Bilansiranje tokova gotovine
BILANSIRANJE TOKOVA GOTOVINE U SKLADU SA
MEĐUNARODNIM RAČUNOVODSTVENIM
STANDARDOM MRS-7
SEMINARSKI RAD
1
SADRŽAJ
...............................................................................19
.....................................................................................21
2

1. POJAM I OSNOVNE KARAKERISTIKE IZVEŠTAJA O NOVČANOM TOKU
1.1. Pojam gotovine i gotovinskih tokova
Gotovina
predstavlja najlikvidniji deo obrtnih sredstava jer se može upotrijebiti u svakom
trenutku za plaćanje dospjelih obaveza ili ulagati na različite načine.
novčana sredstva u blagajni i depozite po vidjenju.
Ekvivalenti gotovine
su kratkoročne, visoko likvidne investicije koje se mogu brzo
pretvoriti u poznate iznose gotovine i koje nisu pod uticajem značajnog rizika promene
vrednosti.
. Da bi se jedno ulaganje okarakterisalo kao gotovinski ekvivalent, ono mora biti brzo
zamenjivo za poznati iznos gotovine i ne sme da nosi nikakav značajniji rizik od promene
vrednosti
. Gotovinski ekvivalenti se drže za izmirivanje kratkoročnih gotovinskih obaveza, a ne
radi investiranja ili u druge svrhe. U tokove gotovine se ne uključuju promene između stavki koje
predstavljaju gotovinu ili gotovinske ekvivalente pošto one predstavljaju aktivnosti upravljanja
gotovinom a ne poslovne aktivnosti.
Račun gotovine u bilansu stanja se sastoji od rasploživih kovanica i valute, čekova i
novčanih naloga od kupaca, kao i depoziti na bankovnim računima koji su raspoloživi odmah po
zahtevu. Gotovina može da obuhvati i kompenzacione iznose, odnosno iznose koji se ne mogu
slobodno trošiti. Kompezacioni iznos je najmanji iznos koji banka zahteva da kompanija drži na
svom bankovnom računu, kao deo uslova kreditnog ugovora. Takav aranžman ograničava
korišćenje gotovine i može da smanji likvidnost kompanije.
Računovođe definišu gotovinu kao depozite u bankama i svaki oblik koji će banka
prihvatiti kao depozit. Pod tim oblicima ne podrazumevamo samo kovanice i papirni novac već i
čekove, poštanske novčane uputnice, putničke čekove, potpisane račune bankovnih kreditnih
kartica kao što su Visa i Master Card
.
Krasulja, Dragan;
Poslovne finansije,
Univerzitet u Beogradu, Ekonomski fakultet, Beograd, 1994. Str 113.
Majstorović Aleksandar, Popović Slobodan, Volf Dejan,
Teorija i politika bilansa,
Univerzitet ’’Privredna
akademija’’, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, Novi Sad, 2015, str 55.
IASC,
MRS 7 – Izvještaj o tokovima gotovine,
par.7
Robert F. Meigs; Walter B. Meigs;
Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja
, Deveto izdanje, MATE d.o.o.
Zagreb, Zagreb, 1999 str 316
4
Gotovinski tok
je iznos isplaćenog ili primljenog novca (gotovine) u toku nekog
računovodstvenog perioda i rezultirajuće raspložive gotovine.
Tokovi gotovine nastaju po osnovu:
– poslovnih aktivnosti,
– aktivnosti investiranja i
– aktivnosti finansiranja.
Prilivi i odlivi novca nastaju po osnovu stalne (operativne) poslovne aktivnosti preduzeća,
čiji se krajnji cilj svodi na stvaranje profita, koji se izražava kroz pokazatelje likvidnosti i
rentabilnosti.
Prilivi novca nastaju po osnovu realizacije proizvoda i usluga, zakupnina, premija,
subvencija, dotacija i plasmana. U slučajevima kada se roba prodaje za gotov novac, obim i
dinamika priliva novca zavisi od obima i dinamike realizacije proizvoda, kada se roba prodaje na
kredit, obim i dinamika priliva novca zavisi od obima i dinamike celokupne prodaje, udela
prodaje za gotov novac i prodaje na kredit i brzine naplate potraživanja od kupaca.
Odliv novca se odvija po osnovu kupovine sirovine i materijala od dobavljača, isplate
plata, plaćanja kamata za korišćene kredite, isplate poreza i doprinosa, premija osiuranja.
Aktivnosti investiranja obuhvataju prilive nastale prodajom stalnih sredstava, prodajom
učešća u kapitalu i nematerijalnih ulaganja i naplatom plasmana, kamata i dividendi, a odlivi se
odvijaju po osnovu investiranja u stalna sredstva, dugoročna ulaganja u formi učešća (kojima se
stiče dobit) i plasmana kojima se stiče kamata. Visina i dinamika ulaganja u resurse pokazuje
napore koje preduzeće čini na planu povećanja kapaciteta, obima proizvodnje i rezultata
poslovanja.
Aktivnosti finansiranja obuhvataju prilive kapitala po osnovu emitovanja akcija, udela,
zajmova, obveznica, menica i odlive za otplatu zajmova, otkup akcija i udela, isplatu kamata na
dugove, dividendi i obaveza po osnovu finansijskog lizinga. Najveći deo tokova novca odvija se
u procesu reprodukcije preduzeća, redovni su i imaju interni karakter. Ovaj tok gotovine je
poznat pod nazivom Cash Flow.
Metoda koja obuhvata sve tokove gotovine (interne i eksterne) poznata je pod nazivom
metoda toka kapitala Funds Flow
(Funds Flow)
. Za sastavljanje ovog bilansa koriste se podaci
Majstorović Aleksandar, Popović Slobodan, Volf Dejan,
Teorija i politika bilansa,
Univerzitet ’’Privredna
akademija’’, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, Novi Sad, 2015, str 54.
URL:
http://www.ekof.bg.ac.yu/upload/1402Izvestaj%20o%20novcanim%20tokovima.ppt
5

1.2. Planiranje tokova gotovine
Planiranje gotovinskih tokova je ključna tehnika koja pomaže menadžmentu da predvidi
mogućnosti za održavanje platežne sposobnosti preduzeća u narednom periodu. Koristi od
planiranja su sledeće: omogućava menadžeru da formalizuje planirane napore, ranije uočavanje
problema, koordinacija aktivnosti, procena budućih performansi i motiviše zaposlene. Planiranje
budućih priliva i odliva gotovine je veoma težak i složen posao. Postoji veliki broj faktora koji
mogu uticati na tokove kao što su obim i dinamika poslovne aktivnosti, cene nabavke i prodaje,
uslovi kreditiranja kupaca i efikasnost naplate potraživanja, uslovi nabavke sirovina i materijala i
režim plaćanja dospelih obaveza, pristup spoljnim izvorima finansiranja i sl. Iako ovo planiranje i
prognoziranje nije, a i ne može biti u potpunosti precizno i tačno, ono je nezamenjiv instrument
organa upravljanja u vođenju politike likvidnosti i rentabilnosti. U Izveštaju o tokovima gotovine
treba izveštavati o tokovima gotovine u toku datog perioda, klasifikovanim prema poslovnim
aktivnostima, investicionim aktivnostima i aktivnostima finansiranja.
Značaj i važnost planova
možemo videti u sledećem:
1. Pomoću planova možemo otkriti ranije potencijalne nepoželjne događaje i pre nego
što se oni dese. Pošto planovi pokazuju očekivane rezultate budućih aktivnosti
preduzeća, menadžment je u mogućnosti da uoči potencijalne probleme. Na primer,
ako plan pokazuje da će preduzeće imati probleme sa gotovinom u toku, recimo,
letnjih meseci, menadžment je upozoren da treba da smanji odredjene novčane
troškove ili da krene u traženje kredita, tj. povoljnih izvora finansiranja planiranih
aktivnosti.
2. Planovi su dobar orijentir za ocenu narednih dostignuća. S obzirom na to da se
planovima pokazuju buduća očekivanja u pojedinim sektorima, kao što su vrednost
izvršene prodaje ili proizvedene jedinice proizvoda, to planovi postaju dobar oslonac
za uporedjivanje performansi svakog sektora preduzeća.
3. Planovi motivišu zaposlene da ostvare ciljeve preduzeća, posebno u situaciji kada
zaposleni veruju da je plan realan. Zbog toga menadžeri često uključuju zaposlene u
pripremu planova.
Majstorović Aleksandar, Popović Slobodan, Volf Dejan, Teorija i politika bilansa, Univerzitet ’’Privredna
akademija’’, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu, Novi Sad, 2015, str 55.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti