FAKULTET ZA MEDITERANSKE POSLOVNE STUDIJE
TIVAT
SEMINARSKI RAD
TEMA: Baza podataka
PREDMET: POSLOVNA INFORMATIKA
Profesor:
Student
Doc. dr Marko Nikić
Milica Lalević
mr Nikola Vukčević
16/14
Tivat, april 2015.
2
SADRŽAJ
1. Uvod......................................................................................... 3
2. Ciljevi baze podataka................................................................ 4
3. Modeli za logičku strukturu...................................................... 6
4. Organizacija podataka.............................................................. 7
5. Kreiranje baze podataka........................................................... 7
6. Pristupi bazama podataka........................................................ 9
7. Sistemi za upravljanje bazom podataka.................................. 11
8. Zaključak.................................................................................. 15
4
2.Ciljevi baze podataka
Spomenuli smo da baze podataka predstavljaju višu razinu rada s podacima u
odnosu na klasične programske jezike. Ta viša razina rada očituje se u tome što
tehnologija baza podataka nastoji (i u velikoj mjeri uspijeva) ispuniti sljedeće
ciljeve:
1. Fizička nezavisnost podataka. Razdvaja se logička definicija baze od njezine
stvarne fizičke građe. Znači, ako se fizička građa promijeni (npr., podaci se
prepišu u druge datoteke na drugim diskovima), to neće zahtijevati promjene u
postojećim aplikacijama.
2. Logička nezavisnost podataka. Razdvaja se globalna logička definicija cijele
baze podataka od lokalne logičke definicije za jednu aplikaciju. Znači, ako se
globalna logička definicija promijeni (npr., uvede se novi zapis ili veza), to neće
zahtijevati promjene u postojećim aplikacijama. Lokalna logička definicija obič-
no se svodi na izdvajanje samo nekih elemenata iz globalne definicije, uz neke
jednostavne transformacije tih elemenata.
3. Fleksibilnost pristupa podacima. U starijim mrežnim i hijerarhijskim bazama
načini pristupanja podacima bili su unaprijed definirani, dakle korisnik je mogao
pretraživati podatke jedino onim redoslijedom koji je bio predviđen u vrijeme
oblikovanja i implementiranja baze. Danas se podrazumijeva da korisnik može
slobodno prebirati po podacima te po svom nahođenju uspostavljati veze među
podacima. Ovom zahtjevu zaista udovoljavaju jedino relacijske baze.
4. Istovremeni pristup do podataka. Baza mora omogućiti da veći broj korisnika
istovremeno rabi iste podatke. Pritom ti korisnici ne smiju ometati jedan
drugoga te svaki od njih treba imati dojam da sam radi s bazom.
5
5. Čuvanje integriteta. Nastoji se automatski sačuvati korektnost i konzistencija
podataka, i to u situaciji kad postoje pogreške u aplikacijama te konfliktne
istovremene aktivnosti korisnika.
6. Mogućnost oporavka nakon kvara. Mora postojati pouzdana zaštita baze u
slučaju kvara hardvera ili pogrešaka u radu softvera.
7. Zaštita od neovlaštene uporabe. Mora postojati mogućnost da se korisnicima
ograniče prava uporabe baze, dakle da se svakom korisniku reguliraju
ovlaštenja što on smije, a što ne smije raditi s podacima.
8. Zadovoljavajuća brzina pristupa. Operacije s podacima moraju se odvijati
dovoljno brzo, u skladu s potrebama određene aplikacije. Na brzinu pristupa
može se utjecati odabirom pogodnih fizičkih struktura podataka te izborom
pogodnih algoritama za pretraživanje.
9. Mogućnost podešavanja i kontrole. Velika baza zahtijeva stalnu brigu:
praćenje performansi, mijenjanje parametara u fizičkoj građi, rutinsko
pohranjivanje rezervnih kopija podataka, reguliranje ovlaštenja korisnika.
Također, svrha baze se s vremenom mijenja, pa povremeno treba podesiti i
logičku strukturu. Ovakvi poslovi moraju se obavljati centralizirano. Odgovorna
osoba zove se administrator baze podataka. Administratoru trebaju stajati na
raspolaganju razni alati i pomagala.
