FAKULTET ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
PODGORICA
SEMINARSKI RAD
RAČUNARSKE TELEKOMUNIKACIJE
Analiza protokola FTP i RIP i simulacija u alatu Cisco
Packet Tracer
Profesor: Student:
Doc. dr Ranko Vojinović Adrovic Almir 34/11
Podgorica, Maj 2014
Analiza protokola FTP i RIP i simulacija u alatu Cisco Packet Tracer
Seminarski Rad
Page 2
Sadržaj:
1.RIP i Protokoli rutiranja……………………………………………………………………………….….3
1.1 Protokoli rutiranja vektora udaljenosti…………………………………………………….…3
1.2 Maksimalan broj skokova………………………………………………………………………..….4
2. Routing Information Protocol (RIP)…………………………………………………..…………….4
2.1 RIP tajmeri………………………………………………………………………………..…………………5
2.2 RIP paketi…………………………………………………………………………………..……………….5
2.3 RIPv2………………………………………………………………………………………..…………………6
2.4 Konfigurisanje RIP-a…………………………………………………………………………………….6
3. FTP Protokol ………………………………………………………………………………..…………….….10
4. Literatura ………………………………………………………………………………….…………..………18
Analiza protokola FTP i RIP i simulacija u alatu Cisco Packet Tracer
Seminarski Rad
Page 4
RIP koristi samo izračunavanje skokova da bi odredio najbolju putanju do mreže. Ako pronađe
više od jedne veze do iste udaljene mreže sa istim brojem skokova, onda vrši ravnomjerno
opterećivanje svake veze. RIP može da izvrši opterećenje za najviše šest veza sa jednakim
troškovima.
1.2 Maksimalan broj skokova
Kada se nađemo u problem petlje rutiranja možemo zapasti u brojanje do beskonačnosti, a sve
je ovo prouzrokovano širenjem pogrešnih informacija kroz umreženo okruženje. Jedan od
načina da se riješi ovaj problem je da se definiše maksimalan broj skokova. RIP zabranjuje da
broj skokova bude veći od 15.
2. Routing Information Protocol (RIP)
Routing Information Protocol, RIP (prtokol za informacije o određivanju rute) je pravi protokol
rutiranja vektora udaljenosti. Ovaj protokol na svakih 30 sekundi šalje kompletnu tabelu
rutiranja svim aktivnim interfejsima. RIP koristi samo izračunavanje skokova pri određivanju
najbolje putanje do udaljene mreže, a maksimalni dozvoljeni broj skokova , po standardnom
podešavanju , je 15, što znači da se 16. skok smatra nedostupnim. RIP dobro funkcioniše u
malim mrežama, ali je neefikasan u velikim mrežama sa sporim WAN vezama ili u mrežama sa
velikim brojem instaliranih rutera.
RIPv1 koristi samo klasno rutiranje, što podrazumijeva da svi uređaji u mreži koriste istu
podmrežnu masku. Razlog je zato što RIPv1 ne šalje ažuriranja sa pratećom informacijom o
podmrežnoj maski. RIPv2 nudi prefiksno rutiranje I šalje informacije o podmrežnoj maski
zajedno sa ažuriranjem. To se zove besklasno rutiranje.
2.1 RIP tajmeri
RIP koristi četiri vrste tajmera za regulisanje svojih performansi:
1. Tajmer ažuriranja rute (route update timer) : Postavlja interval (obično 30 sekundi) između
periodičnih ažuriranja rutiranja , u kojima ruter svim susjedima šalje kompletnu kopiju svoje
tabele rutiranja;
2. Tajmer neispravne rute (route invalid timer) : Određuje vrijeme koje mora da prođe (180
sekundi) prije nego što ruter utvrdi da je ruta postala neispravna. Ruter dolazi do ovog zaključka
ako u tom period ne čuje nijedno ažuriranje o toj ruti. Kada se to desi, ruter šalje ažuriranja svim
svojim susjedima, obavještavajući ih da je ruta neispravna.
Analiza protokola FTP i RIP i simulacija u alatu Cisco Packet Tracer
Seminarski Rad
Page 5
3. Tajmer zadržavanja (holddown timer) Određuje vrijeme tokom kojeg se informacije o
rutiranju zadržavaju, rute ulaze u stanje zadržavanja kada se dobije paket sa ažuriranjem koje
ukazuje da je ruta nedostupna. To zadržavanje se nastavlja dok se ne dobije paket ažuriranja sa
boljom metrikom ili dok tajmer zadržavanja ne istekne. Podrazumijevana vrijednost je 180
sekundi.
4. Tajmer brisanja rute (route flush timer) : Određuje vrijeme između trenutka kada ruta
postane neispravna i trenutka kada se ruta uklanja iz tabele rutiranja (240 sekundi). Prije nego
što se ruta ukloni iz tabele , ruter obavještava svoje susjede o predstojećem uklanjanju rute.
Vrijednost tajmera neispravne rute mora da bude manja od vrijenosti tajmera brisanja rute. To
mu daje dovoljno vremena da obavijesti svoje susjede o neispravnoj ruti prije nego što se
lokalna tabela rutiranja ažurira.
2.2 RIP paketi
RIP funkcioniše razmjenom RIP paketa. Svaki paket predstavlja zahtjev susjedu za
informacijama, ili sadrži broj "skokova" do čvora. Svaki paket sadrži sljedeća polja:
Polje Command dužine 1 bajt, koje ukazuje da li paket predstavlja zahtjev ili odziv.Paket
Request traži informacije iz susjedove tabele rutiranja. Paket Response ukazuje da se u paketu
nalaze informacije o rutiranju.
Broj RIP verzije dužine 1 bajt.
Polje Address dužine 4 bajta, koje sadrži adresu odredišnog čvora koji se oglašava
Polje Address Family Indicator dužine 2 bajta, koje definiše adresu sa kojom protokol radi - na
primjer, da je riječ o IP adresi ili adresi koju koristi neki drugi protokol.
Polje Hop Count dužine 4 bajta. Ova vrijednost je uvijek između 1 i 16. RIP pretpostavlja
da do svakog čvora treba najviše 15 "skokova". Ako čvor ne može da se dostigne u
15"skokova" , u paketu stoji 16, što je za RIP ekvivalentno beskonačnosti.
Nekoliko polja koja se ne koriste (rezervisana su za neke buduće verzije).
2.3 RIPv2
RIP verzije 2 je dosta sličan RIP protokolu verzije 1. Oba protokola su protokoli vektora
udaljenosti, što znači da svaki ruter koji koristi RIP šalje svoju kompletnu tabelu ruturanja svim
aktivnim interfejsima u redovnim vremenskim intervalima. Takođe, tajmeri i šeme za
izbjegavanje petlji su isti u obje verzije protokola. Obje verzije su konfigurisani kao klasno
adresiranje , (ali RIPv2 smatra se besklasnim zato štose informacije o podmrežnoj maski šalju sa
svakim ažuriranjem ruta) , i obje verzije imaju istu administrativnu udaljenost (120).
Ali postoje neke značajne razlike koje RIPv2 čine skalabilnijim od RIPv1. Postoje mišljenja da se
RIP ne treba koristiti u našim mrežama.
RIP zahtijeva više propusnog opsega, što prilično opterećuje mrežu.
