PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
SAVREMENI
PRAVNO - POLITIČKI
SISTEMI
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
[email protected]
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2
WWW.BH-PRAVNICI.COM
PRVI DIO
POLITIĈKI SISTEM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Trijada politiĉkog sistema.
Definicija političkog sistema morala bi uzeti u obzir slijedeće elemente ili
trijade političkog sistema:
a)
Objektivno postojanje odreĎenih društvenih ciljeva i interesa, mimo onih koje izlaţu izabrani
predstavnici;
b)
Potreba za načinom da se ti ciljevi predstave kao politički zahtjevi koje drţavni aparat mora uzeti u
obzir prilikom stvaranja prava;
c)
Praktičnu obavezu drţave da te zahtjeve uzme u obzir prilikom stvaranja prava.
Prema tome, politički sistem predstavlja meĎusobno povezan skup političkih institucija pomoću kojih se
objektivno postojeći društveni ciljevi uvode u politički proces, da ih drţava putem prava ostvari.
II – OPĆA PITANJA POLITIĈKOG SISTEMA
Politički sistem se javlja kada je postalo očigledno da drţava ne moţe biti jedina organizacija koja je
angaţirana na kreiranju zakona i drugih obavezujućih pravila ponašanja, ma koliko se sva ta pravila
stvarala u njenim okvirima. Tako se uz drţavu javlja i sloţena struktura društvenih snaga koje se
usmjeravaju prema drţavnom odlučivanju u namjeri da ga što više usmjere prema vlastitim partikularnim
interesima. Danas nije moguće ni zamisliti drţavu koja bi djelovala bez političkih partija, sindikata, lobija,
profesionalnih udruţenja, interesnih grupa, medija ili javnog mišljenja.
Uvjeti za nastanak politiĉkog sistema
. Stvarni nastanak političkog sistema koincidira sa:
a)
Ispoljavanjem interesa realnog, konkretnog čovjeka koje nije pokrivao zakon kao izraz opće volje;
b)
Spoznajom da drţava ne postoji samo kao čuvar procesa trţišne ekonomije, već da moţe biti i aktivan
kreator društvenih i drugih odnosa;
c)
Da prava čovjeka ne postoje samo da ga štite od drţave i drugih ljudi, već i u ofanzivne svrhe, radi
ostvarenja vlastitih ciljeva;
Politički sistem kao praksa i kao teorijska disciplina obuhvata sve faktore i sve procese političkog ţivota,
pa time i društveno-ekonomskog razvoja pošto politika ne samo da je prisutna u tim sferama, već ih sve
više inicira i odreĎuje im pojavne oblike.
Ugroţavanje monopolske pozicije drţave u stvaranju prava.
U modernom društvu došlo je do stvaranja
različitih institucijskih oblika pomoću kojih su graĎani počeli unositi svoje interese i potrebe u političke
procese, koje je dotle monopolski vršila drţavna organizacija. Ti interesi se pretvaraju u političke zahtjeve
onog trenutka kada ih ljudi izraze na politički relevantan način, što znači da ih unesu u procese stvaranja
drţavnih odluka.
Politički sistem zapravo predstavlja sve oblike djelovanja i uticaja ljudi na politiku u namjeri da političke
odluke što više prilagode svojim potrebama i interesima, a po procedurama koje predviĎa ili dozvoljava
drţava.
III – MOTIVI POLITIĈKOG ANGAŢIRANJA
Politika kao graĊanska duţnost.
Učešćem na općim izborima graĎani kao akteri političkog sistema čine
ono što niko drugi ne moţe: daju legitimitet drţavnoj vlasti, biraju svoje predstavnike da u njihovo ime i u
njihovom interesu ostvaruju svoje drţavne funkcije. Bez tako date legitimnosti ne bi bilo moguće opravdati
postojanje monopola drţavne sile koja pravnu vlast čini najvišom u društvu. Legitimiranje drţave
neophodan je uvjet svake demokratije.
Drţava dosljedno zasnovana na principu predstavništva je osnova za političku komunikaciju koja
podrazumijeva izbor od naroda i vršenje vlasti za sve od relativno uske grupe izabranih predstavnika koji
čine zakonodavno tijelo. Uloga graĎanina u tome je samo da bira predstavnika, ali ne i da mu daje
instrukcije, a uloga predstavnika je da stvara zakone koji su izraz opće volje ili općeg interesa.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Legimitiranje drţave.
U nemogućnosti da sami upravljaju svim poslovima, graĎani biraju predstavnike i
time ih ovlašćuju da donose odluke u općem interesu. Legitimna vlast je samo ona koju vrše predstavnici
koji su dobili povjerenje graĎana. Smisao izbora nije u tome da narod ili graĎani potpuno prenesu svoju
vlast na predstavnike i tako se odreknu vlasti, već da se legitimira djelovanje izabranih predstavnika i da se
u mjeri u kojoj je to moguće, izrazi volja društva koja treba biti uzeta u obzir pri tom djelovanju.
Izbori nisu sami sebi cilj, već je cilj u tome da se omogući efikasno upravljanje jednom drţavom. Cilj je
dakle da se stvori većina u parlamentu koja će biti u stanju nametnuti odreĎenu volju kako ostatku
predstavničkog tijela, tako i društvu u cjelini.
Interesi kao motivacija za politiĉki angaţman.
Razvoj burţoaskog društva sa slobodom privatne
inicijative i pravima i slobodama, doveo je i do stalnog povećanja broja ciljeva koje čovjek ţeli realizirati
putem drţavnog aparata. Isticanje novih interesa ne znači napuštanje već ranije postojećih, tako da pred
drţavu dolazi sve više zahtjeva koji su istovremeno sve sloţeniji, suptilniji i traţe više napora da se ostvare.
Za razliku od situacije koja je vladala u prošlom vijeku, a koja je označavala odbrambenu poziciju čovjeka
naspram politike, ljudi danas traţe od politike konkretne, ţeljene efekte. Interesiranje ispoljeno na ovaj
način nuţno se usmjerava prema politici u cjelini, svuda tamo gdje je moguće i u mjeri u kojoj je moguće,
da se realiziraju sve brojnije potrebe i ciljevi čovjeka danas.
Sve veće potrebe ĉovjeka.
Razvoj društva i čovjeka u njemu, značio je neprekidni rast interesa, tako da je
zadovoljavanje jednih interesa stvaralo sve delikatnije, brojnije i suptilnije interese, a interesi koji su ranije
bili zadovoljeni nikad nisu gubili na aktuelnosti. Drţava je nastojala odgovoriti na sve te zahtjeve, nastojeći
istovremeno da se neprekidno osigurava stabilnost društva i ukupnih odnosa u njemu. To je nuţno značilo
ne samo rast drţavnog aparata, već i sve veću sloţenost njenih institucija.
Konkretni ciljevi politiĉkog angaţiranja.
Analiza predstavničkog sistema i političkog ponašanja čovjeka u
njemu pokazuje da politika ima smisla za čovjeka samo ako se uklapa u njegove ostale bitnije društvene
zahtjeve, ukoliko znači put stvaranja uslova za svestranu emancipaciju u radu i stvaranju. Čovjek pokazuje
spremnost da se angaţuje u politici samo ako tim putem moţe postići vidljive efekte u društvenoj,
ekonomskoj i svakoj drugoj poziciji, ako moţe poboljšavati materijalni i drugi standard.
Čovjek je došao do pouzdanog uvjerenja da su interesi koje tumače sami predstavnici, sve manje njegovi
interesi. Ono što su ljudi očekivali od društva, i ono što su dobivali od politike, bilo je svakodnevno u sve
većem neskladu.
Ofanzivni karakter ljudskih prava.
Kao posljedica novijeg društveno-ekonomskog razvoja javljaju se i
promjene u oblasti ljudskih prava i političkih sloboda. Uz tradicionalna prava i slobode, javlja se sve
snaţnija i brojnija grupacija ekonomskih i socijalnih prava. S tim u vezi javljaju se i nova shvatanja uloge
politike i drţave u tom razvoju, kao i u društvu uopće. Umjesto ranijeg nastojanja da se pojedinac snabdije
samo onim pravima kojim bi se osigurao od zahvatanja drţave, došlo se do ocjene da je funkcija drţave ne
samo štetna za slobodu, već je i neophodni uslov ostvarivanja slobode («drţava blagostanja»). Na tim
osnovama svuda se javlja snaţna teţnja da se poveća broj i domet socijalnih prava, u čemu su ostvareni
brojni pozitivni rezultati. Ova tendencija se posebno intenzivno ispoljava nakon II svjetskog rata, kako u
pojedinim političkim sistemima, tako i na meĎunarodnom planu. Čitav niz odredbi Univerzalne deklaracije
o pravima čovjeka od 10.12.1948.godine usmjeren je na osiguranje prava na rad i drugih prava socijalnog
karaktera koji su neophodni društveni uvjeti političkih sloboda čovjeka.
Bitno je naglasiti da u savremenom razvoju prava i slobode po svom sadrţaju stavljaju obaveze drţavi i
političkim institucijama da ne samo štite prostor za «utakmicu» interesa i potreba, već da otklanjaju
prepreke socijalne prirode koje ograničavaju slobodu i jednakost graĎana i sprečavaju njihov puni razvoj.
Instrumentalizacija drţave.
Tokom prošlog, a i početkom ovog vijeka, politika i politička struktura bile su
označene liberalnom drţavnošću, neutralnim odnosom i stavom politike prema društvu koji je proizilazio iz
WWW.BH-PRAVNICI.COM
7
WWW.BH-PRAVNICI.COM
uticaja graĎanina na drţavu, graĎanina sa konkretnim potrebama, dnevnim interesima ali i sloţenijim i
kompleksnijim zahtjevima.
Klasični putevi političke komunikacije koji su dati ustavom su ustvari komunikacije koje povezuju graĎane
u svojstvu birača sa vlašću, time što graĎani biraju svoje predstavnike. Predstavnici, odnosno
predstavnička tijela donošenjem zakona odgovaraju na izvjesne implicitne zahtjeve koje graĎanin ispoljava
samim činom glasanja. Ovi putevi komunikacije imaju bitan karakter za legitimiranje vlasti drţave.
Snaga unije.
Stvaranjem klasičnih prava i sloboda, moderna drţava stvorila je uvjete i da doĎe do
udruţivanja radi ostvarivanja odreĎenih ciljeva. Razvoj modernog društva povezan je sa porastom ciljeva,
potreba i interesa čovjeka koje nije bilo moguće ostvariti klasičnim putem. Pravo pojedinaca da biraju svoje
predstavnike koji bi donosili odluke postalo je nedovoljno da se na taj način ostvaruju sve brojniji i
delikatniji interesi.
Zakoni su postali sredstvo za ostvarivanje posebnih interesa i ciljeva, umjesto da izraţavaju opći interes ili
opću volju. U procesu stvaranja prava razvija se “utakmica” izmeĎu različitih društvenih snaga koje
nastoje ostvariti svoje ciljeve. Ti ciljevi su najčešće različiti, a nerijetko i meĎusobno suprotstavljeni,
posebno kad se radi o ekonomskim i socijalnim interesima.
Odluka prema načinu stvaranja predstavlja rezultat skupa uticaja, ali su odluke ipak univerzalne i odnose
se na cijeli prostor. Drţava osigurava njihovu primjenu na opći način, u svakom dijelu društva. Bez obzira
na promjene u načinu stvaranja odluka (zakona i sl), one i dalje teoretski izraţavaju opći interes i time
drţava zadrţava legitimitet potreban za ostvarivanje tih zakona.
Svrha udruţivanja.
Svrha udruţivanja je ostvarivanje interesa graĎana. Pokazalo se da udruţeni graĎani
daleko lakše ostvaruju svoje interese, jer tako sa više snage utiču na odluke u smislu njihovog podreĎivanja
vlastitim svrhama.
Znaĉaj asocijacija.
Pojava društvenih asocijacija bitna je činjenica koja je uvjetovala nastanak političkog
sistema i moderne demokratije. Nastanak i razvoj interesnih asocijacija bitno su uticali na razvoj drţave,
drţavnog odlučivanja i karakter demokratije uopće. Snaţno su podstakli dinamizaciju političkog ţivota,
konkretizaciju ciljeva koji se ostvaruju putem političkih odluka, potpunije informiranje i jasnije
sagledavanje pojedinih pitanja društva.
V – KONVERZIJA CILJEVA U ZAHTJEVE
Stvaranje zahtjeva prema drţavi.
Promjene na društvenom planu proizvod su rasta i diversifikacije
interesa i one su osnova za stvaranje novih interesa. Interesi se po svojoj prirodi ne mogu zadovoljiti, već se
mogu samo neprestano zadovoljavati, jer jedni proizvode druge, a svaki naredni je po pravilu mnogo
delikatniji od prethodnih.
Subjekti političkog sistema ove realno postojeće ciljeve ili interese prihvataju i pretvaraju u zahtjeve, koji se
onda upućuju prema politici radi njihovog rješavanja instrumentima drţave. Ova konverzija interesa,
odnosno ciljeva u zahtjeve, poklapa se sa procesom udruţivanja pojedinaca u namjeri da te zahtjeve
predoče drţavi. Razlog postojanja subjekata političkog sistema jeste da ostvaruju transformaciju ciljeva u
političke zahtjeve, svrhu njihove svojevrsne formalizacije i oblikovanja radi lakšeg uključivanja u političke
procese i povećanja njihove konkurentnosti u sklopu svih drugih različitih i suprotstavljenih teţnji.
Danas se najčešće govori o političkim partijama i “grupama za pritisak”, te udruţenjima formiranim sa
ciljem da se u političke procese unose etičke ili druge slične vrijednosti. Grupe za pritisak se mogu označiti
i prikladnijim terminom “interesne grupe”, s obzirom da svaka od tih grupa vrši pritisak ili uticaj na
političko odlučivanje sa pozicija konkretnog interesa odreĎenog kruga pojedinac
Pravo kao izraz društvene sredine.
Politika je u cjelini gledano postala aktivnost usmjerena na stvaranje
političkih drţavnih odluka, odnosno stvaranje općih pravnih akata. Drţava je ranije imala uţe značenje, jer
se vodila na bazi zaštitne, uvjetno vanjske funkcije. Sada je drţava angaţirana u svim društvenim
