Bankarsko poslovanje i prikupljanje sredstava

BANKARSKO POSLOVANJE I PRIKUPLJANJE SREDSTAVA

Banke su finansijske institucije koje se osnivaju kao dionička društva čiji je osnovni

predmet poslovanja prikupljanje i pribavljanje novčanih sredstava i njihovo usmjeravanje
klijentima u obliku kreditnih i nekreditnih plasmana. Obavljajući navedene, ali i druge bankarske
poslove te poslujući po klasičnim načelima (likvidnost, sigurnost i rentabilnost) banke trebaju
ostvarivati dobit. Banke pribavljaju kreditna sredstva i prikupljaju depozite u domaćoj i stranim
valutama od domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba.

Pod bankarskim poslovima podrazumjevamo poslove koje banke obavljaju u svojim

aktivnostima. Obavljajući određene poslove banka manifestuje svoju specifičnost finansijske
institucije u tržišnoj privredi. Razvoj banaka tokom historije bio je uslovljen razvojem
bankarskih poslova, i to prvenstveno kreditnog i depozitnog posla, dok su im se funkcije i
organizacije banaka stalno prilagođavale, pri čemu je sve vrijeme zadržan osnovni sadržaj banke
kao posrednika u novčanim poslovima.

Bankarske poslove možemo podijeliti u tri različite grupe: aktivnosti na prikupljanju

sredstava, aktivnosti na plasiranju sredstava, i aktivnosti na pružanju usluga iz oblasti
investicionog bankarstva.

Pribavljanje i usmjeravanje sredstava je osnova finansijskog posredovanja banke. Banke

vrše mobilizaciju slobodnih novčanih sredstava i multiplikaciju novca, investiranje i alokaciju
sredstava, odnosno upravljanje sredstvima i posredovanje na finansijskom tržištu.

Sredstva banaka mogu biti nepovratna, ako su pribavljena emisijom dionica, i kreditna ili

povratna u slučaju da su pribavljena u obliku kredita, depozita ili emisijom dužničkih
vrijednosnih papira. Na pribavljena i prikupljena sredstva banke plaćaju ugovorenu kamatu i
dužne su ih vlasniku staviti na raspolaganje u skladu s ugovorom. Na sredstva uplaćena kao
vlasnički ulog banke ne plaćaju ugovorenu cijenu, ali očekuje se da bi zarada (dividenda) na tako
uložena sredstva trebala biti veća od kamatne stope na dugoročne depozite.

Mobilizacija slobodnih novčanih sredstava je bankarski posao koji omogućava bankama

da na osnovu prikupljenih sredstava sekundarno multiplikuju taj novac i vrše plasman sredstava.
Depoziti privrede i stanovništva, bez obzira na to u kom se kvalitetu i valuti iskazuju, najvećim
dijelom određuju obim i strukturu kreditnog potencijala banaka, kao i potencijala za druge oblike
plasmana.

Funkcija banke kao finansijskog posrednika podrazumjeva takvu njenu djelatnost koja se

sastoji u posredovanju između različitih sektora (privreda, država i stanovništvo) koji raspolažu
finansijskim suficitom tj. čija je trenutna akumulacija ili štednja veća od njihovih realnih

Antun Jurman (2007), Pribavljanje izvora sredstava u hrvatskim bankama, (Stručni članak), Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci

Dejan Erić (2003) “

Finansijska tržišta i institucije”,

Čigoja štampa, Beograd (str. 185)

investicija i sektora koji ima deficit finansijskih investicija, tj. čija je akumulacija ili štednja
manja od njihovih realnih investicija.

Komercijalno bakarsko poslovanje prikupljanja sredstava

Poslovne banke prikupljaju depozite u damoćoj valuti i devizne depozite u zemlji i u inozemstvu
od domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba te pribavljaju sredstva izdavanjem dužničkih i
vlasničkih vrijednosnica kao i uzimanjem kredita od banaka i ostalih financijskih institucija.
Tako oblikovanu svotu sredstava zajedno s vlastitim izvorima usmjeravaju klijentima u obliku
kreditnih i nekreditnih plasmana i ulažu u svoj materijalni razvoj.
Na   prikupljene   depozite   i   pribavljena   kreditna   sredstva   banke   deponentima   I   vjerovnicima
obračunavaju   pasivnu   kamatu   koju   podmiruju   sredstvima   iz   naplaćene   aktivne   kamate
obračunane   na   kreditne   i   nekreditne   plasmane.   Obavljajući   kreditne   i   depozitne,   ali   i   druge
financijske   poslove,   te   poslujući   po   klasičnim   bankarskim   načelima   (likvidnost,   sigurnost   i
rentabilnost), banke trebaju ostvarivati dobit koju raspodjeljuju za isplatu dividende dioničarima,
ali i za jačanje kapitalnih i ostalih pričuva da bi stvorile osnovicu za povećanje svog poslovanja.
Financijski potencijal je zbroj svih pozicija u pasivi bilance banaka, a čine ga vlastita sredstva
(kapital i rezerve) prikupljeni depoziti i pribavljeni krediti od domaćih i stranih fizičkih i pravnih
osoba u zemlji i u inozemstvu.

Bankarski poslovi prikupljanja sredstava ili poslovi koncentracije sredstava prema

ročnosti, dijele se na kratkoročne i dugoročne. S druge strane dijele se na depozitne i
nedepozitne.

Depozitni poslovi su po svojoj ekonomskoj sadržini pasivni bankarski poslovi, sa kojima

se banka pojavljuje kako dužnik prema širokom krugu povjerilaca iz različitih sektora. Banke
obavljaju pasivne bankarske poslove vršeći funkciju mobilizacije i koncentracije slobodnih
finansijskih sredstava. Bilansno posmatrano sa aspekta banke prikupljena sredstva su dug koji se
evidentira u pasivi. Obavljajući pasivne bankarske poslove, banka vrši dvije značajne funkcije:



mobilizaciju i koncentraciju finansijskih sredstava i



transformaciju mobilisanih i koncentrisanih finansijskih sredstava.

Banke do sredstava dolaze prikupljanjem različitih vrsta depozita: depozita po viđenju,

depoziti na osnovu tekučih i žiro računa, štednih računa, oročenih računa itd. Depoziti se
prikupljaju od stanovništva, privrede, države i njenih organa, kao i subjekata iz inostranstva.
Pored depozita razlikujemo i ostale izvore sredstava koje možemo podijeliti u dvije grupe
kreditini i vlastiti izvori sredstava.

Vlastite izvore sredstava čine dionički kapital i akumulirani dobitak. Kreditne izvore čine

različit pozajmnice, bilo od centralne banke ili drugih banaka, kao i sredstava dobijena emisijom
dužničkih vrijednosnih papira, odnosno finansijskih instrumenata duga različite ročnosti.

Predrag Kapor( 2008): Komercijalno i investiciono bankarstvo, Beograd , Poslovni biro , str. 22.

ona će maksimalno povećati svoj prihod. Stoga je za banku veoma važno da zna koji su to
najjeftiniji depoziti.

Banka mora isplatiti dovoljno veliki povrat od kamata svojim klijentima kako bi privukla

i zadržala njihova sredstva, ali u isto vrijeme mora izbjeći plaćanje prevelike kamatne stope koja
bi smanjila svaku potencijalnu profitnu maržu od korištenja tih sredstava.

Ključni modeli određivanja cijena depozita koje banke koriste su:



„Trošak plus dobit“ određivanje cijena,



Određivanje cijena na bazi penetracije tržišta,



Planiranio ili kondicionalno određivanje cijena,



Ciljno određivanje cijena za bogatije komitente,



Određivanje cijena prema povezanosti.

Najviše primjenjivan model od ovih pristupa određivanja cijena depozita je postavljanje

planskih cijena, gdje iznos naknada koje se zaračunavaju klijentu zavisi od njegovog korištenja
određenih depozitnih usluga. Neki ekonomisti ovaj pristup nazivaju kondicionalno određivanje
cijena jer banka postavlja plan naknada prema kojem komitenti plaćaju malu ili nikavu naknadu
ukoliko salda depozita ostaju iznad neke minimalne razine, ali se zaračunavaju veće naknade
ukoliko prosječni saldo padne ispod tog minimuma.

U „trošak plus dobit“ određivanju cijena banka procjenjuje sve operativne i režijske

troškove stvorene prilikom pružanja svake depozitne usluge i dodaje profitnu maržu kako bi
konpenzirala povrat dioničarima banke za stavljanje njihovih sredstava na raspolaganje banci.

U određivanju cijena na temelju penetracije tržišta banka će postaviti svoje cijene ispod

tržišnih u pokušaju da privuće nove deponente, da poveća svoje tržište i da novim deponentima
proda dodatne usluge koje generiraju više prihoda za banke. Ovaj model određivanja cijena
najmjenjen je, prvenstveno, tržištima koja se naglo razvijaju i na kojima banka želi da zauzme
što veći tržišni udio.

Ciljno određivanje cijena za bogatije osobe, za razliku od prije navedenog je namjenjeno

privlačenju pojedinačnih deponenata pomoću povoljnih depozitnih uvjeta u nadi da će se privući
depozitni računi većih volumena, što će banci dati više sredstava kojima će raspolagati.

Određivanje cijena prema povezanosti traži zaračunavanje manjih naknada na depozite

klijenata koji su jako povezani sa bankom, tj. onima koji kupuju više usluga. Većina bakara
smatra da će klijenti koji kupuju više usluga biti lojalniji toj instituciji i da će dugoročno
generirati više prihoda za banku.

Peter S. ROSE (2003.): Menadžment komercijalnih banaka, Mate, Zagreb, str. 434.

2.3.Depozitni bankarski poslovi

2.3.1. Pojam i vrste depozita

Riječ depozit potiče od latinske riječi „depozitum“ što znači „nešto što je dato na

čuvanje“.

Depoziti predstavljaju sredstva banke formirana iz tuđih izvora. Depozit je zapravo

ulog klijenta u banku i istovremeno obaveza banke prema klijentu. Lice koje ulaže novčana
sredstva naziva se deponent, a organizacija kod koje se sredstva ulažu depozitar.

Depoziti i depozitni poslovi predstavljaju najstarije poslove kojim se banke bave i ujedno

spadaju u osnovne bankarske poslove.

Na osnovu ugovora o novčanom depozitu nastaje obaveza deponenta da određeni iznos

novca položi kod poslovne banke sa kojim banka može raspolagati, uz obavezu da isti vrati
prema uslovima zaključenog ugovora. Obaveza deponenta prema ugovoru jeste da položi
ugovoreni novčani iznos u ugovoreno vrijeme kod depozitara. Svako neizvršenje ugovora izaziva
pravne posljedice kašnjenja. Deponenta je, također, u obavezi da nalog za uplatu i isplatu sa
depozitnog računa upućuje u središte poslovne banke sa kojom je sklopio ugovor o depozitu.

Novčani depoziti su obaveza banke prema svojim deponentima, i vode se u pasivi bilansa

banke, a vlasnicima depozita plaća se tzv. pasivna kamata. Aktivni poslovi banke moraju biti
vođeni tako da se zaštite interesi deponenata: pojedinaca, preduzeća, drugih banaka i vladinih
tijela.

Faktori formiranja depozita na nivou banke se prema bankarskoj teoriji odnose na:



konkurentnost kamatnih stopa banke,



fizičke karakteristike i kadrove banke,



vrste usluga koje banka nudi,



fundamentalnu politiku i snagu banke,



nivo ekonomske aktivnosti banke,

