Baza podataka
Baza podataka je organizovana zbirka podataka. Termin je izvorno nastao unutar
kompjuterne industrije, a njegovo se značenje proširilo popularnom upotrebom toliko
da Europska direktiva za baze podataka (koja za baze podataka donosi prava za
intelektualno vlasništvo) uključuje i neelektronske baze podataka unutar svoje
definicije. Ovaj članak je ograničen više na tehničku upotrebu termina, iako čak i
među kompjuternim profesionalcima neki pripisuju mnogo šire značenje riječi od
drugih.
Jedna od mogućih definicija baze podataka glasi da je to zbirka zapisa pohranjenih u
kompjuteru na sustavni način, takav da joj se kompjuterni program može obratiti
prilikom odgovaranja na problem. Svaki se zapis za bolji povratak i razvrstavanje
obično prepoznaje kao skup elemenata (činjenica) podataka. Predmeti vraćeni u
odgovoru na upitnike postaju informacije koje se mogu koristiti za stvaranje odluka
koje bi inače mogle biti mnogo teže ili nemoguće za stvaranje. Kompjuterni program
korišten za upravljanje i ispitivanje baze podataka nazvan je sustav upravljanja bazom
podataka (SUBP). Svojstva i dizajn sustava baze podataka uključeni su u proučavanje
informatičke znanosti.
Središnji koncept baze podataka je jednak onome od zbirke zapisâ ili dijelova znanja.
Za danu bazu podataka tipično postoji strukturni opis vrste činjenica sadržanih u toj
bazi podataka: taj opis naziva se shema. Shema opisuje predmete koji su prikazani u
bazi podataka, te odnose među njima. Postoje brojni različiti načini organizovanja
sheme, to jest od modeliranja strukture baze podataka: oni se zovu modeli baza
podataka (ili modeli podataka). Model u najraširenijoj upotrebi danas je odnosni
model, koji laički rečeno prikazuje sve informacije u obliku mnogostrukih odnosnih
4
tablica od kojih se svaka sastoji od redova i stupaca (prava definicija koristi
matematičku terminologiju). Ovaj model prikazuje odnose upotrebom vrijednosti koje
su zajedničke za više od jedne tablice. Ostali modeli poput hijerarhijskog modela i
mrežnog modela koriste prikaze i odnose koji su mnogo eksplicitniji.
Naziv baza podataka se strogo govoreći odnosi na zbirku zapisa, a na softver bi se
trebalo odnositi kao na sustav upravljanja bazom podataka ili SUBP. Kada je kontekst
nedvojben, mnogi administratori za baze podataka i programeri ipak koriste termin
baza podataka da pokriju oba značenja.
Mnogi profesionalci će smatrati da zbirka podataka stvara bazu podataka jedino ako
ima određena svojstva: primjerice, ako se podacima upravlja kako bi osigurali svoj
integritet i kvalitetu, ako omogućuje zajednički pristup nekoj zajedinici korisnika, ako
ima shemu, ili ako podržava upitni jezik. Ipak dogovorena definicija ovih svojstava ne
postoji.
Jednostavno rečeno , BAZA PODATAKA je softwerska konstrukcija namjenjena
za pohranjivanje , analizu i pretraživanje grupe srodnih i povezanih podataka ,
kao sto su podaci o kupcima , pacijentima , telefonskim brojevima i sl.
Baza podataka sastoji se od jedne ili više (dvodimenzionalnih) tabela koje
međusobno mogu biti povezane . Svaka tabela čuva istovrsne podatke (npr.
podatke o nekoj osobi, predmetu i sl.). Svaki red u tabeli predstavlja jedan slog
u tabeli ( najmanja grupa podataka u bazi koja u potpunosti opisuje neki od
koncepta koje baza modelira ) , svaka kolona jedno od polja unutar tog sloga .
Dakle, slog može biti grupa podataka koja opisuje npr. neku osobu , a polja
unutar tog sloga mogu sadržavati ime, prezime, adresu stanovanja ili datum
rođenja te osobe . Slog se u literaturi još ponegdje naziva i entitet , a polje se
naziva atribut. Svaki slog tabele se može jedinstveno identificirati putem jedne
ili kombinacijom vrijednosti nekog polja tog sloga . To polje ili kombinaciju polja
tada nazivamo primarni dio ili osnovni ključ. Tako neku osobu može
jedinstveno identificirati njen matićni broj ili kolbinacija vrijednosti polja imena i
prezimena . U jednoj tabeli može postojati više polja ili kombinacija polja koji
mogu biti kao primarni ključ. Pored toga što primarni ključ ima ulogu
jedinstvenog identificiranja sloga on igra i u povezivanju tabela . Uzmimo da
5
ISTORIJA BAZA PODATAKA
Najranija poznata upotreba termina
baza podataka
potiče od 1963. kada je
„Društvo za razvoj sustava „ uzelo pod pokroviteljstvom simpozijum pod
naslovom
Razvoj i upravljanje kompjuterno centriranom bazom podataka .
Baza podataka kao jedinstvena reč postala je uobičajena u Europi u ranim
1970-ima , a krajem desetljeća koristila se u glavnim američkim novinama. Prvi
sustavi upravljanja bazom podataka razvijeni su 1960-ima. Začetnik u tom polju
je Charles Bachman . Njegovi rani radovi pokazuju da mu je bio cilj stvaranje
djelotvornije upotrebe novih uređaja s izravnim pristupom pohrane koji su
postali dostupni . Do tada se obrada podataka trmeljila na
bušenim karticama i
magnetskoj vrpci
, pa je tako serija obrada bila dominantna aktivnost. Dva su
se ključna modela podataka pojavila u to vrijeme : CODASYL je razvio
mrežni
model
baziran na Bachamanovim idejama , North American Rockwell je razvio
hijerarhijski model.
Odosni model
je predložio E.F. Codd 1970. godine. On je kritizirao postojeće
modele zbog apstraktnih sa opisima mehanizma fizikalnog pristupa . Oracle i
DB2 su se pojavili tek oko 1980. godine.
Tijekom 1980-ih istraživačka aktivnost se usredočila na sustave
distributivnih
baza podataka
i na
strojeve baza podataka
, međutim taj je napredak imao
malen učinak na tržište. Druga važna zamisao bio je
funkcijonalni model
podataka,
ali svijet nije na njega obratio veliku pažnju.
U 1990-im pažnja se prebacila na
baze podataka orjentirane prema objektu.
Tu
je bilo nekakvog usjeha gdje je bilo potrebno rukovati komleksnijim podacima
nego što bi se mogli nositi odnosni sustavi .
U 2000-im pomodno područje postale su
XML baze podataka.
XML baze
podataka ciljaju ukloniti trdicijonalnu podjelu između dokumenata i podataka ,
dopuštajući svim organizacijskim informacijskim resusima da se drže na jednom
mjestu bez obzira dali su visoko struktuirani ili ne .
7
