Analogna i digitalna fotografija – prednosti i mane
U svijetu u kojem velika većina fotografa koristi digitalne fotoaparate, raste broj fotografa koji su
zainteresovani za analognu fotografiju. Ali zašto bi bilo ko, u vremenu tehnološkog konformizma,
želio snimati s analognim fotoaparatom? Kako biste razumjeli prednosti i mane jednog i drugog
načina fotografisanja uporedićemo različite aspekte jedne i druge vrste fotografije, uzimajući u obzir i
cijenu korištenja.
Rezolucija
Bilo da se radi o digitalnoj ili analognoj fotografiji, fotograf želi znati da će njegovi napori ići ka oštrim
slikama visoke rezolucije. Kod digitalnih senzora, rezolucija se određuje zbrajanjem piksela na
zadanoj površini. Film nema piksele i zbog toga se njegova sposobnost razlučivanja mjeri uz pomoć
kutne razlučivosti.
Kao što različiti senzori proizvode različitu rezoluciju, tako i različite vrste filma proizvode različitu
rezoluciju. Dr. Roger N. Clark je proveo analizu 35 mm filma koja pokazuje da, ovisno o vrsti
korištenog filma, rezolucija može biti između 4 i 16 miliona piksela. Clarkova analiza je pokazala da
Fujifilm Provia 100 film proizvodi rezoluciju od 7 MP dok Fujfilm Velvia 50 proizvodi rezoluciju od 16
MP. Uzimajući u obzir da početnički Nikon D3330 proizvodi oko 24 MP, 35 mm film ovdje nema
nikakvih prednosti.
Mnogi profesionalni fotografi koji koriste analogne fotoaparate snimaju sa filmom srednjeg ili velikog
formata. Prema istraživanju provedenom od strane industrijskih eksperata, film srednjeg formata ima
potencijal da proizvede 400 MP fotografije, iako bi, nakon digitalnog skeniranja, rezultat imao od 50
do 80 MP. Drugi test, također proveden od strane Rogera N. Clarka, pokazuje da formati kao što je
veliki format (4×5”) mogu zabilježiti fotografije ekvivalentne 200 MP digitalnim fotografijama, nakon
digitalnog skeniranja.
Ukratko, 35 mm analogni fotoaparat koju kupite na buvljaku će vjerojatno imati lošije performanse od
novijih digitalnih fotoaparata, ali veliki ili srednji format filma može pružiti i povećati rezoluciju
najnovijeg Phase One fotoaparata od 40,000 dolara.
Digitalni šum
Nasumično pojavljivanje malih tačkica na fotografiji može se nazvati digitalni šum. Kod filma, digitalni
šum je rezultat malih hemijskih čestica čestica koje nisu primile dovoljno svjetla. Kod digitalnih
senzora, šum je rezultat neželjenih električnih signala nastalih u elektronici fotoaparata; uzrok može
biti grijanje senzora ili nemogućnost senzora da kontroliše neželjene signale ili smetnje.
Povećavanjem ISO vrijednosti digitalnog fotoaparata ili odabirom filma veće osjetljivosti vaše
fotografije će biti podložnije šumu. Šum nije poželjan kod fotografija u boji, ali kad su u pitanju crno-
bijele fotografije, neki umjetnički fotografi ne smatraju šum negativnom pojavom. Smatraju da one
daju poseban štih fotografijama.
Testiranje od strane tehnološkog eksperta Normana Korena pokazuje kako je digitalna fotografija
evoluirala do tačke kod koje ima mnogo manje šuma nego njezin analogni ekvivalent. Naravno,
digitalni šum ovisi o senzoru unutar fotoaparata, tako da stariji modeli nisu jednako učinkoviti kao
novi.
Posljednja stvar koju trebate uzeti u obzir kad je u pitanju šum, jest da je film vjerojatno bolji medij za
hvatanje dugih ekspozicija. Digitalni senzori moraju raditi pri niskim temperaturama kako bi izbjegli
termalni šum, proces koji može postati problematičan dugotrajnom upotrebom fotoaparata, dok film
nema nikakvih problema sa pregrijavanjem.
Dinamički raspon
Nekad bitan razlog za snimanje sa analognim umjesto digitalnog fotoaparata, dinamički raspon, nije
više bitan koliko je bio. Dok je dinamički raspon fotografije kompleksan proces koji u obzir uzima
senzor koji se koristi, vrstu kompresije datoteke i ostale faktore, digitalni fotoaparati imaju prednost
nad analognima.
Objavljeni Kodakov izvještaj pokazuje kako većina analognih fotoaparata ima oko 13 stopa
dinamičkog raspona. Današnji digitalni fotoaparati imaju oko 14 stopa dinamičkog raspona, dok
skuplji fotoaparati, kao što je Nikon D810, imaju skoro 15 stopa. Film pruža izniman dinamički
raspon, ali današnja digitalna tehnologija je jednako dobra.
Neovisno testiranje dinamičnog raspona, kao što su testovi Rogera N. Clarka na analognim
fotoaparatima, pokazuje kako digitalni fotoaparati 2005. godine „pokazuju izniman dinamički raspon
u usporedbi sa filmom“. Testirani filmovi uključuju Kodak Gold 200 i Fujifilm Fujichrome Velvia.
Brojni digitalni fotoaparati koriste prednosti HDR tehnike kako bi kreirali fotografije iznimnog
dinamičkog raspona, mnogo većeg nego što analogni fotoaparat može postići.
Brzina okidanja
Kod snimanja u uslovima slabog osvjetljenja, digitalni senzori su u velikoj prednosti. Osjetljivost filma
se obično kreće u rasponu od ISO 100 do ISO 3200, iako postoji i film osjetljivosti ISO 6400.
Današnji digitalni fotoaparati, osim što mogu parirati filmu, često su i mnogo osjetljiviji. Digitalni
fotoaparati kao što su Fujifilm X100T mogu simulirati osjetljivost do ISO 51200 dok profesionalni
Nikon fotoaparati, kao što je Nikon D4, mogu snimati i pri ISO 409,600.
Velika prednost digitalnih fotoaparata je u tome da mogu mijenjati ISO na svakoj fotografiji, dok je za
većinu uobičajenih vrsta filma koji se danas koriste (135, 120, itd.) ISO jednak u cijeloj roli. Veliki
format je ovdje iznimka jer se koristi po jedan list filma.
