2
Kada je nastao CD uređaj
Compact Disk (CD), nastao je 1982. saradnjom kompanija Soni i Philips, pri čemu je
zapravo došlo do saradnje na području tehnologije snimanja enkripcije podataka i modulacije
signala radi postizanja visoke pouzdanosti CD-a i niske osjletljivosti na oštećenja.
Prvi standard je bio CD-DA (Compact Disk, Digital Audio), a računarska industrija ubrzo je
shvatila da na CD-u mogu biti pohranjeni i drugi podatci pa je uskoro izađao i CD ROM. CD-R,
najrašireniji WORM (Write Once Read Many) format izum je firme Taiyo Yuden, a postao je
standard od januara 1990. godine.
Trajnost medija
Iako se na početku tvrdilo da su CD mediji vječni i apsolutno otporni an fizička oštećenja,
prve prognoze trajnosti štamapanih CD medija bile su oko dvadesetih godina. Naravno tada se
radilo o audio CD-u, koji je barem što se tiče fizičkih oštećenja bio znatno manje osjetljiv ali
najvećim dijelom zasluga izvrsne enkripcije i zaštite podataka na audio CD-u. Vrlo brzo otkrilo
se da je aluminijum u reflektivnom sloju Cd-a (tzv. „reflektoru“) radi kiselosti pokvarenog laka
diska, vrlo podložan koroziji diska nazvanoj „truljenje diska“ ap s vremenom gubi reflektivnost i
tako omogućava čitanje podataka s diska. Savremeni diskovi CD i DVD proizvode se daleko
kvalitetnije nego prvi mediji.
3
Tipovi optičkih medija
Trenutno možemo govoriti o ukupno sedam tipova snimljivih i izbrisivih medija: CD-R, CD-
RW, DVD-R, DVD-RW, DVD+R, DVD+RW, DVD-RAM, BD-R, BD-RE, BD. U osnovi
njihova „arhitektura“ vrlo je slična. Zahvaljujući tehnološkom razvoju DVD mediji imaju veći
kapacitet. Treba spomenuti i najnoviju Blu Ray tehnologiju, koja plavim laserom sa još kraćom
valnom dućinom uspijeva „ugurati“ još više podataka na jednom prostoru. Najrašireniji CD-R
mediji, najprije radi raširenosti snimača i izuzetno niske cijene.
Arhitektura optiškog medija
U osnovi svi mediji se sastoje iz nekoliko slojeva: polikarbonatnog supstanta koji je kod
štampanja CD-ova i DVD-ova (CD-ROM, CD-Digital Audio, DVD ROM I DVD-Video, već
sadrži informacije pohranjene u tzv. „jamama“ i „kopnima“ , a kod medija za snimanje spiralnu
stazu koja služi za vođenje servo mehanizma sa glavom za čitanje i pisanje i mjerenje vremena,
budući da se dužina „jamama“ i „kopnima“ određije i mjeri taktom medija definisanim
„valovitošću“ pregoove-a. Dođe li do fizičkog oštećenja polikarbonata (na primjer ogrebotine),
ona neće smetati pri čitanju jer je laserski zrak fokusiran na dubinu u kojioj se nalaze podatci, ali
zanimljivo je da se greške mogu pojaviti čak i kod laserskih zraka.
