Formalni i neformalni pravni poslovi
Formalni i neformalni pravni poslovi
Pravni poslovi za čije zaključenje se na osnovu zakona ili sporazuma stranaka
zahteva određena forma nazivaju se
formalni pravni poslovi
.
Neformalni (konsesualni) pravni poslovi
nastaju prostom saglasnošću volja.
U našem, a i stranim savremenim pravima usvojen je princip neformalnosti
pravnih poslova.
Načelo neformalnosti pravnih poslova posledica je autonomije volje stranaka
koja se ogleda u mogućnosti da svoju volju izjave na način na koji im najviše
odgovara.
Neformalnost pravnih poslova proklamovana je u našem pravu Zakonom o
obligacionim odnosima prema kome „
zaključenje ugovora ne podleže nikakvoj
formi, osim ako zakon nije drugačije odredio
“.
Od načela neformalnosti u zaključivanju pravnih poslova ima izuzetaka
utvrđenih zakonom, koji danas pokazuju tendenciju porasta, pa se govori o
renesansi formalizma u pravu.
Ovaj stav se brani argumentima da su savremene forme uprošćene i ne
otežavaju pravni promet, a s druge strane njima se štite određeni društveni
interesi i obezbeđuje sigurnost pravnog prometa.
Neformalni pravni poslovi
znatno ubrzavaju pravni promet i čine ga
jednostavnim i svima prisutpačnim.
Njhovi nedostaci se sastoje u tome što se u slučaju spora retko dokazuje
njihova sadržina, prava namera stranaka, a ponekad čak i činjenica samog
postojanja pravnog posla.
Kod neformalnih poslova veća je mogućnost nedozvoljenog uticaja na slobodnu
volju subjekata koji ga preduzimaju, kao i teže dokazivanje mana volje.
Neformalni poslovi mogu biti praćeni lakomislenošću, što može imati i teških
posledica na lica sa nedovoljnim znanjem i iskustvom.
Značaj forme je višestruk.
Stranke prilikom zaključivanja formalnog pravnog posla postupaju sa većom
pažnjom nego kod neformalnog.
Poštovanje forme ima za posledicu ozbiljnije razmišljanje o posledicama koje
proizilaze iz pravnog posla.
Forma doprinosi preciznom utvrđivanju sadržine pravnog posla.
Faza pregovaranja se može jasno razdvojiti od faze zaključenja pravnog posla
kod formalnog pravnog posla.
Dokazna funkcija norme ogleda se u tome što se njome pouzdano može utvrditi
ugovor i njegova sadržina.
Primeri formalnih poslova u našem pravu: testament, ugovor o prometu
nepokretnosti, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o licenci, autorski
ugovori (npr. izdavački ugovor), zaključenje braka.
Postoje različiti kriterijumi za podelu formi.
Prema
pravnom dejstvu
forma može biti bitna (
forma ad solemnitatem
) i
dokazna (
forma ad probitatinem
).
Po
načinu nastanka
forme mogu biti zakonske i ugovorne, a po
načinu
ispoljavanja
forme se dele na pismene i forme javne isprave.
Bitna forma
ona koja ima konstituivno dejstvo za nastanak pravnog posla.
Ona je uslov punovažnosti pravnog posla.
Može nastati na osnovu zakona ili ugovora.
Izjava volje je pravno valjana samo ako je data u određenoj normi.
Pravni posao koji nije zaključen u ovoj formi ne proizvodi pravno dejstvo.
Pravni posao zaključen u pismenoj formi koja je bitan element ugovora se u
slučaju nestanka ili uništenja isprave o ugovoru može dokazivati i drugim
pravnim sredstvima.
Dokazna forma
je ona koja služi kao sredstvo dokaza o postojanju pravnog
posla, ali čiji nedostatak ne povlači ništavost pravnog posla.
Ukoliko dođe do spora pravni posao se može dokazivati samo putem dokazne
forme koja je trebala da bude ispoštovana, a ne i drugim dokaznim sredstvima
kao kod bitne forme.
Postojanje pravnog posla se, znači, može dokazivati samo pismenim ispravama,
a ne i drugim dokaznim sredstvima.
Zakonska forma
je ona koja je utvrđena zakonom, a može biti bitna, dokazna,
pismena ili svečana.
Ukoliko pravni posao nije zaključen u zakonom predviđenoj formi prema
Zakonu o obligacionim odnosima, ne proizvodi pravno dejstvo.
Ugovorena forma
nastaje voljom stranaka.
Stranke se mogu dogovoriti da pravni posao bude zaključen u bilo kojoj formi
pod uslovom da se ne narušava javni poredak.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti