Teorija i metodika fizičkog vaspitanja
Teorijske osnove fizičkog vaspitanja – II glava
1. Opšte odrednice i specifična obeležja fizičkog vaspitanja ?
Fizičko vaspitanje je integralni deo opšteg vaspitanja, i to onaj deo koji je primarno orijentisan na jačanje i
unapređivanje zdravlja, podsticanje pravilnog rasta i fizičkog razvitka, podizanje nivoa fizičkih svojstava i
sposobnosti, formiranje i usavršavanje motornih umenja i navika, ali isto tako da nisu zanemarene ni
funkcije karakteristične za druge viddove vaspitanja ( intelektualno, moralno, radno, estetsko i dr. ).
Specifična obeležja – Primarne funkcije fizičkg vaspitanja, prvo i bitno obeležje je njegova usmerenost
prvenstveno na jačanje zdravlja, fizički razvitak i fizičke sposobnosti, na formiranje i usavršavanje motornih
umenja i navika i sl. Drugo obeležje ogleda se u tome što se ono služi specifičnim, samo njemu svojstvenim
sredstvima - fizičkim vežbama ( specifično oblikovana motorna delatnost, tj. Delatnost čije je suštinsko
obeležje kretanje, odnosno sistem pokreta i kretanja povezanik u jednu relativno zaokruženu celinu ).
U praktičnom ostvarivanju spomenutih sadržaja, iskristalisale su se dve specifične strane tog procesa :
obučavanje ( usvajanje motornih umenja i navika ) i usmereni razvitak mtoričkih svojstava sposobnosti
( fizičko vaspitanje u užem smislu ).
2. Fizičko vaspitanje kao sistem – opšte pretpostavke razvoja i funkcionisanja ?
Termin „sistem“ ima različito značenje. U najopštijem smislu, pod sistemom se podrazumeva sarađivanje
delova u vršenju neke date funkcije. U sistemu fizičkog vaspitanja radi se o elementima koji karakterišu
ciljnu usmerenost, uređenost ( odnose i veze ) i forme organizacije fizičkog vaspitanja. Fizičko vaspitanje je
društvena pojava, ono je stasalo i razvijalo se zajedno sa društvom i po zakonitostima društvenog razvitka.
Ideje koje su usmeravale njegovu praksu ili forme njegove organizacije oduvek su zavisile od konkretnih
potreba i zahteva društva. U najranijoj etapi svog istorijskog razvitka, fizičko vaspitanje je bilo najtešnje
povezano sa radom. Realni uslovi za nastajanje fizičkog vaspitanja kao organizovanog procesa i stvaranje
prvih sistema fizičkog vaspitanja javljaju se tek onda, kada je čovek spoznao efekte vežbanja, tj. Kada je
shvatio uticaj prethodne pripreme na efektivnost vladanja oruđima rada, na sam proces rada.
3. Polazne osnove ili opšte koncepcije fizičkog vaspitanja ?
Polazne osnove su :
- Ideološke osnove,
- teorijsko – metodičke osnove,
- programsko – normativne osnove,
- organizacione osnove.
4. Ideološke osnove ?
Ideološke osnove najviše se održavaju na ciljnu usmerenost, opšte principe delovanja i druge polazne ideje
koje obezbeđuju opstajanje i dalje osmišljavanje fizičkog vaspitanja u pravcu njegovog konačnog
prihvatanja kao dela kulture življenja.
5. Teorijsko – metodičke osnove ?
Teorijsko – metodičke osnove u razvijenijem vidu održavaju samo koncepciju sistema i koje na odrađen
način objedinjuju naučno – praktična znanja o zakonitostima, pravilima, sredstvima i metodama fizičkog
vaspitanja.
6. Programsko – normativne osnove ?
Programsko – normativne osnove su najpotpunije izražene u programima i drugim dokumentima,
uključujući tu i pravne akte ( zakone ) kojima se utvrđuje društveni položaj i opšti uslovi funkcionisanja
sistema.
7. Organizacione osnove ?
Organizacione osnove obezbeđuju koherentnost sistema, odnosno povezanost i jedinstvo delovanja svih
njegovih delova ( podsistema ), kao i njegovih veza sa drugim sistemima.
8. Fizičko vaspitanje i fizički razvitak ?
Pod fizičkim razvitkom se podrazumeva proces menjanja prirodnih morfo-funkcionalnih svojstava ljudskog
organizma u toku individualnog života ( ontogeneze ). U životu svake individue sukcesivno se smenjuju
različiti periodi razvitka : prenatalni, rani postnatalni, detinjstvo, mladalaštvo, period zrelosti i starenje.
Svaki od ovih perioda karakterišu i njemu svojstvene promene forme i funkcionalnih mogućnosti
organizma. Fizički razvitak je prirodni proces, jer se odvija na prirodnoj osnovi koja se prenosi nasleđem i
koja je potčinjena prirodnim zakonima. Pored prirodnih faktora na fizički razvitak utiču i socijalni, odnosno
sredinski faktori, što u principu znači da se na njega može delovati i spolja, tj. Da se on može svrsishodno
usmeravati posredstvom različitih socijalnih faktora, među kojima veoma značajnu, čak i odlučujuću ulogu
ima motorna aktivnost. Svaki vid aktivnosti mišića podjednako stimuliše ne samo muskulaturu, već i
razvitak centralnih regulativnih mehanizama unutrašnjih organa. Pri svakom skraćenju mišića rađaju se
nervni impulsi koji stimulišu centralni nervni sistem i unutrašnje organe, zahvaljujući tim imuplsima
realizuju se „motorno-viscelarni refleksi“ koji igraju značajnu ulogu u održavanju normalne delatnosti
organizma. Na osnovu mehanizma motorno-viscelarnih refleksa ostvaruju se dve bitne funkcije fizičke
vežbe: tonizirajuća ( promena intenzivnosti bioloških procesa u organizmu tj. Opšteg tonusa ) i trofična
( poboljšanje metabolizma i procesa regeneracije ). Nasuprot tome, smanjena motorna aktivnost,
negativno se odražava na organizam, naročito u razvoju.
Motorni deficit ( hipokinezija ) najnepovoljnije se odražava u periodu intenzivnog rašćenja, zbog čega
optimalni kretni režim upravo u tom periodu dobija i posebno značenje. Deci nedostaje motorna aktivnost
usled čega su onemogućena da uspostave pravilno smenjivanje umnog i fizičkog rada, samo za podmirenje
prirodnih potreba za kretanjem deci se mora obezbediti 12-15 sati svrsishodnog fizičkog vežbanja nedeljno.
Mora se uzeti u obzir i činjenica, da osujećenje potrebe za kretanjem, pa prema tome i propusti u
organizaciji adekvatnog fizičkog vaspitanja, dovode do postepenog gašenja te potrebe, usled čega deca
bivaju uskraćena da pravovremeno razviju svoju motoriku i steknu neophodna motorna umenja i navike.
Kinezofilija, tj. Mogućnosti da se duže usmereno deluje na motoriku ( u odnosu na životinje ), svojstvena
samo dečijem uzrastu. Prema tome, sve ono što se izgubi u tom periodu, prenosi se na sve kasnije periode
razvoja. Što ranije dete usvoji određene navike, tim uspešnije i lakše napreduje u razvoju u svim kasnijim
periodima.
Pri usmerenom delovanju na fizički razvitak, mora se uzeti u obzir i činjenica da fizički razvitak ne protiče
istovremeno niti ravnomerno, već periodično ( neravnomerno ) i skokovito ( heterohrono ).
Neravnomernost se ispoljava kroz naizmenično smenjivanje perioda mirnog, ravnomernog razvoja sa
periodima ubrzanog razvoja.
Heterohronost se ispoljava u različitom tempu i vremenu proticanja pojedinih morfo-funkcionalnih
promena. Ona se posebno ispoljava u razvoju motoričkih svojstava, odnosno sposobnosti ( brzine, snage,
izdržljivosti.. ).

Osnovni zadatak fizičkog vaspitanja je da kod učenika razvije i učvrsti određene higijenske navike, da
formira trajnu naviku korišćenja fizičkog vežbanja kao faktora zdravlja i razvije aktivan odnos prema
sopstvenom zdravlju. Posebnu pažnju treba posvetiti fizički slabije razvijenoj deci, kao i deci sa narušenim
zdravljem.
11. Fizičko vaspitanje i socijalizacija ličnosti ?
Socijalizacija je proces usvajanja socijalnih normi i uloga kroz koje se formira socijalna zrelost i sposobnost
čoveka da se uključi u život raznih socijalnih grupa, i društva u celini.
Socijalnost se može posmatrati kao određeno stanje koje se dostiže u procesu socijalizacije i karakteriše se
sposobnošću čoveka ili kolektiva da živi u društvu, da međusobno opšti, komunicira, sarađuje.
Fizičko vaspitanje pruža puno mogućnosti za socijalizaciju učenika na svim nivoima njihovog razvoja. U
savremenim uslovima života fizička kultura predstavlja jedan od najznačajnijih socijalizirajućih faktora. Kao
i kultura uopšte, i fizička kultura omogućuje čoveku da kroz raznovrsne delatnosti u njoj usvaja nove
vrednosti i na toj osnovi formira nove stavove, vrednosne orijentacije, potrebe itd. Socijalizirajuća uloga
fizičke kulture izražava se u tome, što kroz raznovrsne aktivnosti u njoj ostvaruju duboki i svestrani uticaj na
suštinske strane čoveka, pre svega na fizički i duhovni razvitak.
12. Fizičko vaspitanje i stvaralaštvo ?
Obično se misli da u fizičkoj kulturi samo sport pruža određene mogućnosti za stvaralaštvo, da je to neka
njegova privilegija. Ne vidi se, ili se svesno zanemaruje činjenica da stvaralaštvo nije samo vrhunsko
sportsko postignuće, već svako dostignuće koje za jedinku znači uspeh i koje izaziva radost i zadovoljstvo.
13. Cilj fizičkog vaspitanja ?
Cilj fizičkog vaspitanja jeste svestrano i harmonično razvijena ličnost. To se odnosi na zdravlje, morfo-
funkcionalna i motorička svojstva i sposobnosti, motoričku informisanost ( iskustvo ) i druge biomotoričke
potencijale čoveka.
Smatra se da je osnovni cilj fizičkog vaspitanja, ili bar jedan od ciljeva, postizanje „fizičkog savršenstva“ što
praktično odražava meru zdravlja i nivoa fizičke pripremljenosti koja optimalno odgovara zahtevima i
uslovima savremenog života i stvaralačke dugovečnosti čoveka.
Prioritetan cilj fizičkog vaspitanja kada se radi o školskom fizičkom vaspitanju, da učenike ubedi ili nauči da
fizičku aktivnost ( vežbanje ) ne prihvataju kao školsku obavezu, već pre svega kao potrebu.
14. Zadaci fizičkog vaspitanja ?
Opšti zadaci su kompleksnog karaktera i uglavnom se vezuju za primarne funkcije fizičkog vaspitanja. Opšti
zadaci fizičkog vaspitanja :
- jačanje i unapređivanje zdravlja i podizanje zdravstvene kulture,
- podsticanje pravilnog rasta i fizičkog razvoja, posebno dece i omladine,
- povećanje obima i nivoa motoričke informisanosti,
- vaspitanje, odnosno usmereni razvoj pojedinih funkcionalnih i motoričkih svojstava i sposobnosti,
- vaspitanje moralno-voljnih osobina i pozitivnih crta karaktera,
- vaspitanje estetskih osećanja i vrednosti,
- vaspitanje pravilnog odnosa prema fizičkom vežbanju i lične odgovornosti za vlastiti učinak.
Opšti zadaci se mogu razložiti na niz posebnih ili operativnih zadataka :
Opšti zadatak :
- jačanje i unapređenje zdravlja i podizanje zdravstvene kulture.
Posebni zadaci :
- jačanje otpornosti i čeličenje organizma ,
- podizanje funkcionalnih mogućnosti pojedinih organa i organskih sistema,
- podsticanje pravilnog držanja tela i otklanjanje lakših odstupanja i sklonosti ka lošem držanju,
- formiranje i učvršćivanje higijenskih navika s posebnim naglaskom na higijenu fizičkog vežbanja.
Opšti i posebni zadaci su međusobno najtešnje povezani i uslovljeni.
Na osnovu specifičnosti zadaci fizičkog vaspitanja se mogu podeliti u tri osnovne grupe :
- zadaci fizičkog vaspitanja u užem smislu ( razvitak i usavršavanje funkcionalnih i motoričkih svojstava i
sposobnosti, te usavršavanje telesne građe, jačanje zdravlja i očuvanje opšte vitalnosti organizma),
- specijalni obrazovni zadaci ( primarno orijentisani na formiranje, odnosno usvajanje i usavršavanje
motornih umenja i navika, kao i teorijskih znanja koja su sa njima povezana ),
- optše – vaspitni zadaci ( usmereni prvenstveno na formiranje ličnosti vaspitanika, tj. Na razvoj njegovih
moralnih i karakternih osobina i njegovu socijalizaciju ličnosti ).
15. Sredstvo fizičkog vaspitanja ?
Fizička vežba je osnovno sredstvo fizičkog vaspitanja i kroz nju se izražavaju suštinska obeležja i bit ovog
vida vaspitanja.
16. Fizička vežba – osnovno sredstvo fizičkog vaspitanja ?
Pod fizičkom vežbom, podrazumeva se svako kretanje, odnosno motorna aktivnost koja se svesno, i u
skladu sa određenim zakonitostima, primenjuje radi ostvarivanja konkretnih ciljeva i zadataka fizičkog
vaspitanja. Svaka motorna aktivnost ili motorni akt sastavljen iz određenog broja pokreta i kretanja
međusobno povezanih u manje ili više celoviti sistem.
Za fizičko vežbanje značajni su sam tzv. Voljni pokreti, tj. Oni kojima se upravlja razumom, za razliku od
nevoljnih ili „bezuslovno – refleksnih“. Radni pokret ( fizički rad ) u određenim uslovima mogu proizvesti
iste efekte kao i fizička vežba, suštinska razlika među njima je u tome što su radni pokreti usmereni na
menjanje spoljašnje sredine. Za fizičku vežbu, karakteristično je da su njeni uticaji uvek okrenuti čoveku, tj.
Menjanju njegove sopstvene prirode.
17. Forma i sadržina fizičke vežbe ?
Sadržinu fizičke vežbe čine pokreti i kretanja iz kojih je ona sastavljena, kao i osnovni procesi koji se
odvijaju u organizmu u toku vežbanja. Sa fiziološkog aspekta, fizička vežba se može posmatrati kao kretanje
koje podstiče prelazak organizma iz jednog u drugo, obično više stanje funkcionisanja. Sa psihološkog
aspekta, fizička vežba se može posmatrati kao voljno kretanje, tj. Kretanje kojim se upravlja voljom i
razumom. Sa pedagoškog aspekta, treba istaći mogućnost koje ona pruža za razvoj mnogih, u prvom redu
funkcionalnih i motoričkih svojstava i sposobnosti što u jedinstvu sa formiranjem i usavršavanjem motornih
umenja i navika predstavlja suštinu i smisao fizičkog vaspitanja.
Pod formom vežbe, podrazumeva se njena unutrašnja i spoljašnja struktura. Unutrašnju strukturu
karakterišu uzajamna povezanost i usklađenost različitih procesa funkcionasanja organizma u toku vežbe,
dok se spoljašnja struktura ponajviše ispoljava kroz njenu vidljivu formu, koju karakterišu određeni odnosi
između različitih prostornih, vremenskih i dinamičkih parametara kretanja, kao i ritmičke karakteristike.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti