Protokol i diplomatija
Diplomatski protokol
Međusobno ophđenje država nazivamo diplomatijom , a prihvaćena načela nazivamo diplomatski
protokol. Protokol je zbirka pisanih i običajnih normi međusobnog ponašanja država i i njihovih
predstavnika. Zadaća diplomatskog protokola je rješavanje svih pitanja ceremonijala i etike, protokol
predlaže i provodi mjere primanja, boravka i ispraćanja stranih dužnosnika, on štampa diplomatsku listu,
rješava pitanja iz oblasti povlastica, imuniteta i carinskih olakšica, priprema notifikacije, vjerodajnice itd.
Protokol kodificira pravila koja upravljaju ceremonijalom.
Diplomatsko zanimanje
Diplomatija ima zadaću da predstavlja i zastupa, štiti i obavještava svoju zemlju te da pregovara.
Diplomatija je vođenje poslova među državama miroljubivim sredstvima; znanje u vođenju
međunarodnih odnosa i pregovora; posao ili umijeće diplomata i vođenje međunarodnih poslova
pregovorima. Smisao predstavljanja i zastupanja čini najbitniji element. Ambasador predstavlja
predsjednika svoje države i zastupa svoju državu pred vlastima države primateljice, on je stalni i sigurni
posrednik u odnosima dvaju država. Pregovaranje jeste umjetnost mogućeg i pregovaranje traži
posebnu vještinu i znanje. Diplomata mora uvijek biti ''bona fide'' i znati kad prešutjeti istinu a ne
izgovoriti laž. Ambasador mora dobro znati politiku svoje zemlje i iskreno je zastupati,mora dobro
poznavati politiku zemlje primanja, kao i opća politička kretanja. Ambasador mora imati poželjnu narav.
Diplomatija i diplomatska tehnika
Svaka država koja želi uspostaviti diplomatske odnose s drugim državama mora prethodno biti
eksplicitno ili implicitno priznata kao međunarodno-pravni subjekt. Uspostava diplomatskih odnosa
pitanje je saglasnosti isključivo između dvije zainteresirane države. Tu saglasnost države potvrđuju
pismenim načinom (sporazum, razmjena nota). Tom prilikom se utvrđuje i razina diplomatskog
predstavništva. Nakon uspostave diplomatskih odnosa, uobičajeno je da država imenovanja uputi u
glavni grad države primanja diplomatskog djelatnika niže razine koji će obavljati sve pripreme i tom se
djelatniku daje tzv.uvodno pismo, adresirano na ministra vanjskih poslova države primanja. Do dolaska
veleposlanika taj djelatnik obavlja dužnost privremenog otpravnika poslova.
Ustroj diplomatske misije:
1. šef misije
2. politički poslovi
1
3. trgovinski poslovi
4. štampani i informativni poslovi
5. kulturni poslovi
6. vojni, pomorski, zrakoplovni atašei i drugi stručanjaci
7. konzularni odjel.
Djelatnici u konzularnom odjelu imaju konzularna zvanja(generalni konzul, konzul, vicekonzul). Osoblje
diplomatske misije čini : šef misije, članovi misije, članovi osoblja, članovi diplomatskog osoblja,
diplomatski agent, član administrativnog i tehničkog osoblja, član poslužnog osoblja i član privatne
posluge. Razredi šefova diplomatske misije: stalni i privremeni predstavnici. Stalni šefovi 3 razreda:
1. veleposlanici (ambasadori) apostolski prnuncij i nuncij, visok predstavnik u komonveltu
2. poslanici, opunomoćeni ministri i papski internuncij
3. otpravnici poslova(stalni) koji se opskrbljuju tzv. kabinetskim pismom.
Svaki šef misije dobije rang prvenstva u diplomatskom zboru ovisno o satu i datumu primanja dužnosti.
Za prva dva razreda predaja vjerodajnice šefu države ili predajom kopije ministru vanjskih poslova. Ima
razlik u zvanju atašga koje dobiva najmlađi, početni djelatnik i atašga za trgovinu itd. Vojni atašgi su
obično čina pukovnika i dolaze iza savjetnika ambasdora.
Privola ili agreman
– država imenovanje traži od diplomatskog predsjednika agreman tj. zahtjev za
prihvaćanje (persona grata) o diplomatskom predstavniku. Zahtjev za agreman podnosi najčešće
otpravnik poslova ili odlazeći velposlanik ili ambasador. Privola se daje šefu države. Novi šef misije
dobiva pismo „vjerodajnicu“ ili „kolokvijalno“ od šefa svoje države. Za šefa diplomatskog protokola
redovni otpravnik poslova dobija tzv. kabinetsko pismo. Opozivno pismo je pismo kojim pravno prestaje
funkcija šefa diplomatske misije i ono je paralelno vjerodajnici. U slučajevima rata i prekinutih odnosa je
opozivno pismo se ne daje kao i u slučajevima smrti šefa poslanstva. O dolasku novog šefa misije
otpravnik poslova obaviještava protokol. Do predaje vjerodajnice šefu države on u zemlji boravi
inkognito. Predaja vjerodajnice se obavlja uz svečani obred i primanje vjerodajnice je čin kojim se novi
veleposalnik priznaje službenim predstavnikom zemlje imenovanja i od tad mu pripadaju sva
diplomatska priznanja, imuniteti i privilegije.
Diplomatska misija – sjedište diplomatske misije je tamo gdje je i vlada te države, u glavnom gradu. U
diplomatskoj misiji treba biti „razuman broj ljudi“ a diskreciono se pravo MVP-a tražiti imena
imenovanih djelatnika, posebno vojnih atašea i dati ili ne privola za njihov rad. Nekoliko država može
akreditirati istu osobu u odredjenoj zemlji ako se država primanja s tim saglasi. Jedan veleposlanik može
svoju državu zastupati u nekoliko zemalja, a za to je potrebna saglasnost svih država primanja.
Vođenje diplomatskih poslova bez stalne misje
rješava se:
2
