V I S O K A   P O S L O V N A   Š K O L A 

S T R U K O V N I H    S T U D I J A

SEMINARSKI RAD:

PREDMET: Operativni sistemi

TEMA: CPU- Centralna proceroska jedinica

  Profesor:                                                                                      Student:

                         Suzana Marković                                                                          Marko Cekić

1. UVOD

Glavna   kompjuterska   komponenta   naziva   se   centralna   procesorska   jedinica   (Central 

Processing Unit) ili skraćeno CPU. CPU je u stvari jedan veoma mali komad silicijuma i cesto se 
naziva silikonski čip ili procesorski čip. Ovaj sićušni deo je mozak kompjutera. On je za komjuter 
isto sto i motor za automobil iz razloga što on sarađuje sa svim ostalim delovima kompjutera. U 
njegovom   sastavu   su   upravljačka,   aritmetičko   logička   jedinica   i   registri,   što   mu   u   stvari 
omogućava da upravlja radom čitavog računara. Što je brži čip to je brži i celi kompjuter. CPU je 
takođe odgovoran za pravilno izvršavanje svih funkcija mikroračunara. CPU generiše većinu 
impulsa za kontrolu vremenskog redosleda po kome spoljne jedinice komuniciraju sa računarom. 
Većinu upravljačkih funkcija računara vrši hardver ili mašina sa konačnim brojem stanja ili FSN 
(Finite-State-Machine), koja je deo CPU-a.  Ova mašina primorava procesor da sekvencijalno 
izvršava naredbe upisanog programa. Kad uključimo napajanje računara, FSM zna odakle treba da 
očita prvu naredbu iz programa. Kada preuzme neku naredbu, upiše je u registar naredbi gde se 
dekodira.

Mikroprocesor se u principu može podeliti na  četiri glavna elementa, koja su šematski 

prikazana na slici 1. Ti elementi su: 

a) Adresna jedinica (Address Unit) koja ima zadatak da upravlja pristupom memoriji 

injenom zaštitom. Na primer ona proverava da li je dozvoljen pristup određenoj zoni 
memorije, što može da bude izuzetno značajno u multitasking okruženjima. 

b) Jedinica magistrala ili ulazno izlazna jedinica (BUS Unit) predstavlja mesto preko 

koga se mikroprocesor povezuje sa spoljašnjim svetom, to jest prima i šalje podatke. Ova 
jedinica takođe pristupa instrukcijama koje se nalaze u memoriji. 

c) Instrukcijska jedinica (Istruction Unit) prihvata instrukcije koje dolaze iz jedinice 

magistrala i dekoduje ih (prepoznaje ih), pa ih u odgovarajućem formatu šalje u izvršnu 
jedinicu. 

d) Izvršna jedinica (Execution Unit) je srce mikroprocesora. Ona se, kao što se sa slike 

1 vidi, sastoji od tri glavna dela: 

Aritmetička i logička jedinica (Arithmetic and Logical Unit) – ALU. U ovoj 

jedinici se obavljaju operacije koje su zadane instrukcijom. 

Skup registara. Uloga registara je da privremeno sačuva podatke koji su 

potrebni da bi se obavila zadata instrukcija. Broj registara, njhova vrsta i veličina 
(broj bitova) je različita kod različitih mikroprocesora. Veličina registara određuje 
bitnost procesora. Kada se kaže da je, na primer, Pentijum procesor 32-bitni, to 
znači da njegovi registri imaju veličinu od 32 bita. 

Mikrokod je blok u kome se nalazi skup instrukcija i tabela na osnovnom 

nivou koje kontrolišu i određuju rad samog mikroprocesora.

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti