Uređaji za čuvanje (skladištenje podataka) – trajna memorija
Seminarski rad
Predmet: Uvod u računarstvo i informacione tehnologije
Tema: Uređaji za čuvanje (skladištenje podataka) - trajna memorija
Mentori: Studenti:
Jasenko Topić Sead Nišić
Saida Udvinčić Almedin Bučaj
Emina Sokolović
Nesiba Spahić
Tuzla, Decembar 2015.
Sadržaj

Magnetski mediji
Magnetski mediji su doživjeli vrhunac popularnosti prije otprilike 7-10 godina. U tom
periodu su bili najrasprostranjeniji oblik zapisivanja podataka. Međutim, danas su ih u
potpunosti zamjenili optički mediji.
Magnetski mediji su obično građeni u obliku diska čija je traka premazana tankim slojem
magnetskog materijala. Podaci se zapisuju pomoću magnetske glave. To je obična
zavojnica namotana na jezgru (elektromagnet). Kroz zavojnicu protiče struja koja stvara
magnetsko polje magnetizirajući djelić površine diska tako da jedan pol magneta
predstavlja jedinicu a drugi nulu.
Da bi se podaci sa magnetskih medija čitali koristi se delovanje elektromagnetne
indukcije koja polove magneta čita kao jedinice i nule. Za čitanje različitih magnetskih
medija potrebni su nam određeni čitači (video rekorder, diskretar...).
Magnetske trake
Magnetske trake su magnetski mediji koji su se nekada upotrebljavali za audio i video
zapise kao i za pohranu podataka. Magnetsku traku je izumio Fritz Pfleumer u
Njemačkoj 1928 godine. Poslije su se magnetske trake proizvodile u različitim
varijantama kao kompaktne kasete, video (VHS) kasete...
Izgled kompaktne audio kasete Izgled VHS kasete
Način rada magnetskih kaseta je veoma jednostavan. Tijekom upisa podataka, traka
putuje ispod magnetske glave i podaci se upisuju jedan iza drugog (sekvencionalni
zapis).
Mana magnetskih traka je upravo ta što su magnetske. Magnet mora biti na veoma
maloj udaljenosti od trake pa se podaci mogu lako oštetiti. Također česta pojava je bila i
„gužvanje“ trake.
Danas su kompaktne audio kasete u potpunosti zamjenjene optičkim CD-ovima, a VHS
kasete DVD-ovima.
Floppy disk
Floppy disk (disketa) je uređaj koji se koritsti za spremanje podataka unutar računara.
Diskete su bile među prvim medijima koji su omogućavali razmjenu podataka između
računara. Floppy disk je izumio IBM na čelu sa Davidom Nobleom 1969 godine.
Izgled floppy disk-a
Glavni dijelovi diskete:
1. Zaštitna vratašca,
2. Zaštitni oklop sa mekom tkaninom u unutrašnjoj strani,
3. Magnetski disk za pisanje podataka sa magnetskom glavom u sredini.

U slijedećoj tabeli je prikazan historijski slijed razvoja disketa:
Veličina diskete
Godina proizvodnje
Kapacitet
8-inčna
1971
80 KB
8-inčna
1973
256 KB
8-inčna
1974
800 KB
8-inčna dvostrana
1975
1 MB
5 ¼-inčna
1976
110 KB
5 ¼-inčna DD
1978
360 KB
5 ¼-inčna QD
1984
1.2 MB
3-inčna
1984
320 KB
3 ½-inčna
1984
720 KB
3 ½-inčna HD
1987
1.44 MB
Zip diskete
S obzirom da su diskete bile veoma malog kapaciteta, postalo je jasno da se kapacitet
tog medija mora povećati. Tako je tvrtka iOmega, početkom 90-ih godina, izumila
posebne vrste disketa pod nazivom Zip diskete. Zip diskete su izgledom bile iste kao i
obične diskete i radile su na istom principu.
Glavna razlika između obične i Zip diskete je u kvalitetnijem feromagnetskom sloju.
Zbog kvalitetnijeg feromagnetskog sloja magnetska glava Zip pogonskog mehanizma
može biti osjetno manjih dimenzija (faktor 10) u odnosu na glave uobičajenih disketnih
pogonskih mehanizama. Posljedica toga je veća gustoća zapisa. Tako su Zip diskete
imale kapacite od 100 i 250 MB.
Pojavom Zip disketa pojavili su se i eksterni uređaji za čitanje disketa koji su se sa
računarom spajali pomoću paralelnog ili USB priključka.
Nedostatak Zip diskete je međusobna neusklađenost (nekompatibilnost) s uobičajenim
disketnim mehanizmom te viša cijena pogonskog mehanizma i zip disketa.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti