UČITELJSKI FAKULTET

UNIVERZITET U BEOGRADU

SEMINARSKI RAD

DECA SA POSEBNIM POTREBAMA

Mentor:

               Student:

Prof. Jasmina Kovačević

                    Ćama Bibić

                                                                                                                       Index br.2016/813

Novi Pazar, 2018.

SADRŽAJ

1.

UVOD……………….………………………………………………..

3

   1.1.   Dete sa posebnim potrebama ili dete ometeno u razvoju………………… 3

   1.2.   Pojmovi koji se tiču postupaka u radu sa decom sa posebnim potrebama.. 3

2.

KLASIFIKACIJA DECE SA POSEBNIM POTREBAMA...................5

   2.1.   Faktori  rizika....................................................................................

6

   2.2.   Prakto-gnostički poremećaji....................................................................     8

   2.3.   Poremećaji iz razvojne neurolingvistike...............................................

8

   2.3.1.

  Značaj i razvoj govora.................................................................

9

   2.3.2.

  Poremećaji iz razvojne neurolingvistike...............................

9

   2.4.   Poremećaj psihomotorike u užem smislu reči..................................

10

   2.5.   Poremećaj usled opšteg razvojnog nesklada...........................................

11

   2.6.   Nerazvijenost inteligencije i rani poremećaji osećanja............................ 11

3.

POJEDINI OBLICI OMETENOSTI........................................................ 12

   3.1.   Daunov sindrom................................................................................

12

   3.2.   Autizam.................................................................................................

14

   3.3.   Epilepsija..................................................................................................... 14

   3.4.   Enureza...............................................................................................

15

   3.5.   Dečja astma………………………………………………………………..16

   3.6.   Cerebralna paraliza………………………………………………….

16

   3.7.   Deca sa oštećenjem sluha…………………………………………..

17

   3.8.   Deca sa oštećenjem vida…………………………………………….

18

4.

OPŠTE   PREPORUKE   ZA   RAD   SA   DECOM   OMETENOM   U 

RAZVOJU……………………………………………………………………..

18

5.

ANALIZA   POSTOJEĆEG   SISTEMA   OBRAZOVANjA   UČENIKA   SA 

POSEBNIM POTREBAMA  U SRBIJI………………………………………       19

6.     LITERATURA……………………………………………………………       20

2

background image

a dete sa posebnim potrebama je DETE

ometeno dete ima sva bitna obeležja deteta kao ljudskog bića,  a ometenost ne sme biti osnov 
za bilo koji vid diskriminacije

1.2.

 Pojmovi koji se tiču postupaka u radu sa decom sa posebnim potrebama

Defektologija   se bavi čovekom kao socijalno-biološkim bićem. Sa jedne strane, proučava 
uzroke i zakonitosti nastanaka oštećenja i promena u telesnoj, psihološkoj i socijalnoj sferi 
lica sa posebnim potrebama. A sa druge, istražuje i odabira metode i mogućnosti pružanja 
pomoći takvim licima, odnosno otkriva posebne metode prevencije, dijagnoze, rehabilitacije, 
reedukacije, socijalne integracije lica-dece sa posebnim potrebama.

Prevencija  predstavlja otklanjanje uzroka ili ublažavanje posledica poremećaja.

Dijagnostika     ima   za   cilj   utvrđivanje   vrste,obima   i   porekla   oštećenja   i   davanje   moguće 
prognoze.

Kompenzacija podrazumeva zaobilaženje oštećenih sistema i organa  i osposobljavanje onih 
sistema  i organa koji su očuvani da preuzmu njihovu funkciju.

Reedukacija  je skup specijalnih pedagoških postupaka  kojima se poboljšava i u granicama 
datih mogućnosti  usavršava sposobnost  u oblasti oštećenih funkcija.

Rehabilitacija   predstavlja   kombinovanu   i   koordiniranu   primenu   medicinskih,   socijalnih, 
pedagoških i profesionalnih mera na osposobljavanju pojedinca u cilju postizanja najvišeg 
nivoa funkcionalne sposobnosti.

Socijalizacija u širem smislu, znači uključivanje ,osoba sa potrebnim potrebama, u društvenu 
zajednicu. U užim smislu, prema Deklaraciji UN, o pravima ometenih u razvvoju, to je 
strategija   koja   omogućava   izjednačavanje   mogućnosti   i   socijalnu   integracijuosoba   sa 
posebnim potrebama u zajednicu u kojoj žive. 

1

Nivoi socijalizacije su: 

Socijalna zaštita, smeštaj u ustanove socijalne zaštite osoba sa posebnim potrebama, 

koje su potpuno nesamostalne (npr. –teško mentalno retardirana deca)

Utilitet, socijalna upotrebljivost ometenih osoba uz nadzor i pomoć drugih lica.

Adaptacija, prilagođavanje uslovima života, koje postojeće oštećenje omogućava.

Integracija,   najkompleksniji   oblik   socijalizacije,   koji   predstavlja   osposobljavanje 

osobe za potpuno samostalan život i rad, a da postojeće oštećenje, pritom ne predstavlja 
značajnije smetnje ni porodici ni samoj osobi.

Integracija   dece   sa   posebnim   potrebama   podrazumeva   vaspitanje   dece   sa   posebnim 
potrebama zajedno sa decom koja te teškoće nemaju. Odnosno, deci sa posebnim potrebama 

1

 

 Stanković-Đorđević, M., spec., Deca sa posebnim potrebama, “PI-PRESS Pirot“, 2002. godine

4

se   pružaju   iste   mogućnosti   za   vaspitanje,   obrazovanje,   uključivanje   u   društveni   život   i 
sticanje ugleda na osnovu zasluga, bez obzira na teškoće i ograničenja. Otuda je i značaj 
integracije, dvostruk. S jedne strane, ometenoj deci se pruža mogućnost za uključivanje u 
zajednicu,   a   sa   druge,   deca   iz   redovne   populacije   postaju   svesna   ljudske   različitosti   i 
specifičnosti, samim tim se razvija empatičnost humanizam i potreba poštovanja ljudskih 
različitosti. Ponekad se, kao sinonimi, koriste izrazi integracija i inkluzija. Međutim, iako 
slični, izrazi objašnjavaju različite pristupe:

Integracija deteta sa posebnim potrebama znači dete po meri vrtića-škole, dok inkluzija znači 
vrtić-škola po meri deteta.

Ciljeve korektivnog pedagoškog rada sa decom sa posebnim potrebama moguće je ostvariti 
multidisciplanarnim pristupom stručnjaka raznih profila i timskim radom: lekara, psihologa, 
pedagoga, defektologa.

2. KLASIFIKACIJA DECE SA POSEBNIM POTREBAMA 

Prema kalasifikaciji S.Bojanina postoje pet kategorija teškoća u razvoju:

1.

Prakto gnostički poremećaji,

2.

Poremećaji iz razvojne neurolingvistike,

3.

Poremećaji psihomotorike u užem smislu reči,

4.

Poremećaji usled opšteg razvojnog nesklada,

5.

Nerazvijenost inteligencije i rani poremećaji osećanja.

2.1. Faktori  rizika

Psihički i fizički razvoj deteta određen je nasleđem genetskim faktorima, kombinovano sa 
uticajem sredine. Faktori rizika normalnog razvoja, kao potencijalni razlozi oštećenja ploda, 
a kasnije  i deteta mogu započeti :

-

Za vreme trudnoće (prenatalni)

-

Na rođenju (natalni)

-

Po rođenju (postnatalni)

Faktori rizika mogu biti :

-

Starost majke (mlađa od 16 a starija od 40 godina)

5

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti