UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
Finansije, bankarstvo i osiguranje
Redovan studij
Školska 2011/12. godina
SEMINARSKI RAD
Portfolio menadžment finansijskih institucija
TEMA
DEPOZITNE ŠTEDNE INSTITUCIJE
Predmetni profesor:
Kandidati:
Dr. sc. Emira Kozarević, docent
Ramić Emir, I-2005/08
Sofić Edvin, I-2060/08
1. DEPOZITNE ŠTEDNE INSTITUCIJE
Kako bi na najbolji način predstavili i analizirali depozitne štedne institucije, počet
ćemo od samog pojma ovih institucija i njihovog historijskog razvoja.
1.1. Pojam depozitnih štednih institucija
Štedne institucije izdaju depozite po čekovnim računima, prikupljaju štednju građana i
odobravaju kredite. Detaljnije raščlanjivanje depozitnih štednih institucija se može prikazati
kroz slijedeće institucije:
1
štedionice,
štedne banke,
štedne organizacije
kreditne unije
štedno-kreditne zadruge,
stambene štedionice i stambena društva,
hipotekarne štedionice,
poštanske štedionice,
blagajne uzajamne pomoći i sl.
Cilj štedionica je oduvijek bio poticanje štednje pojedinaca s manjim iznosima
nepotrošenog dohotka, te obavljanje platnog prometa. Danas sredstva prikupljaju putem
štednih i udjelnih računa, te tekućih i žiro računa. Štedionice su uređene kao institucije
kapitala. Vlasnici im mogu biti i domaće i strane osobe. Prikupljaju štednje građana u
domaćoj i stranoj valuti, vode tekuće i žiro račune, te poslovanje sa depozitima i kreditima.
Nemaju većeg značenja na našem tržištu, a njihovu ulogu preuzimaju banke.
Primjer iz BiH:
2
Postbank BH osnovana je 1997. godine od strane JP PTT Saobraćaja
BiH Sarajevo. Iste godine, izvršena je i statusna promjena pripajanja
Poštanske štedionice BiH Sarajevo Poštanskoj banci. Početkom jula
2007. godine izvršena je privatizacija Banke. Nakon četverogodišnjeg
poslovanja pod privremenom upravom, izvršena je dokapitalizacija
Banke od strane Investicionog fonda "Poteza Adriatic Fund" iz
Amsterdama, zaposlenika JP BH Pošte, BH Telekoma, HP Mostar, HT
Mostar, kao i zaposlenika Poštanske Banke. Poslovanje je sada u
domenu komercijalnog bankarstva.
Prema Milleru i VanHooseu, pored poslovnih banaka, postoji još jedna kategorija
depozitnih ustanova, a to su štedne institucije, koje uključuju štedionice, štedno-kreditne
zadruge i kreditne unije. Kao i poslovne banke, te institucije izdaju depozite po čekovnim
računima koji su dio nominalne količine novca. Upravo je to karakteristika koja ih zajedno sa
poslovnim bankama čini posebno važnim na području novca i bankarstva.
1
Rončević, A.:
Štedionice i novčano poslovanje
, prezentacije sa predavanja, Ekonomski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu
2
http://www.postbankbh.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=84&Itemid=115
(10.10.2011.god.)
2
1.2. Historijski razvoj
Depozitne štedne su institucije nastale početkom 1800-ih kao odgovor na fokusiranost
komercijalnih banaka na servisiranje potreba poslovnih (trgovačkih) poduzeća, umjesto
potreba pojedinaca koji su željeli posuditi novac. Tako su prve štedne institucije prikupljale
pojedinačnu ušteđevinu i ulagale u hipotekarne kredite i druge vrijednosne papire. Premda
današnje štedne institucije uglavnom obavljaju usluge slične komercijalnim bankama i dalje
spadaju u posebnu grupu, jer pružaju važne usluge kreditiranja stambenih kredita i druge
financijske usluge domaćinstvima.
Historijski gledano, štedne organizacije fokusirale su se primarno na stambene kredite,
dok su štedionice poslovale sa raznovrsnijim instrumentima, s velikom koncentracijom aktive
stambenih kredita, ali i komercijalnim kreditima, korporativnim obveznicama i korporativnim
dionicama. Historijski su se kreditne unije usmjeravale više na potrošačke kredite finansirane
depozitima članova. Svaka kategorija štednih institucija obuhvata institucije s federalnom i
državnom dozvolom.
Možemo zaključiti da su se štedne institucije počele razvijati tek nakon demokratskih
promjena. Štedionice su zakonski regulirane 1993., a štedno kreditne zadruge 1998.
3
1.3. Struktura bilansa stanja depozitnih štednih institucija
Naredna tabela navodi imovinu (aktivu) i obaveze (pasivu) depozitnih štednih
institucija. Iz tabele možemo primjetiti da postoje grube sličnosti između imovine i obaveza
depozitih štednih institucija i imovine i obaveza banaka; ono što je različito jeste struktura te
imovine i obaveza.
BILANS STANJA
AKTIVA
PASIVA
· Gotovina i vrijednosni papiri
· Vrijednosni papiri osigurani hipotekom
· Hipotekarni zajmovi
· Poslovni zajmovi
· Potrošački zajmovi
· Ostala imovina
· Depoziti
· Posuđivanje od države
· Ostalo posuđivanje
· Ostale obaveze
· Neto vrijednost
UKUPNA IMOVINA
UKUPNE OBAVEZE
Tabela 1. Struktura bilansa stanja depozitnih štednih institucija (prilagođeno temi)
4
3
http://www.scribd.com/search?query=%C5%A1tedne+institucije
(10.10.2011.god.)
4
Miller, R. L., VanHoose, D.D.:
Moderni novac i bankarstvo
, treće izdanje, MATE, Zagreb, 1997., str. 130
3
2.1.2. Kolaps štednih organizacija i donošenje zakona
Sredinom 1980-ih cijene nekretnina i zemljišta u Teksasu i na jugozapadu su
kolabirale. Nakon toga uslijedio je ekonomski pad u sjeveroistočnim i zapadnim državama
SAD-a. Mnogi posuđivači nisu isplatili hipotekarne kredite koje su odobrile štedne
organizacije u tim područjima. Drugim riječima, rizik koju su mnoge od tih institucija
preuzele nije se isplatio. Takvo ponašanje preuzimanja rizika bilo je naglašeno politikama
federalnog osiguravatelja depozita štednih organizacija, FSLIC-a. FSLIC je odlučio da neće
zatvoriti ekonomski nesolventne štedne organizacije bez kapitala (politika blagonaklonosti
regulatora) i da će zadržati procjenu premije osiguranja depozita bez obzira na rizik koji je
institucija preuzela. Rezultat je bio alarmantan: broj propalih štednih organizacija (1.248) u
razdoblju od 1982. do 1992. (vrhunac je bio 316 u 1989.), zajedno s brzim padom rasta aktive
u tom sektoru.
Godine 1980. velik broj stečajeva štednih organizacija iscrpio je resurse FSLIC- a do
te mjere da je 1989. bio potpuno nesolventan. Naprimjer, između 1980.i 1988. propalo je 514
štedionica, po procijenjenom trošku od 42,3 miliona dolara. Štoviše, između 1989. i 1992.
propale su dodatne 734 štedionice, uz trošak od 78 milijardi dolara.
Kao rezultat, Kongres je donio dodatni zakon: Zakon o reformi financijskih institucija,
oporavku i jačanju (FIRREA). 1989. Taj je zakon ukinuo FSLIC i stvorio novi fond za
osiguranje štednih organizacija (SAIF) pod upravom FDIC-a (uz pomoć 100 milijardi dolara
infuzijskih sredstava američke vlade). FIRREA je zamijenila i Federal Home Loan Bank
Board s Uredom za nadzor štednje (OTS) kao glavnim regulatorom štednih organizacija s
federalnom dozvolom.
FIRREA je također jačala obvezni kapital štednih organizacija i ograničavala njihove
ovlasti za ulaganje aktive koja nije povezana s hipotekarnim kreditima u okviru revidiranog
qualified thrift lender testa, ili QTL testa. Kongres je donio Zakon o unapređenju federalnih
korporacija za osiguranje depozita (FDICIA). FDICIA je 1991. uvela premije osiguranja
depozita na temelju rizika (započeto 1993.) u pokušaju ograničenja pretjeranog preuzimanja
rizika od strane vlasnika štednih organizacija. Uvela je i politiku promptne korektivne
aktivnosti (PCA), kojom regulatori mogu brže zatvoriti štedne organizacije i štedionice.
Tačnije, ako je omjer vlasničkog udjela u kapitalu i aktive štedne organizacije ispod 2%, ona
se može zatvoriti i rekapitalizirati u roku od tri mjeseca.
7
2.1.3. Štedne organizacije danas
Kao rezultat zatvaranja «loših» štednih organizacija, jačanja obveznog kapitala, taj je
sektor danas značajno manji u pogledu brojnosti i veličine aktive. Tačnije, broj štednih
organizacija smanjio se s 3.600 1986. na 1.584 2001. (za oko 50%).
8
Čak i u novom
smanjenom obimu, buduća održivost štednih organizacija u tradicionalnim područjima
hipotekarnih kredita ostaje predmetom rasprave.
7
Saunders, A., Millon Cornett, M., op. cit., str. 348.
8
Mishkin, F. S., Eakins, S. G.:
Finansijska tržišta i institucije
, četvrto izdanje, MATE, Zagreb, 2005., str. 475
5
