Turističko-ugostiteljska i prehrambena škola Bjelovar 

ZAVRŠNI RAD 

FRANCUSKA KUHINJA 

Učenik: Josip Karlović 

Mentor: Ime 

Razred: 

Zanimanje: Kuhar 

Bjelovar, ožujak 2019. 

 

SADRŽAJ 

 

1.

 

UVOD ................................................................................................................. 1

 

2.

 

POVIJEST GASTRONOMSKE UMJETNOSTI ............................................... 2

 

2.1.

 

Povijest francuske kuhinje ........................................................................... 3

 

3.

 

OPĆENITO O SUVREMENOJ FRANCUSKOJ KUHINJI .............................. 6

 

4.

 

KARAKTERISTIKE FRANCUSKE KUHINJE ................................................ 9

 

4.1.

 

Meso i riba ................................................................................................... 9

 

4.2.

 

Puževi ........................................................................................................... 9

 

4.3.

 

Majoneza .................................................................................................... 10

 

4.4.

 

Voće, povrće i žitarice ............................................................................... 10

 

4.5.

 

Vina ............................................................................................................ 11

 

4.5.1.

 

Šampanjac ............................................................................................. 12

 

4.6.

 

Konjak ........................................................................................................ 12

 

4.7.

 

Primjeri karakterističnih jela ...................................................................... 13

 

4.7.1.

 

Predjela .................................................................................................. 13

 

4.7.2.

 

Glavna jela ............................................................................................. 15

 

4.7.3.

 

Sirevi ..................................................................................................... 16

 

4.7.4.

 

Deserti ................................................................................................... 18

 

5.

 

ZAKLJUČAK ................................................................................................... 20

 

6.

 

LITERATURA .................................................................................................. 21

 

7.

 

DODATAK ....................................................................................................... 22

 

 

 

 

background image

 

2.

 

POVIJEST GASTRONOMSKE UMJETNOSTI 

Već  najstarije 

babilonske

 i 

kineske

 

kuharice

 razlažu  načine  pripreme  pojedinih  jela 

koja  su,  uz  varijacije,  prisutna  i  u  današnjim  regionalnim,  nacionalnim  i 

univerzalnim kuhinjama. 

Profesionalno  kuharstvo, kulinarstvo,  razvija  se  uz  dvorove  velikaša  te  se  postupno 

prenosi  i  na  pučke  kuhinje,  koje  razvojem  postaju  i  prepoznatljive  nacionalne  kuhinje 

(npr. kineska, talijanska, francuska kuhinja i dr.). Kultu jela posvećene su čitave biblioteke, 

počevši  od  glasovite Trimalhionove  gozbe (iz Satirikona G.  Petronija  Arbitra). 

Mnogobrojne  su  i  gastronomske  digresije  velikih  pisaca  od renesanse (François 

Rabelais, Marko Marulić, i dr.) do suvremenih književnih i esejističkih pristupa, kao što je 

donekle  i Kuharski  kanconijer (Veljko  Barbieri).  Jednu  od  prvih  Hrvatskih  kuharica 

izdaje Gjuro Deželić 1868. god., i od tada izlaze mnoge. 

Hrvatska kuhinja nastaje spajanjem raznih gastronomskih tradicija, od sredozemne do 

kontinentalne i srednjoeuropske, unutar kojih se mogu naći i uže tradicije (npr. dalmatinske, 

izuzetno nutricionistički kvalitetne, slavonske sa  specijalitetima  poput kulena, istarske s 

raznim maneštrama i dr.). 

Već su stari  Grci   pisali  o  kulinarstvu  kao  umjetnosti, a Kinezi su počeli sa prvim 

ozbiljnim  restoranima  tijekom  Tang  dinastije (618-907, poslije Krista). Također, obilne 

gozbe  u  eri  Rimljana  i  ranom  Srednjem  Vijeku  su  vrlo poznate.  

Svakako važno je podvući zaključak da  ugostiteljstvo dolazi do izražaja uzdignućem 

jednog sloja ljudi, u ono antičko vrijeme plemića, a u srednjem vijeku tzv. nobila, danas bi 

rekli  srednje  klase  –  koji  formiraju  potražnju  za  gastronomskim  delicijama.  U  Srednjem 

Vijeku    su    se    na    primjer    kuharice    tiskale,    hrana    se    na    ulici  prodavala  u  urbanim 

naseljima publici, a kraljevi i plemići su upošljavali šefove kuhinja kako bi vodili kuhinje. 

Poznati su srednjovjekovni šefovi kao npr. Taillevent a to se radno mjesto cijenilo u društvu 

plemstva i vitezova. Ukoliko i nisu uzdizani kao razni umjetnici (slikari, graditelji katedrala, 

ili renesansni pjesnici),  ipak  su  kotirali  iznad  ugleda  običnih  obrtnika  i zanatlija.  U  

bipolarnom    feudalnom    društvu    gdje    je    bit  gospodarskih  odnosa  bila  osovina  kmet- 

veleposjednik, spahija ,  feudalac  biti  profesionalni  kuhar  značilo  je  ako  ništa  drugo 

uživati  prednosti  gradskog  života,  a  vjerojatno  i  biti slobodan.   

 

 

2.1.

 

 Povijest francuske kuhinje 

 

Ljubav  Francuza  prema  hrani  je  opće  poznata  stvar,  kao  i  činjenica  da  je  njihov 

rafinirani  ukus  kroz  povijest  proizveo  mnoge  svjetski  poznate  specijalitete.  Još  su  

Gali, preci Francuza, cijenili dobar zalogaj i sa posebnom pažnjom pripremali obroke. Gali 

su ideju svoje slobode iznosili za stolom, na obaveznim i mnogobrojnim seoskim slavljima 

razvijajući  običaje  i  ponašanje  za  stolom,  poistovjećujući  sve  to  sa  svojim  nacionalnim 

ponosom.  A  kada  je  Julije  Cezar  osvojio  Galiju,  naglo  je  porasla  potražnja  za  jelima  iz 

današnje sjeverne  Francuske,  naročito  za  raznim  vrstama  sireva.   

U  srednjem  vijeku  francuska kuhinja  se  malo  razlikovala  od  ostalih  u  Evropi  ali  

je  zato  tada  počeo  razvoj vinogradarstva,  a  iskustvo  se  prenosilo  sa  koljena  na  koljeno,  

učinivši  Francusku poznatom po proizvodnji vina u svijetu. Sa  renesansom  u  Evropu  stižu  

i  nove  namirnice:  grah,  krumpir,  kukuruz,  i  pod  tim utjecajem počinje se  mijenjati i 

francuska kuhinja. Kažu da je tada puretina konačno zamijenila popularno meso od paunova 

i labudova na francuskim dvorovima, a to je i vrijeme  kada  počinju  da  se  koriste  vilice.  

Uvode  se  pojmovi  gurmanstvo  i gastronomija  koje  bi  trebalo  da  opišu  uživanje  u  

dobroj    hrani.    Filip  II,  vladar  iz  18.  stoljeća,  unio  je  velike  promijene  u  kulinarstvo 

Francuske. Ukinuo je velike i raskošne gozbe, osobno je pripremao lagana i nekomplicirana 

jela i okrenuo sa narodnoj kuhinji. To je trenutak kada počinje da se govori o ishrani „a la 

francaise“.  Uveo  je  običaj  intimnih    večera    za    mali    broj    ljudi,    koje    su    se    često  

organizirale  daleko  od  kraljeve rezidencije. Suvremenici  bilježe  da  se  u  tim  prilikama  

pilo  bijelo pjenušavo  vino iz pokrajine Champagne, i da su u njemu podjednako uživale i 

prisutne žene. Za vreme  njegove  vladavine  nastala  je i majoneza, a  čuvena  je  i  izreka  

njegovog suvremenika: "Smatram da je otkriće novog jela važnije od nove zvijezde!". I drugi 

vladari su imali svoje karakteristike kada je hrana u pitanju: Luj 15. je tražio da mu se hrana 

za noć servira pored kreveta, za svaki slučaj, a kraljica Marija Antoaneta jela  je  malo,  jer  

je  smatrala  da  se  žvakanjem  stvaraju  bore.  Tako  je  zahvaljujući  njoj nastao pire od 

povrća, mousse, a počelo se i sa mljevenjem mesa. Želučani problemi Napoleona Bonaparte 

uticali su na njegove nagle odluke - patio je od  nasljedne  dispepsije  (loše  varenje).  On  

nije  bio  gurman,  nije  čak  bio  u  stanju  da završi svoj obrok i ustajao je od stola nakon 

pet minuta. 

 

background image

 

U ovom odlomku će biti spomenute najvažnije osobe kroz povijest francuske kuhinje.  

 

Antonin  Carême  je  bio  genije  u  organizaciji,  uveo  je  red  i  dosljednost  u  francusku 

kuhinju.  Napravio  je  Napoleonovu  svadbenu  tortu.  Carême  je  također  naglašavao  

prezentaciju. Vjerovao je da „glavna grana arhitekture slastičarnica“. 

 

François  Vatel  je  bio  genije  u  mnogim  oblastima:  planiranje  i  upravljanje  velikim 

festivalima, dolazi sa maštovitim idejama za igre i planiranje jelovnika. Impresionirao 

je svakog tko bi posjetio gala događaje gdje su njegovi zaposleni bili domaćini. 1671. 

godine sam sebi okončao život. 

 

Jean Anthelme Brillat-Savarin je poznat po citatu „reci mi šta jedeš i reći ću ti što si“. 

Njegova  knjiga  meditacije  o  hrani,  Psihologija  ukusa,  je  izdata  1825.  godine.  On  je 

rekao „Gastronomija je inteligentno poznavanje svega što se tiče ljudske ishrane“. 

 

Escoffier je 1903. godine izdao svoju obimnu knjigu, Le Guiide Culinaire – Kulinarski 

vodič. Ona govori kako da se priprema hrana i zašto, detaljno sa 5000 recepata, sadrži 

zaprške, fondove i sosove, osnove francuske kuhinje, zatim, priloge, supe, predjela, jaja 

(202 recepata), riba, meso, živina i divljač. Veliki značaj u organizaciji ishrane vojske. 

 

 

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti