granicama jer njegova prevelika dužina
uslovljava višak dodatnog materijala i nedovoljnu koli
č
inu toplote za njegovo topljenje, što
daje plitko uvarivanje i nepovoljan oblik šava, a s druge strane, smanjenjem njegove dužine
luk postaje nestabilan. Treba uo
č
iti da se sa pove
ć
anjem dužine slobodnog kraja žice
pove
ć
ava njen elektri
č
ni otpor i stepen zagrijavanja, pa je slabija struja potrebna za
topljenje žice. Iskustvo pokazuje da je za kratkospojeni prenos potreban slobodni kraj
dužine 6 do 12,5 mm, a za ostale na
č
ine prenosa 12,5 do 25 mm. Osim slobodnog kraja
žice, i odstojanje mlaznice za gas od osnovnog materijala bitno uti
č
e na zavarivanje. S
jedne strane, odstojanje mlaznice treba da bude što manja da bi zaštita gasom bila što
efikasnija, a s druge strane, suviše malo odstojanje izlaže mlaznicu prevelikoj toploti i
smanjuje zavariva
č
u mogu
ć
nost vizuelne kontrole zone zavarivanja. Slobodni kraj žice, kao
i odstojanje vo
đ
ice i mlaznice od osnovnog materijala su prikazani na sl. 74.
U zavisnosti od ja
č
ine struje razlikuju se tri me
đ
usobno zavisna položaja slobodnog
kraja žice i mlaznice za gas:
- slobodni kraj žice manji od odstojanja mlaznice, za ja
č
ine struje 50-150 A, sl. 75a
- slobodni kraj žice jednak odstojanja mlaznice, za ja
č
ine struje 150-350 A, sl. 75b
- slobodni kraj žice ve
ć
i od odstojanja mlaznice, za ja
č
ine struje iznad 350 A, sl. 75c.
U cjelini gledano, sa pove
ć
anjem ja
č
ine struje zna
č
ajno se pove
ć
ava slobodni kraj
žice, a u manjoj mjeri i udaljenost mlaznice.
v
ž
(m/min)
I(A)
Slika 73. Zavisnost brzine dovo
đ
enja
elektrodne žice v
ž
i ja
č
ine struje I
Slika 74. Karakteristi
č
ni položaji
slobodnog kraja žice i mlaznice za gas

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 65 -
đ
uje dimenzije šava na slede
ć
i na
č
in: ve
ć
a dubina uvarivanja i manja širina šava se dobija
ve
ć
om gustinom struje (ili ve
ć
a ja
č
ina struje za isti pre
č
nik ili manji pre
č
nik za istu ja
č
inu
struje). Prenos dodatnog materijala u mlazu i krupnim kapima se po pravilu primjenjuju za
zavarivanje u horizontalnom položaju, dok se kratkospojeni i pulsiraju
ć
i prenos koriste u
svim položajima. Za zavarivanje u vertikalnom i nadglavnom položaju koriste se žice ma-
njeg pre
č
nika, kao i kratkospojeni ili pulsiraju
ć
i prenos dodatnog materijala, jer se time
poja
č
avaju dejstva elektrodinami
č
ke sile i površinskog napona, što omogu
ć
ava savla
đ
a-
vanje dejstva gravitacije.
smjer zavarivanja
Tehnika zavarivanja Gorionik Tehnika zavarivanja
unaprijed vertikalan unazad
Slika 76. Uticaj nagiba gorionika na oblik šava
Uticaj vrste zaštitnog gasa na oblik šava je dat na sl. 77. Osim vrste zaštitnih gasova
bitan je i uticaj njihovog protoka koji zavisi od vrste spoja, položaja i brzine zavarivanja,
oblika i dimenzija žljeba, ja
č
ine struje, napona luka i pre
č
nika žice. Pri odre
đ
ivanju potroš-
nje zaštitnog gasa, treba imati u vidu da u slu
č
aju nedovoljne koli
č
ine okolni gasovi mogu
da prodru u metalnu kupku, a u slu
č
aju prevelike koli
č
ine i brzine strujanja nastaje
turbulencija sa istim posledicama.
Slika 77. Uticaj vrste zaštitnog gasa na oblik šava
Pri zavarivanju u zaštiti gasa treba imati u vidu strujanje okolnog vazduha, koje ne
smije da bude takvo da ometa dejstvo zaštitnog gasa. Posebno pri radu na otvorenom po-
trebno je predvidjeti dovoljno dobar zaklon od vjetra i prinudnog strujanja vazduha.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 66 -
2.4.6 Tehnika zavarivanja
Kretanje vrha žice kod višeprolaznog zavarivanja u horizontalnom položaju je
prikazano na sl. 78, tako što je korjeni prolaz dat na sl. 78a, prolaz popune na sl. 78b, a
pokrivni prolaz na sl. 78c. Gorionik se po pravilu vodi tehikom unazad, nagnut do 25
°
u
odnosu na vertikalu, sem kod tankih limova, kada se koristi tehnika unaprijed.
Kada se zavarivanje završi i isklju
č
i struja, gorionik se drži nad metalnom kupkom
još 5-10 s, da bi se obezbijedila zaštita metala šava. Kod odgovornih konstrukcija luk treba
prekinuti na pomo
ć
noj izlaznoj plo
č
ici, a ne na metalu šava. Greške pri MIG/MAG
zavarivanju su date u tab. 15 i prikazane na sl. 79.
Slika 78. Kretanje vrha žice pri horizontalnom zavarivanju - su
č
eoni spoj
a)
b)
c)
d)
e)

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 68 -
2.4.7
Podešavanje MIG/MAG aparata
Savremeni aparati za MIG/MAG postupak zavarivanja posjeduju upravlja
č
ke table sa
mogu
ć
noš
ć
u podešavanja svih uticajnih parametara režima rada. Sinergijski ure
đ
aji imaju
mogu
ć
nost pohranjivanja (snimanja) programa koji sadrže parametre za odre
đ
ene
zavariva
č
ke zahvate. Za dobar zavar neophodan je optimalan izbor parametara. Na slikama
br. 80, 81 i 82 dati su prikazi upravlja
č
kih tabli savremenih Varstroj-evih aparata:
VARMIG 350 Synergy, VPS 4000 digit i VARMIG 600 D44 Synergy, respektivno, sa
objašnjenjima funkcija pojedinih tipki.
Sl. 80 Upravlja
č
ka tabla aparata za MIG/MAG postupak (VARMIG 350 Synergy)
1.
Prekida
č
za uklju
č
ivanje.
2.
Prekida
č
za grubu regulaciju napona struje zavarivanja.
3.
Prekida
č
za finu regulaciju napona struje zavarivanja.
4.
Tipka za izbor materijala i zaštitnog gasa.
5.
Tipka za izbor debljine žice za zavarivanje.
6.
Tipka za izbor na
č
ina zavarivanja (kontinualno, ta
č
kasto).
7.
Enkoder za podešavanje intervala zavarivanja.
8.
Enkoder za podešavanje vremena ta
č
kanja.
9.
Displej za prikaz napona.
10.
Displej za prikaz ja
č
ine struje.
11.
Indikatorska lampica uklju
č
ene termozaštite.
12.
Indikatorska lampica za vanjsko (ru
č
no) podešavanje.
13.
Enkoder za podešavanje brzine dodavanja žice.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 69 -
Sl. 81 Upravlja
č
ka tabla, aparata za MIG/MAG postupak, VPS 4000 digit.
1.
Izbor procesa zavarivanja ( DC-pulsno, DC- standardno, REL- postupak).
2.
Tipka za izbor materijala i zaštitnog gasa.
3.
Tipka za izbor pre
č
nika žice za zavarivanje.
4.
Izbor ja
č
ine struje, brzine žice, trajanja pulsa i frekvencije pulsa.
5.
Izbor napona, korekcija napona, korekcija u %, izbor pohranjenog programa.
6.
Enkoder za podešavanje izabranog parametra.
7.
Izbor režima rada (kontinualno, ta
č
kasto, pulsno).
8.
Tipka za izbor funkcija na displeju.
9.
Podešavanje karakteristika luka.
10.
Uklju
č
ivanje WAWE PLUS- opcije ( oblik pulsa).
11.
Tipka za podešavanje vremena ta
č
kanja.
12.
Funkcijska tipka (izbor funkcije).
13.
Prikaz po
č
etne struje.
14.
Tipka za izbor sinergijski ili slobodno podešeni rad.
15.
Uklju
č
ivanje konstantne dubine provara.
16.
Izbor vodom hla
đ
enog gorionika.
17.
Kontrola protoka gasa.
18.
Tipka za uvo
đ
enje žice u polikabal i gorionik.
19.
Pozivanje pohranjenog (snimljenog) programa.
20.
Pohranjivanje (snimanje) programa sa izabranim parametrima.
21.
Potvrda podešenih parametara.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 71 -
2.5 TIG POSTUPAK-ELEKTROLU
Č
NO ZAVARIVANJE NETOPLJIVOM
ELEKTRODOM U ZAŠTITI INERTNOG GASA
Elektrolu
č
no zavarivanje netopljivom elektrodom u zaštiti gasa je postupak spajanja
metala topljenjem i o
č
vrš
ć
avanjem dijela osnovnog metala i dodatnog metala (žica za
zavarivanje - ako se koristi), pri
č
emu se kao zaštita koristi inertan gas (aktivni gasovi ne
dolaze u obzir jer bi izazvali oksidaciju vrha elektrode), sl. 83.
Slika 83. Šematski prikaz elektrolu
č
nog zavarivanja netopljivom elektrodom
[4]
Ovaj postupak se skra
ć
eno obiljležava TIG ili WIG (T od tungsten - engleska reij
č
za
volfram (W) - materijal elektrode, IG-inert gas) i prvobitno je uveden kao postupak zavari-
vanja Al i njegovih legura zahvaljuju
ć
i
efektu katodnog
č
iš
ć
enja
. Ovaj efekt se sastoji u
razbijanju i uklanjanju skrame teškotopljivog oksida Al
2
O
3
iz metalne kupke ili sa njene
površine dejstvom elektrona koji se kre
ć
u od osnovnog metala prema elektrodi,
č
ime se
spre
č
ava njegovo taloženje u dnu metala šava i omogu
ć
ava zavarivanje Al.
U današnje vrijeme primjena TIG postupka je znatno ve
ć
a, najviše zbog vrhunskog
kvaliteta spoja, koji se, izme
đ
u ostalog, postiže
boljom kontrolom unesene toplote i
dodatnog metala zahvaljuju
ć
i razdvajanju uloga dodatnog metala i elektrode
. Zavari-
vanje TIG postupkom je mogu
ć
e i bez dodatnog metala, što je posebno važno kod tankih li-
mova. Iako je u osnovi ru
č
ni postupak, TIG može da se automatizuje, kako u smislu dovo-
đ
enja žice, tako i u smislu vo
đ
enja elektrode. U odnosu na E postupak osnovne prednosti
TIG postupka su bolja zaštita metalne kupke, nepostojanje troske (ne gubi se vrjeme na
zamjenu elektrode i skidanje troske kod višeprolaznog zavarivanja), mogu
ć
nost koriš
ć
enja
žica manjeg pre
č
nika, odnosno ve
ć
ih gustina struje. Prednosti TIG postupka posebno dolaze
do izražaja kod tankih limova, materijala kao što su obojeni metali i ner
đ
aju
ć
i
č
elici, kao i
korjenih prolaza odgovornih spojeva. S druge strane, TIG postupak nije konkuretan ostalim
elektrolu
č
nim postupcima kada je u pitanju ekonomi
č
nost zavarivanja debelih i/ili duga
č
kih
limova od obi
č
nih konstrukcionih
č
elika. Proizvodnost TIG postupka može da se pove
ć
a
primjenom varijante sa zagrijanom žicom.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 72 -
Prednosti TIG postupka su:
- vrhunski kvalitet spoja, bez grešaka,
- nema rasprskavanja - dodatni metal se topi u metalnoj kupki, ne prenosi se kroz luk,
- mogu
ć
a primjena i bez dodatnog materijala,
- odli
č
na kontrola (oblika) korijena,
- precizna kontrola parametara zavarivanja,
- primjenljiv na veliki broj osnovnih metala,
- dobra kontrola izvora toplote i na
č
ina uvo
đ
enja dodatnog materijala,
- nema troske,
- bilo koji položaj zavarivanja.
Mane TIG postupka su:
- relativno mala toplotna mo
ć
i produktivnost,
- zahtijeva se posebna obu
č
enost zavariva
č
a,
- teško
ć
e u zaštiti zavarenog spoja pri zavarivanju na otvorenom.
2.5.1 Vrste izvora struje
-
jednosmjerna struja (JS) i/ili naizmjeni
č
na struja (NS),
-
JS se koristi za sve osnovne metala, osim za Al, Mg i ostale metale sa tvrdim
oksidima za koje se koristi NS,
-
strmopadaju
ć
a stati
č
ka karakteristika,
-
noviji izvori struje: tranzistorski ili tiristorski, omogu
ć
avaju zavarivanje u ciklusu
(startovanje, pulsiranje ja
č
ine struje i zaustavljanje luka),
-
JS izvori su obi
č
no sa trofaznom strujom - uniformno optere
ć
enje elektri
č
ne mreže,
-
NS izvor obi
č
no ima i JS,
-
stariji izvori NS sa jednofaznom strujom - nesimetri
č
no optere
ć
enje elektri
č
ne mreže,
-
noviji izvori NS manje mase (manji transformator ) - sa tranzistorima (invertori).
Kod TIG postupka se naj
č
eš
ć
e koriste naizmjeni
č
na struja (NS) i jednosmjerna struja
direktne polarnosti (JSDP)(minus pol na elektrodi) . Uticaj vrste struje na oblik šava izveden
TIG postupkom je prikazan na sl. 84. Jednosmjerna struja direktne polarnosti daje najuži i
najdublji šav, sl.84a. Toplota pri zavarivanju se raspore
đ
uje približno 1/3 na elektrodu, a 2/3
na osnovni materijal. Jonizovane
č
estice su usmjerene od materijala ka elektrodi, a elektroni
od elektrode ka osnovnom materijalu, tako da se ne dobija efekt površinskog
č
iš
ć
enja
teškotopljivih oksida, kao što je to slu
č
aj kod jednosmjerne struje indirektne polarnosti
(JSIP), sl. 85a.
Stoga se jednosmjernom strujom direktne polarnosti zavaruju metali
kod kojih efekat
č
iš
ć
enja nije potreban
(
č
elici, nikl, bakar i njihove legure).
Indirektna polarnost daje najširi i najpli
ć
i šav, sl. 84b. Toplota pri zavarivanju se ras-
pore
đ
uje suprotno prethodnom slu
č
aju, odnosno 2/3 na elektrodu, a 1/3 na osnovni
materijal, što je neracionalno, daje nestabilan luk i pregrijava elektrodu i gorionik. Iako
jednosmerna struja indirektne polarnosti, zahvaljuju
ć
i kretanju elektrona od osnovnog
materijala ka elektrodi, proizvodi efekt površinskog
č
iš
ć
enja teškotopljivih oksida, s
obzirom na navedene nedostatke njena prakti
č
na primena je bezna
č
ajna, a
za zavarivanje
aluminijuma i njegovih legura se koristi naizmeni
č
na struja
.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 74 -
2.5.2 Netopljive elektrode
Netopljive elektrode se izra
đ
uju od volframa, odnosno legura volframa i torijum, cirko-
nijum ili lantan oksida. Za ru
č
ni TIG postupak postoje
č
etir vrste elektroda:
a) Elektrode od
č
istog volframa (W) - temperatura topljenja 3410
°
C, koje se proizvode sin-
terovanjem praška volframa,
č
isto
ć
e min. 99,5%, jer ve
ć
i udio ne
č
isto
ć
a prouzrokuje brzo
trošenje elektrode.
b) Elektrode od volframa sa dodatkom 0,9 do 4,2% oksida torijuma (W-Th), koji omogu-
ć
ava lakše emitovanje elektrona, što obezbje
đ
uje lakše uspostavljanje i održavanje
strujnog luka i bolje podnošenje strujnih optere
ć
enja. Osim toga, ovim elektrodama se
pove
ć
ava stabilnost luka na temperaturama, nižim i do 1000
°
C u odnosu na elektrode od
č
istog volframa,
č
ime se izbjegava djelimi
č
no rastapanje elektrode i obezbje
đ
uje znatno
duži radni vijek. Na sl. 86 je prikazana zavisnost gustine struje od temperature za W i W-
Th elektrode.
Slika 86. Zavisnost gustine struje od temperature kod W i W-Th elektrode
[8]
c) Volframove elektrode sa 0,3 do 0,9% cirkonijum oksida. Po svojstvima i cijeni ove
elektrode su izme
đ
u dvije prethodno navedene grupe. Primjenjuju se samo kod
naizmjeni
č
ne struje, odnosno za zavarivanje aluminijuma i lakih legura.
d) Volframove elektrode sa 0,9 do 1,2% lantan oksida. Koriste se za plazma zavarivanje, jer
imaju duži vijek od ostalih varijanti.
U tab. 16 su prikazane navedene vrste netopljivih elektroda, zajedno sa sistemom ozna
č
a-
vanja prema standardu EN 26848 i osnovnim karaketristikama.
- Kodifikacija po hemijskom sastavu:
prvo slovo = simbol glavne komponente
drugo slovo = po
č
etno slovo oksida + broj (sadržaj oksida x 10)
-
Uslovi isporuke:
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 75 -
- pre
č
nici : 0.5; 1.0; 1.6; 2; 2.5; 3.2; 4; 5; 6; 8; 10 (mm)
- dužine: 50; 75; 100, 175 (mm)
- pravolinijske (strogo)
- kvalitet (bez prslina, pora, uklju
č
aka).
Tabela 16 . Netopljive elektrode
Materijal (dodaci - %) Simbol Boja
Primjedbe
Volfram
<
0.2
WP
Zelena
Dobra stabilnost kod NS.
Problemi pri startovanju kod JS.
Volfram sa
torijum
oksidom
0.3-0.5 ThO
2
0.8-1.2 ThO
2
1.7-2.2 ThO
2
2.8-3.2 ThO
2
3.8-4.2 ThO
2
WT4
WT 10
WT 20
WT 30
WT 40
Plava
Žuta
Crvena
Ljubi
č
asta
Narandžasta
Pove
ć
anjem sadržaja ThO
2
pove
ć
ava se vijek, dozvoljena
ja
č
ina struje i popravlja
startovanje.
Th je radioaktivan
!
Volfram sa
cirkonijum
oksidom
0.15-0.5 ZrO
2
0.7-0.9 ZrO
2
WZ 4
WZ 8
Sme
đ
a
Bijela
Smanjeni uklju
č
ci volframa u
metalu šava (koristi se za
nuklearne posude).
Volfram sa
lantan
oksidom
0.9-1.2 LaO
2
WL 10
Crna
Duži vijek od WT elektroda
(za plazma zavarivanje)
Ne samo vrsta materijala, ve
ć
i oblik vrha elektrode bitno uti
č
e na stabilnost luka i
dubinu uvarivanja. Postoje dva osnovna oblika vrha elektrode: konusni i sferni. U prvom
slu
č
aju gustina struje je znatno ve
ć
a, pa je strujni luk koncentrisan, sl. 87a. U drugom
slu
č
aju ja
č
ina struje je mala, luk nije koncentrisan, pa se dobija znatno manja dubina
uvarivanja, a ve
ć
a širina šava, sl. 87b. Konusni oblik se koristi sa JS, a sferni sa NS, sl. 88.
a)
b)
Slika 87. Uticaj oblika vrha elektrode na oblik šava
Slika 88.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 77 -
gustine vazduha), pa je za održavanje zaštitnog omota
č
a potreban dva do tri puta ve
ć
i
protok gasa. Stoga se u praksi najviše primenjuje argon, a sre
ć
u se i mešavine argona sa
helijumom (ve
ć
e debljine i/ili materijali ve
ć
e toplotne provodnosti) ili sa vodonikom
(ner
đ
aju
ć
i
č
elik).
Osim vrste zaštitnog gasa, i oblik mlaznice ima veliki uticaj na efikasnost zaštite. Ko-
riste se tri osnovna oblika mlaznice: konusni, cilindri
č
ni i profilisani, sl. 89. Najbolja zaštita
se postiže profilisanim mlaznicama. Na efikasnost zaštite uti
č
e i dovod gasa do mlaznice, sl.
90, koji se izvodi sa odbojnikom ili bez njega. Kao što se sa sl. 90 vidi, odbojnik vrlo
povoljno uti
č
e na širinu zaštitne zone, odnosno efikasnost zaštite.
Tabela 19. Zaštitni gasovi i njihova primjena prema EN439
Gas
nelegirani ili
niskolegirani
č
elici
ner
đ
aju
ć
i
č
elici
Al
Cu
Ni
OM osjetljiv
na gasove
Ar X
X
X
X
X
X
Ar + H
2
X
X
He
X
X
X
He-Ar (25-75)
X
X
X
He-Ar (50-50)
X
X
X
zaštita korjenog
prolaza
Forming gas-
Ar/He
Forming gas -
Ar/He-Ar
Ar
Ar
Ar He
Tabela 20. Uticaji zaštitnih gasova na parametre zavarivanja
Gas
Uspostavljanje
luka
Stabilnost
luka
Širina
šava
Dubina
uvarivanja
Brzina
zavarivanja
Ar
Ar/He
He
He/Ar(25/75)
He/Ar(50/50)
3
3
1
2
1
3
3
1
2
1
3
2
1
3
2
2
2
3
2
3
2
3
3
3
3
1 - mali uticaj; 2 - srednji uticaj; 3 - veliki uticaj
a. konusna b. cilindri
č
na c. profilisana
Slika 89. Konstruktivni oblici mlaznica
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 78 -
Slika 90. Uticaj dovoda gasa do izlaza iz mlaznice na širinu zaštitne zone
2.5.5 Ure
đ
aj za zavarivanje
Ure
đ
aj za zavarivanje TIG postupkom je prikazan na sl.91; njegovi osnovni elementi
su: izvor struje, boca (ili boce) za zaštitni gas, sa odgovaraju
ć
im ventilima, gorionik sa
netopljivom elektrodom, paket crijeva za dovod argona, rashladne vode i elektri
č
ni kablovi.
Izvor struje je po pravilu strmopadaju
ć
e stati
č
ke karakteristika, kao kod E postupka, da
bi slu
č
ajna promjena dužine luka što manje uticala na ja
č
inu struje. Ako se napaja na-
izmeni
č
nom strujom, ure
đ
aj treba da proizvodi simetri
č
ne, odnosno uravnotežene talase
struje.
Gorionik za zavarivanje treba da ima dovoljan strujni kapacitet da se ne bi pregrijavao,
a po pravilu se hladi, vazduhom ili vodom. Sastavni dio gorionika je mlaznica,
č
iji oblik
bitno uti
č
e na efikasnost zaštite. Mlaznica treba da ima takav oblik da isticanje zaštitnog
gasa bude bez turbulencije, a da pri tome bude što udaljenija od mjesta zavarivanja, da bi
zavariva
č
imao bolji pregled.
Slika 91. Šema ure
đ
aja za TIG postupak - osnovni elementi
Crijeva za dovod zaštitnog gasa treba da budu od specijalnog plasti
č
nog materijala uko-
liko se koristi He,
č
iji su atomi toliko mali da kroz obi
č
no gumeno crevo difunduju u oko-
linu. Osim navedenog, ure
đ
aj za TIG zavarivanje ima i elemente za regulisanje ja
č
ine struje,
uspostavljanje luka bez dodira vrha elektrode o radni komad, automatsko otvaranje i zatva-
ranje protoka argona i rashladne vode, VF generator i kondenzatorsku bateriju, a u slu
č
aju

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 80 -
Tablica 23. Parametri zavarivanja niskolegiranih
č
elika TIG postupkom
Debljina
komada
(mm)
Pre
č
nik
elektrode
(mm)
Pre
č
nik
žice
(mm)
Brzina
zavarivanja
(cm/min)
Pre
č
nik
mlaznice
(mm)
Ja
č
ina
struje
(A)
Protok argona
(l/min)
3,0
1,6
÷
2,4
3,0 25-30 6 120-150 5
4,0 2,4
3,0-4,0
25 9
140-180 5
5,0 2,4-3,2
3,0
÷
4,0 20
÷
24
11 180-250 5-6
6,0 3,2
4,0
÷
5,0
18-20
11 ili 13 180-340
6
8,0 3,2 5,0 15 13
250-340 7
10,0 4,0
5,0
÷
6,0
13 13-15
260-350 7
Tablica 24. Parametri zavarivanja visokolegiranih
č
elika TIG postupkom
Debljina
komada
(mm)
Pre
č
nik
elektrode
(mm)
Pre
č
nik
žice
(mm)
Ja
č
ina
struje
(A)
Protok
gasa
(l/min)
Broj
prolaza
Brzina
zavarivanja
(cm/min)
0,6 1,0
bez
15-25
3
1
30-40
1,0
1,0
÷
1,6 1,0
÷
1,5 25-80 4 1 25-30
2,0 1,6
1,5
÷
2 80-110
4 1 25-30
3,0 2,4
2
÷
3 100-150
4 1 25-30
4,0 2,4
3
120-200
5
1 25
5 3,2
3-4
200-250
5
1 25
6 3,2
4
200-250
6
2 25
Tablica 25. Parametri zavarivanja aluminijuma i legura TIG postupkom
Debljina
komada
Broj
prolaza
Pre
č
nik
žice
Protok
argona
Ja
č
ina struje
(A)
Temperatura
predgrijevanja
(mm) (mm)
(l/min)
Horizont.
Vertikal.
Nadglavno (
°
C)
1
1
2
7
60
50
40
-
2
1
2 do 3
7
80
80
75
-
3
1
3
8
140
135
130
-
4
1 do 2 3 do 4
9
180
170
160
-
6
2
3 do 4
10
280
240
230
-
8
2
4 do 5
12
320
270
260
150
10 2-3 5 14 360 280
270
200
12 3 6 16 420 330 280
200
15 5 6 16 450
-
-
250
20
7
6 do 8
20-25
450
-
-
350
30 9 8 20
÷
25
450 - -
350
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 81 -
2.5.7 Tehnika zavarivanja
Tehnika ru
č
nog zavarivanja TIG postupkom zahtijeva posebnu pažnju, naro
č
ito
uspostavljanje i prekidanje luka i rukovanje elektrodom i žicom za zavarivanje. Luk može
da se uspostavi na tri na
č
ina: dodirom i odmicanjem elektrode, pomo
ć
u varnice iz dodatnog
ure
đ
aja (naj
č
eš
ć
e VF generator), i primjenom pomo
ć
nog luka koji se uspostavlja izme
đ
u
elektrode i mlaznice, a zatim prenosi na osnovni materijal.
Naj
č
eš
ć
e se primjenjuje VF
generator
, a prvi na
č
in se izbjegava, jer zna
č
ajno ošte
ć
uje vrh elektrode. Pošto se luk
uspostavi, gorionik se kre
ć
e u malim krugovima da bi se obrazovala te
č
na metalna kupka,
sl. 92a, uz postepeno naginjanje u odnosu na vertikalu do 15
°
kod ru
č
nog zavarivanje, sl.
92b, dok kod automatskog zavarivanja gorionik po pravilu ostaje u vertikalnom položaju.
Zatim se u metalnu kupku dodaje žica pod uglom od 15
°
, sl. 92c. Prije pomjeranja gorionika
(elektrode) do prednje ivice metalne kupke, sl. 92e, žicu treba udaljiti, sl. 92d. Ponavljanjem
ovog postupka dobija se neprekidni šav. Luk se najefikasnije prekida isklju
č
ivanjem struje,
jer bi naglo odmicanje elektrode dovelo do oksidacije metala šava. Za položaje koji nisu
horizontalni pravilno držanje gorionika je prikazano na sl. 93.
Slika 92. Tehnika ru
č
nog zavarivanja TIG postupkom

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 83 -
2.5.8 Zaštita korjenog prolaza
Za vrhunski kvalitet zavarenog spoja potrebna je dodatna zaštita korjenog prolaza sa
druge strane. Zaštita korijena obi
č
no se vrši argonom ili forming gasom (Ar+1-30%H
2
ili
N
2
+1-30%H
2
). Ure
đ
aji za zaštitu korjena su prikazani na slici 95, a pri zavarivanju
korijenog prolaza cevi na slici 96. Pri zavarivanju korjenog prolaza kod reaktivnih
materijala sve zone osnovnog materijala koje se zagrijavaju na temperaturu preko 300
°
C
moraju dodatno da se štite, npr. komorom sa kontrolisanom atmosferom (Ar), sl. 97.
bakarna podloška - akumulirani zaštitni gas,
nesigurno
dodatni zaštitni gas sa suprotne strane
Slika 95. Sistemi zaštite korijena
Slika 96. Sistem zaštite korijenog prolaza pri zavarivanju cjevi
Slika 97. Sistem zaštite korijenog prolaza pri zavarivanju reaktivnih materijala
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 84 -
Me
đ
u naj
č
eš
ć
e greške pri zavarivanju spadaju oksidni uklju
č
ci koji negativno uti
č
u na
mehani
č
ke osobine zavarenog spoja. Na slici 98. dat je pregled naj
č
eš
ć
ih uzroka pojave
oksidnih uklju
č
aka.
Oksidni uklju
č
ci
Uzroci
Neo
č
iš
ć
en žlijeb
Suviše veliki žlijeb - pristup vazduha sa suprotne strane
Nedovoljan otvor žlijeba
Nedovoljna struja zavarivanja
Preduga
č
ak luk
Šipka dodatnog metala suviše uronjena u kupku
Oksidi ne mogu da se uklone u pravcu korjena
Efekat katodnog
č
iš
ć
enja nedovoljan
(ne preporu
č
uje se za zavarivanje Al)
Suviše velika debljina za I spoj
Nedovoljna ja
č
ina struje zavarivanja
Prevelika brzina zavarivanja
Nema kontakta izme
đ
u dva radna komada
Nedovoljna ja
č
ina struje zavarivanja, preduga
č
ak luk.
Slika 98. Oksidni uklju
č
ci i uzroci njihove pojave
Zavarivanje korijena zahtijeva posebnu obuku zavariva
č
a jer je korijen zona sa najviše
potencijalnih grešaka. Tipi
č
ne greške u korijenu su prikazane na slici 99.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 86 -
rivanje sa zagrijanom žicom, ta
č
kasto zavarivanje, zavarivanje sa dvostrukom zaštitom,
ATIG postupak.
Impulsno TIG zavarivanje
omogu
ć
ava optimalno koriš
ć
enje energije, jer se ja
č
ina
struje zna
č
ajno pove
ć
ava samo u kratkom periodu vremena kada se rastopljeni vrh dodatni
metala odvaja i prenosi u metalnu kupku. Impulsno TIG zavarivanje je veoma pogodno za
automatsko (orbitalno) zavarivanje cijevi.
Slika 100. Su
č
eono spajanje cijevi TIG postupkom
[8]
Su
č
eono spajanje cevi TIG postupkom, sl. 100, zahtijeva i specijalni izvor struje za
impulsno zavarivanje. Pulsiranje struje po
č
inje sa uspostavljanjem luka, ali ure
đ
aj ne rotira
oko cijevi sve dok pulsiraju
ć
a struja ne postigne radni nivo. U toj fazi se popunjava žlijeb
do potpunog provarivanja, a zatim ure
đ
aj po
č
inje da rotira oko cijevi. Prije gašenja luka,
ja
č
ina struje se smanjuje, simetri
č
no po
č
etnoj fazi zavarivanja, a ure
đ
aj se kre
ć
e sve dok se
ne postigne potpuno preklapanje po
č
etka šava.
TIG ta
č
kasto zavarivanje
, tako
đ
e nazvano TIG zakivanje, omogu
ć
ava dobijanje spoja
preklapanjem, bez prethodne perforacije radnih komada. Postupak je veoma jednostavan i
ne zahtijeva veliku vještinu operatera, veoma je produktivan i može da se automatizuje. Luk
nije vidljiv, pa operater ne mora da štiti o
č
i tokom zavarivanja. Postupak je primjenljiv na
niskolegirane
č
elike, aluminijum, debljine 0.5 do 2 mm. Vrijeme zavarivanja je 0.5 do 5 s.
TIG zavarivanje sa zagrijanom žicom
zahtijeva grija
č
, koji elektri
č
nim otporom
predgrijava žicu za zavarivanje, što omogu
ć
ava brže topljenje dodatnog materijala i ve
ć
u
produktivnost postupka, sl. 101.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 87 -
Slika 101. Zavarivanje zagrijanom žicom
ATIG postupak
je postupak razvijen na institutu za zavarivanje “Paton” (Kijev-
Ukrajina). Postupak je isti kao klasi
č
ni TIG postupak, sa tim da se ivice žlijeba prije
zavarivanja premažu aktivacionim topiteljom koji omogu
ć
ava zna
č
ajno ve
ć
u dubinu
provarivanja i sitnozrnastu strukturu materijala šava. Aktivacioni topitelji nanose se
sprejom, flomasterom namjenjenim za nanošenje topitelja,
č
etkicom ili na drugi pogodan
na
č
in. Pove
ć
ana dubina provarivanja omogu
ć
ava su
č
eono zavarivanje limova sa ravnim „I”
žlijebom, bez zazora, bez dodatnog materijala, za debljine 10 do 12 mm. Postupak je znatno
ekonomi
č
niji od klasi
č
nog TIG postupka.
2.5.10 Podešavanje aparata za TIG postupak
Aparati za zavarivanje opremljeni su upravlja
č
kom tablom sa koje se podešavaju
parametri zavarivanja. Za pravilno izvo
đ
enje procesa, na savremenim aparatima, podešava
se desetak parametara koji bitno uti
č
u na kvalitet izvo
đ
enja procesa zavarivanja. Pored
standardnih postoje sinergijski i digitalni aparati kod kojih su parametri zavarivanja
definisani u programu za zavarivanje odre
đ
enog materijala. Kod sinergijskih aparata
pozivanjem odre
đ
enog programa poziva se definisana grupa parametara koja odgovara
datom materijalu, debljini i položaju. Ovakvim aparatima upravlja procesor i u memoriju
aparata mogu
ć
e je pohraniti više programa. Na slikama br. 102 i 103 dati su prikazi
upravlja
č
kih tabli standardnog aparata za TIG zavarivanje (VARTIG 2005 DC ) i digitalnog
(VARTIG 3500 AC/DC digit), uz objašnjenje funkcije pojedinih tipki. Navedeni aparati su
proizvod slovena
č
kog Varstroj-a.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 89 -
22.
Na displ. poz. 1 dato vrijeme duv. gasa nakon gašenja luka (podeš. se sa poz. 14)
23.
Tipka za uklju
č
. daljinskog upravlja
č
a
24.
Indikatorska lampica za uklj. Daljinski upravlja
č
25.
Parametri pulsnog zavarivanja (frekvencija, širina pulsa i osnovna struja), o
č
itavaju
se na displ. poz. 1, a podešavaju sa enkoderom poz. 14.
26.
Tipka za izbor parametra koji se želi podesiti.
Sl. 103 Izgled komandne table aparata za TIG postupak zavarivanja sa pohranjenim
programima (VARTIG 3500 AC/ DC digit)
1.
Izbor zavariva
č
kog postupka (AC-za Aluminijum, Pulsno- za visok kvalitet zavara
DC-ispravljena struja za TIG, Ispravljena struja DC za REL postupak)
2.
Funkcija AC-WAVE, izbor oblika pulsa.
3.
Izbor parametra zavarivanja (po
č
etna struja, vrijeme preduduvavanja gasa, struja
pulsa gornja i donja itd.)
4.
Enkoder za podešavanje parametara.
5.
Tipka za izbor režima rada (ta
č
kasto ili neprekidno)
6.
Podešavanje AC frekvencije
7.
Podešavanje AC balansa ( zavarivanje aluminijuma).
8.
Uklju
č
ivanje AC/DC TIG zavarivanja.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 90 -
9.
Podešavanje vremena ta
č
kanja
10.
F-podešavanje internih funkcija
11.
Podešavanje po
č
etnog toka
12.
Uklju
č
ivanje pulsnog zavarivanja
13.
Na
č
in uspostavljanja luka
14.
Tipka za podešavanje rasta i padanja toka
15.
Izbor vodom hla
đ
enog gorionika
16.
Kontrola protoka gasa
17.
Pozivanje pohranjenih programa
18.
Pohranjivanje (snimanje) programa sa zadatim parametrima (maks. 100 programa)
19.
Potvrda pohranjivanja (snimanja).
2.6 ZAVARIVANJE PLAZMOM
Plazma je jonizovana materija koja prenosi elektri
č
nu struju. To je materije od koje je
izgra
đ
en luk svakog elektrolu
č
nog postupka zavarivanja, bio on u vazduhu ili u zaštitnim
gasu. Razli
č
iti gasovi se lakše ili teže jonizuju što opredjeljuje njihovu primjenljivost u
postupcima zavarivanja. Temperatura luka jonizovanog gasa je reda veli
č
ina 10 000
0
C. Luk
plazme, u odnosu na WIG ili MIG luk, je mnogo topliji, guš
ć
i i kru
ć
i što se postiže izborom
odgovaraju
ć
eg gasa i sažimanjem (koncentrisanjem) luka.
Zavarivanjem plazmom je veoma sli
č
no WIG postupku . Glavne razlika izmedu WIG
postupka i postupka zavarivanja plazmom je u obliku mlaznice, drža
č
u elektrode i obliku
luka plazme koji prolazi kroz nju. Gorionici za plazma zavarivanje mogu biti izvedeni tako
da se elektri
č
ni luk uspostavlja izme
đ
u osnovnog materijala i volframove (netopive)
elektrode to je takozvani
prenosivi
luk (sl.104 a) ili izme
đ
u sužavaju
ć
e mlaznice i
volframove (netopive) elektrode tada se luk naziva
neprenosivi
(sl. 104 b). Prenosivi luk
proizveš
ć
e dubok provar u osnovnom materijalu a neprenosivi luk proizveš
ć
e plitak provar
u osnovnom materijalu. Neprenosivim lukom mogu se zavarivati materijali koji ne provode
elektri
č
nu struju.
Sl. 104 Gorionici za postupke sa plazmom (A) Prenosivi luk (B) Neprenosivi luk

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 92 -
uticaja toplote je uža,
-
postupak zavarivanja plazmom je manje osjetljiv na geometrijsku nepodudarnost spoja i
loše nalijeganje spoja nego WIG postupak. Glavni razlozi su viša unešena toplota, zbog
toga se zavarivanje plazmom lako automatizuje.
Pored ovih prednosti, postoje i nedostatci postupka zavarivanja sa plazmom, a to su:
-
oprema za zavarivanje plazmom košta više nego skoro za bilo koji drugi metod
zavarivanja lukom ili otporom,
-
kerami
č
ke mlaznice na kraju gorionika imaju kratak radni vijek zbog veoma visoke
temperature luka plazme,
-
potrošnja relativno skupog inertnog gasa tako
đ
e je ve
ć
a zbog toga što se on koristi za
obrazovanje luka plazme kao i za zaštitu.
2.6.1 Tehnika zavarivanja plazmom
Tehnike zavarivanja koje se koriste sa ru
č
nim postupkom plazmom su sli
č
ne onima
koje se koriste pri TIG postupku. Zbog ve
ć
e dužine luka ne postoji opasnost od zaga
đ
enja
radnog komada putem dodira volramove elektrode sa njim, ili zagadenja volframa metalom
šava. Ve
ć
i je prostor za uvo
đ
enje dodatne žice u luk i zavariva
č
ko kupatilo. Razlikuju se
dva na
č
ina zavarivanja i to:
utapanjem
(pudlovanje) i
tehnikom klju
č
aonice
.
Ve
ć
ina ru
č
nih postupaka zavarivanja plazmom se vrši metodom zavariva
č
kog pudlovanja
(koja se
č
esto naziva tehnika utapanja),
što jednostavno zna
č
i da se dodatnu žicu uvodi u
rastopljeno kupatilo šava ili odmah uz luk plazme, baš kao rad sa TIG gorionikom. To je
veoma sli
č
no na
č
inu na koji biste rukovali žicom pri oksigasnom plamenu.
Drugi na
č
in zavarivanja plazmom koji možete koristiti je tehnika klju
č
aonice
.
Zavarivanje
klju
č
aonicom se koristi na tanjim presjecima kao što su tanki limovi i trake, obi
č
no bez
koriš
ć
enja dodatne žice. Me
đ
utim, materijali do debljine od 6 mm mogu se zavarivati
tehnikom klju
č
aonice putem razli
č
itog podešavanja struje i napona luka. Primjer za koriš
ć
enja
zavarivanja tehnikom klju
č
aonice je izrada šavova na uglu, prirubnih i preklopnih šavova za
spajanje dva komada tankih limova metala.
Da bi po
č
eli šav tehnikom klju
č
aonice, drži se gorionik u skoro vertikalnom položaju.
Pove
ć
a se struja do radne vrijednosti. Gorionik se ne pomjera dok se ne formira klju
č
aonica
kroz radni komad.
Č
im se uspostavi klju
č
aonica u komadu, može se po
č
eti pomjeranje
gorionika radi izrade neprekidnog šava topljenjem.
Najkriti
č
niji dio šava dobijenog ru
č
nom tehnikom klju
č
aonice je po
č
etno probijanje
radnog komada. U toku ovog vremena treba da se drži gorionik upravno na radni komad. Luk
plazme mora se usmjeriti direktno na osnovni materijal. Ako gorionik ne bude upravan na
radni komad, povratni mlaz plazme može prouzrokovati pucanje vaše mlaznice gorionika
zbog termi
č
kog napona. Tako
đ
e treba obezbijedite da protok gasa za obrazovanje plazme ima
višu vrijednost nego pri zavarivanju na
č
inom utapanja.
Kada se do
đ
e do kraja šava, klju
č
aonica se zatvara snižavanjem struje zavarivanja radi
smanjenja toplote u radnom komadu, a u isto vreme smanjuje se protok gasa za obrazovanje
plazme. Oba ova postupka, djeluju
ć
i zajedno, smanji
ć
e toplotu u klju
č
aonici omogu
ć
avaju
ć
i
zaostalom kupatilu šava da oti
č
e i popuni klju
č
aonicu.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 93 -
3. TERMI
Č
KO REZANJE (PRIPREMA IVICA ŽLIJEBA)
Izrada ivica žlijeba naj
č
eš
ć
e se vrši termi
č
kim rezanjem. Postoji više postupaka termi
č
kog
rezanja, a naj
č
eš
ć
e se koriste rezanje gasom, elektri
č
nim lukom ili plazmom, koji su sli
č
ni
odgovaraju
ć
im postupcima zavarivanja.
3.1 GASNO REZANJE
Gasno rezanje
je postupak razdvajanja metala njegovim sagorijevanjem u struji kiseoni-
ka, uz istovremeno oduvavanje produkata sagorijevanja (troske), sl. 106. Da bi metal sa-
gorjevao treba ga predgrijati do temperature paljenja (po
č
etka sagorjevanja). Gasno rezanje
metala spada u termi
č
ke postupke, pri
č
emu se radna temperatura postiže sagorijevanjem
gorivog gasa, po pravilu acetilena. Osim toga, sagorijevanjem gorivog gasa dobija se dio
toplote kojom se radna temperatura održava, a zna
č
ajan dio toplote se dobija sagorijevanjem
metala koji se reže (autogeno rezanje), što je bitna prednost ovog postupka. S obzirom na to
da se gasno rezanje zasniva na sagorijevanju metala, postoje odre
đ
eni uslovi koji moraju da
budu ispunjeni da bi proces rezanja mogao da se odvija:
- temperatura sagorijevanja metala treba da bude niža od temperature topljenja,
- temperatura topljenja oksida treba da bude niža od temperature topljenja metala,
- toplota sagorijevanja metala treba da bude dovoljna da, zajedno sa toplotom plamena,
održava temperaturu sagorijevanja.
Od konstrukcionih materijala ove uslove najbolje ispunjava niskougljeni
č
ni
č
elik. Tem-
peratura sagorijevanja ugljeni
č
nih
č
elika zavisi od njegovog sastava, i približava se
temperaturi topljenja sa porastom sadržaja ugljenika, sl. 107.
Slika 106. Šematski prikaz gasnog rezanja
Sagorjevanje
č
elika može da se predstavi sljede
ć
im hemijskim jedna
č
inama:
Fe+0,5O
2
=FeO+267 kJ
2Fe+1,5O
2
=Fe
2
O
3
+825 kJ
3Fe+2O
2
=Fe
3
O
4
+1120 kJ

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 95 -
Slika 108. Gorionik za gasno rezanje
Dvije osnovne varijante mlaznice (prstenasti otvor ili više otvora za dovod smješe) su pri-
kazane na sl. 109. Prstenasti otvor se koristi samo kada je potrebna velika koli
č
ina toplote.
Centralni otvor za dovod kiseonika je naj
č
eš
ć
e cilindri
č
nog ili konusnog oblika, sl. 110. Otvor
cilindri
č
nog oblika je lakše napraviti i održavati, ali je strujanje kiseonika donekle nepravilno,
sl. 110a. Otvor konusnog oblika daje ravnomjerniju struju kiseonika, ali ni on ne daje dobre
rezultate kod rezanja predmeta ve
ć
ih debljina. U tom slu
č
aju može da se primijeni
aerodinami
č
ni oblik centralnog otvora, sl. 111, kojim se postižu ve
ć
e brzine strujanja
kiseonika i najefikasnije rezanje. Mana ovakve mlaznice je visoka cijena zbog komplikovane
izrade i velika buka. Standardne mlaznice sa cilindri
č
nim centralnim otvorom se proizvode u
razli
č
itim veli
č
inama, zavisno od debljine materijala, tab. 26.
Tabela 26. Standardne mlaznice za rezanje
a)
b)
Slika 109. Mlaznica za rezanje (a) sa jednim prstenastim otvorom (b) sa više otvora
spoljne (broj)
1
2
3
4
unutrašnje (broj)
1-2
3-4
5
6
debljina materijala (mm) 3
÷
10 / 10
÷
30 30
÷
60 / 60
÷
100 100
÷
200 200
÷
300
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 96 -
a) cilindri
č
ni b) konusni
Slika 110. Mlaznice sa razli
č
itim otvorima
Slika 111. Aerodinami
č
na mlaznica
Kod ru
č
nih gorionika postoji mogu
ć
nost primjene dodatnih elemenata (alata) da bi se
obezbjedio stalni položaj,
č
ime se postiže mehanizovano rezanje. Na sl. 112 su prikazane tri
varijante dodatnog alata,
č
ija je uloga pravolinijsko vo
đ
enje gorionika (varijante a i b, s tim
da je u varijanti b ivica reza zakošena) ili vo
đ
enje gorionika po zadanoj konturi, varijanta c.
a)
b)
c)
Slika 112. Dodatni alat ("kolica") gorionika za mehanizovano rezanje
Automatsko rezanje zahtijeva komplikovane i skupe mašine, koje su ekonomi
č
ne jedino
za serijsku proizvodnju. Mašine za rezanje mogu da budu pokretne ili nepokretne. Pokretne
mašine uglavnom služe za pravolinijsko rezanje, mada mogu da se prilagode proizvoljnom,
krivolinijskom kretanju (rezanju), sl. 113.
Slika 113. Šema automata za gasno rezanje

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 98 -
donjoj ivici reza i održavanje stalne temperature rezanja. Osim od debljine, brzina rezanja
zavisi i od veli
č
ine mlaznice i po
č
etne temperature rezanja. Brzina rezanja može da bude og-
rani
č
ena pojavom otklona mlaza produkata sagorijevanja na površini reza, sl. 116, koji joj je
proporcionalan. Otklon nema bitnijeg uticaja na kvalitet rezanja ako je njegova vrednost u
granicama 5-15% debljine materijala, ali kod ve
ć
ih otklona brzina rezanja mora da se
smanji.
Slika 116. Otklon mlaza produkata sagorijevanja
3.1.3 Rezanje pojedinih materijala
Od konstrukcionih materijala uslove za gasno rezanje najbolje ispunjava
č
elik, i to
niskougljeni
č
ni i niskolegirani. Pri tome važi pravilo da je rezanje tim lakše što je u
č
eliku
manje ugljenika, jer se porastom njegovog sadržaja smanjuje razlika izme
đ
u temperature
sagorevanja i temperature topljenja, sl. 107. Gasno rezanje nema bitnijeg uticaja na svojstva
niskougljeni
č
nog
č
elika, dok u slu
č
aju
č
elika sa ve
ć
im sadržajem ugljenika može da se uo
č
i
pojava zakaljenog sloja u okolini ivica reza (zona uticaja toplote). Dubina ove zone je data u
tab. 27, u zavisnosti od debljine i vrste materijala.
Tabela 27. Dubina zone uticaja toplote kod gasno-plamenog rezanja
č
elika
č
elik
dubina zone uticaja toplote (mm)
debljina lima (mm) 5
25 100
150
300
niskougljeni
č
ni
0,1
÷
0,3 0,5
÷
0,7 1,5
÷
2,0 1,5
÷
3,0
4,0
÷
6,0
srednjeugljeni
č
ni
0,3
÷
0,4 0,8
÷
1,2 2,5
÷
3,0 3,5
÷
4,3
6,0
÷
7,0
visokougljeni
č
ni
0,4
÷
0,5 1,2
÷
1,5 3,0
÷
3,5 4,3
÷
5,0
7,0
÷
8,0
Legirani
č
elici mogu da se gasno režu, ali je po pravilu neophodno predgrijavanje i nak-
nadna termi
č
ka obrada. Analiza uticaja legiraju
ć
ih elemenata na mogu
ć
nost rezanja
č
elika je
data u tab. 28, uz napomenu da se radi o pojedina
č
nim uticajima. Fosfor i sumpor u
koli
č
inama koje su uobi
č
ajene u
č
eliku nemaju uticaja na rezanje.
Tabela 28. Grani
č
ne vrijednosti sadržaja legiraju
ć
ih elemenata
legiraju
ć
i element (%)
Si
Mn
Cr
Ni
W
Mo V Cu
bez problema
<2
<14
<1,5
<25,C<0,7
<10 <1
<3 <2
predgrijavanje
<4, C<0,4*
<18, C<1,5
<5
<40,C<0,3
<20
<2*
nemogu
ć
e
>4
>18 >5
>2,5
* uz vrlo sporo rezanje
Pojedina
č
ni uticaji legiraju
ć
ih elemenata su bitni za analizu mogu
ć
nosti rezanja legira-
nih
č
elika, ali je od mnogo ve
ć
eg prakti
č
nog zna
č
aja njihov me
đ
usobni uticaj. Stoga se
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 99 -
mogu
ć
nost rezanja
č
elika gasnim postupkom procjenjuje na osnovu njegovog hemijskog
sastava, koriš
ć
enjem izraza kojim se uticaj legiraju
ć
ih elemenata svodi na ekvivalentni uticaj
ugljenika (kao kod ocjene zavarljivosti):
CE=C+0,4
⋅
Cr+0,3
⋅
(Si+Mo)+0,2
⋅
V+0,06
⋅
Mn+0,04
⋅
(Ni+Cu)
Uzimaju
ć
i u obzir CE, kao i sadržaj ugljenika,
č
elici mogu da se klasifikuju kao što je
dato u tab. 29.
Tabela 29. Klasifikacija
č
elika prema mogu
ć
nosti gasnog rezanja
Grupa CE (%) C (%)
Uslovi rezanja
I
do 0,6 do 0,3
Režu se vrlo dobro, termi
č
ka obrada nepotrebna
II
0,6
÷
0,8 do 0,5
Režu se zadovoljavaju
ć
e. Predgrijavanje potrebno kod
ve
ć
ih debljina i niskih okolnih temperatura
III
0,8
÷
1,1 do 0,8
Režu se teško zbog zakaljivosti i sklonosti ka prslinama.
Neophodno predgrijavanje.
IV preko 1,1 preko
0,8
Režu se vrlo teško. Neophodno predgrijavanje i lagano
hla
đ
enje poslije rezanja.
Uticaj legiraju
ć
ih elemenata na rezanje
č
elika i livenih gvož
đ
a je dat u daljem tekstu.
Ugljik (C)
Č
elici do 0,30% C mogu se rezati bez ikakvih poteško
ć
a.
Č
elici sa ve
ć
im sadržajem C
mogu se rezati ako se predgrijavaju na 300-500ºC. Grafit i cementit spre
č
avaju rezanje, a
sivi liv do 4% ugljenika može da se reže ukoliko se primijeni posebna tehnika rada.
Mangan (Mn)
Kod
č
elika sa 14% Mn i do 1,5%C (austenitni manganski
č
elik) potrebno je
predgrijavanje.
Silicijum (Si)
U uobi
č
ajenim koli
č
inama (do 0,35%) ne predstavlja prepreku rezanju.
Transormatorsko gvož
đ
e koje sadrži i do 4% Si se tako
đ
e reže. Silicijumski
č
elik koji sadrži
visoke koli
č
ine C i Mn mora da se predgrijava i naknadno žari da bi se izbjeglo
otvrdnjavanje na vazduhu i površinske prsline.
Hrom (Cr)
Iznad 5% Cr zahtijeva predgrevanje i specijalnu tehniku rada, ali je i pored toga rez
dosta grubog izgleda. Nužno je predgrijavanje.
Nikl (Ni)
Do 30% Ni ne spre
č
ava rezanje, a lijepi rezovi se postižu kod
č
elika sa sadržajem Ni
do 7%.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 101 -
dovoljno da proizvede željenu reakciju u zoni sje
č
enja.
Nešto praha hemijski reaguje sa vatrostalnim oksidima proizvedenim u rezu i
pove
ć
ava njihovu te
č
ljivost. Preostala istopljena šljaka se ispire sa reakcione zone mlazom
kiseonika. Svježe metalne površine se kontinualno izlažu mlazu kiseonika. Za postupak se
primjenjuje prah željeza i smješa metalnih prahova, kao što su željezo i aluminijum.
Rezanje
č
elika otpornih na oksidaciju metodom praha se može izvesti približno istim
brzinama kao kiseoni
č
no rezanje ugljeni
č
nog
č
elika ekvivalentne debljine. Protok kiseonika
za rezanje mora biti blago viši kod postupka sa prahom.
3.1.5 Rezanje pomo
ć
u topitelja
Proces je primarno namijenjen za rezanje ner
đ
aju
ć
eg
č
elika. Topitelj je prilago
đ
en
da reaguje sa oksidima legiraju
ć
ih elemenata, kao što je Cr i Ni, da proizvede jedinjenja sa
ta
č
kama topljenja bliskim temperaturama topljenja željeznih oksida. Zahtijeva se specijalna
aparatura za ubacivanje topitelja u rez. Sa dodatkom topitelja, ner
đ
aju
ć
i
č
elici se mogu rezati
pri uniformnim lineranim brzinama bez oscilacije baklje. Brzine rezanja se primi
č
u
o
č
ekivanima za ekvivalnetne debljine ugljeni
č
nih
č
elika. Veli
č
ine vrha mlaznice
ć
e biti ve
ć
e
i protok režu
ć
eg kiseonika
ć
e biti nešto ve
ć
i nego za ugljeni
č
ni
č
elik.
3.1.6 Specijalne tehnike gasnog rezanja
Specijalne tehnike se prvenstveno odnose na rezanje debelih plo
č
a (preko 300 mm deb-
ljine), naslaganih limova, žlijebljenje i podvodno rezanje. Osnovni problemi pri rezanju
debelih limova su da se obezbijedi dovoljna koli
č
ina gasa i odgovaraju
ć
a oprema. Dovoljna
koli
č
ina gasova (prvenstveno kiseonika) je neophodna da se ne bi prekinuo proces rezanja,
jer je njegovo nastavljanje na debelim limovima izuzetno teško. Specijalnim gorionicima
rezane su plo
č
e debljine do 1500 mm.
Rezanje naslaganih limova se
č
esto koristi da bi se uštedilo vrijeme i gasovi, sl. 117.
Kako potrošnja kiseonika nije proporcionalna debljini lima, to je o
č
igledno mogu
ć
a zna
č
ajna
ušteda istovremenim rezanjem više tanjih limova. Ova tehnika je ograni
č
ena na limove tanje
od 13 mm, jer je deblje limove teško fiksirati. Rezanje naslaganih limova se tako
đ
e koristi
za vrlo tanke limove koji pojedina
č
no ne mogu da se režu. Ukupna debljina naslaganih
limova ograni
č
ena je zadanom tolerancijom rezanja. Za prakti
č
ne svrhe ukupna debljina
naslaganih limova ne treba da prije
đ
e 150 mm. Ako je ukupna debljina mala, onda može da
se koristi dodatna plo
č
a koja se postavlja odozgo i
č
ija je uloga da sprije
č
i vitoperenje i
omogu
ć
i dobar po
č
etak rezanja.
Pri rezanju naslaganih limova javljaju se dva osnovna problema. Prvi od njih je vezan
za po
č
etak rezanja, a drugi za održavanje procesa rezanja. Da bi se obezbedio dobar po
č
etak
rezanja koristi se nekoliko tehnika, od kojih je najjednostavnija slaganje limova sa
smicanjem po
č
etka, tako da rezanje po
č
inje od gornjeg lima i prenosi se postepeno kroz sve
limove. Održavanje procesa rezanja može da bude ugroženo slojevima vazduha izme
đ
u
limova. Jedna od mogu
ć
nosti da se sprije
č
i uticaj vazduha na proces rezanja je koriš
ć
enje
mlaznice za velike brzine strujanja.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 102 -
Slika 117. Rezanje naslaganih limova
Izrada žljebova (priprema za zavarivanje) je
č
esta primjena gasnog rezanja, po-
sebno kod debljih limova. Za ovaj posao se koriste standardni gorionici, a radi se po pravilu
mehanizovano, sl. 118.
Položaji gorionika za tri naj
č
eš
ć
a oblika žlijeba (V, X i dvostruko Y) su prikazani na sl.
119. Veli
č
ine ozna
č
ene sa A i B, koje definišu položaj gorionika, zavise od debljine plo
č
e,
veli
č
ine mlaznice i brzine rezanja. Usljed pogrešno odabranih položaja gorionika nastaju
zna
č
ajne greške u izradi žljebova. Održavanje položaja je podjednako zna
č
ajno pa se za
izradu žljebova po pravilu koriste mašine, odnosno mehanizovano rezanje.
Za podvodno rezanje se koristi modifikovana konstrukcija gorionika sa dodatnim ka-
nalom za vazduh pod pritiskom, sl. 120. Uloga vazduha je da izoluje mjesto rezanja od
okolne vode,
č
ime se obezbje
đ
uju radni uslovi kao kod obi
č
nog gasnog rezanja, i da
stabilizuje acetilenski plamen za predgrijavanje. Gorionik za podvodno rezanje može da ima
i dodatne ure
đ
aje za formiranje mjehura vazduha i fiksiranje radnog položaja.
Slika 118. Mehanizovana izrada žlijeba

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 104 -
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
Slika 121. Greške rezanja: a) nedovoljno predgrijavanje i brzina rezanja, b) preduga
č
ak
plamen predgrijavanja, c) nedovoljan pritisak kiseonika, d) previsok pritisak kiseonika i mali
otvor mlaznice, e) nedovoljna brzina rezanja, f) prevelika brzina rezanja, g) promjenljiva
brzina rezanja, h) loše nastavljanje
[8]
3.2 ELEKTROLU
Č
NO REZANJE
Elektrolu
č
no rezanje
se zasniva na topljenju metala i oduvavanju rastopa iz žlijeba,
pomo
ć
u kiseonika ili vazduha pod pritiskom. Kako je temperatura luka dovoljna za topljenje
svih komercijalnih metala to ovaj postupak ima manje ograni
č
enja od gasnog rezanja u
pogledu primjenljivosti na razli
č
ite materijale. Postoji više varijanti elektrolu
č
nog rezanja, a
naj
č
eš
ć
e se koriste grafitne ili šuplje elektrode.
Elektrolu
č
no rezanje i žlijebljenje
šupljom elektrodom kroz koju struji kiseonik (OXY-
ARC postupak) koristi toplotu luka za topljenje metala i kiseonik pod pritiskom za njegovo
oduvavanje i djelimi
č
no sagorijevanje. Postupak je jeftin i jednostavan i može da se primjeni
na sve vrste
č
elika, sivi liv i legure obojenih metala, a naj
č
eš
ć
e se koristi za popravke
ošte
ć
enih djelova. Površina reza nije dovoljno kvalitetna, pa je za odgovornije primjene
neophodna naknadna mašinska obrada.
Elektrolu
č
no rezanje i žlijebljenje grafitnom elektrodom (ARC-AIR postupak) koristi
toplotu luka za topljenje metala i vazduh koji struji kroz dvije rupice na drža
č
u elektrode za
njegovo oduvavanje. Kao u prethodnom slu
č
aju postupak je jednostavan i jeftin, ali je kvalitet
površine rezanja loš. Osnovnu primjenu ovaj postupak ima za žlijebljenje u slu
č
ajevima kada
uobi
č
ajene tehnike ne mogu da se primjene. Primjeri primjene ARC-AIR postupka na izradu
U i dvostrukog U žlijeba su dati na sl. 122, a primjena na žlijebljenje korjena zavara (4
razli
č
ita položaja) na sl. 123.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 105 -
Slika 122. Izrada U žlijeba ARC-AIR postupkom
a)
b)
c)
d)
Slika 123. Žlebljenje ARC-AIR postupkom u razli
č
itim položajima:
a) vertikalni; b) nadglavni; c) horizontalni; d) horizontalno vertikalni
3.3 REZANJE PLAZMOM
Rezanje lukom plazme veoma je sli
č
no postupku zavarivanja plazmom, razlika je u
konstrukcij glave gorionika za rezanje i dosta višem naponu struje.
Pri
rezanju
plazmom
visoka temperatura luka plazme topi radni predmet, a rastop se
oduvava iz reza kineti
č
kom energijom gasa, koji izlazi iz mlaznice. Za rezanje se naj
č
eš
ć
e
koristi plazmatron sa prenosivim lukom, kojim mogu da se režu svi elektroprovodni
materijali. Plazmatron sa neprenosivim lukom, koristi se za rezanje predmeta malih debljina
(ispod 1 mm) i materijala koji nisu elektroprovodni (npr. keramika). U svakom slu
č
aju
koristi se elektroda od legure volframa.
Do sada je razvijeno više razli
č
itih postupaka plazma rezanja, kao što je koriš
ć
enje vazduha
pod pritiskom kao gasa za plazmu, koriš
ć
enje dva nezavisna gasa jedan kao radni, a drugi
kao zaštitni (sl. 124 a), ubrizgavanje vode radi efikasnijeg sužavanja luka (sl. 124 b). Za
rezanje se naj
č
eš
ć
e koriste slede
ć
i plazma gasovi:
a) Smješa Ar i H
2
u odnosu 60:40%,
č
ije su glavne odlike velika snaga rezanja zbog velike
toplotne provodljivosti H
2
, paralelnost reza i blago povišene brazde reza,
b) Smeša Ar, H
2
i N
2
u odnosu 60:20:20%, gde dodatak N
2
smanjuje hrapavost reznih
površina, ali pri tome brazde zaostaju, a površine reza nisu metalno
č
iste,
c) Smeša Ar i N
2
u odnosu 50:50%, koja omogu
ć
ava ve
ć
e brzine rezanja.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 107 -
Na mašinama je uobi
č
ajeno da se gorionici za rezanje plazmom montiraju zajedno
sa oksigasnim gorionicima, što omogu
ć
ava brz prelaz sa oksigasnog rezanja na rezanje
plazmom i obrnuto, u zavisnosti od toga da li se reže željezni ili neželjezni materijal,
odnosno, debeli ili tanki materijal.
3.3.2 Izvori struje za rezanje plazmom
Izvori struje za rezanje plazmom su posebno konstruisane jedinice sa vrijednoš
ć
u
napona praznog hoda u opsegu od 120-400 V (u odnosu na 70-85 V najviše za izvore struje
namijenjene zavarivanju lukom). Izbor izvora struje vrši se na osnovu konstrukcije gorionika
plazme koji
ć
e se koristiti, vrste i debljine komada koji
ć
e se rezati i opsega brzine rezanja.
Koriste se mašine jednosmerne struje koje se karakterišu konstantnom strujom sa
strmopadaju
ć
im naponom.
Postupak rezanja plazmom odvija se pri direktnom polaritetu jednosmjerne struje,
sa elektrodom priklju
č
enom na negativni pol kao i sa suženim, prenosivim lukom. Pri težim
uslovima rezanja zahtijeva se visoka vrijednost napona praznog hoda od 400 V za
prorezivanje materijala debljine 50 mm. Oprema za ru
č
no rezanje plazmom, niske struje,
koristi visoku vrijednost napona praznog hoda od 120-200 V. Ovako visoki naponi
zahtijevaju stalnu pažnju rukovaoca opremom. Izlazna struja iz izvora struje za luk plazme
može se kretati od 10-1000 A, u zavisnosti od materijala koji
ć
e se rezati, njegove debljine i
brzine rezanja. Ovi izvori struje tako
đ
e
ć
e imati kola za pomo
ć
ni luk i uspostavljanje luka
pomo
ć
u VF generatora.
3.3.3 Modifikacije postupka rezanja plazmom
Nekoliko varijanti postupka rezanjem plazmom se koristi za poboljšavanje kvaliteta
rezova. One su uopšteno primjenljive za materijale u opsegu debljina od 3 do 40 mm.
Pomo
ć
na zaštita, u obliku gasa ili vode, takode se koristi za poboljšavanje kvaliteta rezova.
Rezanje dvostrukim protokom plazme
Kod rezanja dvostrukim protokom plazme obezbje
đ
en je omota
č
od drugog gasa oko
luka plazme, kao što je prikazano na sl. 125. Obi
č
no je gas za obrazovanje plazme azot. Izbor
zaštitnog gasa se vrši na osnovu materijala koji
ć
e se rezati. Za meki
č
elik on može biti
ugljendioksid ili vazduh a brzine rezanja bi
ć
e malo više nego one za uobi
č
ajeno rezanje lukom
plazme, ali kvalitet rezanja nije zadovoljavaju
ć
i za sve primjene. Ugljendioksid se
č
esto koristi
za zaštitu ner
đ
aju
ć
ih
č
elika. Smeše zaštitnih gasova argon-vodonik se koriste za aluminijum.
Rezanje plazmom u zaštiti vode
Ova tehnika je sli
č
na rezanju dvostrukim protokom plazme. Voda se koristi umjesto
pomo
ć
nog zaštitnog gasa. Izgled reza i radni vijek mlaznice poboljšavaju se koriš
ć
enjem vode
kao pomo
ć
ne zaštite. Upravnost reza i brzina rezanja zna
č
ajno se ne poboljšavaju u odnosu na
uobi
č
ajeno rezanje plazmom.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 108 -
Sl. 125 Rezanje dvostrukim protokom plazme.
Rezanje plazmom sa injektiranjem vode
Pri ovoj modifikaciji rezanja plazmom koristi se simetri
č
no udaraju
ć
i mlaz vode u
blizini sužavaju
ć
eg otvora mlaznice za dalje sužavanje „plamena" plazme. Osnovni
mehanizam rada je prikazan na sl. 126. Mlaz vode takode štiti plazmu od turbulentnog
miješanja sa okolnom atmosferom. Kraj mlaznice može se izraditi od keramike,
č
ime se
potpomaže spre
č
avanje „udvostru
č
avanja luka". Udvostru
č
avanje luka nastaje kad luk
preska
č
e od elektrode na mlaznicu a zatim na komad, obi
č
no razaraju
ć
i mlaznicu. Vodom
sužena plazma proizvodi uski, oštro oblikovani rez pri brzinama iznad onih za uobi
č
ajno
rezanje plazmom. Budu
ć
i da pretežna koli
č
ina vode izlazi iz mlaznice kao te
č
na raspršena
struja to ona hladi ivice proreza, proizvode
ć
i oštre uglove. Kad se gas za obrazovanje plazme i
voda injektuju tangencionalno, plazma-gas se vrtloži kad se pojavi iz mlaznice i mlaza vode.
Ovo proizvodi upravne površine visokog kvaliteta na jednoj strani proreza. Druga strana
proreza je zakošena. Pri koriš
ć
enju profilnog rezanja, smjer napredovanja gorionika mora se
izabrati da proizvodi upravan rez na dijelu, a zakošeni rez na otpatku.
S1. 126. Rezanje lukom plazme sa injektiranjem vode.

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 110 -
Napomena: Nemojte dopustiti da gorionik dodirne radni komad.
Ne smije se dopustiti da sužavaju
ć
a mlaznica gorionika dodirne komad. To bi
prouzrokovalo ošte
ć
enje mlaznice. Isto tako, do ošte
ć
enja može do
ć
i ako luk bude prelazio od
elektrode na tijelo mlaznice a zatim na komad (udvostru
č
avanje luka) prije nego od
elektrode na komad. Konstrukcijama režu
ć
ih gorionika obi
č
no se svode na minimum
problemi udvostru
č
avanja luka putem izolacije ili usjecanjem žljebova u mlaznici.
3.3.6 Kvalitet reza
Faktori koji odre
đ
uju kvalitet rezanja plazmom su glatko
ć
a povišine, širina proreza,
paralelnost stranica reza, šljaka ili troska koja se obrazuje na donjoj ivici stranice reza,
upravnost reza i oštrina gornje ivice. Ovi faktori su odre
đ
eni vrstom materijala koji se reže,
konstrukcijom opreme i njenim podešavanjem.
Uopšteno, visokokvalitetni rezovi se dobijaju pri srednjoj snazi i niskim brzinama
rezanja. Medutim, niska brzina rezanja ugrožava ekonomske pokazatelje. Zbog toga, ono što
predstavlja zahtijevani kvalitet reza, treba definisati prije primjene postupka.
Rezovi plazmom na limovima debljine do 75 mm mogu imati glatko
ć
u površine veoma
sli
č
nu onoj koja se dobija oksigasnim rezanjem. Skoro ne postoji oksidacija površine pri
koriš
ć
enju moderne automatske opreme koja koristi injektiranje vode ili zaštitu vodom. Na
debljim limovima, manje brzine napredovanja proizvode grublju završnu površinu.
Napomena: Širine proreza za rezanje plazmom su 1,5 do 2 puta ve
ć
e nego širine
proreza pri oksigasnom plamenom rezanju.
Širine proreza rezova plazmom su 1,5 do 2 puta ve
ć
e u odnosu na oksigasne rezove na
limovima debljine do 50 mm. Npr., tipi
č
na širina proreza na nerdaju
ć
em
č
eliku debljine 25
mm je približno 4,8 mm u odnosu na prorez od 3,2 mm pri oksigasnom rezanju. Širina proreza
raste sa debljinom lima pri koriš
ć
enju rezanja plazmom, baš kao pri drugim postupcima
rezanja. Rez plazmom na ner
đ
aju
ć
em
č
eliku debljine 180 mm izra
đ
en pri 100 mm/min ima
širinu proreza od 29 mm.
Mlaz plazme nastoji da odstrani više metala sa gornjeg dijela proreza nego sa donjeg
dijela. Zbog ovoga, tipi
č
an zahvatni ugao reza
č
elika debljine 25 mm je 4 do 6° od potpuno
paralelnih ivica reza. Ovo zakošenje nastaje na jednoj strani reza kad se koristi vrtloženje
plazma-gasa. Ugao zakošenja na obje strane reza teži da se pove
ć
a sa brzinom rezanja.
Šljaka (ili troska) je materijal koji se topi za vrijeme rezanja i prianja na donju ivicu
stranica reza. Pomo
ć
u sadašnje automatske opreme, mogu se proizvoditi rezovi slobodni od
šljake ili troske na aluminijumu i ner
đ
aju
ć
em
č
eliku do debljine približno 80 mm. Kod
ugljeni
č
nog
č
elika, izbor brzine i struje je uticajniji na troskom koja teži da se obrazuje na
ovom materijalu kad se pove
ć
a brzina rezanja. Zaobljenje ivica nastaje kad se koristi
prekomjerna snaga za rezanje date debljine lima, ili kad je bezbjedno rastojanje gorionika
suviše veliko. Ono može tako
đ
e nastati pri rezanju velikom brzinom materijala debljine manje
od 6 mm.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 111 -
3.3.7 Plazma reza
č
ice
Najprostije plazma reza
č
ice su namjenjene za ru
č
no rezanje. Gas za dobijanje
plazme kod ovih reza
č
ica je komprimirani zrak. Komprimirani zrak mora da bude suv i
č
ist.
Razli
č
ite reza
č
ice zahtijevaju odre
đ
eni pritisak i koli
č
inu komprimiranog zraka, što
predstavlja podatke za karakteristike kompresora koji opslužuje reza
č
icu. Na slici 128.
prikazan je izgled Varstroj-evog aparata za rezanje sa komprimiranim zrakom (A-70). Pored
komprimiranog zraka, aparati nove generacije za dobijanje plazme koriste argon, vodonik,
azot, kiseonik ili njihove mješavine. Ovi aparati su invertorskog tipa sa veoma širokim
podru
č
jem podešavanja parametara tako da pored rezanja omogu
ć
avaju markiranje. Izgled
jednog ovakvog aparata (HI Focus 160 i) dat je na slici 129.
U tabelama 30. i 31. date su mogu
ć
nosti Varstrojevih aparata za rezanje sa
komprimiranim zrakom i aparata koji koriste druge gasove.
Sl. 128. Varstrojev aparat (A-70) za Sl. 129 Varstrojev aparat za plazma
rezanje sa komprimiranim zrakom rezanje (HI Focus 160 i)
Tab.30. Mogu
ć
nosti Varstrojevih aparata za rezanje sa komprimiranim zrakom

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 113 -
Sl. 130. Varstrojeva portalna CNC reza
č
ica „VARCUT L2 ST“
Sl. 131. Pregled naj
č
eš
ć
e koriš
ć
enih oblika instalisanih na Varstrojevim reza
č
icama
Sl. 132. Tabla upravlja
č
ke jedinice „BURNY
Phantom ST“ sa 10,4“ monitorom
Standardna
oprema
na
„VERCUT L2 ST“ reza
č
ici
omogu
ć
ava uvoz razli
č
itih CAD
datoteka (DXF, IGS, PLT, ...) što
zna
č
i da mašina može odrezati željeni
oblik bez direktne pripreme
programa. U dodatnu opremu na ovoj
reza
č
ici spada : softer za
programiranje „ZEVS RX“, modul za
automatsko krojenje, laserski
pokaziva
č
pozicije, sušionik vazduha
i filterski sistem za odsisavanje
gasova nastalih rezanjem.
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 114 -
Pored „VARCUT L2 ST“ reza
č
ica koje su standardno opremljene jednim plazma
gorionikom, Varstroj proizvodi reza
č
ice sa instalisanim gorionicima za plazmu i oksigasni
plamen (autogeno rezanje). Ovakve reza
č
ice imaju mogu
ć
nost rezanja ve
ć
ih debljina, do 300
mm.
Č
eli
č
ni limovi ve
ć
ih debljina režu se oksigasnim plamenom, dok se manje debljine i
neželjezni materijali režu plazmom uz znatno ve
ć
e brzine od oksigasnog plamena. Na slici
133. dat je izgled Varstrojeve CNC reza
č
ice „VARCUT S.P2N/B10“
č
ije su standardne
dimenzije stola do 3000 x 6000 mm uz mogu
ć
nost produživanja uzdužne pruge.
Sl. 133. Varstrojeva portalna CNC reza
č
ica „VARCUT S.P2N/ B10“
Reza
č
ica „VARCUT S.P2N/B10“ opremljena je upravlja
č
kom jedinicom „BURNY 10
LCD Plus“ sa 15“ monitorom , upravlja
č
ki procesor radi na frekvenciji 2GHz, operativni
sistem je WINDOWS XP. Primjer projektovanog dijela prikazanog na monitoru dat je na
slici 134. Nakon definisanja oblika i dimenzija odre
đ
uje se položaj elementa na tabli,
odnosno optimalan raspored koji daje najve
ć
e iskoriš
ć
enje lima.
Portalne reza
č
ice opremljene su ure
đ
ajima za regulaciju visine gorionika. Izvedbe ovih
ure
đ
aja su razli
č
ite. Najprostiji je kontaktni ure
đ
aj sa pneumatskim podizanjem/spuštanjem
Slika 134. Primjer projektovanog dijela
prikazanog na monitoru reza
č
ice

SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 116 -
a)
b)
Sl. 135. Vo
đ
enje gorionika po vertikali, a) senzorsko (bez kontakta), b) kontaktno.
3.4 REZANJE LASEROM
Rezanje laserom se tako
đ
e zasniva na velikoj gustini snage ovog postupka, usljed
č
ega
se materijal koji se sije
č
e veoma brzo dovodi na potrebnu temperaturu kod laserskog rezanja
topljenjem, ili na temperaturu isparavanja kod laserskog rezanja sublimacijom. Za rezanje u
industrijskim uslovima naj
č
eš
ć
e se koristi CO
2
laser, sl. 136. Pomo
ć
u sistema so
č
iva i ogledala
laserski zrak (svjetlosni snop) se dovodi do rezne glave u kojoj se so
č
ivom fokusira na gornjoj
površini lima. Laserski zraci kod CO
2
lasera za rezanja imaju pre
č
nik od 0,1-0,01 mm, što je
ujedno i širina reza. Usljed velike gustine snage i brzine, rezanje CO
2
laserom je ekonomi
č
no,
uz visok kvalitet reznih površina i minimalne deformacije.
Slika 136. Šematski prikaz primjene CO
2
lasera za sje
č
enje materijala
SAOBRA
Ć
AJNI FAKULTET DOBOJ i BCD-Elektro d.o.o. DOBOJ
.
- 117 -
Literatura:
1. Aleksa Blagojevi
ć
...............................ZAVARIVANJE, „Glas“-Banjaluka,
1990. god.
2. Aleksa Blagojevi
ć
,
Omer Paši
ć
...........................................ZAVARIVANJE, LEMLJENJE ,
LIJEPLJENJE, Mostar, 1991. god.
3. Sadin Zalihi
ć
.......................................ZAVARIVANJE I SRODNI
POSTUPCI, Sarajevo, 1998. god.
4. Bogoljub Baji
ć
,
Darko Baji
ć
.........................................SUŠTINA I TEHNIKA POSTUPKA
ELEKTROLU
Č
NOG ZAVARIVANJA
TOPLJENJEM METALA I NJIHOVIH
LEGURA, Podgorica, 2005. god.
5. Dave Smith ........................................VEŠTINA I TEHNOLOGIJA
ZAVARIVANJA (prevod), Para
ć
in,
1987. god.
6. Zbornik sa me
đ
unarodnog
savjetovanja ....................................... POSTUPCI ZAVARIVANJA,
Sarajevo, mart 1989. god.
7. Zbornik sa me
đ
unarodnog
savjetovanja .......................................NORME I NJIHOVA PRIMJENA U
ZAVARIVANJU, Rovinj, septembar
2000. god.
8. Aleksandar Sedmak ...........................ZAVARIVA
Č
KI ZBORNIK,
Izdanje na CD, Beograd 2002. god.
9. Varstroj, Lendava, Slovenija ................ KATALOG PROIZVODA
Izdanje za 2008. godinu.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti