3G mreže i servisi

BUDVA

Predmet

E-komunikacijone mreže i servisi

„

3G Mreža i servisi ”

(seminarski rad)

Profesor:

prof. dr. Nataša Gospić

Mentor:

Marko Asanović

Studenti:

Nikola Bečić 40/13

Nebojša konjević 49/13

Budva,decembar,2015

Sadrža

Uvod

Tokom poslednjih godina, sector telekomunikacija je postala grana industrije sa najbržim
rastom. Ovaj rast ogleda se u sve većim prihodima koji se ostvaruju I u neprestanom
pojavljivanju novih operatora na svetskom tržištu.
Ni jedna grana industrije nije doživjela tako vrtoglav napredak kao telekomunikacije.
Za relativno kratak period, u poslednjih 15 godina zabilježena je prava ekplozija po
pitanju broja korisnika mobilnih komunikacija, a svi pokazatelji ukazuju na činjenicu da
će se takav trend nastaviti I u budućnosti.

Povećanje broja korisnika mobilnih telekomunikacionih usluga ima toliki obim da se sa
pravom može očekivati da broj korisnika u mobilnom sektoru bude veći od broja
korisnika u fiksnom sektoru telekomunikacija I to u vrlo bliskoj budućnosti. Iako se čini
da su ova predviđanja suviše optimistična, važno je podsjetiti da su predviđanja za razvoj
telekomunikacija u prošlom period bila daleko ispod onoga šta se stvarno desilo.
Ćinjenica da je u pojedinim zemljama broj korisnika u mobilnoj telefoniji već premašio
broj korisnika u fiksnoj telefoniji, što nam govori da predviđanja nisu daleko od istine, a
noričito ako znamo da će se mobilna komunikacija u bliskoj budućnosti zasnivati na
najnovijoj mobilnoj telefoniji treće i četvrte generacije.

1. Istorija sistema prve generacije

Mobilna telefonija, onakva kakvu je danas poznajemo, počinje da se razvija krajem
1970-ih, I sa prvim ekperimentima počelo se u Čikagu 1978. godine. Sistem je koristio
tehnologiju koja se zvala napredan mobilni telefonski servis (AMPS) I radila je na opsegu
od 800 MHz. Iz mnogobrojnih razloga, uključujući I propadanje kompanije AT&T, prošlo
je nekoliko godina prije nego što je prvi komercijalni sistem počeo sa radom u Americi.
Sistem je najprije pušten u Čikagu 1983.godine, a ubrzo zatim I u drugim američkim
gradovima.

U međuvremenu I druge zemlje u svijetu su razvijale taj sistem, tako da je AMPS lansiran
u Japanu 1979.godine, I u Evropi se aktivno radilo na razvoju mobilne telefonije I 1981.
Godine mobilna telfonija počinje sa radom u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj I Finskoj. U
Evropi se koristio system pod nazivom Nordijska mobilna telefonija (NMT) I radio je na
opsegu od 450 HMz. Kasnije je ovaj sistem prešao na opseg od 900 Mhz I nazvan je
NMT900. Ubrzo su I Britanci predstavili još jednu tehnologiju 1985.godine. Ova
tehnologja je nosila ime komunikacioni sistem sa potpunim pristupom (TACS) I takođe je
radial na opsegu od 900 MHz. TACS je ustvari modifikovana verzija AMPS sistema.

Mnoge druge zemlje su počele da uvode mobilne sisteme, tako da je servis mobilnih
telefonskih usluga brzo postao raširen po cijelom svijetu. Iako su se razvijale različite
tehnologije mobilne telefonije, a naročito u Evropi, AMPS, NMT (obije varijante) i TACS
su zasigurno najuspješnije. Ovo su glavni sistemi moblne telefonije prve generacije i još
uvijek su u upotrebi.

Prva  generacija mobilne telefonije je postigla takav uspjeh koji niko nije očekivao. Iako
uspješna za to vreme, ona je ipak bila ograničenog kapaciteta. Naravno sistem je mogao
da podrži veliki broj korisnika, ali kada je broj korisnika premašio million, počelo je i sa
prvim zloupotrebama jer je u gradovima pravi trend bio posedovanje mobilnog telefona.
Takođe   i   veliki   problem   je   bio   taj   što   su   bile   moguće   zloupotrebe   po   pitanju
prisluškivanja  drugih  korisnika.  Kompanije koje su razvijale prvu generaciju  mobilne
telefonije nisu se zadržale na tome, ubrzo se počelo sa razvijanjem druge generacije.

2. Istorijat sistema druge generacije

Dok je sistem prve generacije bio analogni, sistem druge generacije je digitalni.
Korišćenje digitalne tehnologije ima nekoliko prednosti, uključujući veći kapacitet, veću
sigurnost od zloupotrebe, i pružanje novih naprednih servisa.
Kao što je bio slučaj sa pravom generacijom i u drugoj generaciji su razvijene različite
tehnologije. Tri najuspješnije tehnologije su: privremeni standard 136 (IS-136), IS-95
CDMA, i globalni sistem mobilne telefonije (GSM). Svaki od ovih sistema izgrađen je na
različiti način.

Prva GSM mreža lansirana je 1991 godine, a ubrzo zatim 1992 godine lansirano je još
nekoliko mreža. Međunarodni roming između različitih država postao je stvarnost. GSM
je doživljavao sve veći i veći uspjeh kako je jedna po jedna zemlja uvodla ovaj sistem u
upotrebu. Šta više o GSM se proširio i van Evrope, pa je stigao čak i do Austrije. Jasno je
bilo da GSM neće biti samo evropski već i globalni sistem. Zbog toga je skraćenica GSM
dobila i novo značenje Global System for Mobile communications (globalni sistem
mobilne telefonije).

U početku GSM je bio namjenjen da radi samo na području od 900 MHz, i većina GSM
mreža u svetu i koristi ovaj band. Međutim postoje i druga frekventna područja na kojia
radi GSM. Prvo korišćenje neke druge frekvencije desilo se u Engleskoj 1993 godine.
Ovaj sistem je za početak nazvan DSC1800 i radio je na frekvenciji od 1800 MHz.
Međutim danas taj sistem poznat pod imenom GSM1800.

Kasnije GSM je uveden i u Severnoj Americi kao jedna od tehnologija za servis
personalnih komunikacija (PCS) i radio je na 1900 MHz. Čak se prvi PCS servis koji je
počeo sa radom u Severnoj Americi bio baš GSM.

5. IS-95 CDMA

Iako postoje bitne razlike između IS-136 i GSM-a, oba ova sistema koriste tehniku
višestrukog pristupa sa vremenskom raspodjelom (TDMA). Ovo znači da su nezavisni
radio kanali podjeljeni u vremenske odsečke (slotove), što omogućava većem broju
korisnika da dele jedan RF signal po principu raspodele u vremenu. Zbog raznih razloga
ova tehnika omogućuje povećanje kapaciteta i bolju iskorišćenost resursa u poređenju
sa analognim sistemom kod koga je poseban radio kanal dodjeljen za jednu
konverzaciju.
Međutim TDMA nije jedini sistem koji dozvoljava da više korisnika dele jednu radio
frekvenciju. Postoje i drugi sistemi ali najznačajniji je takozvana tehnika višestrukog
pristupa sa kodnom raspodelom (CDMA).

CDMA je tehnika kojom svi korisnici dele istu frekvencju u isto vreme. Jasno je da dok
više   korisnika   istovremeno   vrše   korisnika   istovremeno   vrše   emitovanje   na   isot
frekvenciji, svakako dolazi do preplitanja njihovih signala. Izazov je bio kako uhvatiti
signal jednog korisnika, u uskom frekventnom opsegu, u kojem se nalazi još puno signala
koji   potiču   od   drugih   korisnika.   Ovo   se   može   izvesti  ako   je   signal   svakog   korisnika
modulisan sa jedinstvenom kodnom sekvencom, gdje je brzina protoka za kod daleko
iznad   brzine   protoka   informacija.   Na   prijemnoj   strani,   moguće   je   izvaditi   signal
određenog   korisnika   iz   skupa   drugih   ako   se   zna   kojom   je   kodnom   sekvencom   on
kodiran.