AMERIČKA HEGEMONIJA I GLOBALNA SIGURNOST
Činjenica da je Amerika savremeni hegemon prihvaćena je čak i od strane Rusije i Kine, zemalja
koje su se prvobitno zalagale za ’multipolarnost’ odnosno ’antihegemoniju’. U ovom odnosu Rusija se
javlja kao relativno slaba, a Kina kao država koja je trenutno više okrenuta unutrašnjem uređenju, te one
ne bi bile u stanju da od Amerike preuzmu vodeću ulogu. Nagli nestanak američke hegemonije koji je
istaknut kao neizbježan, za neamerikance bi bio poželjan, dok bi za stanovnike amerike bio nepoželjan.
Šta bi on mogao donijeti?
a) nekontrolisano slabljenje ove premoći do haosa, a međunarodna anarhija dovela bi do masovne
destrukcije
b) kontrolisano otpuštanje sile dovelo bi do stvaranja ječe, formalizovane svjetske zajednice temeljene
na zejedničkim interesima u kojoj bi neki oblici nadnacionalnih uređenja sve viđe preuzimali neki od
posebnih sigurnosnih uloga tradicionalnih nacionalnih država
Slabljenje američke premoći sigurno neće dovesti do:
a) ponovnog uspostavljanja multipolarnosti
b) pojavom nekog drugog hegemona (nekadašnje velike evropske sile, kao što su Velika Britanija,
Francuska ili Njemačka)
Poznate sile iz prošlog vijeka danas su prevuše iscrpljene, ili preslabe da bi preuzele ulogu kakvu
danas imaju Sjedinjene Države.
Krajni je zaključak dvostran: tokom sledećih nekoliko decenija Američka sila ostaće
nezamjenljiva za održavanje globalne stabilnosti a najznačije prijetnje mogu joj doći samo iznutra, bilo
zbog odbacivanja sile od strane same Amerike, ili zbog globalne zloupotrebe te sile od strane Sjedinjenih
Američkih Država. Američka društvo, iako donekle ograničeno u svojim intelektualnim i kulturnim
interesima ipak je podržavalo postojan, dugotrajan, globalan američki angažman protiv prijetnji
totalitarnog komunizma a danas je mobilisano u borbi protiv međunarodnog terorizma. Sve dok postoji
ta predanost biće održana i američka uloga globalnog stabilizatora. Ukoliko takva predanost oslabi, ili
izblijedi, bilo zbog nestanka terorizma, bilo zbog toga što su se Amerikanci umorili, ili izgubili osjećaj
zajedničkog cilja mogla bi naglo završiti i američka globalna uloga.
DILEME NACIONALNE NESUGURNOSTI
U poglavlju Nacionalne nesugurnosti autor upozorava da u doba globalizacije nesigurnost
postaje trajna stvarnost, a Amerika bez obzira na svoju snagu sama ne može osigurati svoju nacionalnu
sigurnost već sigurnost treba graditi na globalnom planu. Na početku dvadeset prvog vijeka nacionalnu
sigurnost nemoguće je vezati za nacionalnu suveenost zbog toga što prijetnje ne dolaze otvoreno od
suverenih država nego se koristi terorizam kao tehnika ostvarivanja političkih ciljeva. Autor ne odobrava
Bušovu politiku u kojoj se sva pažnja poklanja borbi protiv terorizma, a zanemaruje se identifikacija i
rješavanje političkih problema koji su do njega doveli. Umanjivanje prijetnje od terorizma zahtjeva široku
svjetsku potporu a da bi se ona ostvarila potrebno je saveznike uvjeriti da je to globalni cilj a ne
zadovoljavanje američkih interesa.
Kraj suverene sigurnosti
U doba globalizacije nesigurnost će predstavljati trajnu stvarnost, a težnja nacionalne sigurnosti
stalnu preokupaciju. Međunarodni poredak tokom proteklih nekoliko vijekova temeljio se na premisi
nacionalne suverenosti, pri čemu je svaka država unutar svoje teritorije predstavljala apsolutnog arbitra
po pitanju nacionalne sigurnosti. Nakon neuspjeha Lige naroda među najznačajnijim državama javlja se
težnja za osnivanjem Ujedinjenih nacija odnosno nove organizacije koja će imati značajnu sigurnosnu
ulogu, ali koja neće odbaciti načelo jednakosti savremenih država. Za Ameriku simbioza između državne
suverenosti i nacionalne sigurnosti tradiocionalno je jača u odnosu na druge države, jer se ogleda u
manifest destiny.
Nakon Drugog svjetskog rata i početkom Hladnog rata većina Amerikanaca se osjećala
zaštićenim zbog Američkog monopola nad atomskom bombom. Po završetku Hladnog rata, dolazi do
sklapanja raznim mirovnih sporazuma, SALT 1 i SALT 2, kao i START i ABM, gdje se kao zemlje potpisnice
javljaju Amerika i SSSR.
Sjedinjene Američke Države kao dominantna sila djeluje kao bastion tradicionalne međunarodne
stabilnosti dok Američko društvo putem uticaja globalizacije prelazi nacionalne teritorijalne nadzore i
remeti tradionalni društveni poredak – kombinacija ovih pojava djeluje na jačanje tradicionalne
američke predstave o sebi kao modelu za sve druge pri čemu njena nadmoć jača nacionalni osjećaj
vlastitih moralnih načela.
U globalnom svijetu naoružanje postaje postnacionalno, nedržavni akteri poput terorističkih
organizacija stiču sve lakši pristup raznom naoružanju. Popis scenarija kao posljedice međunarodne
napetosti mogao bi izgledati:
•
Središnji i sverazarajući strateški rat između SAD i Rusije, između SAD i Kine, ili između Kine i
Rusije
•
značajni regionalni ratovi, gdje bi bilo upotrijebljeno razarajuće oružje – na primjer, između
Indije i Pakistana, ili Izraela i Irana
•
fragmentovi etnički ratovi unutar višenacionalnih država, poput Indije ili Indonezije
DILEME NOVIH GLOBALNIH POREMEĆAJA
U poglavlju Dileme novih globalnih poremećaja autor se osvrće na okolnosti, političku i
društvenu klimu kao preduslovima nastanka terorizma. Šta motiviše terorizam i kave odgovore treba
ponuditi razvijeni svijet da bi redukovao bazu iz koje on nastaje. U nastvaku se analizira islamski svijet,
društveni, pribredni, i politički problemi koji ga opterećuju. Autor analizira probleme koji opterećuju
područje „globalnog Balkana“ , koje smatra ključnim za globalnu sigurnost i stabilnost. Ova oblast
popriše je opasnih etičkih i vjerskih međudržavnih ratova, mjesto ekstremističkih režima koji nastoje
steći oružje za masovno uništenje.
Snaga slabijih
U svojim težnjama slabi imaju veliku psihološku prednost, vrlo malo mogu izgubiti, a prema njihovom
vjerovanju sve mogu dobiti. Odlučnost crpe iz vjesrkog žara ili utpijskog fanatizma. Dominatni, s druge
strane, mogu sve izgubiti, a naročito ono što najviše cijene – vlastito blagostanje. Uslovi savremenog
života donose neke nove realnosti, činjenicu da sredstva za nanošenje ogromnih šteta više nisu
ograničene samo na organizovane i moćne države , kao i svetsku mobilnost, koja je omogućena ne samo
brzinom putovanja već i migracijama koje su srušile barijere između nekad odvojenih društava. Takođe,
demokratska otvorenost i tolerantnost omogućava delovanje unutar domaćeg društva,a sistemska
zavisnot podstiče lančanu reakciju. Kao zaključak možemo izvesti da moć i sila više nisu dovoljne za
održavanje američke hegemonije.
Turbulentni islam
Nepostojanost odnosa između SADa i Islama optrećeno je snažnom količinom obostranih predrasuda.
Teroristički napadi i protiv američka revolucija u Iranu naveli su mnoge amerikance da na islam gledaju
kao na odnos stavova islamskih fundamentalista u amrici kao „velikoj sotoni“. Industrija zabave i mediji
su imali tendenciju da pokažu javnosti steretipizovanu verziju povezanosti islama i arapa sa terorizmom.
Njaveća koncentracija muslimana nalazi se u južnoj i jugoistočnoj Aziji, a zbog visoke stope nataliteta i
velikog broja prelaska na islamsku veru, islam je danas najbrže rastuća religija na svetu. Zbog krhkosti
političkih institucija, nerazvojenog građanskog društva i ograničavanja intelektualne kreativnosti, veliki
deo islamskog svijeta suočava se sa dubokom društvenom stagnacijom. Islamski fundamentalizam je
rekcionaran, te je najsnažniji u izolovanim i najprimitivnijim djelovima islamskog svijeta. SAD bi trebale
izbegavati slanje utiska kako islam doživaljavaju toliko kulturološki različitim da je neosposoban za
napredovanje kroz stadijume političkog razvitka, i u interesu je američke nacionalne sigurnosti da se i
muslimani počinju doživljavati kao dio globalne zajednice u nastanku.
Zamke hegemonije
Najnasilnija i najopasnija regoja svijeta bice globalni Balkan, zato treba shvatiti kao se previranja unutar
muslimanskog svijeta moraju ponajprije sagledavati iz regionalne,a ne globalne perspektive, te kroz
geopolotičku a ne teološku prizmu. Glavni zadatak SADAa na obezbeđivanju globalne sigurnosti biće
organizacija saradnje u regiji u kojij se nalazi najveća svetska koncentracija političke nepravde, društvene
zakinutosti, demografske tenzije, i potencijala za nasinje visokog inteziteta. Kao glavni potencijalni
američki saveznici u preoblikovanju globalnog Balkana javljaju se Turska, Izrael, Indija i Rusija.
DILEME U UPRAVLJANJU SAVEZOM
Dileme u upravljanju savezom je treće i posljednje poglavlje prvog dijela. U njemu autor ispituje
mogućnosti djelovanja Amerike u politički probuđenom svijetu, što bi značilo strateško pregrupisanje
među saveznicima, i koliko je to moguće bez većih poremećaja globalnog poretka. Posebno se analizira
odnos Amerike i Evrope, kakve su mogućnosti jačanja Evropske Unije na političkom i vojnom planu, i šta
bi to značilo za svjetski poredak i poziciju Amerike.
Globalna jezgra
SAD i EU zajedno čine jezgro globalne političke stabilnosti i ekonomskog blagostanja – djelujući zajedno
one bi bile omnipotentne – ali one su često nesaglasne. U situaciji kada ekonomski potencijal EU već
sada dostiže američke i kada se ova dva entiteta sve češće sukobljavaju oko finansijskih i trgovisnskih
pitanja, vojno jača Evropa mogla bi se pojaviti kao dostojan suparnik Americi – to bi predstavljalo veliiki
izazov američkoj hegemoniji. Vojno samovoljna Evropa, kao globalna politička i ekonomska sila poput
Amerike stavila bi Ameriku pred težak izbor – ili se od nje odvojiti ili s njom podijeliti odgovornost za
stvaranje globalne politike. No, u ovom trenutku Evropi još uvijek nedostaje jedinstvo i motivacije za
pretvaranje u ozbiljnu vojnu silu.
Nestabilnost istočne Azije
Jačanje snaga nekoiko Azijskih država prijeti stabilnosti regije u kojoj ne postoji nikakav ograničavajući
kooperativni sigurnosni sistem. Međusobne optužbe komlpikuju odnose među azijskim državama.Među
faktorima koji bi mogli proizvesti političke i društvene poremećaje su sve lakši pristup mlađih
internetu,kao i sve više znakova socijalne njednakosti.Ne smije se podcijeniti ni buđenje korejskog
nacinalizma kao komplicirajućeg faktora. Vremenom bi regionalna saradnja u sjeveroistočnoj Aziji mogla
dovesti do transformaciji postojeće Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi u tijelo koje bi
obuhvatalo cijeelu Evroaziju.
AMERIČKA HEGEMONIJA I OPŠTE DOBRO
definicija državljanstva i prebivališta. Do dvadesetog vijeka migracija je bila određena društvenim i
privrednim uslovima a ne političkim odlučivanjem. Globalizacija problem migracija postavlja kao hitno
pitanje; gotovo četvrtina današnjih 140 miliona svjetskih migranata nalazi se u SAD, broj stanovnika
Evrope će se smanjivati dok će se u Aziji povećati. Amerika, Evropa i Japan postaju magneti za migracije
društveno potlačenih ali i sve više objekti njihove mržnje.
DILEME HEGEMONSKE DEMOKRATIJE
Ovo poglavlje odnosi se na pitanje da li je moguće spojiti američku demokratiju na unutrašnjem
planu sa dugotrajnim održanjem hegemonije na spoljnom planu koliko god je ona maskirana
demokratskom retorikom. Bžežinski smatra da izbalansirana kombinacija američke demokratije i
hegemonije trenutno predstavlja jedinu alternativu i nadu čovječanstvu da izbjegne potencijalni globalni
haos. Uticaj američke kulture autor upoređuje sa kulturnom revolucijom s tim da je ona zavodljiva i
nenasilna a ogleda se u brojnim sferama života kao što su filmovi, serije, muzika i internet. Autor smatra
da će Amerika uspjeti politički iskoristiti prednosti svoje globalne kulturne privlačnosti samo ako pojača
naglasak na stvaranju svijesti o zajedničkim globalnim ineteresima. Na kraju poglavlja upozorava se na
potencijalni porast nejednakosti među ljudima do koje može dovesti daljnji naučni napredak, posebno
na području biotehnologije.
Amerika kao globalna kulturna zavodnica
Amerikom inspirisana globalna kultura, kulturna revolucija mijenja društvene navika, kulturne
vrijednosti i seksualno ponašanje cjelokupne mlađe generacije svijeta. Težnja ličnom bogatstvu daleko je
najsnažniji impuls u američkom životu i čini temelj američkog mita. Međutim, istovremeno se širenje
američkih običaja smatra kao nešto loše (više od 50% Britanaca je kritično) uz Japan kao jedini izuzetak.
Multikulturalnost i strateška kohezija društva
Strateška kohezija društva je nužan preduslov za uspješno vođenje spoljne politike u
demokratiji. Najaktivniji, najuticajniji i najbolje fininasirani lobiji u Americi su jevrejski, kubanski, grčki i
jermenski koji imaju senzibilitet za spoljna politička pitanja. Među drugim etničkim grupama one iz
Srednje Evrope imaju značajnu biračku snagu, no nedostaje im organizacijska kohezija i ozbiljniji izvori
finansiranja. Većina najozbiljnijih problema s kojima se Amerika mora suočiti u ulozi globalnog
hegemona prati neizbježno suprotstavljanje interesa jedne američke grupe protiv interesa druge.
Hegemonija i demokratija
Sloboda izbora vlastitih političkih vođa, glasačko pravo i sloboda izražavanja, jednakost pred
zakonom, i podređenost svakog vladavini prava predstavlja ključna mjesta u definiciji američke
demokratije. Nacionalne politike se oblikuju u saglasnosti sa Ustavnim određenjima i odražavaju volju
američkih građana. U 2012 godini samo 30% Amerikanaca smatralo je kako bi Amerika u međunarodnim
odnosima trebala gledati svoja posla. Većina Amerikanaca smatralo je kako se rat u Iraku ne bi trebao
pokretati iza okvira UN-a i to se smatralo jednakim neprijateljstvom prema Americi. Učinak
najznačajnijeg zakonskog propisa donesenog nakon 11.septembra, Patriot Act-a iz 2001., ogleda se u
smanjivanju nadzornih nadležnosti sudova. U tako osjetljivim djelatnostima kao što su prisluškivanje od
državnih vlasti, smanjenje zaštite povjerljivosti u odnosu advokat – stranka. Trend je bio u smanjivanju
građanskih prava, posebno kada je riječ o nedržavljanima sa prebivalištem u SAD. Amerika bi postepeno
mogla postati izolovan, ksenofobičan hibrid demokratije i autokratije. Danas postoje već dvije države
koje bi mogle ilustrovati taj primjer, Singapur i Izrael. U području demokratije moglo bi se pojaviti sasvim
novo pitanje u pogledu političke definicije samog ljudskog bića – tradicionalna veza između političke
slobode i jednakosti temelji se na ideji da su svi ljudi rođeni jedini.
Zaključak i sažetak: Dominacija ili vođstvo
Američka globalna hegemonija danas je životna činjenica, predvodništvo temeljeno na
konsenzusu povećalo bi Američku suprematiju u svjetskim odnosima uz legetimitet koji bi dodatno
ojačao status Amerike kao supersile – supersila plus. Dominacija koja zahtjeva veće trošenje Američke
vojne sile iako bi i dalje zadržavala svoju premoć – supersila minus. Terorizmu bi se trebalo suprotstaviti
ad hoc koalicija sa istomislećim partnerima koji dijele podjednaku zabrinutost zbog terorizma kao
središnjeg sigurnosnog izazova našeg doba.
Amerika će biti u stanju obavljati svoju globalnu predvodničku ulogu tokom daljeg razdoblja
samo ako bude postojalo i bolje razumjevanje javnosti o međusobnoj povezanosti nacionalne sigurnosti
SAD i globalne sigurnosti. Amerika javno iskazuje svoju želju za demokratizacijom muslimanskih država –
to je plemeniti cilj, ali i praktičan u smislu da je širenje i jačanje demokratije u skladu sa globalnim mirom
