POJAM, PREDMET I ZADACI DIDAKTIKE

DIDAKTIKA

- jedna od pedagogijskih znanstvenih disciplina. U uskoj je vezi s drugim

pedagogijskim disciplinama.

rijeĉ didaktika dolazi od grĉke rijeĉi:

didasco

didaskein

= uĉiti, pouĉavati pouĉavajući

didaske

= znanost, nastava, naukovanje

didaskalos

= uĉitelj, pouĉavatelj

pedagogijska disciplina koja se bavi pitanjima uĉenja, pouĉavanja, obrazovanja, stjecanja
znanja u razliĉitim situacijama edukacijskih procesa.

u antici je imala i druga znaĉenja - odnosila se i na vrstu poezije koja ima pouĉni karakter
(didaskalije), na posebnu vrstu grĉkog epa.

u francuskom govornom podruĉju odnosi se i na vrstu knjiţevnog djela.

didaktika je kao posebno pedagogijsko podruĉje koje se bavi problemima obrazovanja stara
onoliko koliko i postojanje tih procesa, kako u neformalnim tako i u formalnim oblicima.
Didaktika je u posebitosti prouĉavala zakonitosti uĉenja i pouĉavanja u školama,
institucionalnim oblicima obrazovanja.

didaktika se kao posebna pedagogijska disciplina javlja u 16. i 17. stoljeću. Spominje se da
je prvi put rijeĉ didaktika, u njenom današnjem znaĉenju, upotrijebio veliki ĉeški pedagog i
reformator

Jan Amos Komensky

koji piše svoje djelo

“Velika didaktika”

(

“Didacta

Magna”

) u kojem je obrazloţio sva znaĉajna pitanja didaktike. Ovo je djelo prevedeno na

gotovo sve jezike svijeta. Za Komenskog didaktika je umjetnost da se svakoga sve nauĉi
(

“omnes omnia omnio”

). Njegova ostala djela su

“Svijet slika”

(

“Orbis sensualis pictus”

)

“Materinska škola”

. Komensky pripada pravcu pedagoškog naturalizma, tj. uzima

prirodu djeteta kao polazište odgoja (suprotno: teorija oblikovanja (

tabula rasa

)), a

predstavnik  je  i  pedagoškog  senzualizma  (ništa  nije  u  razumu  što  prije  nije  bilo  u
osjetilima).  Komensky  je  i  tvorac  osnovne  škole  ili,  kako  je on naziva, materinske škole.
Osnovna je škola namijenjena svoj djeci, a obrazovati i odgajati se trebaju svi, da bi dobili
sve  ljudske  humane  karakteristike  i  pribliţili  se  bogu.  To  je  škola  za  koju  nije  potrebno
nikakvo prethodno obrazovanje (elementarna škola), škola koja je na materinskom jeziku i
općeobrazovna  škola.  U  didaktici  Komensky  je

tvorac predmetno-razredno-satnog

sustava nastave

W. Ratke

- njemaĉki pedagog koji u prijedlogu pedagoškoj reformi u Njemaĉkoj spominje

i rijeĉ didaktika.

postoji proces diferencijacije pojedinih znanosti i znanstvenih disciplina (npr. sustav
informatiĉkih znanosti, ekologija...). Ta diferencijacija ima odraza na nastavu. Ona je
istovremeno praćena procesom integracije znanstvenih disciplina

didaktiĉki su problemi po svojoj prirodi

interdisciplinarni

(multidisciplinarni).

znanstvene se discipline povezuju u predmetu pouĉavanja (interdisciplinarnost, multidisciplinarnost,

transdisciplinarnost)

OSNOVNA SVOJSTVA ZNANOSTI:



relativno samostalan

(autonoman)

predmet proučavanja

(koji je relativno neovisan o

predmetu drugih znanosti)



izgraĎena metodologija istraživanja

(metodološki pristupi istraţivanju: sustav

provjerenih metoda, postupaka, instrumenata, procedura...)



odreĎeni rezultati istraživanja

(koji unaprijeĊuju znanost i praksu na koju se rezultati

odnose). Kroz rezultate se ostvaruju ciljevi, a rezultati se manifestiraju kao znanstvene
spoznaje o predmetu prouĉavanja.

prava bit znanosti i znanstvene spoznaje nije samo da dokazuje, već i da opovrgava (dolazi
do novih spoznaja).

ZNANSTVENA SPOZNAJA

je stupanj spoznatosti predmeta spoznaje.

REZULTATI ZNANSTVENE SPOZNAJE:



znanstveni zakoni - najviši stupanj spoznatosti



zakonitosti, zakonomjernosti - poznata je neka zakonita tendencija



pravila, principi, aksiomi, teoremi



sustavi znanstvenih spoznaja, znanstvene teorije



znanstvene spoznaje koje su empirijski provjerene



znanstvene spoznaje na razini teorije

SVOJSTVA ZNANSTVENE SPOZNAJE:



ISTINITOST

- mora biti dokazana i utemeljena na odreĊenim znanstvenim teorijama

(dosegnutim rezultatom znanstvenih spoznaja) ili mora biti dokaziva u praksi.



PROVJERLJIVOST

- kriterij za provjeru je znanstvena teorija i praksa. Praksa je ljudska

djelatnost, odnosno sveobuhvatno ljudsko stvaralaštvo. Ona ukljuĉuje i ljudske spoznaje.
Praksa je cilj spoznavanja u smislu usavršavanja prakse, izvor novih spoznaja te kriterij
istinitosti spoznaje.



ovisi o spoznajnim polazištima

, no ona je uvijek

ASIMPTOTIĈNA

(istinitost spoznaje

se uvijek pribliţava istini, ali nikad nije konaĉna istina).

znanstvene spoznaje su dio sustava spoznaje i upravo sustav spoznaja ĉini sustav neke
znanosti.

SUSTAV

mora biti

stabilan

adaptibilan

fleksibilan

pedagogija i didaktika mnoge svoje spoznaje dosiţu na razini zakonitosti i zakonomjernosti
spoznaja, tj. na razini spoznavanja pravila, jer nikada ne moţemo reći da će jedna metoda,
postupak, primjenjeno sredstvo u praksi pouzdano proizvesti onaj odgojno-obrazovni
uĉinak koji oĉekujemo.

shvaćanja postoje razliĉiti modeli algoritmizacije uĉenja i nastave (uĉenje kratkim
koracima). Taj pravac je mnogo obećavao jer se smatralo da se procesi uĉenja mogu svesti
pod forme ulaza, prerade i kontrole prerade informacija, odnosno da se mogu svesti pod
zakone funkcioniranja binarne logike. Ostaje nerazjašnjeno pitanje prerade informacija, tj.
kognitivnih procesa koji se dogaĊaju pri uĉenju.

(6)

didaktika kao teorija

(disciplina)

koja prouĉava uspješnu komunikaciju

, tj. pravac

kritiĉko-komunikacijske  didaktike  -  predmet  didaktike  usmjeren  je  na  uspješnu
komunikaciju,  odnosno  prenošenje,  obradu  i  preradu  informacija  uz  što  manje
komunikacijskih smetnji (šumova). Postavlja se pitanje jasnoće ciljeva, principa uspješne
komunikacije,  zadovoljavanje  potreba  uĉenika  i  nastavnika  (sudionika  komunikacije),
pitanje  smetnji  u  komunikacijskom  procesu  koje  proizlaze  iz  naĉina  prenošenja
informacija, iz osobina nastavnika i uĉenika, sadrţaja uĉenja itd.

didaktika prouĉava razliĉite probleme nastave i uĉenja, ali i probleme odgoja i obrazovanja
u drugim situacijama edukacijskih procesa.

OSNOVNI SADRŢAJI DIDAKTIKE:



predmetno-metodološka utemeljenost didaktike



temeljni pojmovi i didaktiĉke kategorije

- temeljni kategorijalni aparat s kojim se

operira, opisuje predmet (obrazovanje, nastava, socijalizacija, resocijalizacija,
inkulturacija, uĉenje, pouĉavanje...)



ciljevi i zadaci

nastave, uĉenja, obrazovanja (izbor ciljeva, njihova operacionalizacija

kao sustav zadataka, razliĉiti pristupi u odabiranju ciljeva (na razini idealiteta ili
realiteta), oficijelni ciljevi, ciljevi škole, ciljevi konkretne situacije, skriveni ciljevi,
motivi, interesi, potrebe u ostvarenju ciljeva...)



razliĉiti pristupi

(teorije)

u izboru i strukturiranju sadrţaja

nastave, uĉenja...



planiranje i programiranje nastave i uĉenja

kao:

proces osmišljavanja predmeta uĉenja i nastave,

izrada dokumenata ili instrumenata za rad,

izrada plana i programa uĉenja,

proces ostvarivanja nastavnog plana i programa,

proces evaluacije postignutih rezultata, odnosno evaluacija kao proces poboljšanja
procesa uĉenja i nastave,

podloga za reprogramiranje.

Kljuĉnu ulogu ima nastavnik koji planira i programira konkretne situacije.



mediji u nastavi

, uĉenju, obrazovanju (nastavna, obrazovna tehnologija) - mediji kao

posrednici u prenošenju, obradi i preradi informacija, nastavna sredstva, nastavna
pomagala, razliĉiti pristupi izboru medija, aspekti medija u procesu uĉenja (psihološko-
spoznajni i sadrţajni aspekti), personalni

i nepersonalni

mediji, primjena medija,

didaktiĉki transfer informacija itd.

nastavnik, uĉenik, program koji je izradila neka osoba (struĉnjak)

sva tehniĉka pomagala, sredstva



razliĉiti pristupi artikulaciji

(strukturiranju)

procesa uĉenja u nastavi

- osobne

pretpostavke na kojima se temelji proces uĉenja, sociokulturne pretpostavke,
organizacijski modeli, rasĉlanjivanje procesa nastave i uĉenja (sadrţajno, psihološko-
spoznajno,

didaktiĉko-metodiĉko,

vremensko),

pitanja

mikroartikulacije

makroartikulacije



temeljne strukturne komponente i faze procesa uĉenja i nastave

pripremanje uĉenika i nastavnika za nastavu,

aspekti pripremanja (ciljevi, sadrţaji), psihološka, organizacijska, materijalno-
tehniĉka, vremenska priprema itd.,

razliĉite tehnike pripremanja (za školsku godinu, mjeseĉno, tjedno, za nastavni sat),

usvajanje novih znanja (obrada novih nastavnih sadrţaja) -

TEMELJNA KOMPONENTA

komponenta ponavljanja radi uĉvršćivanja znanja, stjecanja sustava znanja,

komponenta vjeţbanja radi razvijanja razliĉitih sposobnosti, usvajanja vještina,
primjene znanja,

komponenta sistematiziranja i generaliziranja,

komponenta provjeravanja i ocjenjivanja, vrednovanja uĉenikova postignuća, razvoja i
evaluacija u smislu praćenja uvjeta u kojima je došlo do postignuća pri ĉemu
ukljuĉujemo i procese samoevaluacije uĉenikova i nastavnikova rada.

Ove se komponente ponavljaju u ciklusima, pa ih nazivamo i

DIDAKTIĈKO-

METODIĈKI CIKLUS



metode uĉenja i nastave, strategije

(postupci)

obrazovanja:

metode kao naĉini posredovanja, traţenja i obrade informacija. Postoje razliĉiti
pristupi metodama.

strategije uĉenja, pouĉavanja, socijalizacije, individuacije.



komunikacijski, interakcijski, interpersonalni odnosi u uĉenju i nastavi -

problemi

nastave i uĉenja kao meĊuljudskih odnosa



socijalne forme rada u nastavi, uĉenju, obrazovanju -

oblici rada

frontalni rad

razredno-predmetno-satni sustav rada

individualni

i individualizirani

oblici rada

kooperativne forme rada (uĉenici suraĊuju, zajedniĉki uĉe): rad u paru, rad u manjim
grupama,  timski  oblik  rada  gdje  nastavnici  i  uĉenici  ĉine  tim  u  interdisciplinarnom
rješavanju  problema,  projektni  oblik  rada  (problemsko-kompleksni  oblik  rada,  tj.
zajedniĉko  rješavanje  problema),  didaktiĉki  dogovor  (dogovor  oko  ciljeva,
organizacije rada i analiza rezultata)



razliĉite teorije i modeli nastave i uĉenja

, oblici organizacije nastave i uĉenja -

informacijski, komunikacijski modeli; diferencirani, individualizirani oblici nastave...



istraţivanja i unaprijeĊivanja nastave i uĉenja

, posebice uloge nastavnika i uĉenika u

akcijskim istraţivanjima kao sudionika i istraţivaĉa (svojstva i osobine nastavnika,
stilovi voĊenja i usmjeravanja nastavnog procesa - autokratski, demokratski stilovi...).

ova se pitanja realiziraju u specijalnim didaktikama, odnosno metodikama odreĊenog
predmeta i podruĉja.

samostalan rad uĉenika u procesu uĉenja

proces uĉenja je prilagoĊen svakom pojedinaĉnom uĉeniku

METODOLOŠKI PRISTUPI ISTRAŢIVANJU PREDMETA DIDAKTIKE:

(1)

EMPIRIJSKO-INDUKTIVNI

- prouĉavamo kako se nastavna tehnologija primjenjuje u

praksi. Na temelju empirijskih pokazatelja induktivno dolazimo do odreĊenih zakljuĉaka.

(2)

RACIONALNO-DEDUKTIVNI

- od odreĊenih spoznaja, izvedenih dedukcija, teorija,

sustava teorija racionalno stvaramo nove sustave i teorije. Zajedno s empirijsko-
induktivnim pristupom ĉini jedinstvo procesa spoznavanja.

(3)

POVIJESNO-KOMPARATIVNI

- dobivamo uvid u razvoj nekog fenomena (problema),

razvoj u prošlosti i stupanj spoznatosti u sadašnjosti (razliĉita rješenja). Ovaj se pristup
primjenjuje da se ne bi otkrivali problemi i spoznaje do kojih se već došlo.

da bi odgovorili na ove zadatke u didaktiĉkom i pedagoškom istraţivanju sluţimo se
razliĉitim instrumentima.