1

VISOKAŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA

ZA OBRAZOVANJE VASPITAČA I TRENERA

ANAEROBNI PRAG

SEMINARSKI RAD IZ OSNOVE SPORTSKOG TRENINGA

Student                                                                                                        Mentor

  

background image

4

1. Aerobni i anaerobni energetski sistemi

Aerobni i anaerobni energetski sistemi označavaju načine na koji telo dobija 

energije u različitim fizičkim aktivnostima. U nekim aktivnostima je način dobijanja 

energije je aerobni , a nekim je anaerobni. Aerobni zanči sa kiseonikom.

-Aerobni energetski sistem je dominantan kada se dovoljno kiseonika doprema u 

ćelije da zadovolji potrebe proizvodnje energije. Aerobne aktivnosti su vremenski 

dugotrajne i nižeg intenziteta kao hodanje, trčanje, vožnja bicikla. Aerobna energija se 

proizvodi u mitohondrijima. Što je veći broj mitohondrija u ćeliji time je veća 

sposobnost za proizvodnju aerobne energije. Aerobne fizičke aktivnosti su odlične za 

očuvanje zdravlja , jačanje srca, krvnih sudova, pluća. 

- Anaerobni znači bez kiseonika. U odsustvu dovoljno kiseonika kada mišić 

treba brzo da generiše silu, mišić se prvenstveno oslanja na anaerobne sisteme  koji 

obezbeđuju brzo dostupan izvor energije. Anaerobna proizvodnja ATP-a (

Adenosine 

Triphosphate

)  se odigrava unutar ćelije ali izvan mitohondrija. Sa sve većim 

intenzitetom vežbanja kardiovaskularni sistem pokušava da poveća isporuku kiseonika 

u mitohondrije angažovanih mišića da bi aerobno proizveli dovoljno ATP-a. Ali u 

jednoj tački pri povećanju intenziteta kardiovaskularni sistem postaje nesposoban da 

dopremi dovoljno kiseonika u mišiće, tako da mišići traže od anaerobnih sistem da 

brzo proiuzvedu ATP. Tačka u kojoj nije dostupna adekvatna količina kiseonika 

naziva se anaerobni prag.

Aeroban i anaeroban proizvodnja energije se razlikuju po tome koje supstance se 

koriste za proizvodnju ATP-a , u intenzitetu vežbanja gde su mirovanje i maksimalni 

napor dva načina mogućeg intenziteta. Dok je mišićna ćelija  anaerobna ona koristi 

masne kiseline i glukozu da proizvede ATP, ali kada angažovani mišić postane 

anaeroban on se za proizvodnju ATP-a oslanja na glukozu i na sistem fosfagena . 

Nusproizvod anaerobne proizvodnje ATP-a je mlečna kiselina.  Mlečna kiselina je 

jedan od glavnih faktora od kojeg zavisi koliko će trajati anaerobna aktivnost. Kako se 

nivo mlečne kiseline povećava, tako se sprečava dalja kontrakcija tog mišića. Zbog 

ovog razloga se po određenim vremenskim intervalima se smanjuje ili prekida se 

aktivnost. Posle određenog vremena za odmor opet može sportista početi sa 

aktivnostima. Mlečna kiselina je glavni uzrok bola u mišićima.  Anaerobne aktivnosti 

su velikog intenziteta i kratkog trajanja.

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti