KAKO KATOLIČKA CRKVA GLEDA NA GRAĐANSKU ŽENIDBU?

Na početku iznosimo dva principa koja su važna za razumijevanje ove problematike:
- osobe koje  

su vezane

  na kanonski oblik, a nisu sklopile ženidbu po propisanom kanonskom obliku, 

Katolička Crkva takvu ženidbu smatra 

nevaljanom

, bez obzira u kakvom je obliku sklopljena,

- osobe koje 

nisu vezane

 na kanonski oblik, a sklopile su ženidbu s osobom, koja također nije bila vezana 

na taj oblik, takva je ženidba na crkvenom-pravnom području  

valjana

, bez obzira u kakvom je obliku 

sklopljena.

1.

Građanska ženidba katolika – nevaljana

 

Ako je katolička stranka sklopila ženidbu s katolikom ili krštenim nekatolikom ili s nekrštenom osobom 

bez   obdržavanja  

kanonskog   oblika

,   ta   je   ženidba   nevaljana   za   crkveno   područje.   Kanonski   oblik   za 

katolike latinskog obreda propisan je u Zakoniku u kann. 1108-1123. To znači: ako dvoje katolika sklopi 
građansku   ženidbu,   Crkva   takvu   ženidbu   smatra   nevaljanom;   ako   katolik   sklopi   građansku   ženidbu   s 
pravoslavnom   stranom   ta   je   ženidba   nevaljana;   ako   katolik   sklopi   građansku   ženidbu   s   nekrštenom 
strankom ta je ženidba nevaljana. Ipak u takvim se slučajevima traži od stranke isprava na temelju koje je 
takva ženidba razriješena od državnog suda. Osim toga potrebno je ispravu o rastavi građanske ženidbe 
dostaviti Biskupskom ordinarijatu radi preispitivanja i mogućeg poduzimanja drugih postupaka, ako su 
potrebni,   ovisno   o   slučaju.   Često   čujemo   pitanja   ako   je   za   Crkvu   građanska   ženidba   dvoje   katolika 
nevaljana zašto se onda zaručnici najprije vjenčaju građanski kod matičara a tek onda crkveno? Za vrijeme 
komunizma ako bi neki svećenik vjenčao zaručnike, a nisu bili građanski vjenčani, mogao je završiti na 
sudu. Ni danas se praksa nije puno promijenila jer pravni status Katoličke Crkve u BiH nije još uređen. 
Situacija u Hrvatskoj je sasvim drugačija. Republika Hrvatska je sklopila ugovore sa Svetom Stolicom i 
tamo se zaručnici mogu vjenčati pred svećenikom a da uopće ne obavljaju građansko vjenčanje, samo je 
svećenik obvezan o tom vjenčanju poslati propisane dokumente matičnom uredu. 

2.

Građanska ženidba krštenih nekatolika – valjana (iznimka pravoslavci)

Kršteni nekatolici (pravoslavci, protestanti i dr.) po  

Zakoniku kanonskog prava  

nisu vezani na kanonski 

oblik, kada međusobno sklapaju ženidbu. Prema tome njihovu ženidbu Katolička Crkva drži valjanom. Kod 
njih   je  svejedno  na   koji   su   način   sklopili   ženidbu:   da   li   pred   građanskim   činovnikom   ili   vjerskim 
službenikom. Međutim, kod ženidbe 

dvoje

 krštenih nekatolika važno je ustanoviti da li su bili vezani kojom 

zaprekom   božanskog   ili   crkvenog   zakona   (npr.   ženidbenom   vezom,   krvnim   srodstvom   do   4.   stupnja 
pobočne linije i sl.) zbog koje bi zapreke njihova ženidba mogla biti nevaljana. Izuzetak je samo s obzirom 
na zapreku  različitosti vjere, kada se radi o ženidbi nekrštene osobe s krštenim nekatolikom iz zapadnog 
područja, budući da kršteni nekatolik zapadnjak nije vezan tom zaprekom (kan. 1086, § 1).

Pravoslavci iznimka - 

Od svega gore rečenog postoji jedan iznimka koja se odnosi na građansku ženidbu 

dvoje   pravoslavnih   vjernika.   Nevaljana   je   ženidba   dvoje   pravoslavaca   sklopljena   bez   prisutnosti   i 
blagoslova svećenika, prema tome i građanska ženidba. Isto pravilo vrijedi i za ženidbu istočnih odijeljenih 
kršćana   s   protestantskom   strankom   pred   vjerskim   službenikom   protestantskih   sljedbi   koje   nemaju 
svećenika, jer ni tu nije bilo svećeničkog blagoslova koji se kod odijeljenih istočnjaka traži za valjanost 
ženidbe. Zbog ekumenskih razloga ovu odluku je 

donio

 Vrhovni sud Apostolske Signature 28. studenoga 

1970., a na audienciji 28. prosinca 1970. Pavao VI. dao je dopuštenje da se može objaviti

 

(

Canon Law 

Dicest

, VII, 14-15).

Ovdje bi bilo korisno dodati: Za građansku ženidbu dvoje pravoslavaca, sklopljenu prije 1970., a 

prije sklapanja nove ženidbe, treba voditi postupak kod crkvenoga suda da se ustanovi je li ta njihova 
građanska   ženidba   bila   valjana   ili   nevaljana.   Usp.   fusnotu   u   jednome   od   formulara   za   sklapanje 
mješovitih ženidaba.

3.

Građanska ženidba nekrštenih osoba – valjana

Budući   da   nekrštene   osobe   nisu   obvezne   na   kanonski   oblik  

koji

  propisuje   Katolička   Crkva   njihova 

građanska ženidba je  

valjana

. Prema tome, kada je riječ o  

nekrštenom

  zaručniku, koji sigurno nije bio 

vezan na kanonski oblik, a ranije je sklopio ženidbu s 

nekrštenom

 osobom, koja također nije bila vezana na 

taj oblik, ta je ženidba u crkvenom području valjana, bez obzira u kakvom je obliku sklopljena i tu ženidbu 
Crkva   drži   naravnom.   Ako   takva   ženidba   nije   razriješena   smrću   odnosnog   ženidbenog   druga,   nego 
razvodom bilo od strane svjetovne vlasti bilo od strane vlasti vjerske zajednice, ona je pred Bogom i 
Crkvom još uvijek na snazi. Zato župnik treba takvog poučiti da je valjana tvrda i izvršena ženidba po 
Božjoj volji i odredbi nerazrješiva, te je nikakva crkvena vlast, osim Pape povlasticom u korist vjere (

in 

favorem fidei

), ne može razriješiti i dopustiti mu sklapanje druge ženidbe u Katoličkoj Crkvi. Samo ako bi 

on mogao dokazati pred sudom da je dotična ženidba nevaljana zbog bitnog manjka u osobnoj sposobnosti 
ili privoli, onda župnik može o tome izvijestiti Biskupski ordinarijat i dalje postupati prema njegovim 
uputama. 
Budući da je kod nekatolika, bili oni kršteni ili ne, ženidba valjana kakogod je sklopili, ako dakako nisu bili 
vezani   na   kanonski   oblik,   a   državni   zakoni,   kao   i   pravila   nekatoličkih   vjerskih   zajednica,   dopuštaju 
mogućnost razvoda i sklapanja druge ženidbe za života ženidbenog druga, župnik treba u svakom takvom  
slučaju točno ispitati da li je zaručnik sklopio samo jednu ili više ženidaba nakon razvoda prijašnje. U tom 
drugom slučaju neće ni smrtni list zadnjeg ženidbenog druga biti dostatan za utvrđivanje slobodnog stanja, 
jer postoji mogućnost da je ženidbeni drug iz prijašnjeg braka još uvijek na životu. Međutim, upravo se taj 
prvi brak mora smatrati valjanim do smrti dotičnog ženidbenog druga. Zato će župnik morati ispitati za sve 
prijašnje ženidbe kako su razriješene i na temelju čega je sklopljena druga i svaka sljedeća ženidba.

Primjeri

1.  

Dvoje

 

katolika

  sklope   građansku   ženidbu   i   nakon   nekoliko   godina   na   građanskom   sudu   dobiju 

dokumente o rastavi građanske ženidbe. Jedna od tih osoba kasnije želi sklopiti crkvenu ženidbu s drugim 
katolikom. Za njih nema zapreke za valjano sklapanje 

crkvene ženidbe

, nakon što se dokumenti pošalju na 

Ordinarijat. Mogu sklopiti crkvenu ženidbu jer je prva građanska ženidba za katolike nevaljana. Ista pravila 
vrijede ako katolik sklopi građansku ženidbu bilo s krštenim nekatolikom i 

nekrštenom osobom

.

2.  

Protestant

  sklopi   građansku   ženidbu   s   nekrštenom   strankom   i   nakon   civilne   rastave   protestant   želi 

sklopiti crkvenu ženidbu s katoličkom strankom. Protestant ne može sklopiti crkvenu ženidbu s katoličkom 
strankom jer mu je prva  ženidba valjana. Dok pod istim uvjetima  

pravoslavac

  može  sklopiti crkvenu 

ženidbu s katoličkom stranom jer je njemu takva ženidba nevaljana, jer nije bilo blagoslova svećenika.
3. Dvije  

nekrštene

  stranke sklope građansku ženidbu i nakon građanskog razvoda jedna od njih želi se 

crkveno vjenčati s katolikom. Takva ženidba nije moguća jer je građanska ženidba za nekrštene valjana. 
Za razrješenje ovakvih slučajeva potrebna je povlastica u korist vjere (

in favorem fidei

) koju može dati 

samo Papa. 

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti