1
SADRŽAJ
UVOD ........................................................................................................................................2
1. Jedinstveno tržište Europske unije .........................................................................................3
1.1. Unutarnje tržište
......................................................................................................3
2. Carinska politika zemalja članica Europske unije
..................................................................6
2.1.
Carinske unije danas
...............................................................................................7
2.2. Ciljevi i temeljna načela carinske politike
..............................................................9
2.3.
Zajednička carinska tarifa
....................................................................................10
3. Efekti carinske politike na zemlje članice Europske unije ..................................................12
3.1. Pristupanje carinskoj uniji i efekti koje će proizvesti
...........................................12
ZAKLJUČAK ..........................................................................................................................14
LITERATURA .........................................................................................................................15
2
UVOD
Ideja europskog ujedinjenja nije novijeg datuma i ne veže se samo za prvu polovinu
dvadesetog stoljeća. Mnogo ranije su postojali razlozi za različite koncepcije o međusobnom
povezivanju zapadnoeuropskih zemalja. Ti razlozi su bili različite prirode: strateški, interesni,
povijesni i slični. Svoju pravu i ozbiljnu realizaciju ideja ujedinjenja dobija tek posle Drugog
svjetskog rata, odnosno krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina XX. stoljeća.
Proces Europske suradnje i integracije počeo je 1951. godine između šest zemalja (Belgije,
Italije, Luksemburga, Njemačke, Francuske i Holandije), njen razvoj i prosperitet se nastavio
u tijeku narednih desetljeća, da bi formiranjem naddržavne zajednice osnovana Europska
unija, u Maastrichtu 1992. godine, potpisivanjem Ugovora o Europskoj uniji.
Danas EU, nakon proširenja u srpnju 2013. godine, ima 28 članica: Austrija, Belgija,
Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Cipar,
Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Nizozemska, Njemačka, Poljska, Portugal,
Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Švedska, Španjolska i Velika Britanija.
Europska unija počiva na čvrsto izgrađenim temeljima. Parlament je izabran na osnovu općeg
prava glasa, čime se osigurava demokratski legitimitet institucionalnog sistema Unije. Euro
je, kao sredstvo plaćanja, do danas prihvatilo 16 država članica EU. Sloboda kretanja građana
EU je činjenica koja je lako iskazuje realnim pokazateljima. U isto vrijeme, zajednički
koordinirana politika primjenjuje se u brojnim strateški definiranim područjima, poput
vanjske politike, obrane, konkurentnosti, sigurnosti, zaštite okoline, poljoprivrede, socijalne i
ekonomske kohezije. Jedan od primarnih zadataka stvaranja Europske ekonomske zajednice
je bilo formiranje i uspostavljanje jedinstvenog tržišta. Ciljevi trgovinske politike definirani
su Članovima 131-134. ugovora o osnivanju zajednice. Zajednička trgovinska politika postala
je jedna od najvažnijih politika Zajednice, kojom se uređuju bilateralni odnosi Zajednice sa
"trećim zemljama" i multilateralnim organizacijama. Preduvijet za nesmetano funkcioniranje
jedinstvenog europskog tržišta bilo je formiranje carinske unije između država potpisnica
Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice. Carinska unija je formirana 01. srpnja
1968. godine.
4
Lichtenstein). Jedinstveno tržište karakteriziraju: bescarinski prostor između država članica,
zajednička carinska tarifa prema trećim državama, ukidanje količinskih ograničenja i svih
mjera koje imaju jednako djelovanje i zabrana uvođenja novih između država članica, kao i
ukidanje svih vidova otvorene ili prikrivene fiskalne diskriminacije po osnovu podrijetla
proizvođača, pružitelja usluge, robe ili kapitala. Izraz „bez unutarnjih granica“ podrazumjeva,
pored ukidanja formalnih prepreka u smislu nacionalne regularnosti, otklanjanje i fizičkih
barijera za protok ljudi, robe, usluga i kapitala na granicama između država članica.
Pored sistema ukidanja prepreka unutarnjoj trgovini i zabrana uvođenja novih,
unutarnje tržište podrazumjeva i uvođenje instrumenata kontrole nad pravilnim i neometanim
funkcioniranjem tržišta i slobodne konkurencije. EU to osigurava kroz pravila o zaštiti
konkurencije i zabrani državne pomoći koja favorizira domaća poduzeća, sa nadnacionalnim
nadzorom Europske komisije. Ona se brine da se dostignuti nivo integriranja tržišta, putem
ukidanja pravnih i fizičkih barijera, ne naruši antikonkurentskim ponašanjem, dogovornom
praksom ili zloupotrebama dominantog položaja od strane poduzeća, odnosno jednostranim
intervencijama država na jedinstvenom tržištu.
Unutarnje tržište predstavlja srž i najveći uspjeh današnje Europske unije, a njegovo
osnovno obilježje su četiri slobode:
•
slobodno kretanja roba,
•
ljudi,
•
usluga i
•
kapitala na cijelom teritoriju Europske unije.
1
Uspostavljeno je na principima konkurencije, nediskriminacije i uzajamnog
priznavanja. Unutarnje tržište označava niz politika i mjera čiji je cilj da osiguraju
ravnopravnu konkurenciju svim ekonomskim subjektima na čitavom području EU te tako
povećaju konkurentnost europske ekonomije na međunarodnom nivou.
Danas unutarnje tržište Europske unije čini blizu 500 milijuna potrošača, a od 1993.
stvorilo je 2,5 milijuna novih radnih mjesta i 800 milijardi dobiti, te utjecalo na smanjenje
cijena. Unutarnje tržište službeno je uspostavljeno 1. siječnja 1993. ugovorom o Europskoj
ekonomskoj zajednici (1957./1958.) uspostavljena je carinska unija (1968.) te postavljen cilj
1
Fiscalis 2013 - Decison No 1482/2007/EC of the European Parliament and rhe Council od 11. XII 2007.
5
da se u roku od 12 godina uspostavi zajedničko tržište čime su postavljeni temelji za
uspostavljanje današnjeg unutarnjeg tržišta Europske unije. Sljedeći ključni koraci u
uspostavljanju unutarnjeg tržišta bili su bijela knjiga „Dovršetak unutarnjeg tržišta“ i
potpisivanje Jedinstvenog europskog akta (1986./1987.). Bijelom knjigom „Dovršetak
unutarnjeg tržišta“, koju je Europska komisija na čelu sa Jacquesom Delorsom objavila 1985.
godine, utvrđeno je 300 prijedloga za ukidanje fizičkih, tehničkih i fiskalnih barijera prilikom
stvaranja unutarnjeg tržišta s rokom do 1992. godine. Od tih 300 prijedloga, 282 prijedloga
promjenjena su u uredbe i direktive, od kojih je do 31. decembra 1992. više od 90 posto i
provedeno u djelo. Europskim jedinstvenim aktom postavljeni su pravni temelji i osigurano je
provođenje mjera potrebnih za uspostavljanje unutarnjeg tržišta. Ugovorom o Europskoj uniji
(1992./1993.) odredbe koje se odnose na unutarnje tržište regulirane su Ugovorom o
Europskoj zajednici. Unutarnje tržište je dio prvog stupa EU (stup Zajednice) i najveći dio
odluka donosi se postupkom suodlučivanja i kvalificiranom većinom.
