Me

đ

unarodno privatno pravo 

Prilago

đ

ena      

D  i  g  e  s  t    verzija...  :D 

 
 
 
 
 
skripta 
By Uroš Topi

ć

  

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

                                               
 

 
 

 
 
 

 

 

Mpp  by Uroš Topi

ć

 

 

 

**Uvodna razmatranja** 

 

 

1.  Pojam, predmet i naziv MPP 

 
Predmet 

 Postoji  više  shvatanja  o  tome  šta  je  predmet  me

đ

unarodnog  privatnog  prava.  Predmet  mogu  biti 

sami pravni odnosi ili pravne norme. Kako? Ako posmatramo mpp kao granu prava onda je njegov 
predmet pravni odnosi. Ako posmatramo mpp kao disciplinu koja izu

č

ava tu granu prava onda je 

predmet mpp-a same pravne norme. 
 
 Koji  su  to  pravni  odnosi  koji  predstavljaju  predmet  ove  grane  prava?  Re

č

  je  o  privatnopravnim 

odnosima. Ali samo onda kada ti odnosi sadrže element inostranosti. 
 
 Ve

ć

e dileme postoje kada govorimo o pravnim normama kao predmetu discipline mpp. Te norme 

regulišu pomenute privatnopravne odnose sa elementom inostranosti.  
 Oblast  koja  nesporno  spada  u  mpp  je  oblast  sukoba  zakona  i  obuhvata  kolizione  norme
Predmetom  se  smatraju  i  norme  o  sukobu  jurisdikcija,  tj  pravila  koja  regulišu  gra

đ

anskoprocesne 

odnose sa elementom inostranosti. Predmet 

č

ine i pravila o privatnim pravima stranaca

 
Pojam me

đ

unarodnog privatnog prava 

 Mpp je grana unutrašnjeg prava kojom se regulišu pravna pitanja iz oblasti privatnopravnih 
odnosa sa elementom inostranosti. 
 Njegova  pravila  dakle  nisu  me

đ

unarodna,  ve

ć

  samo  odnosi  koje  reguliše  imaju  me

đ

unarodno 

obeležje jer su vezani za više suvereniteta. 
 
Naziv mpp 
 Me

đ

unarodno  privatno  pravo,  kao  što  smo  ve

ć

  rekli,  nije  „me

đ

unarodno“  jer  je  ono  grana 

unutrašnjeg  prava.  Naziv  nije  do  kraja  logi

č

ki  konstruisan,  ali  je  najšire  prihva

ć

en  i  za  najširi  krug 

ljudi ozna

č

ava uglavnom istu stvar. Pokušaji da se naziv zameni nisu uspeli 

č

ak ni u nekoj postojbini 

gde su novi nazivi nastali. 
 

2.  Element inostranosti u privatnopravnim odnosima i relevantnost 

elementa inostranosti 

 
Element inostranosti 

 Za pojavu me

đ

unarodno-privatnopravne problematike nije dovoljno da postoji samo privatnopravni 

odnos, ve

ć

 je potrebno da se u tom odnosu pojavi i jedno klju

č

no obeležje da bi taj odnos postao 

predmet  mpp.  Re

č

  je  o  elementu  inostranosti  („strani  element“,  „me

đ

unarodni  element“).  On 

pretvara privatnopravne odnose u odnose me

đ

unarodnog privatnog prava. 

 Pošto je mpp unutrašnje pravo i organi zato uvek polaze od me

đ

unarodnog privatnog prava svoje 

države,    kada  posmatramo  jedan  privatnopravni  odnos  vezan  za  više  država,  iz  gledišta  organa 
jedne države  se prime

ć

uje da u tom odnosu pored doma

ć

e izraženih elemenata pojavljuju i strani 

element(i). 
 Postoje tri pojavna oblika elementa inostranosti: u subjektu , objektu i u pravima i obavezama
 

U subjektu se javlja na bazi 

č

injenice državljanstva , domicila i boravišta lica koja stupaju 

u odre

đ

eni privatnopravni odnos. 

U  objektu   se  strani  element javlja  na  bazi  mesta  nalaženja  stvari  i  na  bazi  pripadnosti 
stvari (pripadnost osnovnih sredstava prevoza) koja su predmet transakcije. 

background image

 

 

Mpp  by Uroš Topi

ć

 

 

Zna

č

ajna  je  aktivnost  Haške  konferencije  za  mpp  na  unifikaciji  me

đ

unarodnog  privatnog  prava. 

Delatnost  konferencije  se  sastoji  u  pripremi  tekstova  mult.konvencija  koje  su  namenjene 
potpisivanju i ratifikaciji od strane država. 
Zna

č

ajne su i regionalne multilateralne konvencije. 

MPP  Evropske  unije-  Na  osnovu  izmenjenog  Ugovora  o  osnivanju  EU  za  unifikaciju  mpp  EU 
nadležan  je  Savet  EU.  Time je  unifikacija  izmeštena  sa konferencijskog nivoa  koji  je  bio  ranije  na 
nivo  tzv.  sekundarnog  zakonodavstva.  Sada  se unifikacija  vrši  regulativama.  MPP  EU  se  sve  više 
unifikuje i stvara se tzv. „evropski sudski prostor“ na kome 

ć

e promet odluka i procesna saradanja 

biti lakši, a uporedo se unifikuje sve ve

ć

i krug kolizionih normi. 

 

Izvori me

đ

unarodnog privatnog prava u Srbiji 

Su: UstavZMPPdrugi zakoni  i podzakonski aktime

đ

unarodni ugovoribilateralne konvencije. 

 

Donošenjem  ZMPP    naša  zemlja  je  ušla  u  uži  krug  zemalja  u  kojima  je  mpp  relativno  potpuno 
kodifikovano. ZMPP sadrži pre svega kolizione norme i oblast sukoba jurisdikcija. Ne sadrži norme 
o pravima stranaca koje su regulisane drugim propisima. 
Ustav-  osnovni  izvor  svake  grane  prava.  Me

đ

unarodno  privatno  pravo  Ustav  reguliše  na 

neposredan i posredan na

č

in.  

Neposredna  pravila  su  razumljivo  malobrojna  (npr:  stranci  mogu  ste

ć

i  pravo  na  nepokretnostima, 

stranim  licima  se  garantuje  jednak  tretman  na  tržištu  kao  i  doma

ć

im..)  jer  ustav  postavlja  samo 

osnovna na

č

ela i norme ure

đ

enja.  

Posredno    -  ustavna  na

č

ela  i  norme  posredno  odre

đ

uju  i  ograni

č

avaju  stavove  u  pozitivnim 

propisima i daju smernice. Npr time što Ustav zabranjuje odre

đ

enu diskriminaciju ni kolizione norme 

ne mogu biti diskriminatorske prema rasi, narodima, veroispovesti itd. 
 Drugi zakoni (osim ZMPP)- I nakon donošenja ZMPP ve

ć

i broj zakona je i dalje ostao izvor MPP. 

ZMPP nije dirao u postoje

ć

e pozitivne norme doma

ć

eg mpp, ve

ć

 ih je dopunio. Te norme dopunjuju 

supstancijalne  norme  iz  odgovaraju

ć

ih  oblasti.  Tako  ih  imamo  kao  izvore  kolizionih  normi,  kao 

izvore normi o pravima stranaca, kao izvore normi  o gra

đ

anskoprocesnim odnosima sa elementom 

inostranosti. 
Me

đ

unarodni ugovori-  Srbija je zaklju

č

ila brojne multilateralne i bilateralne konvencije. Potvr

đ

eni 

me

đ

unarodni  ugovori  su  sastavni  deo  pravnog  poretka  Srbije  i  neposredno  se  primenjuju.  Moraju 

biti u skladu sa Ustavom. 
 

Hijerarhija izvora mpp 

Prema  ustavu  Srbije  ,  u  hijerarhiji  izvora  (u  sukobu  izme

đ

u  me

đ

unarodnih  ugovora  i  unutrašnjih 

izvora)  nakon  Ustava  za  primenu  dolaze  potvr

đ

eni  me

đ

unarodni  ugovori  (  bilateralni  imaju  primat 

nad multilateralnim),  a zatim  doma

ć

i zakoni. 

U sukobu unutrašnjih izvora odredbe ostalih zakona imaju primat nad ZMPP, na osnovu pravila lex 
specialis derogat lex generalis. 
Dakle, lestvica izvora: -    Ustav 

                        -     me

đ

unarodni ugovori (bilateralni imaju primat nad multilateralnim) 

                        -     lex specialis 
                        -    ZMPP (lex generalis) 

 
Ako nijedan izvor po lestvici ne propisuje rešenje za problem nastaje pravna praznina. ZMPP sadrži 
odredbu po kojoj se pravna praznina prevazilazi tako što organ koji primenjuje pravo ima zadatak da 
prona

đ

e rešenje primenom:  

odredaba i na

č

ela ZMPP, na

č

ela pravnog poretka Srbije, na

č

ela me

đ

unarodnog privatnog prava. 

 

 
 
 
 

 

 

Mpp  by Uroš Topi

ć

 

 

 
 

**Opšti deo – opšte ustanove me

đ

unarodnog privatnog prava** 

 
 

5. 

 

Kolizione norme 

 
Suština kolizionih normi 
 

Zadatak  kolizionih  normi  je  da  odrede,  u  odnosu  sa  elementom  inostranosti,  odlu

č

uju

ć

u  ta

č

ku 

vezivanja  i  upute  organ  na  merodavno  pravo.  Me

đ

u  svim  kontaktima  nekog  odnosa  sa  stranom 

državom  zakonodavac 

ć

e  se  opredeliti  za  jedan  koji  smatra  najja

č

om  vezom,  što  je  stvar 

zakonodavne  politike  svake  zemlje,  tj  njenih  interesa.  Zakonodavac  prilikom  ure

đ

ivanja  polazi  od 

jedne kategorije pravnih odnosa i pravnih pitanja (npr. ugovori). 

 

Struktura kolizionih normi 

Kolizione norme imaju dva osnovna elementa: 
1.  U  kolizionoj  normi  se  imenuje  prvo  pravna  kategorija  pod  koju  se  podvodi  konkretno  pravno 

pitanje; 

2.  A  zatim  se  odre

đ

uje  ta

č

ka  vezivanja  ,  tj  izdvaja  se  jedna  odlu

č

uju

ć

a  veza  koja 

ć

e  dovesti  do 

merodavnog prava. 

(npr. „Za pravnu i posl. sposobnost fizi

č

kog lica merodavno je pravo države 

č

iji je ono državljanin.“ 

Tu je pravna kategorija- pravna i poslovna sposobnost fiz.lica , a ta

č

ka vezivanja je državljanstvo.) 

a)- Pravna kategorija 
Pravna kategorija kao element kolizione norme može da bude jedan društveni odnos,jedan pravni 
institut, jedan tip pravnog odnosa ili jedno pravno pitanje. U savremenom me

đ

unarodnom privatnom 

pravu  postoji  tendencija  sužavanja  pravnih  kategorija, 

č

ime  one  postaju  brojnije  ali  nijansiranije  tj 

bliže stvarnim problemima. 
b)-Ta

č

ka vezivanja 

Je  onaj  element  u  kome  zakonodavac  vidi  odlu

č

uju

ć

u  vezu  koja  nas  vodi  do  jednog  prava.  Ona 

neposredno odre

đ

uje pravo koje države treba da se primeni kao merodavno. Postoje tipi

č

ne ta

č

ke 

vezivanja u uporednom pravu za pojedine pravne oblasti. 
Podela prema širini ovlaš

ć

enja foruma: 

-Neposredno vezuju

ć

e tj 

č

vrste i brze, forumu ne ostavljaju nikakvu mogu

ć

nost za procenu toga da 

li je pravo na koje ukazuju zaista u najbližoj vezi sa odnosom koji je u pitanju. Takve su gotovo sve 
ta

č

ke vezivanja. 

-Okvirne  su  one ta

č

ke  vezivanja  kod kojih  je  procena  toga  da  li  je  pravo  na koje  ukazuju  zaista  u 

najbližoj  vezi  prepuštena  sudiji.  Zakonodavac  tu  samo  postavlja  okvire  i  smernice,  ali  ne  utvr

đ

uje 

najbližu vezu. Takva ta

č

ka vezivanja je princip najtešnje povezanosti, koja daje samo uputstvo sudiji 

da kao merodavno izabere ono pravo koje je najtešnje povezano sa datim odnosom. 
Podela na proste i kompleksne: 
-Proste  –  koje  nas  vode  do  jednog  merodavnog  prava.  (npr.  mesto  zaklju

č

enja  ugovora,  lex  loci 

contractus,  vodi samo do prava zemlje gde je ugovor zaklju

č

en) 

-Kompleksne  –  su  one  koje  nas  vode  do  više  merodavnih  prava.  (npr.  Za  materijalne  uslove 
zaklju

č

enja braka merodavno je pravo državljanstva partnera i zakon mesta zaklju

č

enja, što može 

dovesti 

č

ak do primene tri prava) Mogu biti kumulativno, alternativno i supsidijarno postavljene. 

Podela na stalne i promenljive: 
-Stalne -  su one koje su vremenski i prostorno fiksirane, 

č

ija je 

č

injeni

č

na podloga jedan doga

đ

aj. 

(npr. izvršenje delikta, mesto nalaženja nepokretnosti) 
-Promenljive -  Koje nisu trajno fiksirane u jednom konkretnom slu

č

aju jer se zasnivaju na 

č

injenici 

koja  se  može  menjati  i  pri  tome  mogu  da  ukazuju  na  razna  prava  kao  merodavna.    (npr.  mesto 
nalaženja  nepokretnosti,  državljanstvo,  domicil,  boravište.  Poželjno  bi  bilo  da  postoji  što  manje 
promenljivih ta

č

aka vezivanja tako što bi se one uz odgovaraju

ć

a preciziranja pretvorila u stalne. 

 

background image

 

 

Mpp  by Uroš Topi

ć

 

 

Svrha me

đ

unarodnog privatnog prava je upravo da omogu

ć

i da se na teritoriji jedne države primeni 

pravo stranih država. 

 
Koncepcije o pravnoj prirodi stranog prava 

Postoje dva stava o pravnoj prirodi stranog prava: 
1.  Da je strano pravo- pravo, tj da je upodobljeno doma

ć

em pravu 

2.  Da je strano pravo 

č

injenica, tj da je upodobljeno 

č

injenicama 

 
Podela je bitna jer izaziva posledice na terenu inicijative i na terenu dokazivanja stranog prava. 
a)-  U  anglosaksonskom  pravu  strano  pravo  je  upodobljeno 

č

injenicama.  Strano  pravo  je 

č

injenica 

koju treba dokazivati kao i druge 

č

injenice na kojima se zasniva neko pravo. Najpoznatija je teorija 

lokalnog  prava  (predstavnik  Kuk),  koja  kaže  da  doma

ć

i  organi  zapravo  ne  vrše  priznanje  prava 

ste

č

enog u inostranstvu na bazi stranog prava, ve

ć

 je ta subjektivna prava kreiralo doma

ć

e pravo, 

pa prema tome forum uvek primenjuje doma

ć

e pravo

b)- Najnovija pozitivna rešenja pokazuju sasvim jasno približavanje stavu da je strano pravo- pravo. 
 

Stvaran položaj stranog prava pred doma

ć

im organima 

Doma

ć

i organi primenjuju strano pravo mnogo re

đ

e nego što to koliziona pravila nalažu. 

Razlozi za to su: 
1.  Nespremnost  sudova  da  kolizione  norme  foruma  koje  ukazuju  na  strano  pravo  tretiraju  kao 

imperativne i da ih primenjuju ex officio. 

2.  Drugi  razlog  je  taj  što  sudovi  retko  preuzimaju  punu  inicijativu  pri  utvr

đ

ivanju  sadržine  stranih 

normi i 

č

esto idu linijom manjeg otpora, tj pribegavaju rešenjima koja su predvi

đ

ena za slu

č

aj 

da  se  strano  pravo  ne  može  saznati.  Naime,  u  ve

ć

ini  zemaljma  utvr

đ

ivanje  stranog  prava  nije 

apsolutna  obaveza,  jer  u  slu

č

aju  da  se  jave  prekomerne  teško

ć

e  sud  može  odustati  od 

utvr

đ

ivanja  sadržine  „nesaznatljivog“  stranog  prava,  pa  ima  ovlaš

ć

enje  da  pribegne 

alternativnom  rešenju-  primeni  doma

ć

eg  materijalnog  prava  (lex  fori).  Nekada  je 

nesaznatljivost  opravdana,  pa  stoga  i  postoji  ovo  alternativno  rešenje,  dok  nekada  nije  i 
predstavlja alibi za nedovoljno zalaganje suda. 

 

Na

č

in saznavanja stranog prava 

-Strano pravo kao 

č

injenica- ako ga tako koncipiramo saznavanje stranog prava se prevaljuje na 

stranke.  Ako  stranka  ne  uspe  da  dokaže  sadržinu  norme  stranog  prava  na koju  se  poziva,  važi

ć

pretpostavka da je strano pravo jednako doma

ć

em. 

-Strano pravo kao pravo- Kao što smo rekli, u ve

ć

ini zemalja važi stav da sudovi ex officio saznaju 

strano  pravo.  Prilikom  saznavanja  stranog  prava  ex  officio  sud  se  može  obratiti  strankama  za 
pomo

ć

,  može  se  obratiti  i  državnim  organima  (organu  uprave  nadležnom  za  poslove  pravosu

đ

a), 

ministarstvu inostranih poslova, pravno-nau

č

noj instituciji. 

Postoje i me

đ

unarodni sporazumi 

č

iji je cilj lakše saznavanje stranog prava. Zna

č

ajna je Evropska 

konvencija o informisanju o stranom pravu. 
 

Primena stranog prava prema MPP Srbije 

U  našoj teoriji  strano  pravo  se  dosledno  tretira kao  pravo.  Po  ZMPP  važi  pravilo  iura  novit  curia  ( 
sud poznaje pravo) 
što zna

č

i da je sud ili drugi organ primene prava obavezan da sazna i primeni 

strano pravo, i nema alternativnog rešenja (kakvo bi npr bilo primena lex fori). Može zatražiti pomo

ć

 

od Ministarstva pravde, stranke tako

đ

e sudu mogu podneti javnu ispravu o sadržini stranog prava. 

Dakle, posledice su slede

ć

e: na sudu je teret dokazivanja stranog prava, sud ne može  zaklju

č

iti 

da prava nema ukoliko ga stranke nisu uverile u to. Pravna sredstva protiv odluke suda, u kojoj je 
došlo do pogrešne primene stranog prava po mišljenju stranke, su: žalba, direktna revizija, revizija, 
zahtev za zaštitu zakonitosti. 

 

7.  Kvalifikacija 

 

Postavljanje problema 

Želiš da pročitaš svih 60 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti