računara i opreme (hardvera) za umrežavanje (prije svega) zbog toga što su im cijene postale
niže i zbog toga što se pokazalo da relativno mala mreža personalnih računara može uspješno
da zamijeni računarske sisteme prethodne generacije (Mainframe računare). U to doba
internet nije postojao ali su veće institucije poput banaka, fakulteta, instituta, fabrika i drugih,
imale potrebu za računarima koji su jeftini i pouzdani. Vremenom je došlo do potrebe za
povezivanjem računara unutar institucija (npr. fakulteta), i ti računari bi tada činili lokalnu
mrežu. Kasnije se ukazala potreba za povezivanjem više institucija između sebe što je dovelo
do nastanka mreža širokog područja iz kojih je kasnije nastala mreža svih mreža tj. internet.

Računarska mreža može biti prost skup dva ili više računara, koji su povezani adekvatnim

medijumom i koji međusobno mogu da komuniciraju i dijele resurse. Koristi se za prenos
kako digitalnih tako i analognih podataka, koji moraju biti prilagođeni odgovarajućim
sistemima za prenos. Mrežom se prenose računarski podaci, govor, slika, video, a aplikacije
na stranama korisnika mogu biti takve da se zahtjeva prenos podataka u realnom vremenu
(govor, video i sl.) ili to ne mora biti uslov (elektronska pošta, prenos datoteka i sl.).

U današnje vreme gotovo da je nezamislivo živjeti i raditi bez upotrebe računara. Čak i firme
sa malim brojem računara međusobno povezuju računare da bi bila omogućena razmjena
podataka.   Naši   kućni   računari   su   najčešće   vezani   u   veliku   globalnu   računarsku   mrežu   -
Internet. Računarska mreža predstavlja vezu računara i drugih uređaja koji mogu međusobno
da  komuniciraju   i  dijele  podatke.   Računari  u   mreži   se   fizički   povezuju   pomoću   mrežnih
kartica i kablova (bakarnih i optičkih) ili bežičnim vezama (radio talasima i mikrotalasima).
Sastavni   dio   računarske   mreže   su   i   komunikacioni   uređaji:   modemi,   habovi   (razvodnici),
svičevi (skretnice, komutatri) i ruteri (usmjerivači).

U telekomunikacijskom smislu, mreža povezuje uređaje za obradu podataka i komunikacijske
uređaje, na međudržavnom planu, unutar pojedine zemlje, grada, u

industrijskom

postrojenju, poslovnim zgradama ili u maloj kancelariji. Potreba za umrežavanjem posljedica
je stalnog porasta razmjene podataka (pisama, poruka, izvještaja, i sl.)

među zaposlenima.

Izračunato je da se oko 60 % radnog vremena koristi za komunikaciju ili razmjenu podataka.
Za uštedu vremena su napravljeni razni uređaji namijenjeni komunikaciji i razmjeni podataka
( telefaks,personalni računala, štampači, višefunkcijski terminali), a sada ih sve treba povezati
u računarsku mrežu za sveopštu korist

Aktivna mrežna oprema Mirko Šišović S4E

Od čega se sastoji računarska mreža?

Svaka mreža se može svesti na sljedeće dvije osnovne cjeline: hardversku i softversku.

Hardversku cjelinu sačinjavaju mrežni čvorovi (

nods

) u kojima se vrši obrada informacija,

fizički spojni putevi i dijeljeni resursi. Čvorovi su dijelovi mreža u kojima dolazi do obrade
podataka. Postoje dvije vrste čvorova: čvorovi u kojima se vrši stvarna obrada i oni
predstavljaju ciljne čvorove (

hosts

), i čvorovi kojima je uloga da usmjeravaju informacije

(

routers

)

( slika 1 ).

Dijeljeni resursi su hardverski (štampači, ploteri, faks mašine, diskovi i

sl.) ili softverski elementi (datoteke, baze, aplikacije i sl.). Softversku cjelinu mreže čine
protokoli – pravila po kojima se vrši komuniciranje (razmjena podataka) u mreži, operativni
sistemi koji su u direktnoj komunikaciji sa hardverom računarskog sistema (i imaju podršku
za mrežni hardver i mrežne protokole) i korisnički mrežni softver.

2.1

Topologija

računarskih mreža

    Topologija mreže predstavlja način na koji su povezane među sobom različite komponente
mreže, i način na koji komuniciraju. Radi jednostavnosti, ne razlikujemo fizičke od logičkih
topologija.   Različite   topologije   razlikuju   se   prema   osnovnoj   cijeni   (koliko   se   ulaže   u
specifičan   oblik   povezivanja   čvorova   u   mrežu),   cijeni   komunikacije   (koliko   je   vrijemena
potrebno   za   prenos   poruke   od   jednog   do   drugog   čvora   pri   tom   specifičnom   obliku
povezivanja), i pouzdanosti tj. mogućnosti prenosa podataka u slučaju otkaza nekog čvora ili
veze. Postoje četiri osnovne topologije računarske mreže:

Magistarala (bus), prsten (ring),

zvijezda (star

)

i potpuno povezana (mash) topologija

. Ove topologije predstavljaju logičku

arhitekturu mreže, ali fizički uređaji ne moraju da budu stvarno raspoređeni u ovom obliku.
Magistrala i prsten logičke topologije su često fizički organizovane kao zvijezda

Slika 1

Vizuelni izgled računarske mreže

Aktivna mrežna oprema Mirko Šišović S4E

Toplogija

prstena

Povezivanje računara pomoću kabla koji formira petlju označava se kao toplogija prstena

(slika 4).

Problem topologije zvijezda riješava topologija prstena u kojoj kvar na nekom

računaru ne blokira rad cijele mreže. Nedostatak prstena je njegova relativno velika dužina
zbog čega se topologija magistrale najčešće koristi.

Potpuno povezana topologija ( mesh )

Kod ovog tipa topologije svi računari su međusobno povezani odvojenim kablovima

(slika 5).

Ova topologija obezbjeđuje da se između dva čvora može ostvariti veza različitim prolascima
kroz mrežu.Postojanje više puteva između dva čvora povećava pouzdanost mreže,
jer prekid nekih veza ne blokira rad mreže.Međutim, može se postaviti problem
najkraćeg puta kojim se neka komunikacija može ostvariti.

Slika 3

Topologija zvijezde

Slika 4

Topologija prstena

Slika 5

Potpuno povezana toplogija