seminarski rad
SEMINARSKI RAD
KOŠARKA
1
Sadržaj
2

1.UVOD
Košarku je kreirao Dr. Džejms Nejsmit (1891-1939) krajem 1891. godine. On je u to
vreme bio instruktor za fizičko vaspitanje na meñunarodnoj Y.M.C.A. (engl.
Young men catolic assosiation) školi u Springfildu, država Masačusets. Dr. Džejms
nikada nije ni sanjao da će košarka postati meñu najpopularnijim sportovima na
planeti. U vreme njegovog dolaska u Springfild, u školi je postojao veliki problem
u nastavi fizičkog vaspitanja koji je tražio brzo rešenje. Bio je to problem fizičkog
vaspitanja u zimskim mesecima, kada se nastava morama održavati u
zatvorenim prostorijama. Do tada u zimskim mesecima raspored fizičkog
vaspitanja bio je veoma strog, što je podrazumevalo rad na gimnastičkim
spravama, razne marševe i sl. Takav program nije bio prihvatljiv i interesantan
za studente koji su obožavali letnje sportove: ragbi, atletiku, bejzbol, koji im je
dopuštao mnogo slobodnije i raznolikije igranje i ponošanje. Tako da su studenti
počeli da izbegavaju nastavu fizičkog i nerado da dolaze. Tada je za tu školu bio
veliki problem jer je dosta polagala na razvoj fizičkog vaspitanja.
Pravila kojih ima 13 danas se nalaze u osnovi igre, ali sa izvesnim
modifikacijama:
• Lopta može biti bačena u bilo kom pravcu jednom ili dvema rukama.
• Lopta može biti odbijena u bilo kom pravcu jednom ili dvema rukama, ali ne
pesnicama.
• Igrač ne može da trči sa loptom u rukama. Igrač mora da baci loptu sa mesta na
kom je uhvatio, sa izvesnim odstupanjem kada igrač hvata loptu u punom trku i
pokušavajući da se zaustavi.
• Lopta mora se drži samo šakama, ali se ruke i telo ne smeju koristiti da držanje
lopte.
• Korišćenje ramena, guranja, saplitanja ili uopšte udaranja protivnika na bilo
koji način nije dozvoljeno. Prvi prekršaj ovog pravila računa se kao greška (faul),
drugi diskvalifikuje igrača do sledećeg postignutog pogotka, ili ako je evidentno
da je pri tome postojala namera da se igrač povredi, taj igrač se diskvalifikuje bez
prava zamene do kraja utakmice.
• Udaranje lopte pesnicom predstavla grešku, u kontekstu pravila 3. i 4., a kazna
je kao u tački 5. • Ako bilo koja strana (ekipa) napravi tri uzastopne greške, to
4
treba računati kao postignut pogodak za protivnike (uzastopno znači da
protivnička ekipa nije napravila grešku).
• Pogodak je postignut kada je lopta bačena ili odbijena iz terena u koš i ako je
ostala u korpi (košu), pod uslovom da igrači odbrane nisu dodirivali ili pomerili
koš. Ako lopta ostane na ivici koša, i protivnik je ugura u koš to se računa kao
pogodak.
• Kad lopta izañe van granica terena, u igru je vraća igrač koji je prvi dograbi. On
ima pravo da je drži u rukama pet sekundi. U slučaju prepirke sudija će sam
ubaciti loptu u teren. Igrač koji je uhvatio loptu mora da je ubaci u igru u roku od
pet sekundi inače lopta pripada protivniku. Ako jedna od ekipa uporno nastoji da
zadrži igru sudija će im dodeliti grešku.
• Jedan sudija treba da kontroliše igrače, da beleži greške i da obaveštava drugog
sudiju kada jedna ekipa napravi tri uzastopne greške. On ima pravo da
diskvalifikuje igrača u skladu sa pravilom br.5.
• Drugi sudija treba da kontroliše igru i da odlučuje: kada je lopta u igri a kada
van terena, kojoj lopti pripada lopta i kontroliše vreme igre. Odlučuje kada je
pogodak postignut i broji poene, zajedno sa drugim funkcijama uobičajnim za
drugog sudiju.
• Vreme će biti dva poluvremena od po petnaest minuta, sa pet minuta pauze
izmeñu.
• Strana (ekipa) koja postigne više pogodaka u tom vremenu proglašava se
pobednikom. Ako je rezultat nerešen igra se može produžiti u dogovoru sa
kapitenima, sve do prvog postigutog pogotka. Nesmit je podelio grupu od
osamnaest studenata u dve grupe od po devet i u sredini sale podbacio loptu i
lavina je krenula. Studenti su prihvatili igru. Prva košarkaška utakmica završena
je sa jednim postignutim košem, koji je uspeo da postigne Vilijem Čejs sa
udaljenosti čak od sedam metara. Ubrzo se pročulo i igra je počela da se širi
veoma brzo. Studenti su se polako vraćali kućama i širili igru po Americi i svetu
5

elementom uspešnog sportskog izvođenja (Markovic, 2007; Potteiger et al., 1999).
Zbog toga su metode treninga za poboljšanje ove sposobnosti, zajedno sa
metodama za procenu efekta treninga snage, u stalnom napretku.
Baveći se košarkom svi skeletni mišići su aktivni. Naprezanje mišića donjih
ekstremiteta su većeg intenziteta u odnosu na gornje ekstremitete koji su, pak,
odgovorni za finu koordinaciju pokreta. Istraživanja Balsalobre-Fernández,
Tejero-González, del Campo-Vecino, Bachero-Mena, & Sánchez-Martínez (2014),
Gašić, et al. (2011), Burnham, Ruud, & McGowan (2010), Delextrat, & Cohen (2008),
Caterisano, Patrick, Edenfield, & Batson (1997) ukazuju da je proizvedena sila
mišića jedan od odlučujućih faktora uspešnosti košarkaša. Pojedinac sa većom
snagom uložiće manje napore u šutiranju na koš, nego pojedinac sa manje
razvijenom snagom mišića. Nije redak slučaj da igrači sa manjom snagom često
angažuju dodatne mišiće prilikom šuta, što može da dovede do nekih izmena u
šuterskoj tehnici (ErcOulj & Supej 2006). Ovo je naročito izraženo kod šutiranja sa
većih distanci (Justin, Strojnik, & Šarabon, 2006). Kada se udaljenost povećava,
snaga izbačaja zahteva promene i igrač treba da uzme ovo u obzir prilikom
ovakvog zadataka (Elliott, 1992; Okazaki, Rodacki, Sarraf, Dezan, & Okazaki, 2004;
Okazaki & Rodacki, 2012).
Faktori koji utiču na visinu sa koje se izbacuje lopta su: visina tela šutera,
visina skoka i položaj tela (Miller & Bartlett, 1996; Struzik, Pietraszewski, &
Zawadzki, 2014). Što je tačka izbačaja viša, igrač će lakše šutnuti preko svog
čuvara. Pored toga, teže je blokirati ili ometati taj šut (ErcOulj & Supej 2006). Kada
je igrač dobro
„pokriven“ odbranom, njegov cilj je da izbaci loptu u najvišoj tački prilikom
odraza
(Struzik, Pietraszewski, & Zawadzki, 2014; Ramesh, 2014). Od ukupnog broja
šuteva na
jednoj utakmici 70% su skok šutevi koji iziskuje visok nivo pripremljenosti da bi
izbačaj bio u najvišoj tački (Oudejans, Karamat, & Stolk, 2012; Ramesh, 2014;
Struzik,
Pietraszewski, & Zawadzki, 2014). Stoga je prilikom treninga potrebno da se
akcenat
stavi na promenljive parametre koji će uticati na visinu izbačaja, odnosno odraz
(eksplozivnu snagu donjih ekstremiteta). Pored toga, lopta mora doći najkraćim i
najbržim putem do te tačke (tačke izbačaja).
Eksplozivna snaga, kao motorička sposobnost, omogućava sportisti da da
ubrzanje svom telu ili delu tela do određene tačke (lopte, sportiste, mesta, itd.).
Eksplozivna snaga mišića se ispoljava u skoro svim sportovima, bilo da su
individualni ili kolektivni (Bubanj, 1997). U košarci se eksplozivna snaga može
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti